Beogradske novine

Br. 59. BEOGRAD, petak 2. marta 1917.

iziazl:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevl: U UMgnd. 1 ■ kr»|,.lm, nposJMlnvilm od o. 1 kr. tota po oli»al od . . . . • hotoro U HrrotokoJ-Slovonl)!, Booni - Homgoftal

Mjasečna pretplata: U loagradu 1 • krajrrhna upaajodrmtlm ad o. 1 kr. tda n ko|a« I aUpou pUtu . . K rU Baograda u daaUfom a U Hrvauko 1 - 0 t»f 0 ni;l, Boul - Hareagarlal 1 Dalmacijl *. . ( g (■

Ina« otog područja po clJaiU od. ... 1J holaro

U oaiailm»ra),fbna Auatm-u|ar»k» aMitarM]« K r—

Oglasi po cijsniku.

UradnlSivo: BE00RA0, Vuka Karadiića ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanje pretplate Topličin venae broj 21. Telefon broj 25. Prlmanje oglasa Kneza Mihajta ul. broj 38.

Godina III.

Rotnl izulošiflji. Izvještaj austro-ugarskog glavnos stožera. Kb. Beč, 1. tnarta. Istočno bojišfe: Frnnt maršala pl. Mackensena: Propali su neprijatel ski naleti zapadno od u5ća rijeke B u z e u i na željezničkoj pruzl sjeverno od D a u r e i. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U odsjeku S u s i t e odbijen je u borbi prsa u prsa jedan žestok runiunjski napad izveden poslije žešće artiljerijske pripreme. Sjeveroistočno od Dorna Vatre napadnuta je i rasturena jedna ruska četa. Izjalovio se nov nalet protivu našeg položaja kod Mesticanestia. Front maršala princa Leopolda bavarskog: M estimično pojačana artiljerijska djelatnost. fc Talijansko bojlšte: Artil erijska je borba bila življa na pojeđtnim odsiecima primorskog b o j išta, kao ina plbckenskom i tonalskom klancu. Sjevero-zapadno od To 1 m i n a dovukla je jedna izvidnica 80. pješačkog puka 14 zarobljenika iz neprijateljskih rovova kod Gabrije, U oblasti Monte Zebia prodrle su napadačke izvidnice 3. c. k. domobranskog pješačkog puka kroz prokope, probijene kroz snijeg u talkanske položaje, razoriše ove posljednje i naniješe pro4ivniku znatnih gubitaka. Jugoistočno bojište: Nije bilo značajnijih borbl. Znmjenlk glavara geueralnog stožera pl. HOfer, podmaršal. COilsfinov rnt. Rat je za VVilsona kao neka svetlnja, kao neki sveti oganj kod starih neznabožaca. keji je gorio pod stalnim nadzorom vrhovnog sveštenika. dakle u ovom slučaju pod V/ilsonovom egidom. On neda mkome da bez njegove volje raspiruje ratni oganj, on 'želi da drži rat kao neko pseto na lancu, da ga sputava ili da ga pustl svom silinom u momentu. kada se on iViše neće dati zadržavati. Cijela Wilsonova ratna akcija u stvari treba 'da bude neka akcija za mir, u njoj se oličava težnja za diktaturom 1 žeJja, -da u rim tugaljivim pitanjima nadjvlad juje njegova vlastita obazrivost. Podlistak. Sauremenlft. , Nakon stanke od više mjesed, izalao je na 1. februara u Zagrebu „SaVremenik“, injesečnik društva hrvatskih književnika. To je posljednji svezak lanjskoga godišta sadržavajući brojeve IX.—XII. za mjesec seplembar, oktobar, novembar i decembar. „Savreinenik" imao je izaći još pod koinac proš!e godine, no uz teske današnje štamparske prilike oSeg'o se izlaženje ma!o ne do kraja februara. Uredništvo je ,,Savremenika“ nastojalo, da čitaoce za ovo dugo čekanje odšteti što obilalijim razno'jkim sadržajem. Posljednji svezak imade vč-lik broj č!anaka, više pjesama i be'etristićkih radova, pa opsežan tistak i više umjetničkih reprodukcija. • Na pn-om je mjestu kao umjetnički prilog, lik jx>kojnog kralja Franje Josipa I., reprodukcija poznatog relijeifa prof. Rudolfa Valdeca. Priopćeni su ovi članci: Milan Rojc: Još o našem financijalnom položaju spram Ugarske; Ivan Krnic: Fran Mažuranić; K-o-k: Nacijona'izam u našoj fiortretnoj umjetnosti; Gjuro Szabo: Kostajnica (s neko'.iko s!il:a); Vitko Cabarić: Mikulaš Aleš; Antun Dobronić: Ku!.tumi problemi raše muzičke reprodukcije; Dragan Plamenac: O godišnjia smrti Cezara Francka; Arsen Wenzelides Dubrovački pripovijedači (O Matu Vodopiću; o Ivi Vojnoviću; o Kristijanl Soivcjg3; o Mati Lisičaru); Dr. Dragutin Prohaska; Ante Benešić; dr. Lju.devit Outschjr; llija MeĆnikov;

