Beogradske novine

Strana 2 - . .. . žavu, koja se bori može blti za svoj opstanafr. da vr5! sve mjere za svoju obranu i to Jedino iz razloga, Sto se jeđnom njenom državljanu prolitjelo, da sc vozl na ncprijateljskom brodu. 'Jedno lice, kojc u ratu na kopnu zalazf u rntno podrtičjc, nosi samo za sebe svu odgovornost za sve eventualnosti. Ovo jc pitanje bilo uvijek ncosporno. Ne posioji dakle nlkakav razlog, da se isto ovo pravilo nc protegne I na rat na morti. ?,to se tiće oboružanih trgovačkili brodova, ističc nota monarliije, da niko nc može tražiti od Iadja podmornjca, da onc izložene vatri neprijateljskiii topjva preduzlmaju fzviđjajc i pretragu trgovačkili brodova. koje sretaju na moru. Oboružani se trgovački brodovl moraju dakle smatrati kao obični gusarski brodovi. Na kraju poriče nota tvrdnju, da su neiiaoružani engieski brodovi potopijeni od luistro-ugarskih podinornica.Ako jeaustro-ugavska viada bilaprisiljcna, da zatvnranjem inora spriječi plovidbu, učinila je to samo u niižuoj i cpnndanoj samoobrani. Ako ova posljednja fa/.a rata iziskujc žrtvc i od strane prijatelja, ministar spoljnlit poslova naglašuje, da su mu razlozi CovjeČn08ti i postizavanje prava ncutralaca isto tako na srcti, kao i Ainerioi. Enfleska i rat. Engleskl glasovi protiv uslova entente za mir. (Nnročiti brzojav „Beograd. Novlna“.) Beč, 4. inarta. „Politische Korrespondenz** ja\tja: U sjednid engleskog donjeg doma ocl 20. januara Lrjasnilo «o nekoliko vidjcoih Clanova otvoreno i energično protiv ; «islova sporazuma za niir, jskaza»tih u riotl, upućenoj Wilsonu. I iberalni Fonsonby podsjcća na ninoge izjave, koje »it u svoje vrijeme <UH niinistri, da ovaj rat nije ni osvajački ni napadački. On dakiem žali, da od sporazuma jx>stavljeni uslovi stoje u) direktnoj oprcci » tim izjav arn a. Mnogima ljudima nerazumljive tačke u tim uslovima cntente upravljene sti na s i o in A u s t r o-U g a r s k e i na r aspad Turske. I onda ne možeino reći, da se rte ide za uništenjeni neprijateljskih država. Mi smo stupiii u rat za zaštitn malih narodnosti, a sad izgleda đa ga vodimo za povećanje veSSki'h država. To nam nije povećalo prestiž. iioćo se, da Njeitiačka bude kažnjena; ali produženjem rata ne kazni se samo uarod Njemačke, već i narod Francuske, Rusijc, Italije pa i Engleske. Ireveljan, bivši mitiistar u kabilietu A s q u i t h o v o m, pitao je, kakve su namjere entente u pogledu AustroUgarske. IRiječi, do sađ upotrebljene, mogle bi značiti potpuni raspad au81ro-ugarske monarhije, i mi treba da razmislinio, da li je vrijedno radi toga cilja produžavati r at sve donde, dok no posjednemo sve neprijateljske giavnc gradovo i dok ne uništimo sve neprijatelj6ke vojske. Ako b'eba za narodnosti u Austriji da se postigne potpuna nezavisiiost, onđa nerna razložnog argunrenta protiv potpune nezaviSnosti Irlandske i 'F i n 1 a n d i j e. Rušenje jedne velike državc radi cilja, koji se ne primjenjuje i iia druge, stvar je, za koju ne' bi trebalo voditi u smrt naše vojnike. Kazauo je, da mi ne vodimo osvajački rat. Ra. kako se onda ima razuinjeti izjava koloniialnog sekretara, da mi ne namjeravario vratiti njemačke kotouije? Oovoniik seslabouzdai na pfedstojeće proljetne krvavljenje, koje nmogi ljudi očekuju kao što su ga očekivali poSctkoni svake ofcnzive, ali čiji je svaki svršetak pokazao veiikc gubitke. Raciikalni Suorvden rekao je, da jc hvalisava indiskrecija vrhovnog zapo vjeclni k a Haiga uzdrmala vjeru mnogih Ijudi u njegov sud

