Beogradske novine

lz 1 az i: dnevno u jutro f ponedjeljkom

poslije podne;

Pojedini brojevl: . U **oflrflđu | « trajtflmi npesjadnattm od c. 1 kr. Cata po cljanl •».... 1 h«l*ri U HrvatskoJ-SinvoniJI, Boinl - Hefcaflavtril 1 DalmaciJI po cijanl o* 10 hdara Izvm a»| paCrutJa po eljonl a*. . . . 1* helera Oglasi po

MjeseCna pretplata: U Baeflrafla 1 a krilrrlmi lapasJodnuUra a t o. I kr. tata u trojau 1 atapnu pntta ..!*■U Baoflradu aa dastavem u kata .... I f5t U ^ , ' ,Uk "I -»larooljl, Bosnl- Haraaflavlnl 1 Oalmacijl _ g 2 H U ostallra k rajavlma Austro-ugarska monsrtilja ( *•u t*m cijenfku.

UređniSlvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava i primanje pretplete Topllčln venae broj 21. Ttlefon broj 28. Prlmanje oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38.

Br. 58,

BEOGRAD, Četvrtak 1. marta 1917.

Godfna III.

Ratnl izvještaji. Izvješta] austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeČ, 28. februara. Istočno bo}i§te: Pront marSala pl. Mackensena: Nema mkakvih dogadjaja. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: Istočno C a ni p u r i 1 e je uništena jedna neprijateljska poljska straža. ’Obostrano druma V a 1 e p u t n a osvojile su naše ćete juče po podne iznenadnim napcdom nekolike visinske položajs. — „Tunelska oslona tačka“ je, posiije razorenja odbranbenih polo'žaja, ponovo napuštena zbog nepovoljnog stanja, bez ikakvog neprijateljskog djclovanja; sve drugo zadobijeno zemljište održano je u prkos nekolikim itpornim napadima. Dnevni plijen iznosi: 12 časni’<a, preko 1300 ljudi, II mašinskih j ušaka 1 9 sprava za bacaoje mina. Front priiesfolonasljeđnika R u pBrechta bavarskog: v Zapadno od L u c k a sti naše napadne čete napale jednn rusku predslražu. Talljansko bojište: Na primotslom trontu se topnička dielatnost održala tt umjerenim gianicama. — Naši su letači sa uspjehom bacaii bombe na talijanske četne logore kod f? o r i c e. — Južno od M a rjn o ! a f a je jedan paijbeni prepad protivu ncprijateljskih poiožaja Omb r e 11 a umštio ova topa, jedno munitljono smjestište i zaklone T'ajjja na, Jugoistočno bojište^" Na?^ zašticne č{;ie rastjerale sa S 1 .evero zar' i dnr pj Malika Jedno jieprijateljsj-io odjeljenje. ' Zamjenik giavara generalnog stožera ,■ pl. HOfer, podmaržal. Izvješta] njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 27. februara. Zapadno bojlšte: Engieski su izvidnički napadi protiv nekih mjesta artoiškog fronta bili odbijeni. U oblasti A n c r e protekle GU pješačke borbe tta prednjim polo£ajima prema namjerama vodstva. 2Japadno su od Vail 1 y-a na Aisui Francuzi iznenadnim napadom osvojili jedatt od naših rječnih zaštitnih položaja. Protivnapadom dospio je taj položaj opet u naše ruke, a več zarobIjena posada oslobodjena. Na lijevoj su ...

