Beogradske novine
i
iziazi:
dnevno u Jutro, ponedjeljkom posfije podne.
Pojedini brojevi: U Beogradu I u krajsvlmu rapoijedautlni od e. I kr. Ceti po cljanl od . . . . I Mora U HrviltkoJ-SlatonlJI, 8o»nl-Horccgo»lnl I Dalmaoljl pa cljanl od, ..... 10 holara Inaa t*og podrutja pa cljenl od. . . . 1? helera
Mjesečna pretplata: U Beogradu I u kralo»lma »potjednutlia ad e. I kr. Cotu ra Dojau I etapou pottu. . K fU Eoogradu ta daitarom u ttuCu . . . . ■ tSt U Hrratiko I -SlavonJJI, Botnl - Karatgoflnl I Dalmacljl ... K tM U ostailm ) rcjevlma Aualro-ugarska monarhlja K J'U Inottranstvu ........... | d-$o
Oglasl po cljenlku.
UredniSivo: BEOORAO, Vuka Karadžiča ul. faroj 10. Telafon faroj 83. Upravo I prlmanjo pretplato Topilčln venoe broj 21. Telefon broj 25. Primanja oglasa Kneza Mihajla ul. broj 38.
Br. 49.
BEOGRAD, utorak 20. februara 1917. ■ ....
±
Godina III.
Rntni izvješfnii. Izvješta) austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 19. februara. Isfočno bojište: Front mar?a!a pl. Mackensena I nadvoj'vode J o s i p a: Nikakvih osobitih dogadjaja. Front maršala princa L e o p o 1 d a bavarskog. lstočno od L i p n i c e D o 1 n e zapaliii su Rusi u našim prednjim rovovima jedan miniran! tunel i brzo su posjeli iijevak. Prottuiapadom povratili smo to mjesto. Južno od Brzez a n y-a odbili smo jedan neprijateljski napad. kome je prethođilo jako bacanje mina. U V o 1 i n i j 1 nspješna preduzeća naših nađirućih četa. Talijansko bojište: Posljednjih dana počelo Je talijansko topilištvo I u pojedinim odsjecima gorskog fronta, da se miče. T r e b i ć (Tarvis) je ponovo napadan. Jutros su fzvidnice 73. pješačkog puka sa jednog preduzeća protiv neprijateljskih poiožaja Jstočno od M o n t e Z e 1 i o. sjeverno od A s 1 a g o dovele 22 zarobIjenika. Ll»go-lptočno boršte: Na V o j n š i ništa od značaja. Zamjenlk glavara generalnog stožera pl. H5fer, pođmarSal.
(zvještaj njerrtačkog vojnog vođstva. Kb. Berlin, 19. februara. Zapadno boi’šte: Na najvećein dijelu cijeloga fronta vfadala je jaka magla, koja je ograniča,vala djelatnost artiljerije i letača. a dopuštala samo izvidjačke napade. Zahvaljujući bodrostl naših rovovskih posada. propala su mnoga neprijateljska preduzeća. Našim je izvidjačima pošlo za rukom, da privedu više zarobljenika. Istočno bojlžte: Nema ničeg značajnijeg. Aiaćedonsko boiište: Predstražarska puškaranja i slaba artiljerijska vatra. Oborene su dvije peprijateljske letilice. Prvi zapovjedntk glavnog stana pl. Ludendorff.