Potopljeno devet ruskih parnih brodova sa ratnim materijalom.—Odbijeni neprijateljski napadi na rumunjskom frontu.

n»*i

Njegov je govor tako pitom, njegove prijetnje tnko su stidljive. da se jasno može vidjeti ova namjera. On račiina s time, da će samo povjeravanje diktatcjrske moći u pogledu rata i mira njegovcj lićnosti, te mobilizacija naoružane trgovačke flote, koja je s time u vezi. učiniti toliki utisak na Njemačku 1 njene savezn.ke, da će sama ta fakta biti dovoljna da spriječe svaki čin otvorer.og neprijateljstva. U njegovim poslanicama kongresu mogu se nazirati tclike molbe na adresu središnjih vlasti: Nemojte nas izazivati. veli se ti: izmedju redova; ostavite nas na miru, pa ćemo i ini vas drage volje ostaviti na miru. Svakako da iz ovih poslanica govori ’ sve drugo nego li vojničko samopouzdanje i snaga. Ta u Anierici i nije ništa pripremljeno za takav ozbiljan slučaj. a veliki broj najboljih američkih građjana vrlo bi nerado, a možda i nikako učestvovao u slučaju da dodje do krajnosti. Cak i ako dodje do američke objave rata, on bi se ograničavao na morsku pučinu: ako bi se Wi1son riješio na taj korak, to će biti isključivo pomorska vojna. a I otia bi se vodila na veoma uzdržljiv način. samo u toliko, koliko đa se postavi najnužnija veza sa pomorskim mjerama sporažumnih država. Naime u Washingtonu ne misle baš u tolikoj mieri da nose svoju kožu na pazar zarad Englcske, a što se američke mornari ;e tiče. to je pcznato da veliki dio njenih oficira. a gotovo nadmoćniji dio njenih inžlnjera vodl porijeklo ođ njemačkih doseljenika, tako da u tim krugovima ima dosta simpati.ia za Njemačku. A medju njenim ljtidstvom ima opet mnogo Nijemaca, a pored toga i Ijudi koji vode porijeklo iz AustroUgarske, naime kršnih Dalmatinaca, koji predstavljaju, kao što svi znamo, najbolje pomorsko liudstvo na sviletu, a koje su i Englezl rad'* primali u svoje sređczemnu flotu. U opšte Engleska je u svemu konkurenat I najopasniji takmac američke flote. Atnerika će voditi rat otprilike tako kako ga za sporazum vodi ili, još taćnije rečeno, — kako ga je vodio Japan. Ona će se ograničavati na to, da vlastite trgovačke pomorske putevs obezbjedi od podmornica. Moguće je, istina, da će se kakav pustolov ili za-