i glcdajući u nas pobjedonosno nasinejanim očinia kao u neku svoju omadjijanu decu, okreće se svojoj devojčici, i zapoveda joj: -- Doncsi lvisela kupusa za gospodu! Kao holeći time da nas odlikuje od ostalih gostiju. A vala imala je t zašta da nas odlikuje, jer da je pored nas, t. j. u našein društvu još ! tamo Ciča Ilija glurnae i onda, što neko reko, Jednoj kafani drugih gostiju nebi biio potrebno, jer tako smo bili umereni U tome u kafauu udje i četvrti koinšija, berberin. Ali udje nekako smuSeno. Fogledasmo ga bolje. Polucilinder mu iskaljan, koiena, pantalone tahodje u blatu kao I laktovi ruku. Kada li se udesi ovako rano? Pomislismo. — Ja danas slavim? kao uvek stidijivo i nasmejano pridje nam i sede za našim asialom. „Kakav li je ovc čudan slavljenik? 1 ' Pomisiih ja. gledajući u njegovo rumeno. plavo lice, sa- maliin brčićima. Drugi slavljenici, na svojim slavama obično se u veče udese aii ovaj jo$ u podne jpš valjda nije ni slavski koiač resekao, on se već udesio: ostavio uću i goste pa evo zaredjao po kafacama“. Ali nije * ko biio. Kako se vozlo tramvajem, silazeći, nije pazio I okliznuo se da ga umaio tramvaj nije pregazio i zato, u čast svoga spasenja, sada hoće da slavL I dok je on to na dugačko pričao Stojanu šusieru. Jakov

6. marta 1917. i njogovu zdravu pamct. B e l g i j a n i j e nikad bila pravi uzrok ovoga rai a. Mi snio optužiii Njemačku zbog povrede ugwo|8, aii jedva da ima narod, kojiSnje povredio ugovor, ako je to ležaio u njegovom interesu. Sam lord Fisher rekao je, da umjeriti 6« u ratu znači: biti imp e cl a n t a ii.

poče u svoj prazan polić da svira, a to je bio znak gospa Dari đa treba doneti drugi. I ja spremajnći se za drugi polić počeh po dzepovima zimskog kaputa da baratam i tražim kutiju duvanskti. Kao uvek ispod lirpe novina i hartija biia je kutija. Počeli prvo novine da izviačim i mećein ispred sebe I na astahi. Medj njiina. za sreću, izvnkoh i „Božje Ljude“. Jakov, pokazujući na njih upita tne: , — Je li to tvoja knjiga? — Moja. — Amct znao sam da pišeš. aii i knj'igc da imaš. • — Morc 1 boljc da iii nematn! I otpočeh sa dosadom da ntu pričam. Ali nu mojc iznenadjenje njegovo rošavo, blago lice sa stisnutiin ustima, rastrešenim piavim brkovima kao i otvorenim plavim očima poče da se grči kao sudciujući u tnojoj patnji. No pričanje moje kako su me sada ostavili i napustili oni, koji su nekada obletali oko mene, on poče da Škrguće vilicama i zubima. U tim škrgutima ogledaia se uspomena na njegove nekadanje patnje. na njegovo, kada je bio siromah, običan radnik, lutanje po Bugarskoj, po Americi i kuda ti ne. Dok, onom ispruženom po astalu razvijenom rukom ne lupi Jako njome 1 ispravljajući se na stoiicl, cdlučnim giasom ne reče: — Ja ću ih prodavati. — Kako? Začudih se. - 1 — .Tako! Imaš ]] dozvolu