. Rot iznurivanlem. Medju frazama, kojlma sporazumne države tješe svoje narode zbog izostajanja vojničkih uspjeha. najčešće se Čuje tvrdjenje, da je pobjeda sporazumu sve većma obezbjedjena, što duže traje rat. jer, vele oni, vrijeme je saveznik sporazuma. Za slučaj, da se središnje vlasti ne mogu skrhati oružjem, veli se, taj će se cili postiči iznuv rivanjem. Ova se teorija rata iznurivanjem sve nanovo iznosila, kad god bi se kakva velika ofenziva svršila zadobijanjem nekolikih razorenih sela. Uvijek je konstatovano đa je to na kraju krajeva ipak uspjcli, pošto su dugomjesečne borbe. kojima su se središnje vlastl opiraie ofenzivi. bar imale tu posljeđicu, što su te države iznurene i zamorene. Naravno da se nije naglašavalo da, ako niože biti govora o zamorenosti, moraju biti mnogo zamorenije same sporazumne trupe, koje su bezuspješno napadale; da je to naglašavano, razumije se, da ne bi lmafa nikakva sinisla I opravdanja teorija o iznurivanju središnjih vlastl. No sada, pod utlcajem pooštrenog podmorničkog rata, ne sarno izgleda, da sporazurn ne vleruje više u iznurivanje središnjih vlasti, već na protiv jedan irancuskl list poziva Francusku i njene saveznike na najveće napore. pošto, kako on tvrdi, baš Njemačka hoće da pobjedi sporazum iznurivanjem. Prvi put se sada u sporazumnoj štampi javlja konstatacija, da bi se rat iznurivanjcm mogao povesti baš J protivu samog sporazuma, a razumljivo Je, kad u sporazumnim knigovima zaziru baš od podmornice kao takvog sredstva za iznurivanje. Podmornica je Isključivo oružje za napad. protiv kojega do sada nije izimšljeno nikakvo zgodno sredstvo za odbranu. Napadač, koji se služi ovim oružjem. sigurnijl je i jači no napadač ma kojim drugim oružjem, I u naprijed se može nadati uspjehu. To znaju u Engleskoj I Francuskoj. Borba protivu većinom nevidijivog neprijatelja zamara, satire i iznurujc, a s obzirom na male izglede na uspjeh. dometališe vlastite borce. Teorija rata iznuriva- ' njem, kojom se za dugo vrijeme služio sporazum. od r.ekih petnajest dana na ovamo dobila je sasvim novi izglcd. Sada se više ne iznuruje Njemačka 1 Austro-Ugarska, več same sporazumne države, koie sa jedva skrivenom zabrinutošću gledaju u susret budućnosti, koju donosi podmornički rat. Naravno, da se još jednako javlja-.
ju u sporazumnim krugovima pojedini optimisti, koji naročito računaju na njemačko-američki sukob. iz kojega crpe nove nade. Tako Je na primjer g. Sazanov rekao jednom ruskom novinaru, da se usiijed američkog miješanja vcć može nazirati mir na vidiku i da će kroz manje od pola godine bili završen rat. Možda u ovom posljednjem pogledu g. Satanov i irna pravo. Ali onakvog mira, kakvog on želi, neće biti kroz poia godinc ni pomoću Anierike ni bez nje. Ako bi se Amerika zhilja riješila, da aktivno učestvuje na evropskom bojištu. to bi prolcklo više od pola godino dok bi Sjedinjene Države bile u stanju, da prebace kakvu, ne baš tako znatnu vojsku u Evropu. A do(Je če podmornički rat, kojl se svakom nedjeijom pooštrava, dovesti do pojava, koje če iziskivati sasvim novi suđ o položaju. Od američkih simpatija sporazum neće imati većilt koristi, nego što je imao do sada. na protiv vjerovatnije je, da aineričke fabrike municije neće moći više izbacivati toliko materijala ‘za Evropu. kao do sada. Amerika sada sama više ne smije ostatl bez potrebnog ratnog materijala, a Wilsonova ruka. koja je do sada štitila američke municijone brodove