A.-nov-: Naša prijevodna bi etristika; 1van Žilić: Francuski roman prije rata; dr. Milica Bogdanović: S>ren Kierkegaard. Od p j e s n i k a štampatii su ovi radovi: Ve!jko Toinić: Chiostro (Legenda); Danko Angjelo: Iz ciklusa pastela (Podne, Sipak); Zvx>nko M i 1 j ko v i ć: Tri pjesme (Cičica; Veče u izbi; Mrh’a priroda); Miroslav K.: Podnevna sinfonija; Ivan Novak: U medjumurskim vinogradiina (Sjcta. Mistcrij); Antun B. Šimić: Tri pjesme (Toplo popodne, B!agos!ov — žita, Djevojče). Pjesniri Danko i Angjalo A. B. Šimić jav’.jaju se u ,,Savremeniku“ po prvi put. Nove!a jc i pripovijetka zastopana ovim prinosima: Viktor Car Emin: Juranova prijetnja (novela); Mato Košćina: Na Neretvi; Boris’av Stanković: Balkanske ciiioe (Berba, Božić); Ljudevit Krajačić: Pod dojmom jednie riče (Ratni crtež); Božo Lovrić: Iz njige ,,Očišćenje“ (Ob!ari, šturak, Olujna ptica); Zv. T u rka I j: Luka Bogović (nove!a); Fran Oalović: Robijaš (novela); Rikard Nikolić: Olad (novela). U feuilletonu priopćeno je više manjih radova. A Milčinović piše o pjesniama Veljka Tomića i o ,,Jedrini“ h’e Kmica; Josip Milaković ocjenjuje monografiju Mi’.ana Langa o Samoboru (prikazu dodano je više fotografija iz Samobora); da je priopčiše M. Sević: L. K. Lazarević o Strossmayeru; O.: Henryk Sienkiewicz; Stjepan 11 i j i ć: Jose Echegaray i Herrik Ibsen; Božo Lovrić: Ante Katunarić; Zvonimir Butković: ,,Bovarizam“; S. I. Lorcnzo Stedietti: „Orčka vještica“ (dopis

uešenjak kao štb je Mister l?oosevelt odlučit: da se pdjavl na evropskim bojištima sa šakom „Raughridera" ili ,,Co\vboya“, d?. bi se borio za ideale sporazutnnih sila, koje on zbilja po svojiir ličnim osobinama nije ni najtnanje pogodan da pređstavlja. Čak ako bi se zbilja popunio broj od 200.000 Amerikanaca, o kojcmu je bilo govora, to bi s obzirom na ncbrojene rr.ase vojske. šro su ih obje zaraćene strane izvele na bojište, bila samo, što no vde 1-ap vode u more. No čak i ovako štogo'i W ilson zeli da izbjegne i mora mu se priznati, da je dovoljno poštcn i iskren. da ni najnianje ne krije, koliko se on u stvari piaši svakoga ratnog zapleta. On ipak niie potpuno izgubio svoje ,,ja“. On želi mh pa umiruje duhove. On želi da kao neki diktator priveže rat kao pseto o lanac. Republikanci su protivi.i tome, jer ovakav slučaj ne odg 2 vara američkim pojmovima. Doduše i L incoln je u svoje vrijeme tražio slionu neogvaničenu vlast, kao što je sad traži WiIson, ali to nije bio ma koji' američki pređsjednik, već jedan L'mccln, a u Sjedinjenim Državama nikome ne rada na um da uporedjuie WiIsona sa tim klasičnim, pravim američkim tipom, — najčuvenijim predsjednikom Američkih Sjedinjenih Država poslije csiobodioca Washingtona, •ma da se ne tnože poreći da i Wilson u nekiin karakter«4m crtama podsjeća na njega. na primjer svojim čovjekoljubIjem. Drugi opet, kao bivši predsjednik Taft, I:oji želi mir. a isto tako i Parker uz Wi!sona su. ali su za to uz njega I Root. kr.’ji želilrat i koji je protivnik Nijemaea. Tim svojnn zahtjevom za diktaturom, koji po nekome može izgledat' kao priprema za rat, Wilson privlaći na svoju stranu ratoborne elemente, da bi fh poshje razočarao i prevario. Naitne Činjenica što je uz niega i Taft, dokazuje da miroljubivi državnici gledaju u diktaturi garanciju za mir, a oni mora biti da dobro znaju na čemu su sa Wilsonom. I onl računaju kao i sam Wi!son, da će pojedine prijeteće mjere biti dovoljne da ođvrate središnje vlasti od kakovog Čina otvorenog neprijateljstva. L’ medjuvremenu njemački je kancelar već u naprijed predupredio Wiisonovu taktiku, time što se ogradio od