Đeogradske Novtae • . du na privrednom podizanju cijele zemlje. Nestalo je postolovstava. trke za koncesijama, jcdnom riječju cijelog seblčnog načina eksploatacije od strane najraznovrsnijih elemenata. a na njihovo mjesto stupila Je čvrsta, nepristrasna i svijesna vojna uprava, koja je u ovome ratu već na toliko nijesta jtočinila prava čuda. To važi i za Arbaniju. — Imam! I počeh mu je pokazivati. — Dobro je! odvrati on. Sutra pošalji za sađa 500 komađa. Pošto beše komad? — Kruna! Odgovorih još više začudjen. On se iiiaši u nedra i otuda ne gledajući koliko izvuče i pruži mi. Bilo jc oko stotinu i više kruna. — Evo ti! Ovo za sada, da ti se nadje. I kao dosetivši se nečemu još painetnijem nastavi: — Nego zitaš šta? Vidint ni ti uisi, kao i ja da čuvaš novac. Nego sutra pošlji tvoju kćerkicu kod mene na pijacu pa što ti treba za kuću, neka uzme. Im&m masti, suva mesa, slanine. Pa koiiko tl treba neka uzme, a posle ćemo da odbijemo od knjiga, što prodamo. 1 da bi izbegao zahvaijivanje od mene, okrenu se Stojanu šustcru i berberinu i tvrdim rešenim giasom poče im dokazivati i razlagati svoj već spremljeni plan kako će prodavati knjige. Kao što zna.š sada na pijaci samo kod mene inta masti. slanine, suve šljive i drugo. I čim dodje mušterija, ja ćii prvo knjigu da ponudim, prvo^nju mora da kupi pa onda masti I meso. 1 onda mora, ja Šta ćei Dovrši pobedonosno Jakov. U tome se i berberin javi: O. Boro. pošljite 1 menl 25 komada. Prodaću I Ja 1 daću vam novac. — More kakav novaci Dobacih mu.

Kuifurni rad u flrbanlji. Prije nekog vreniena se napunilo godinu dana, od kako su austro ugarske čete poslije uspješne vojne zaposjeie kraijevinu Crnn Ooru; 10. januara pao je glavni bedem zemlje Lovćen, visok 1700 metara, a nekoliko dana docnljc zatizelo Je bez borbe i Cetinje. Pošto jc zauzet i Bar i Ulcinj, ova je mala država potpuno okupirana. Poslijc Crne Oore došla Je na red Arbanija. Kfivessova vojska nadirala je sa sjevera, a Bugari sa istoka, dok je srpska vojska nastavljala svoje poviačenjc ka Jadranskom nioru; za njom su ltošli Talijani, koji su u dračkoj bitci toliko potučeni, da su morali napustiti zemlju svc do Avlonc. Austrougarske čcte ulazile su jedno za drugim u sve važnije gradove i počele su sa sistematskim rodizanjem smrtno iznureue zeinlje. Od toga je vremena, — piše svomc listu dopisnik velikog njemačkog llsta „Hamburger Nachricht e n“ izvršen miran i beskrajno plodan rad. Osvajačl u zemljfnijesu tako reči našli ništn, već su svc morali početi iz početka. U prvom redu moralo sc voditi računa o tome, da se zcmljl nabavc najpotrebnije životne natnirnice; njimc su bile u ne može biti gorcm poiožaju, žha skoro u opšte nije bilo, a stauovništvo je u skorotn vremenu očekivalo glad. Sve se nioraio uvoziti, i to največim dijelom pomorskim putem uz velike opasnosti, l to je jedna od mnogobrojnih do sada Još nejioziiatih zasluga austro-ugarske mornarice, što su se sve teopasnosti uspješno izbjegie. Pošlo jc za rukom, da se koliko toilko naknadno izvršl obrada zemljišta i da se nadoknadi ono što jc nedostajalo, tako da se zemlja sjiase od najveće nevolje. Posiije toga vaijalo Je dobro zapeti. Opet je austrougarska uprava siajala pred sličnim teškim zadatkom kao nekada tt Bostii, čak Sta više još sa mnogo težim zadatkom, nego što je bilo uredjcnjc Bosne, pošto je austro-ugarska tamo zamjenila jednu istina ložu, all ipak orgatiizovanu državnu upravu. U Arbaniji pak tako reći nikada nije bilo nikakve uprave. Ovdje su se medjusobno borili mnogostruki uticaji, koji su paralisali ono ntalo pošteniii pokušaja, kojiii je bilo. Uslijed ove zbrke intriga, i gdje Jc svaki vukao na svoju stranu. | propao je i pokušaj stvaranja nezavisne Arbanijc pod knezom Wiedom. Ovaj pokušaj iuia samo tu jednu zaslugti, što je dao sastrašujući primjer, kako ne treba da se radi. Doduše je svjetki rat i u Arbaniji stvorio čistu situaciju — talijanskc škole više nikad neće otvoriti svoja vrata, a i san o talijanskoj vlasii na istoćnoj jadranskoj obali, saliranjen je za vječita vreinena. Daljc je svršeno i sa vlašću Esada Toptanskog i njegovih pristalica, a on sam napustio je zenilju ! oglašeu je za Izdajnika. Sam pak narod imao je za ovu godinu dana vremena, da učini uporedjcnjc izntcdju Esadove politike, koja se rukovodila taiijanskim uticajima kao i ličnim prohtjevima, pooštrcnim zajedničkint težnjama cjelokupnog sporazuma, i atistro-ugarske uprave, koja se stara samo za fizičko i u pamttnoj mjeri za tlfclesno blagostanjc stanovništva. Arbanija doduše još nije stekla jedinstvo, do koga će se samo tcško doći, a koje će biti stvoreno samo postepenim razumnim saznanjeitt pojcdinih plemena, koja stanuju u zentIjl.Ali za to je postiguuto jedinstvo u ra-

