Beogradske novine
Izlazf: dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllje podne.
Pojedini brojevl:
Mjesečna pretplato:
U B*ofntf. I o krs|arhm npoi|adi)vtln otf o. I kf* M> pe ctj.nl s« . . . . I fiotoro U HrvatskoJ-SlovonlJI, Rmol - HOfOOfOVtnl I DolmsclJI po clj.nl otf...... 10 htlort lino ovop potfrufiji ps clj.nl itf, i , , 11 helon
U tooorotfv I . krojovimo lopoojotfootlm «tf o. fhr. tfotfa n bojno I oćvpno potto. . I tU Bsmratfo os tfoitovom ■ kut. . . . . IM U Hrvvtvkil -RlovonlJI, Bonl'-HoroofooM I U sitsllm orsjavtnu Auitro-šporilio roonortdjo' K »•U inootronotvu......... . . I Hl
Oglisl po cljenlku.
Urađnlltvo: BE06RAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telafon broj 83. Uprava I prlmanja pretplate TopllJln vanac broj 21. Tolefon broj 21, Prlmanjo oglasa Kneu Mlhajla ul. broj 38.
Oodiaa III.
Rotnl izviešto]!. izuleStn] austro-u$nrskoa Slaunoa stožera. Kb. Beč, 19. marta. IstoČno hot“5fe: Nema uista da so javi Talijaitsko hojištc: Na primorskotn frotjtu živa letačka đjelatuost, a od vreinetia na vrijeme 1 živatma topnička paljba. U dolini Bčave bacao je jodau neprijateljski Ietač bombe ua v!še mjesta. Jiižno od Stilfskog potoka osvojilo je j-edno od naših alpinskth odjetenja dointnirajučl vršak nkvlsine ,,Ho!:en Sehne!d“. Jueo-lstočun hoilšfe: Izmedju olirldskog i prespanskog Jezera navaljivali su pouovo all iizaliidno Franouzi. Zamjcnlk glavara gcneraltiog stožera pl. HOfcr, podmarša!.
Izujetta] nJemnfkoS uojnot uoM. Kb. Berlin, 19. niarta. Zapadtio boj'šte: l) posljednjim danima ispraznjen je po plaJiu jcdan dio zcmljišta tzmedju A r r a s a 1 O i s e. Ove su dmjo prlprcniaue strateškc kretnje izvršene neonietano ođ oklljevaiučcjj ncprijatelja. Slgurnosne su čete zaslrle obazrlviin i djelotvornim postupanjcm odlazak našlh četa. U napuštcnom području razoreua su sva promctna postrojenja. ko/a bi mogla biti lieprijatelju od korlsil. Jeđan je dio stanovništva ostavljen. Stanovnlšrvu 'je ostavljeno bratie . za pet dana. Juče je bila živahna borbena djelatnost u blizlnl morske obale na frontu A r t o 1 s a, (e na obim obalama Maase. Poslije jtodne su često okušani pukovl zauzell na juriš vlše fraucuskih rovovskih linija na južnom dijelu m a I a n c o u r t s k e šume I na istočnom obronku uzvlsine 304 u širint od 500 i 800 uietara, tc su priveli 8 časnika i 495 zarobljenih vojnika, zaplijenivši kraj tojra više ntašinskih pušaka I sprava za bacanje mina. Noćn! su protivnapadl Francuza odbiicni. Takodje na južnom obronku uzvisine ,,T o t e r M a n n“ donio r.atn je jedan napadaj liaših jurlšnih četa nekoliko zarobljenika. Na istočnoj obali M a a s e * tzjalovio se kao I prijašnjega dana u zoru preduzeti napadaj više francuskih četa sjevern*od combrettskoff majura.
Nova ruska vlada predstavnicima u inostranstvu. — Amerika nema namjeru da ratuje. A ... .„jmb« . . i . ■ ■ii-'.-.-
Istočno boiišfe: Nema bitnijili dogaJjaja. Maćedonsko bojišt^: Juče su se nastavile borbe 5zmcdju ohridskoR 1 prespanskog jezera te u blizitii B i t o I j a. U uzanom prostoru kod jezera te sjevero-istočno od Bitolja Francuzi su odbijeni. Sjeverno su od grada kod bezobzirnog upotrebljavanja sv'ojifi četa postigli neznatnog dobitka na zetnljištu. Isloeno i jc od dojranskog iczera opet od nas zai posjednuta stanica Posoi, nakon što smo prije protjerali Englezc. Prvi zapovjcdntk glavnog slana • pl. Ludendorff.