se obali M a a s e izjalovili francuski djelimični napadi, koji su poslije jake vatre noču uslijedili protiv naših rovova sjevero-istočno od A v o c o u rta. Zapadno od Markirha (u Vogezima) uijesu imala uspjeha preduzeća čcMriju francuskih izvidničkih odjeljenja. Istočno bojište: Frout maršala princa 1. e o p o 1da bavarskog: Položaj je nelzmjenjen. Front generai-pukovnika nadvojvode J o s i p a: S obje strane druma, koji vodi u V a i e p u t n u. u južnom dijelu š u mskih Karpata, doveo nas je jedan dobro pripremljeni, od naših četa vješto iz\ edeni napad u posjcđ višc ruskih visinskih položaja. Zarobili smo 12 č a s n i k a i preko 1300 1 j u d i. a zaplijenili 11 mašinskih pušaka i 9 sprava za bacanje mitta. Zauzete su linije održanc protiy više ruskili moćnili napada. Opet smo ispraznili jedno rusko uporište južno od druma zbog za nas nepovoljnog njegovog položaja. Ispražnjenje je uslijedilo nakon što snio razorili sva njegova postrojenja nesmetano od neprijatelja. Front maršala pl. M a c k e u s e u a: Nema ničeg nova. Ataćedonsko hoiište: U zavijutku Crne Reke napali su Talijani poslijc izdašne topničke pripreme sa jakim snagatna one vislnske položaje, koje smo 12. o. mj. zauzell istočno od P a r a 1 o v a. Napad se slomio uz teške gubitke za neprijatelja. Nijesmo izgubili ni stopu zemljišta. Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff. Lflži o natinu ratovania austrousarskiti teta u Srtijl, Samo se po sebi razumije, da rat nije nikakav prijateljski sastanak, gdje jedan đragom pravi učtive komplimente i gc!je se svi prisutni utrkuju u medjusobnim pažnjama. Rat je nemiiosrdan, a svaki onaj, koji se izbliza upozna sa njitnfc, neće tnoći da tiadje ma kak/ih draži u njetnu. Tako se u ratovanju ausiro-iigarskih četa protivu Srba, koji su po pr'rodi strasni, a uz to još i razdraženi agitacijom, pothranjavanom od strane Rusije, nije tnoglo i bez nekih strašnih aii nužnih mjera. Ni od jednj vojske ne može se tražiti da ona dopusti, da joj se skupo plaćeni uspjesi izigratu uslijed napada gradjansk .g stanovništva, koje je u ovom ratu, bez razlike doba, uzrasta i pola, često prekoračavalo postojeće medjunarodne uredhe o vodjenju rata. Tek prije uekoliko mjeseđ desilo se opet, da su razbojničke Čete u blaževskom kraju ubili iz zasjeđe nekohko c. i k. žandanna, mučili ili i ubili, da posiije mrtva tijela njihova onakaze na

Podlistak. Kfllemijenje bosinjii, .. Na osuovu narcdbe Glavne Vojnc Gubemije u Srbiji c. i kr. zapovjedništva mosne brane i grada Beograda ođredjuje: da se u vremenu od 1. pa zaključno do 31. marta ove godine imaju pelcovati: sva djec a koja protim boginja nisu još kalemnjena; dalje ona djeca, kojima se kalemnjenje u prošloj 1916. godininije primilo, isva ona lica, koja ne mogu uvjerenjem utvrditi, da su kaiemnjena prošle godiire. J Ovom prilikom vrlo je zgodno upozoriti gradjaustvo sa nekoliko riječi na opasnost od b o g i n j a jednu od najvećih i najopasnijih zaraza i propratiti njene strahote i užase, kao i postanak, razviće j spriječavanjc ove opake zarare. Prve tragove boginja nalazimo u dalekoj davnini u H i n d o s t a n u u Kttaju, gdje su još prije rodjenja Hristovog vladaie velike morije boginia. Kojim su putein i kada prešle boginje iz Azije u Evropu — ne zna se još pou/đano; aii se sa sigumošću može reći, da su već VI. vijeka vladale strašne zaraze u južnoj Francuskoj i sjevernoj Italiji. — Tadanji vladika tourski pri kraju VI. vijeka već je upotrebljavao iatinsku riječ V a r i o 1 a, da označi boginje. Prvi naučni opis velikih boginja napisali su mavarski ljekari Abn Jakub, Ben Isak i Mohamed

Ibi Zaharija Ben Kazes koji "Su živjell oko druge palovine X. vijeka. U toku vremena raznosile su se boginje trgovinom i ratovirna — najviše za vrije7iie krstaških ratova — po cijeloj Evropi pa su naposljetku prencscue i u novi svijet — Ameriku, gdje su užasno pomorile tamošnj'e starosjeđioce. Ali je pomor u Evropi najveći bio pri kraju XVIII. vijeka. Tada nije bilo ni jednog kraja u Evropi, koji nije bio zaražen boginjama. Poslije kuge, koja je ponajlakše počđa opaciati, boginje su postale najstrašnija narođna bolest. “/« Ijudi boiovalo je tada od boginja. u većim varošrma zaraza je vladala bez prestanka, a u manjim mjestima pojavljivala se od vrcmetia na vrijeme. Česti ratovi i nevoIje, koje poslije njih nashrpaju, kao i živIji saobraćaj meditt narodima, išao je na ruku rasprostiranju zaraze bogiitja. Još od vrcmona Ramzesova smatrr>Io se k">o praviio, da niko nc može umaćt od zaraze i da mora preležati boginie. Ootovo svaka zaraza boginja pokosita ie ogroman broj ijudi. a što jc holest preiežaio. bilo je često onakaž.eno, ili je nosilo do kraja života tragove ove strašne bolesti. U Evropi je umrlo tada od prilike */« boginjavih bolesnika. Naročito su boginje morile djectt od kojih je */» bolesnika umirailo. I u vladaiačkim i bogataškim porodicama, gdjc su boginje danas najveća rijetkost, ođnosile su svoje žrtve. Carica Marija Terezija bješe gotovo pod svoju starost oboljcla od velikih bogin.ia i u rnialo ne plati glavom. U Njemaekoj, u kojoj su danas boginje u tnnogim krajevi-