na putu preko oceana, sada je izgubiia svoju zaštitničku moć. Sađa obzir prema Wilsonu ncče više sprječavati nl jednu podmornicu da oneinogućl stizanje takvoga brođa u sporazumna pristaništa. Prema tome američke simpatije ne mogu više štititl sporazum protlvu opasnostl od podmornica, tako da bl sporazum Iz vlastite močf morao da stane na put cpasnosti od iznurivanja j na koju ukazuje rečeni francuskl list. A da II će sporazum biti u stanju da to učini, pckazaće slijedeči mjeseci. IteoSrmM pođmomiffii rat Jedno francusko prlznanje. (Naročiti brzojav „Beogradskih N'ovina") Bem, 19. februara, »Echo de Paris*, pišući o ratu s podmornicama veli: Sve i kad bi izgledalo da je opasnost otklonjena, mi se ne smijemo uljuijkivati osjećaiCtn sigurnosti, već moramo da napregnemo sve svoje sile. Njemačka računa, da će-ratom zamoriti svoje protivnike. Zato nioramo da pređuzmemo sve miere. Engleske brige. (Naročltl brzojav ..Beogradsklh Novina".) Berlin, 19. februara. Objašnjenja londonskih listova o mornarskoj konferenciji giase vrlo skromno. ,,Northcliffe“ nastoji. da svo-
jim čitaocima objasni, ’da se odavna spremljeni napad ne može jednim i'darom snažno izvesti. ,,D a i I y M a i 1“ medjutim veli. da je borba došia u vrlo žalosno stanje. Engleska se bori za svoj položaj u svijetu, a u podmorničkorn ratu gubl znatan dio svoje trgovačke flote. Šteta se neće moći nadoknaditi ni za dvije desetine godina, all od Njemačke ne smije ništa preostali. Na mjesto Njemačke treba da dodje jedan mek, slomljeni državnički skiop. U prkos ovakvoj bjesnoći u svakom listu izbijaju prekori admiralitetu sa težnjom, koju ,.D a i 1 v C li r o n ic!e“ ovako ističe: ,,Mi čekamo na spisak potopljenih podmornica. Dotle pak mi sumnjamo u uspjeh odbranhenih mjera“. Svi listovi iskaznju zabrinutost o tome, kakav će utisak njcmački uspjesi imati kod neutralnili. I o opadanju engleskog ugleda. Držanje Španije. Sjednica španjolske k o m o r e. Kb. Madrid, 19. februara. U sjednici je španjoiske komore izjavio predsjednik ministarslva R o m anones. da se Spanija, koja je prijaleljica svih zaraćenih država i neutraiaca. ne će upuštati u razlaganja, koja bi je dovela u opasnost, đa to svoje prijateijstvo žrtvuje. Odgovor je Španije, koji je ona dala Njernačkoj ! Sjedinjenim Državama, a na kojemu si može da čestita, povoljno primljen od svih zaraćenih država. I’im je odgovorom vlada naznačila svoje smjerove. Komora je ovaj izvještaj predsjeđnika ministarstva primila s velikim odobravanjem. Posiije Romanonesa uzeo je riječ bivši predsjednik ministarstva D a t o, koji je u ime konzervativaca dao izjavu, da će podupirati vladu. O djelu jedne podinornlcc. CNaročiti brzojav „Beogradskih Novina"). Beč, 19. februara. Đanas je jedno od najvažnijih saopštenja svakako vijest c potopljenju četiri velika parna broda u vremenu bd 24 sat’a, koje je izvršila samo jedna jedina podmornica. Ovaj piijen ne iznosi ništa manje nego 51.800 tona. Način potapljanja ovih brodova je najznačajniji u ovom uspjehu. Tiče se jedne pomoćne krstarice od 20.000 tona, dvije pomoćne krstarice ili transportna broda od po 13.000 tona i jednog transportnog broda od 4600 tona. Ni u engleskoj trgovačkoj floti ne naiazi se mnogo toliko velikih brodova, kao što su pomenuti. Tako je Engleska u polovini 1914. god., računajući i brodove koji su se građili. imala 35 brodova od preko 13.000 tona, niedju njima samo devet od 20.000 tona. Skoro se svi oni nalaze u siužbi ili kao pomoćne krstarice ili kao transportni brodovi. Pošto su pomenuta četiri fcroda jednoga dana od jedne i iste pođmorniče potopljeni, to se može uzeti: I. da se potapljanje desiio na jed-