RusKi huos. Kratku lakoničku vijest o revoluciji u Rusiji, koja ie raširena u svijet prošle nedjelje, počele su iz dana u dau s\ r e više da nađopimjuju liajraznoličnije I najoprječnije vijestl, koje s pravom daju naslućivatt, da ruska revoiucija nije ni u kojem slučaju protekla onako jcdnostav#>, kako se to u početku mislilo, te da ne uzima onoga sigurnoga, cilju svjesnoga pu‘.a, kako su se lo mnog! nadall. I z g 1 c d a. đ a j c p r em a toome e n g I es Ic o v e s e I j e b i I o p r e u r a n j e n o. Opažaju se veđ uajmaiije trl struje, koja jedjia drugoj ometa račune, te koja svaka za sebe uzhna različni, djelimice potpuno ’protivnl smjer. Kraj aranžera vevolucije, koje je toliko poIi\ ? alio Bonar Lavv u engleskom donjera đomu, izlaze sad na površinu i onl eleineuii, koji nijesu sudjelovall u revoluciji zbog toga, da se rat energičnijim načinom nastavi, nego su u ujoj sudieIoyaH iz naročitih socijalno-revoluciionarnih razloga. Nriiiova lozinka nije rat đo krajnostl nogo: Iiijeb i sloboda, kao ono slično prije stlotinu godtna u Francuskoj, kad su iz krivo sltvaćene slobode nicale jedna nezdrava i nezrela ideja za drugorn. Masa se na ime ne može đa zaustavi na onoj izvjesnoj granici, na kojoj bi ju liljeii da zaustava njezint podstrekači. Protiv ovih dviju smjerova pojavila se sad več nova opozicija, — protivakcija zbačenih. U svijet već sitizavaju glasovi o ražličnim djelima „btintovnih" t. j. caru vjernib pukova,
o akcijama pravih ruskiit ijudi itd., đok' vclika masa ruskoga naroda, koja ne Žlvi po veiiklm gradovitna ncgo u unutraŠnjostl zemijo ne daje još glasa od sebc, a to može da znači prije svc drugo sanio ne šntljivo odobravanje onoga što se dogodtio. Već izbijaju iskre za nov požar, koji sigurno nijesu litjeli priredjivači revolucije, a iz neizmjcrnog liaosa, kojemu je sad pozornica Rusija, izlazi sa svoni jasnoćom samo jeđno: revolucija j o š n i j c svršcna. Prevrat, koji je Englcska inscenirala, možda je satno djelimice uspio, no još se ne da ni iz bliza pregledati, kud ćc taj prevrat da dovede, pa se vrlo lako može desili da revolucija urodi sasvhn drugim plodovima, ucgo li što su io željelt oni, koji stt je pripraviii. Mcđjutim je liova rcvoiucijonarna vlada izdala proklamaciju, koja bi u jednu ruku imaJa da žnači novi vladin program. Principi, rta kcjima novi ruski kabinet ltoće ia tzgrad’ svoju politiku, ispunja u velikoj mjeri svc tražbine, koje su ikad igdje postavili socijalissički revolucijonarei. Sloboda misli, sioboda štampe, sloboda zbora i dogovora, sveopšt© izborno pravo, sazivanje konstitucijonalne skupštine, odstraajenie svilf socijalnih, vjcrsirih i nacijonalnih ograničavanja, izmjenjivanie policije sa nacijonalncm milicijom, pra/vo štrajka ncsaJtio za radnike, n eg o f z a v o j n i č a 1 i c a unutar mogućili granica! Trebalo bi, da se odstranl još I liiilitarizam ti opšte, — šfa je od vajkada biia vruća želja sviju revolucijonaraca. pa jc rusko ..nebesko carstvo" najuov.ijo fazone gotovo! Tim je progii'amom ; provizonia vlada izrekla osudu sama nad sobom: ona s