isti način, kao što se to dešavalo u Mačvi tt jesen 1914. god. Razmrtije se. da oružjem osvojeno zemijište ttije baš obetovana zemlja, ali pomirivanje sa suđbinom s jedne strane, a velikodušnošću s druge strane, može se mnogo što-šta ublažiti. .Pojedini elemcuti tt srpskoin narođu nijesu htjeli da se pomire sa sudbinotn. ra se stoga, — kao što se tt jeditom aktu komande balkanskih trupa c. i k. ministru spoljnih poslova od 6. marta 1915. god. otvorenn priznaje, na osnovu prava samoodbrane u ratu, moralo pristupiti izvjesnim rcpresaiijaina. kao što su pogubljavanje gradjanskih lica i neredovnih trupa (kotnila), za koje je dokazano, da su na svirep i podmukao način samovoijtto učestvovali u borbi protivu c. i k. četa. Satno činjenica, što je u opšte i došlo do takvog izjašnjenja od stranc komaude bulkanskih trupa tninistarstvu spoljnih poslova, kojim se komandi c. i k. balkanskih trupa podnose ua uvidjaj i mišljenje tvrdjenja jcđnog dopisnika neutralnih iistova, naklonjenog sporazumu. koji je prema iskazu autoriteta polju kriminaiistikc jedan patološki tip, u naprijed snzbija svc sumnje, koje bi se inogle javiti u poglcđu savjesnosti austro-ugarskih činilaca. Klevete švajcarskog pamfietiste R. A. Reissa svakako da nemaju značaj kakvih dokumenata sa dokaznotn snagom. No da bi se u svakom zbiija objektivnoin posmatraću suzbila i posljednja iskra sumnje cdnosno ovih pakosnih izmišljotina, koje će; :o formaluo izvrću u suprotno stvarne činjenice, cdlučili su mjcrodavni ć r.ioc: da izdadu brošuru „I.aži o načinu ;;usiro-ugarskog ratovanja ti Srbiji“ (,-Die Liigen iiber die osterreich-ungarisohe Kriegsftihrung in Serbien“). Ovdje se doduše samo i bez koineniara u službenom tonu, nabrajaju zvanično utvrdjene činjenice, ali baš zato one hnaju više vjerodostojnosti od napisa, sastavljenih bolešljivom fantazijom i iskićenih senzacijanim slikama hemićara i fotograla Reissa, koji se prikazuje uglednim pravnikont i policijskim stručnjakom, čovjeka, za koga svi, koji ga poznaju, tvrđe, da je već prije rata gajio neograničenu mržnju prema Njemačkoj mržrijupihoju može pokazati samo renesatJntsudnovata prošiost ovoga čovjeka lisnd njemačkih naučničkih krugova o njemu iznijcti su u jednom mišijenju, koje je krajem juna 1915. god. dao sada već pokojni profesor gradačkog univerziteta, dr. Hans Oross, neosporno autoritet prvoga ranga na polju kriminalistike, a •koje je mišljenje priloženo hrošuri u faksimilu. Ne hoteći da gubi mnogo riječi o tom pntoioškom fantastu, brošura iznosi nekoliko slučajeva o jescnjoj vojni 1914. godine ti Srbiji, koji su izvadjeni iz ..Zbirke dokaza o povriiedi mcdjunarodnog prava od strane država. zaraćenih sa Austro-Ugarskom, zaključene 31. januara 1915. god.“ što ju je izdalo c. i k. mlnistarstvo spoljnih poslova. i to u smjeru đa opravda potrebu izvjesnih pređuzetih represalija, na osnovu kojih je g. Reiss izveo svoja lažna i drska tvrdjenja.