Hoin putu, kojini plovl vr!o mnogo transportnih brodova; 2. da su brodovi pod pratnjom zajedno plovili. Nije iskijučeno, da su oni uništenl ne za 24 sata, nego u znatno. kraćem vremenu. Potpuno natovareni. ovi su brodovi mogli primiti na sebe za kraća ostojanja 20.000 ljudi; a ovdje svakako se i ticalo kraćeg ostojanja, i nije nevjerovatno, da se potapljanje desilo bašjia kom užem mjestu. može biti da će ovo biti početak osjetnog poremećaja prenosa vojske 1 materijala iz Engleske za francuski front — momenat, koji je od velikog značaja. Obustavljanje proda'e krumpira u Engleskoj. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Haag, 19. februara. Londonski piljari zaključili su, da obustave prodaju krumpira, ako se sadašnja cijena krumpiru od 21 šilinga po toni u kupovini veiikih količina ne smanji, jer je ova cijena veća od ciiene, po ko oj oni smiju da krčme male količi' e, kad se uzmu u obzir izclatci oko krčmenja. Po raspisu diktatora za životne namirnice ne smi;e se za funtu krumpira tražiti više od 1 i po penca. Smanjivanje rada u tali : anskim niunicijonim iabrikama. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Berlin, 19. februara. „Vossische Zeitung* javlja izBerna: „Avanti* saopšlava, da su uslijed oskudice u vagonima neke municijone fabri* ke zaključile, da rade samo po dva dana u sedmici. Opadanje francuskog uvoza. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Bassel, 19. februara. Pariski .Petit Journal* javlja, da je francuski uvoz od 2. februara opao za više od 50% i da taj uvoz iz dana u dan sve više opada. (Zanimljivo je, što je francuska cenzura propustila ovu vijest.)
iisuirsinl suđ o ChurcMHouim I Lvfionoeim iziuonmu. Kopeniiaški se ,E x t r a b I a d“ bavi u svom uvodniku od 16. februara nedavnim izjavama lorda L y 11 o n a, koje je on dao u engleskom gornjem domu o tome, kako če Engleska u razmaku vremena od šest nedjelja, dakie do 29. marta. nadvladati njemačke podmornice. Uvodničar ,,E x t r a b 1 a d a“ piše: „Neprilika je u tome. što su već prošie dvije godine otkako je C h u r« c h i 11 Izjavio. da će Engiezi isijeratl njemačku flotu iz kielskog kanala kao parcova iz njegove rupe. A nije to jedina nada, koja se n i j e Ispuniia. Zar
Podiistak. Dr. Boža S. Nikoiajevlć: Srpjfta umEfnost. II. Srpskl crkvenl žlvopis, Naš crkvenl živopis mogao bl se podeliti na tri epolie. Prva epoha obulivata XIII. Vek. NjoJ pripadaju najstarije I najfjepšc srpske crkvene freskc. Klasični primerci ovoga živopisa nalaze se u manastirskoj crkvi Ž i č i, u njenoj južnoj i severnoj pevnici, zatim u timpanonu vrata, što vode iz crkve u poru.šeni spoijašnji nartcks, kao i u oba iimpanona vrata, što iz crkve vode u severnu i južnu kapclu. Slika R a sP e ć a. u južnoj pevnid. sadrži sve odlike vJzantijskog stila XI—XIII. Vcka: dubnk nnutrasnji zivot, odmerene pokrete, praviIan crtež, čiste boje s pretežno zelenkastim tonom i širok pad odela. Ove najstarije freske u Žiči risao ie slikar g r č k o g a porekia još za života Svetoga Save, kada je crkva prvi put živopisana. Oenijaini prosvetitelj srpski bese za tu svrhu doveo živooisce (,,pišuštih“) *z Carigrada. Crkva u Žiči biia je posle toga još u dva malia živopisana: početkom XIV. Veka (dclimično) i u XVI. Veku; all ovi pozniji živopisci izostaju iza prvobituog čija je umetnička vrednost doprinela, da Žiča ubrzo postane čitava škola slikarstva, koju su stari srpski zografi s noJednakim uspehom podržavalL Druga epoha srpskog crkvenoga živopisa ispunjava XIV. I XV. Vek. Živopisaost i elegancija, kojom se odlikuju izvjes-