Zagorke na čanak V. Lunačeka i pripomena urednika ,,Savrcmenika“ VizneraLivadića); Nove knj'ge (popis poslje«injih edirija). Od slikara Jerolima Miše imade u ovom broj’u više reprodukcija (Na suucu, Molitva i Jedanaest porlr^ka). O-im toga priopćen je p; rtret pjesnika j,Lišća“ Frana Mažuranića i portret l.ije Mečnikova. Na koncu dodan je popis priopćenih radova u godini 1916. Tako j: prošle godine štampano od 28 saradnika do čctrdeset č!anaka; priopoene su pjesme osamnaestorice pjesniita i 18 novelističkih radova od šesnaestorice autora. Isto je tako bio bogat feuilkton, u kojem se javiše 22 saradntika. Ima već više godina što „Savremenik“ fiosvećuje naročitu pažnju i našoj hrvatskoj umjetnosti. Uz studije i prikaze o našim umjetnicima i iziožbama priopćuje se u Svakom broju reprodukcije slika i skulptura. Tako je prošle godine donio ,,Savremenik“ fotograf je radova petnaestorice hr\ r atskih slikara i vajara, a osim toga imao je deset umjetničkih priloga, medju njima nekoliko u više boja. Saznajemo od urednika dra. Branimira Viznera-Livadića, da će ,.Savremenik“ u godini 1917. iz'aziti s manjim zakašnjenjima pošto su neke tehnićke poteškooe donekle smanjene. Nastojat će se, da ,,Savremenik“ izlazi bar u dvobrojima, dakle svaki drugi mjesec Osim toga blt će u novoin god šhi pridano još \iše pažnje našoj umjetnosti. Urcdništvu su mnogi ’naši iikovni umjetniri obeća'i izdašnu saradnjti, jm će ova-

humanih podloga američkih optužbi i naglasio nepokoljebljivu namjeru središnjih vlasti, da potpuno izvedu podnioroičku blokadu protivu svakog bez razlil e, pa i protiv Amerikanaca. Ovaj njegov govor nije mnogo originalan, ali pokazuje sposobnog i poštenog čovjeka. pravog narodnog čovjeka, koji radi po svom najbol.iem uvjerenju, kada ne zazire ni od kakvog sredstva, koje bi bilo pogodno da što prije okonča rat. Njega ni najinanje ne buni rat, što ga \\ilson drži u pripravnosti kao ntTTancu. Kalco „Vossische Zeitung" navodi, ponuda za mir središnjih vlasti i dalje u cjelosti ostaje u-snazi. Uslovi srcdišnjih vlasti pooštreni su, s obzirom na r.ove njihove napore i uspjehe pojmom izvjesne odštete. \Vilsonov ,,rat na lancu“ laie, ali ko zna, da li će i da ujeda? _______ Lsži o ncčinu rcitovanja ruttrocS'irshiii četu u Srbijl. Krivn’om s 1 a g a č a, kojt je prov^djao korekluru u našem j u č e r anjem uvodnom Članku_ pod gorniim naslovom, prebačeni su pojedini retci, pa je rrema tome ostao smisao potpuno nerazumljiv. Zbog toga donfš3mo iskrivljeni stavak džnas ponovno u njegovoj cijelosti, kako treba da glasi, Već 24 augusta 1914. godine, veli se u brcšuri, uputio je tadanii austrougarski ministar spoljnih posiova grof Berehthold c. i k. predstavništvima u neutrainim državama informativne telegrame, koji u prijevodu sa francuskog glase: ,,U očevidnoj natnjeri, da opravda nepri.iateljsko držanje srpskoga življa prema našoj vojsci, srpska je vlada podigia mz optužbi protivu naših vojnika. Nasuprot tome dao je izvidjaj, preduzet u šabačkom kraju, do sađa slijedeće rezultate: Kod Šapca su u više maha nalaženi onakaženi austro-ugarski vojnici, Tako je nadjen’jedan poručnik, koji jc bio rasporen, a stomak mu je bio napunjen kukuruzom; daije jedan vojnik, kojemu su bile izdubljene oči, a očre duplje ispunjene dugmetima od uniforme; dntgi jedan vojnik opet bio je razapet na krst, pošto mti je prethodno odsječena glava, ruke i noge. (iradjanstvo u Šapcu i u okolnim mjestima često je, većinom iz zasjede, pucalo na našu vojsku, naročito na oficire i patrole, i to čak i onda, kada je Šabac več 24 sata bio u našim rukama; krivci su prema postcjećem pravu stri-