ma najveća rijetkost, umiralo ie pri kraju pretprošloga vijeka 70.000 ljudi gođišnje, a u satnom Berlinu umrlo je 26.000 Juša godinc 1796. Iz ovoga se može taeno vidjeti, koliko je nesreće i jada nanosila čovječanstvu ova strašna bolest. Svijit je smatrao boginje k.ao kaznu Božiu i bijaše izgubio svaku nadu, da će sc ova bolest moti ikada istrijebiti. Liječenje se onđa sastojaio još od mavarskog doba tt puštanju krvi i davanju na čišćenie, prije nego što stt boginje izbiic, a kad ove izadju, pokrili bi dobro bolesriika, ngrijali sobu, tie bi mu đavali svježe već miake vode za piće i metnuli bi isnođ postelje sud sa ključalom vodout. da bi ižbiio znojcnje i sazrijevanje krasta. Prvi zračak nade, e da ee se jednom stati na put zarazi boginja, bio je tt prvoj polovini XVIII. vijeka, kada sa isfoka đopre u Evropu radosna vijest, da je pronadjeu liiek protiv boginia. Još je odavna moralo pasti u oči, da ko jedan pnt prelcži boginje, rijctko se kad od njih po dntgi pnt poboli. Oct same lioiesti dobiva bolesttik taj jedini dr.'tgocjeni đar (imunitet), koji ga štiti od ponovttog razfcclfevanja. Otuda se još n njstarija vremcna dolazilo na misao, đa xad liuc'.i već tnoraju bolovati od boginja, da se namjerno izlože zarazi Iakših boginja, ne bi li na taj način oiako prošli ( zaštitili se tako od jače zarazc. I to se zalsta uradilo. .Jćupovale se boginje" zlatnom parom, t. j. ogrtale su se haljine boginjavih, ili su se djeca metala, da spavaju kod iakših bolesnika, iii se čak gnoj sa boginjavih bolesnika ski-

Već 24. avgusta 1914. godine, veli se u brošuri, uputio je tadanji austrougarski ministar spoljnih poslova grof Berchtiiold c. i k. predstavništvima u neutrainim državama informativne telegrame, koji u prljevodu sa francuskog glase: ,,U očevidnoj namjeri, da opravda ueprijaleljsko držanje srpskoga življa preina našoj vojsci, srpska je vlada podigla niz optužbi protivu naŠih vojnika. Nasuprot tome dao je izvidja], preduzct u šabačkom kraju, do sada slijcdeće lezultate: Kod Šapca su u više maha nalaženl onakaženi austro-ugarski vojnici. Tako je nadjen jedan poručnik, koji je bio rasporen, a stomak mu je bio Šabac već 24 sata blo u našim rukama: krivci su prema postojećem pravu strijeljani. iz jedne šabačke fabrike pucalo oJsjeitr.a g!ava, rtkn i noge. G:aa;anstvo u Žapcu i u okolaim nijesiima čes'o je, \ cćinom iz zasje e, inicalo na našu vojsku, naročito na )ficire i patrole, i to čak i onda, kada je napunjen kukuruzom; dalje jedan vo:nik, kojemu su bile izdubljene oči, a očne dt pljc niunjene dugmetima od unifo'Tite: tingi jedan \ojnik opet bii je razape; na krst jušto mu je preth>i.n> je nekoliko gradjanskih iica u više maha na naše trupe, a sa njenoga dimniaka na oficire, koji se ualazili na ručku. Fabrika je spaljena. Blizu Mišara uhvaćeuo je nekoliko stanovnika, koji su pucali na našc čete na njihovom proiazu. Kada je jeđan oficir oslobodio jednu ženu, koja se nalazila tnedju ovim napadačima za to, što je bila u drugorn stanju, ona je iz zasjede ubila iz revolvera isfog ovog oficira. Za vrijeme na Tekerišu jedno je odjeljenje istaklo bijelu zastavu, našto je austro-ugarski zapovjecinik naredio da se prekine paijba i približavao se tome odjeljenju, koje ga je na 300 koraka dočekalo brzom paljbom. Jedna dvanaestogodišnja djevojčica ranila je iz puške jednog artidnog ranjenog pukovnika". 24. avgusta 1914. godine baron Giesei iz vrhovne komande dostavlja grofu Berchtoldu izvještaj, koji je bio stigao sa bojišta na donjoj Drini, a prema lcojemu je bilo slučajeva, da su srpijerca, dok je zavatao vode iz bunara. Često su srpske čete pucale na austrougarske ambulante. Tako su na primjer poginuii bolničari, koji su prenosili jeske čete unakažavaie ranjenike i zarobljenike, da je bilo bombardovania previjaiišta, zloupotrebijavanja bijele zastave itd. Bilo je slučajeva, da je gradjansko stanovništvo, medju njima žene i djeea, u pozadini austro-ugarskih četa pucalo i bacalo bombe na ove. Kod poginulih komita nadjeni su metci, napunjeni jekserima i kornaditna bakarnog vitriola. U izvještajima c. i k. komande VIII. korpusa i c. i k. komande V. vojske od 24 . i 25 . avgusta 1915. godine, datiranim iz Bjeljine, javlja se za ove dalje slučajevc: Uhvaćeno je jedno lice, koje je pokušalo izvršiti skrnavljenje leša jednog oficira, kojemu je lrtielo odrezati geniialija. Nadjen je leš jednoga pješaka iz 10. pješačkog puka, kojemu je biia odsječena glava i ruke. Bilo je još i drugih slučajeva onakažavanja, i