e n e ni o ž e o z b i 1 j n o d a s h v at i. U vrfjeine kad sve države bez razlike — 'tireba poniisliti samo na Englesku! — prikupjjaju sve svoje suage te primjereno ograuičavaju pravo individuainosti; u vrijemc. kad je u svini zaraćenim državaina svaki pojedinac podvrgnut državnoj misli, proklamira g. Rcdzianko s Miljukovom neograničeni individualizam! Kad bi novoj vladi uistinu biio ozbiljno stalo do cnergičnoga vodjenja rata, koji toliko traži Engleska, onda ona ne bi ostvarcnje ove želje mogla da započne na pogrešniji način. Kraj toga se mora
iinati na nnni, da uova vladiv ntčo uvede sveopšte praVo glasa, sania seiii kopa grob. Oni ninogobro.ini ltiilijuni seIjačkoga stanovništva, koji još liijesu zaražcni liiliilističkom i re\ r olucijonarnom kugom indus'.rijskili središta i ko| jima su još svetl staro-ruski ideali, jcd| va da će poshui u dtmiu onakovc svoi je poslanikc*, koje bi kadjeti i socijaldemokrate niogli pozdraviti kao svoje isiliomišljenike. Cijeli lieliistoiicki i čisto idcološki smisao - mogli bi se npotrijcbiti i jačf izrazi — onili. koji sad proklamiraju svoje površno gosijodstvo: ue bi se mogao zgodnije ilusirirati nego li ovini takozvanim vladinim . pragramom. Po uzo.ru zapadnih država Iioće sc slijepo da uvedu urcdjcnia, koja sc ui ondje nijesu pokazala probllačiiima. k tonic još izuouada za jedmi državu, čiji razvitak ide najpoiaganijiin i najtežim tokom od svijit evropskiii država. 1 takav ogroimi! skok izvodi se u vrijeme, kad jo ogronino rusko carstvo u velikoj lnjeri ugroženo spoljnim neprijalcljiina, ! kad privrednoniu životu u unutrašnjosti trebaju najslrožc organizacije i rcforme. Pa zar da ovakova I^usija, koja je postavljena ua revolucij niarne leiuelje, izvojuje konačnu pobjedn nad središiijim vlastiina? Mi dakle moženio ^otpunim liiirom gledatl u buduće daue. Prijc svcga lioćemo da sačckamo, da li će vclika Rusija bcz otporai dopustiti, I da se uvedu takve iio\ r oiai'ije, icoje [ bi joj navodno imale oslgurati pobjcdti. Novl znakovi govore, da tome ne će tako biti, te da ćc se vjerovauio vesele izjave, koje je Bonar I.a\v, osiobodjen ponilsli na mir, prije malo dana dao u donjcm domu, morati da podvrgnu posve radikalnim is-pravkama,
Poćetnk rusHiu Sponzuma. Kb. Berlin, 18. marta. Listovi se slažu u tonie, da sc iz oprječnih vijcsti o dogadjajinia u Rusiji još ne može stvoriti jasna siika. Jedno je sigurno: da je r e v o 1 n c i j a d j e 1 o E n g 1 e s k e. ,,V o s s i s c h c Z e i t u n g“ piše: Ičuska je revolucija samo jedna karika u lancu p r o c c s a r a s p a d a n j a, kojiin je zahvaćen već cijcli sporazum. Druga jc karika Brindova ostavka. Kad bi francuske vijesti o pobjedama btie
ojaoaue ruskom revolucfjom, ue bl sm gunio Brland odstupio. ,,L o R a 1 a n z e i g c r“ piše: U sred Brundovfh uastojanja, da svoj kabinct 11 a novo preustroji, došla je kao iz vedra neba grom vijest o ruskoj’ revoluciji. Briandova se osUvlca imade sinatratl kao znak, đa ie u Francuskoj zbog neograničenog podmoruičlcog rata u velikoj» injerl oslabilo pouzdauie u pobjedu.