Onaj, koii je zcmlju poznavao prije rata, zanijemiće cd čuda, kada po zaključcnju mira ova zemlja bude otvoriia vrata trgovcu. industrijaicu i putnikti u opšte. Dok ranije gotovo nije bilo nikakvih putcva, sada Arbanija već ima mnogo stotina kilometara dobro izgradjenih drumova, gradc se mostovi, isušavaju bare, a time se međjusobnom saobraćaju otvaraju ntnogi krajevi, koji su dotle bili prirodnim preprijekama odvojetii jedan od drugog. Iz tili popravki saobraćaja izrodiće se svakako i privredni polet; svi koji poznaju zemljtt, uvjeravaju, da u njoj ima mnogo prirođnoga blaga: nieta!a, tiglja, petroicja; dalje da su ravnice u Arbaniji dosta plodne i dovoijne, da ishrane dosta malobrojno stanovništvo. Maslina će opet steći stari svoj značaj, a u mjesto đosadašnjeg kukuruza, sijaće se žito 1 sadiće se krnmpir. Vcć sada je uvedeno dosta poljoprivretlitih sprava i niašina, na čijtt se upotrcbn stanovništvo postepeno navikava: najzad će isčeznutl drveni piug i drugi prcpotopski alatl. I na polju iimne kuiture imaće mnogo đa se uradi. II kratkom vremenu, za koje je postojala nezavisna Arbanija, mnogo su se trudili neki školovani Arbanci, da evropskoj civilizaciji prokrče put u svoj narod. Možda su u svome radu bili i suvišc nagii, nesistematskl. I ovdjc će morati, da seotpočne iz početka, Osnovne škoie moraju sačinjavati osnovlcu; te škole ne snilju biti onakve, kakve su podigli l alijani, gdje je nastava imala samo cilj, da narod potalijanči. Onc moraju bitl na tiarodnoj, t. J. na arbanaškoj osnovi, kao što ih je slvoriia Austro-Ugarska, a u medjuvremeuu proširiia preko cijeie zemije. Tiine je istaknuto pitanje o daijoj političkoj budućnosti zemlje, a ujedno dodirnut i vrlo važan ratni cilj dunavske monarhije. Iz po gdjekojih momenata proizlazi, da se takva vremena, kakva je preživiia ova nesrećna zemlja, neće više vratiti. Austro-Ugarska će držati svoju ruku nad Arbamjom i ova će, kako to glasi u pozivu vojnog zapovjednika povodom jednogođišnjeg posjednuća arban* ske zemlje vojskom cara i kralja, čija je osoba u predstavi tog primitivnog naroda obvijena naročitim nimbusom moći i slave, po mogućstvu što skorije stupiti u prava samouprave, Do toga je do duše još dug put, ali cilj je postavljen i taj cilj neće biti prisajedinjenje, ali svakako jedini uticaj u svimapolitičkim stvarima. ! za Austro-Ugarsku ne može više da ostane formula, kojotn se mislilo prije svjetskog rata i poslije baikanskih ratova izlaziti iz raznih neprilika, formula, koja glasi: Što je atbansko, neka bude arbansko. Takovo riješenje značilo bi povraćanje staroga zla, koje je oštrina mača sad izgoniia. Takvo bi riješenje preokrenuio prije svega pcbjedti, koju je monarhija na tom bojnom polju već izvojevaia i koju čvrsto drži u rukama. I kako će, po svemu sudeći, Italija izići izovoga rata pobijeđjena i oslabljena, te neće moći da tnisii na politiku daljih osvajanja u Sredozemnom moru, to neće moći ni da smeta novom stanju stvari, a to je ratni cilj, koji se podjednako tiče i Njemačke i Austro-Ugarske i njihovih saveznika. Tako izgleda arbansko pitanjeupravoj svojoj svjetiosti, jer nlje uzaluđ zbog njega prfe- ovog rata visio čitavu godinu 6vjetski niir o jednom končiću. Da su tada bili spretnni protivnici, oni bi još onda upotrebili to pitanje kao razlog za napad. To, šlo danas radi monarhija u Arbaniji, jeste rad kuitumi, koji treba da