ne freske toga doba, imaju se dovesti u vezu s duhom, koji tađa provejava kroz vizantijsko slikarstvo, a nikako nije to upJiv talijanskog renesansa. jer naš crkveni živopis stoji od početka đo kraja isključivo pod uticajem Svete Gore (Atosa) 1 Vizantije, ođnosno Istoka, dok se, na protiv — kao što ćemo u idućem članku videti — u srpskom minijaturnom slikars-hm XII. Veka zapadni ođnosno talijanski uticai jasno ispoliuje. Atonsko je slikarstvou XV. veknponovo c\'etalo, stogaživnpls svih Jstovremenih crkava fma jeđnu zajedničku crtu: težnju za spolinom gizdavošću, jasne boje, ali lošijl crtcž i manje duševna živcta, no što je slučaj kod žičke škole. Istu pojavu sretamo i po tadašnjim grčkim crkvama, na primer u nekadašn'oj inanastirskoj nascobitii M istri blizu Sparte, Čiji živoplsci pokazuju i inače kira-'o srođstvo sa našini. Najboiji primerci crkvcnoga živopisa cve epohe nalaze se u manasb'rskim crkvama K a 1 e n i ć u. M a n a s i j i, R a v an i c i, Ljubostinji i u crkvama Sv. Joakima i Ane, u đvorlštu (porti) manaslira S t u d e n i c e. Aii je on svuda, osim u posljednjoj, na žalost jako poraboćen i vcoma fragmentaran; a to je u toliko veća šteta, što je značai srpskog crkvenoga živopisa za Vizanbjsku Umetnost neosporno vrlo velik, te bi bez njegovog poznavanja ostaia u Nauci osetna praznina. Za proučavanie Vizanbjske Umetnosb vrlo su značajne freske, koje se nalaze u unutrašnjem narteksu crkve u Kalenić u. Ilustrovano ježitije Bogorodice, koje počinie njenim Roždestvotn. a završuje se B e g s t v o m u M i s i r. AH su prašina I čadj, što su se godinama po živopisu slagali, tako debeli da se jedva
nazini konture predmeta i figura; pa ipak se i kroz njih dade uočiti frapantna sličnost, koja postoji izmeđju ovih fresaka i mozaika čuvene Kahrie-džamije u Carigradu. Isto tako značajne sn i freske prave crkve (hrama) u Kaleniću, naročito u pevnicama i oitaru. Živopis u Manasiji morao je nekad zasenjivali lepotom. samo je i on vremennm grdno stradao. Trcba ući u crkvu, da bl se jastio videia, dokle može doterati obest i nerazumnost liudska. Od starnga je živopisa, sa malim izuzetkom. sve upropašćeno; čitave zidne površine stoje danas pritisnute debelom korom maltera; a i ono, šfo je nekim čudom spašeno, nije osfalo či+nvo. U tnnnasiji ncma bašni jcdne cele freske, tako da je pisac ovili ređaka s mukom utvrdio. šta koia od njih predstavlja. Primera radi navešćemo prikaz Smrti Bogorođičine, nad glavnim vratima hrama. Sađa se od njega nalazi samo nekoliko vcoma neinsnih fragmcnata, Iz kojih se vidl, da je učestvovalo dosta figura. Zlo su prošle i siike n pevnicama 1 na svodovima crkve. Ako se prvo obratimo južnoj pevnici, srešćemo se levo sa Dvanaes*togišnjim Hristom ti Hramti; đo niega je, izgleda, ilustrovana parabola o Mitru i Fariseju. a treča slika u ovoj južnoj pevnici kao da pređstavlja parabolu o Bludnome s i n u. U severoi pevnid bila je prikazana Svadb a u K a n i. parabola o B o g a t o m ! ubogomeLazaru, i o Milosrdnom Samarićaninu. Najzanimljivija i relativno najboije očtivana freska tt crkvi jeste lik D e s p ota Stevana Visokog, ktitora (osni- i vača 1 pokrovitelja) manastira Manasiie, odmah desno od ulaska. Despot je vlsok 1