dao i zlatnom parom utrljao u kožu. Ovo su u nas rađile starije čiste žcne, ali ne ziatr-r.n već srebrnom, — dubrovačkom pai'oni. Na posljetku vršeno je pravo kalciriljcnjc ljudskih boRinja (variolacija, inokulacija) i to icdom, ili nožem. Nije posigurno poznato, kad je ovo kalemnjenje prvi put u život uvedeno, ali je bez sumnje, da se je za nj znalo još pri'e Hristova rodjenja u Kini i Istočnoj Indiji, gdje su satni sveštenici vršiii kalemnjenje sa puno religijoznih obreiia Kalemnjenje stt vršili bramini svake godine u proijeee, od februara do juna, kada je najmanje biio bolesti. Materija za kaiomnjenje nije se uzimala od prirodnih krasta, nego od već kalemnjenih ljmdi i to đok su ospe još vodnjikave i sadržaj u njitna providan. Samo kalemnjenje vršeno je izmcdju palca i kažiprsta. Dok ne nastupi grozuica kalemnjeni se dva do tri puta dnevtto u hladnoj vodi kupao i čuvao ođ sunčanih zraka. Mjcsio na kome je izvršeno kalemnjenje, bilo je 4 m’djelje odvojcno od svakoga saobraćaja. Lijekove nisu davali kaiemnjenima. Kalemnjcnje kravljih boginja i ltjegovu snagu da nas zaštiti od pravilt krasta, pronašao je engleski ljekar E d \v a r d G e n n e r 2. maja 1796. godinc. Ali on nije bio prvi, koji je došao na misao, da kalemnjenjem kravljih boginja zaštiii svijet od pravih ljudskih boginja. Još mnogo prije Genncra bilo je u narodu vjerovanje, da ko slučajno dobije kravlje boginje, sačuvan je cijeiog vijeka od pravih krasta. To se primjetilo po najviše na planinkama (stanarama i mužarama), kojc se bave