Utorak , . . , . firoj 63.

uzdigne zemlju i da joj povrati nekapašnji njezin ugled. I zato mora Arbanija da učestvuje u tom radu, koji je AustroUgarska staviia sebi u zadatak.

Godlšnjlca upraae u Crnoj fiorL Povodom godišnjice postojanja vojne glavne gubcrnije „Cetinjske Novinc" u svome članku p<xi naslovoin „Jedna godina' f govore o radu c. i k. vojne glavne gubemije u Cmoj Oori i upozorujtt na nesebičan, fini, ali neumomi i brižijivi rad glavne gubemije kao i na to, da su mir i ređ, dva u Crnoj Gori davno nepoznata pojma, ponovo povraćeni, i veli: Samo je jedna godina biia potrebna pa da napujdani i odavna nepovjerljivošću prožeti Crnogorac stekne opet povjeretrje. Voj11 a uprava riješila je pitanje o ishrani, po!joj>rivredi je dala no\'i poiet, otvorila školc, obilato i stvarno se pobrinuia za sirotinju, sagradila dntmove i puteve, ugušila zaraz.ne boieštine a c. i k. pravosudju je podigla toliki ugled, da Cmogorci iz sopstvcnih pobuda sve svoje sporove iznose pred naše sudove, štp j'e rrajboijt dokaz o povjerenju stanovmištva prema našem pravosudju. Glavni guvomer je ustanovljenje nove glavne gubernije prije godinu dana nagovijestio ovim rijceima: „Oriaj, koji nain bude izlazio u susret lojalno, vjerno i Iskreno, koji jx>šhtje zakon i pravo i buđe mirtfn, taj nrože biti sigurau da će kod nas naći zaštite i poinoći’A Cmoj Gori je pod c. i k. vojnoin glavnom 1 gubemijom pao u dio zaštićeni, u sili i jačini monarhije osigurani mir, čiju blagoo’at niože svaki uživati, koji primi k srcu rijcči giavnog gm emera. Tako monarhija raiuje! • /

iiieoiatka l Hekslko. Službeno njemačko saopštenje. (Naročiti brzojav. „Beogradskih Novina") Berlin, 5. marta.

svega 520.000 tona sporazumnlh I neutralnih brodova; od 15. do 28. februara potopljeno je pak — kolik^ se d d s a d a znade — đaljih 300.000 tona. To' bi u 28 dana značilo 820.000 tona. Ovi su ogroinni brojevi kod -gotovo posvemašnjeg obustavljanja neutralue plovidbe, i imajući u vidu, da se neogranlčeni podmornički rat vodi u stvari tek od 8. februara, nijesu očekivale i nadmašuju sve, što se u tom. pogiedu smatraio mogućim. Ovdje se ni ne govori o drugom, nego o ovim podmorničkim uspjesfma.