ko i umjetnički dio lista biti bo!je uredjlvan. Uredništvo se s toga opravdano nada, da će „Savremenik", najvcću našu književnu smotru, poduprijeti dosadanji njegovi prijatelji, a da će se uz to naći i mnogo novih prctp’atnika. „Savremenik“ pretp!aći:j? se na čet\ r rt godine s K 3, na po godine K 6, na godinu K 12. Pretp'.atu prima uprava ,,Savremenika“ u Zagrebu, Gimdulićeva ul. br. 7., I. kat. Djaci dobivaju Ltet na četvrt godine za K 2.50, na j>o godine za K 5, na čitavu godinu za K 10. 0 inozernstvu stoji list za K 3 više. Pojcđinj broj K 1.20, za inozemstvo K 1.60. • rtoue njemačke padmornice. Danas se svagdje govori o podmoriiie&ma. A ipak jedva sebi može čovjek pređstaviti, koliki je posao nuždan, a da se zgotovi jedna podmornica. Može se mirne duše reći, da podmornica. naročito nova veiika podmornica spada u najkompliciranija djela tehnike i da prikazuje upravo jednu gomilu najmodernijih strojeva i aparata. Najnovije njcmačke velike podmornice tako su skroz prekonstmirane, da mogu ploviti oko čitave zemlje, a da im se motori ne moraju providjati novim materijalom za lcžen.ie. Tako one udovoljavaju svim strai’egićnim i taktičnim zahtjevima ra»a pa postaju puno opasnije oružje, nego mali ili veliki križari, koji su se, kao ,.Emden“ mogli pojaviti svukud po moru te su unosili u redovc neprijatelja strah i očajnost. Nove velike njcmačke podmornice Jesu moderni križari, koji plove nad i