2 1 .* mctra, lica duguljasta i sa malom ridjotn bradom. Na glavi ima krr.nu, u desnici mu skiptar i krst, a o levo rame koplje oslonjeno. Tri andjcla lcbdc nad njim. Despotovo jc odeio veoma raskošno zlatom izvcženo, c a kolntovima. u koje sn utkani beii orlovi. ..Gospodar svih srpsklh zemalja“ podtiosi svoju zadužbinu Manasiju trojici andjcla (Svetoj Trojici), knji su desno posadjeni isprcd jedne zgrađe. Treba znab, da se skoro tt svima nasim starim crkvatna nalaze no praviiu i s’ike njihovilt k t i t o r a. Oni obično drže n rtikanta svoje zađužbine ti predaju ib Hristu, Bogorodici iii onom svctitclju, kome je crkva posvećena. Naročito se po zachtžbinama s+avih srpslfih vladalaca u Sfaroi Srbiji i Maćeđoniji (D e č a n i. G r a č a n i c a. Patrijaršijska crkva u P e ć i i dr.) nabode po nekađ či'ave galerije likova iz ,.lože Nemanjića.“ Pozadie na slikama u Manasiji uvck Je piavo, a vrlo je prostrana i primena zlafa. Nama se čini, da n torne treba glcdati nficai lninijaturnog 'slikafstva, koje je. posie Hirendara. tiajviše i obđelavano u Mannsiji (staroj Resavi). Neosporno je, da bi se i u pogledu opisivanih predmeta našlo izvesne sveze izmedju minijatura i freskoslikarstva, ali jc. kao što rclcosmo, zbog dušmanske prepolovljenosti i sistematskog rovasenja živopisa, svako pnzitivnije ispitivnije ispjtivanje u ovoj crkvi skoro ne: mogućno. Zivopis u R a v a n i c i izostaje po \rradi i po umetničkoj \Tednosti iza živopfsa u Kaieniću I Manasiji. I tu su naizanimijivije scene, koje su ilustrovanc u^pevniI cama, naročito ona u južnoj pevnfci, gde je poznata Božićna Himna Jovana I Damaskina predstavijena n slici. Istu sce-
nu nalazimo iiustrovanu i 11 prostoru ispod kule ti Žiči, samo su kompozicije različne. U manastirskoj crkvi L j u b o s t i n i i živonis jetakodje jnlco oštcćen. Gornju površinu ofceju pevnica zapretnaju prikazi čuda Hristovih: isceljenje slepoga, isceljcnje boiesnoga od vodene bolesti (,,truđovifago“), uzetoga (paralitičara), gu- . bavoga: S v a d b a u K a n l i dr. Slike ktitora ra’aze se n nartcksu; na sevcrnoj polovini zapadnoga zida: knez Lazar i k n e g i n j a M i 1 i c a; na južttoj polovini; Despot Stcvan i još jedna ličnost. Živopis crkvice S v. J o a k i m a i A n e, u dvorišiu manastira Shtdenice, posvečcn ie rajvećim dcloin Žitiju Bogorodice. Tu je pređ gledaoca dočaran u potpunoj iscrpnosti život Marijin, sa veselim i tragičnim momentima, počevši od kiiličnih' scena. što su predhodile njenom dolasku na svet, od vedrili dana najranijeg detinjstva 1 čednoga deiovanfa, pa do gorkili iskušcnja i boiova duševnih, koje je pretrpcia kao mati raspetoga Spasitelja. Utnctn : k se verno pridržavao propisa Pravoslavne Crkve, jer sve njegove kontpozicije stoje pod neposrednim utica em bogosinženja, pokazujući očevidnu saglasnost sa himnama i stihirima, u kojiina naša Crkva proslavlja Bogorodiai. Kao više-ntanjc svi slikarski prikazi u našim manastirskim crkvama, tako i ove kompozicije stoje u vezi sa liturgijom i predstavljaiu upravo direlctnu slikarsku kopiju crkveniK pesama. Sto se tiče stanja, u kome sc danas nalazi, može se reći, da je ovaj živopis još ponajbolje od svih drugih očuvan. Osiru toga, on ispoljava izvesne stilske osobine (živa radnja, veselost 1 srdačna neposrednost prikaza, lakoća pokreta, pretežno plaV