Amerfkn l srefliSaje viasti. Naoružanje američklh trgovinskih brodova. (Naročiti br/ojav »Beogrndskih Novuia-; ; Haag, 5. marta. • Prema broju giasova u poslaničkom donru giasali su za pređlog ne^amo sve demokrate, nego naimanje još 175 do 200 republikanaca. Glasanje je, kako P D a i 1 y, C h r o n i c 1 e“ javlja, izvršeno pod prit skom predsjednika, jer je on,‘ kako listovi saopštavaju, izjavio, da će/ ako kongres ne primi potpuno njegov. predlog, raditi sa svim na svoju ruku? Tako isto su pod utiskom pisanja listova i mnogi ugledni birači uticali na svoje poslanike u istom smisiu. Otpor atneričkih brodara. (N'aročili brzo/av »Beogradskili Novina«/", Basel, 3. marta. ,,D a i 1 y C !i r o n i c 1 e“ javlja i \z Ne\v-Yorka: Većina brodara, u prkos uspjehu „() r 1 c a n s a“, protive se da odobre plovidbu svojih brodova. l| New-Yorkti štrajkuje 18.000. u Bosfonu 22.000 radnika.

niemnCKa. Njeinačka trgovinska flota.

W o 1 f f o v ured javlja: Američka štampa donosi saopštenja o uputstvima sj>oljnoga ureda njemačkom poslaniku u Meksiku za slučaj, da Sjedinjene Američke Drža\e poslije objavijenog neograničenog podmomičkog rata ne bi ostale neutralne. Od ovih je vijesti u stvari istinito ovo: Pošto je zaključeno, da se 1. febmara započne sa neognuiičenim pođmomičkim ratom, moraio se, s obzirom na dosadanje držanje američkc vlađe računati s mogućnašću konflikta se Sjedinjenim Državama. Carski poelanik u Meksiku bio je s toga razioga sredinom januara pozvan, đa u slučaju ako bi američke Sjedinjene Države objavile Njemačkoj rat, ponudi meksičkoj vladi savez l s njome ugovori sve pojedinosti. Uputstvo je medjutim poslaniku izrično stavilo u dužnost, da kod meksičke vlade ne preduzima nikakvih koraka, dok ne stekne uvjerenje, da je američka unija objavila rat Njemačkoj. Na koji je naćin američka vlada došla do ovoga akta, nije još utvrđjVno, no izgleda, da je po srijedi i z đ a j a, koja je iz\ršcna na američkom tlu. WiIsonov poziv južno-amer!čkiin repubiikama. (Naročiti br/ojav »Beogradskih Novina«) Ženeva, 5. martai. Washingtonski dopisnik ,,M a t fn a“ javija, da je Wi!son umolio sve jtižno-američke republike, da obztiane svoje mišljenje o slučaju sa Meksikom. Očekuje se, da će meksički predsjednik Carranza, objaviti opširnl izvještaj o toj stvari.

Njemačka vlada radi već sad oko tu^ ga, kako će podići svoju trgovinsku fiot tu ,,za vrijeme mira“. Kako javlja ,,K tt i| nische 2ieitung'“, skoro će vlada pod? nijeti parlainentu zakonski prijedlog u to? me pravc«. Potome će zakoiiu đržava datj brodovlasnidma zajmove u maksimalnom iznosu od 300 miiijuna maraka za nakf nađnu izgradhju brodova, izgubijenih to.kom rata, a, izuzevši, i za kupnju inostra) nih brodova. Vlada je proračunala, da Če u tu svrhu trebati da se izgradi milijuir v po tona brodova. Brodovi morajtt biti iž? gradjeni najkasnije za pet godina poslije sklopljenog mira. Zajmove će država dijev liti prema gubitđma u tonama, što su brpn đovlasnid pretrpjeli tokom rata. Upotreba belgiiskili radnika u Njeinačkoj. * ‘V U glavnom odboru Reichstaga je zastupuik ministarstva vojnog odgovorio na pitanje o broju I vrsti upotrebe, belgijskih radnlka u Njemačkoj. da j<£ hiljadama belgijskih radnika, poslije, poučnog obavještenja, prihvatilo radi sa dobrom nagradom, šra više. mnogi' su pozvali svoju braću ili srođnike da dodju. Oni rađe na najveće zadovoljstvo svojili poslođavaca. Belgljanci se ne upotrebljavaju na radove neposređno iza fronta i u neprijateljskoj vatri: u torn je pogledu njemačkoj upravf čfsta vasjet.