jeljatii. Iz jedne šabačke fabrike pucalo je nekniiko gradjanskih lica u više ira-* ha na naše trupe, a sa njenoga dimnjaka na oficire. koji su se naiazili na ručku. Fabrika je spaijena. Blizu Mišara uhva< ćeno je nekoliko stanovnika, koji su pucali na našc čete na njihovom prolazu. Kada je jedan oficir oslobodio je-* dnu ženu, koja se nalazila medju ovim napadačima za to, što je bila u drugom stanju, ona je iz zasjede ubila iz revolvcra slog ovog oficlra- Za vrijeme borbi na Teherišu jedno je odjeljenje istaklo bijeluzastavu.našto je austro-ugarskJ zapovjednik naredio da se prekine pa!jba i približavao se tome odjeljenju. koje ga ie na 300 koraka dočekalo brzom pclibom. Jedna dvanaestogodišnia djevojčica ranila je Jz puške jednog artilierca, dok je zavatao vode iz bunara. Često su srpske čete pucale na austrougarske amhulante. Tako su na primjer pogiiiuii holrićari. koji su prenosili jednog ranjenog pukovnika“. 24. augusta 1914. godine baron fiiesel iž vrhovne komande dostavlja grofu Berchtholdu izvještaj. koji je bio stigao sa bojišta na donjoj Drini, a prema kojemu je bilo slučajeva, da su srpske čete unakažavale ranienike i zaroblfenike. da su hcmbardovana pre\i : aiišla, zloupotrijebljena bijela zastava i t. đ. Bilo je slučaieva. da je grad.iansko stanovništvo, medju njirra žene i dieca, u pozadini austro-ugarskih čcta pucalo i baeaio bomhe na ove. Kod poginulili komita nadieni su metci, napunjen' ekserima 1 komadima bakarnog vitriola. U izvještajiiua c. i k. komanđe VIII, korpasa i c. i k. komande V. vojske ođ 24. i 25. augusta 1915. godine, datiraTiim iz Bijeliine, javlja se za ove dalie slučajeve: Uhvaćeno je jedno lice. kcje je pokušalo izvršiti skrnavljenje ieSa jednog oficira, kojeniu .ie ht'elo odrezati genitaiija. Nadien je leš jednoga pješak? iz 10. piešačkog puka. kojemu je bila odsječera glava i ruke. Bilo je još i drug'Ii slučaieva onakažavanja, I to: izhodenih očiiu. odsječenih ušiju, odriečenih gei'italiia. rasporenih stouiaka (za ove je slučajeve javila. označavajući tačno vrijeme, mjesto I svjedoke, XXI. pješačka divizija). Daije se javljaju opet slučajevi trovanja bunara. ziotmotreba bijele zastave i upotrebiiavanja trubnih znakova austro-u^arsko voj'-ke (na pr. znaka „prekini paljbu!“), da bi se zabuniie austro-ugarske čete. Za bombanlovanie previfaiišta 1 drupih boiničkih postrojenja javi.ia.iu 6. i 21. divizijša. pod vodom, a s topovima I torpedima šalju u redove neprijatelja smrt i propast. Strojevi za gonjenje propelera tako su savršeni, da nikako ne zaostaju za strojevima za gonjenje na brziin križarima. To se satno mora zahvaliti njeniačkom“ izumilačkom duhu. Držav ve entente ne raspolažu sa tim tiovim silno kompliciranim strojevima za gonjenje, pošto iin, barem dosad. nije pošio za rukom, da spoje više od 1000 konjskib sila dvo- i četveromjernih motora u agregatima od šest vaijaka, a da ansolutno sigurno rade, i da s tim postignu nenadmašivo trajno djelo. Motor za izgaranje i pod vodom radi upravo tako sigurno i u svojoj sposobnosti rada je sposoban za dizanje, kao nad vodom. A to znači, da podmornica ri pod vodom ne gubi sve brzine, nego da je daffhče može još podignuti. Kod novih podmorničkih motora spaja se kod izgaranja ngljik i vodik, što ga iina u uiju s vodikoni u ugljičnu kiselinu i vodu. Plinovi od izgaranja vode se preko kalcijcva spoja, a s tim se raziučuje ugljična kiseiina I voda. Onda se indiferentnim sastojinama plina od izgaranja opet privede toliko kisika. koliko je mižno za izgaranje. Ovaj se kisik mora naravno ponijeti sc v ,m s kopna u vrio komprimiranoj / „mi u bocama. Dakle kod te vrsti tjeranja stupa na mjesto akumnlatorske baterije baterija boca s kisikom, pa se može iako izračunati, đa obzirom na težinu postoje spomena vrijedne koristi naprarra električnom tjeranjn pod vođom. Medjutim je najvažnije to, da se je stvorilo motorsko tjeranje skoro hez ikakva štropota. Neprijateljske Iadje,