to: Izbodenih očiju, odsječenih ušiju, odsječenih genitalija, rasporenih stoinaka (za ove je slučajeve javila, označavajući tačno vrijeme, mjesto i svje« doke, XXI. pješačka divizija). Daije so javljaju opet slučajevi trovanja bunara, zloupotreba bijele zastave i upotrebljavanja trubnih znakova austro-ugarske vojske (na pr. znaka „prekini paljbu!“), da bi se zabunile austro-ugarske čete. Za bonibardovanje previjaiišta i drugih bolničkih postrojenja javljaju 6. i 21. divizija. Dalji izvješraji kako c. i k. kornande VIII. korpusa, tako c. i k. etapne komande V. vojske javijaju za siučajeve svireposti i prekršaja medjunarodnog prava kako od strane redov« nih, tako i od strane neredovnih četa — komifa i gradjanskog stanovništv'a. Narocito žestokih ispada bilo je u selu Prnjavoru. Ovcije se gradjansko stanovništvo isprva prividno inirno predalo, da poslije s ledja napadne austrougarske čete puščanom vatrom i botnbama. Natporučnik Raunacher od štabnog odreda i jedne domobranske đivizije lično je konstatovao trovanjo dvaju bunara u Prnjavoru. Jedan kaplar i Šest ljudi nadjeni su u Prnjavoru sa izbcdeniin očima i rasporenim stomakom, u koji su bili sipali soli. Ovo ie konstatovao vojni sveštenik. koji je izvršio opela. Starješina žandarmerijskog voda javlja za iskaze prebjeglilt srpskih vojnika, kako on tvrdi Musli* mana, da je bilo čak i onakažvanja vlastitih srpskih ranjenika od strane i regularnih četa. I c. i k. komanda XIII. korpusa javlia c. l k. komandi V. vojske iz Ma!e Tavne pod 25. avgustom 1914. godine, da se prema iskazima srpskih za* robljeiv'ka dešavali istupi od strane srpskih četa prema zarobljeniđma i ranjenicima. Ti zarobljenici tvrde da je kap. Mihajlović koinandant bataljunau jednom puku III. poziva naredio svo« jim ijudima: „Zarobljene Švabe ns smiju se ubijati, yeć se moraju mučit'i“. Lro su talco zarobijenici pričali. da sn jednom husarskom podoficiru odsječene ruke, pa onda vezane mišice, pa da je u tom stanju posadjen na konja, kcji je u galopu otjeran. Drugom jednom čovjeku prosječena je, kako oni tvrde, maramica s obiju strana, pa mu jc posiije provučen konopac kroz tijelo, pomoću kojega je obješen, dok je pod njitne zapaljena \ r atra. Drugi su ljnđi naticani na bajonete i tako' nošeni ovamo onamo. Poručnik Nikolić od pionirskog voda 53. piešačkog puka, koji je bio zarobljen, odmah je ubijen bajonetima. Izvještaju o tim nedjeliina dodaje komanda Xfli. korpusa siijedećti primjedbu: ,,S naše strane se zarobljenici hrane i u opšte dobro tretiraju. Samo nad komitama i gradjanskim Iicima, koja se uhvate sa oružjem u ruci, lzvršuje se smrtna kazna, aii se ona prethcdno nikako ne ziostavIjaju: dotnovi, iz koji se iza icdja puca na naše čete, pa!e se“. Kraljevsko-ugarski 25. domobranski pješački puk javlja: U borbi. koja se 16. avgusta 1914. godine vodiia na Krupnju, nadjen je narecinik Ivan Lončarić iz druge čete toga puka sa ra-

muženjein krava. Da lii se ispitalo ovo narodno vjerovatije u zaštitnu moć kravljih ooginja, činjeni su (1765. godine) čak 1 opiti u Engleskoj. Kalemnjeni su oni, lcoji su kravljc boginje preležali liudskim boginjama i nisu bili zaraženi; ali su ovi pokušaji ostali nepoznati. I u Njemačkoj se odavna znalo za eudnovatu moč kravliiit boginja i u narodu je ovo sredstvo više puta pokušano (j'edan učitelj holdštajnski u Kiiu, kalemio je kravljitn boginjama 1791. godiue troje djece i to sa nspjehom), no bez ikakvih posljedica za samu stvar. Otuda, može se bez ikakvog spora reči, da je Genr.er bio prvi, koji je obratio pažtijtt s\ijeta, da se kalotnnjenjem kravljih boginja dobiva zaštita protivu pravih boginja. Još prvih godina (1775.) svoje ljckarske prakse u mjestu rodjenia (Barc!ay u zapadnoj Engieskoj) Gentier se odao na ispitivanje kravljih boginja. Na ovo ga podstačc, kao što je sam govorio, iedna scljanka, koia mu pričaše, da nije ttikada ležaia prave boginje, blagodareći kravliim boginjama, koje ie dobila pri imtženju bolesnih krava. Kao praktičan ljekar, Genncr je intao višc prilika, da se sam tivjert, da kakmnjenie Ijttdskih boginja da;e negativre rezultate kod ljudi, koji su već preležali kravije boginje. Osim toga primjetio je i da oni ijttdi. koji su već jednom lcžali kravlje boginje, bjehu poštedieni od pravih boginia za vrijente zaraza. Isto je talco uočio, a to Je već i narodu u onom kraju bila poznata stvar, da ko je preležao prave boginje, bio je poštedjen od kravljih boginja: s toga su za vrijcme