Rusljn.

Miješanje ćetvornog sporazuma u rusku unutarnju pclitlku.

Ksofrnnlčeal psdmorničRi rat. Prv! mjese; neograničenog podmorničkog rača. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"), Kopenhagen, 5. marta. lnformirani krugovi računaju, da Je cd 1. do 15. februara potopljeno

Bar ću se dva tri meseca džabe šišati i brijati kod tebe! I onda istinski raspoložen. okrenuh se Sloj’anu šusteru. E.jsada ti Stojane, ti pošto nemaš posla jer djon i koža ponestaje, da ti uzmeš i da prodaješ po kafanama te da Isteramo još samo kafanski trošak i onda nam ništa više ne treba. Još na veču radost berberin ustade i skldajuči poiucilinder koji se već belio od isušenog blata, poče nas moliti: — Cika Stojane, g. Boro, Jakove, molim vas da danas budete moji gosti u čast moga spasenja od tramvaja. I onda okrenu se poruči gospa Dari da spremi što god i za jelo. • I zaista sutra moj novi izdavač i prodavač knjiga oveseli me istinski. Moja kćerčica dva tri puta se vraćala donoseći masti, suvoga mesa 1 drugih nmimica. što je Jakov imao u radnji. 1 sađa eno na pijaci, „Božji Ljudi" kako poredjani medj kantama masti, buradima kisela kuptisa, suvom slaninom, pršntom 1 kcbasicama. a odozgo uvenčani kao nekim aureolom. vencima luka. paprike I metlama. stoje. Bože, Bože. kakva je čudna sudbina čovječija. Eto oni prosjaci, božjaci koji su za života gladovali, od gladi 1 umiraii, kako dočekaše da se sada, posle smrti, baškare medj ovolikim zemaljskim blagom t nasladom. > »

(NaroČiti brzojav „Beograđskih Novi»a“). Frankhirt, 5. marta. »Frankfurler Zeitung* javlja izStockholma: »RuskojeSlovo*' javlja, da su prije otvaranja dume po: slanici četvornog sporazuma posjetili ministra predsjednika G a 1 j i č i n a i izjavili mu, da držanje vlađe prema dumi stvara rdjav utisak. Neođređjena unutarnja por litika Rusije u stanju jeda naneseznatne štete financijskom kreditu Rusije, Samo drukčiji sastav vlade bio bi u stanju, da u zemljama četvornog sporazuma ponovo utvrdi vjerovanje, da je Rusija voljna da izvrši obveze, koje je na sebe primila. List na sve ovo prim.ećuje, da su te izjave učinile izvjestan utisak. Knez Galjičin je pak odgovorio, da on, s pogledom na nesuglasice koje u političkom stanju postoje izrnedju dume i vlade, ne može dati nikakve izjave. Bucliananova sporcdua vlada ti Petrogradu. (Naročiti brzojav »Beogradskih Novinaj <f Malmo. 5. marta. ; v Po jednoj vijesti veoma odocnjenog petrogradskog ,,Svjeta“ posljednjih su dana razmjenjivani mnogobrojni brzojavi izmedju Petrograda 1 Londona, koje je večinom plaćalo englesko poslanstvo. Engleski poslanik Buclianan je o „nekim unutarnje-političkim dogadjajima*’ poslao najduži' brzojav, koji je do sad otišao šifriran u. London. ,,S v j e t“ je ogorčen. što se’ engleski novinari. naročito dopisnik Jime s“-a u Petrogradu, koji ujedno: važi I kao neki „savjetnik” engleskog postanika, mogu služiti diplomatskim kablom. te su tako u stanju da rusku ccnzuru vuku za nos. Krajnje je vrijeme, da zastupnici savezničkih listova u Petrogradu uživaju podjednaka prava, . \