Ruska reuoiiiciju. Nova vjada svojiin zasiiipnicuna u iuostranstvu. Kb. Petrograd, 19. marta Ruska je vlaJa svojim zastupnid-* : ma u inostraustvu upraviia ovaj brzoj jav: I’rcko petrogradske brzojavne agencije doznaii ste vcć za dogadjajo j posljcdnjiti dana, kao i za pad štarog [ političkog režinia,. š’.o ga je srušilo: ! ogorcenje narodno zbog njegovih zloupotreba, bezbrižnosti i nesposobnosti, da imaprijed prosudjuje. Jedinsivo srdžbe, izazvano medjit zdravim eic* mentima naroda trulim poreikom, viđ< no je olakšalo i skratilo krizu. Pošto_ su se svi elementi s oduševljenjem oku* pili oko revolucijonarnog barjaka, narodni je pokret već za osain dana do< nio odiučmi pobjedu. Brzin.a, kojqm se izvršio prevrat, svećuo jc izvela, da se broj žrtava ograničt ua mjeru, l'oja jc ncpoznata incdju analiina svih dcsadanjili prevrata tako velikog obirna I tolike težine. Svoji.n ukazom, datiranim 15. marta u Pskov. n car se Nikola II. odrekao prliestolia u ime sv.oje i u ime svoga sina vehkog kneza Aleksija u korist veiikoga kiieza Mih^jia Aiek* sandroviča. S'a vijssf o tom ciirck>*o se jednim nkazom i veiiki knCz Mihajlo Aleksauđrovič da prhnl najvlšn vlast u svoje rukc sve do onoga časa dok se ne sastavi konstitiiirajuća sknpština, izabrana 11 a temaiiH sveopštega prava glasa, Icoja će primiti uovi ustav, i konačno ođređiti novl oblik vladavine. Oviin istim aktom zahtjevao je \'cliki kuez Miliaji-o Aleksandrovič od sviju ruskih gradjana, da’se do lconačnog izražaja volje podvrgnu autoritetu provizorne viade, Icoja je uastala inicijaifivom gosndarstvene dume 1 koja ima u svojim ritkama ovu vlast. Brzojav, potpisau od novoga liiiuistra spoljmli poslova M i 1 j u k o v a, svršava: Preuzcvši tcšku dužnost vla■ da je sebl posvema svjcsna odgovornosti u času najteže spoljnje i unutrašnje krize, koja je Rusiju ilcađ do sad stiašla. Ona će u prvom redu nastcjati, da popravi sve one porazne gri.iešlce, lcoje su propuštane u prošlosti, kako bi sc n zemlji osigurap red i mir
Podlistak. A, P. Ćehov: Sretnik. Na postaji Bologojj liikolajevske željezničke pruge počeo se vlak micati. U jednom ckljelu drugog vazreda za pušače drijemalo je pet putnika. Nckoji su upravo nešto zagrizli, a sad se ifasloniše u jastuke i počivaju. Svuda duboka tišina. Najednom se otvore vrata, a u odjel stupi dugačka pojava slična štapu u smedjem šcširu i clcgantnoj kabanici. Bio je kao ficrura iz nekakove operete ili opisa iz 2il Verna. Stranac stade usred vagona, sav zasopljen i ogledajući se na sve strane. ,,Ne, ni ovo nijel“ pronirmlja. „Sam djavo ga znao, što je to! Da pobijesniš! Ne, nije pravi odio!“ Jedan od putnika otvori oči, promotri stranca i usklilcne veselo: „Ivane Aleksejeviću! Koji vas slučaj vodi ovamo? Jes:e li Vi to?“ Dugački Ivan Aleksejević se strese, zabulji se u putnika i pljesne veselo dlanom o dlan, pošto ga ie upoznao. ,.A, Petar Petrovii!’ 4 reče. „Vcć se godlnu dana ne vidjesmo! A ja nijesain ni znao, da sC vozite oviin vlakom.“ „Sto činite? Kako živite?“ „0. posve dobro, samo sani izgublo svcj odio, ja glupan! Tući bi se mogao! Iza drugog znaka zvona još sam izašao, da popjjem iedan konjak. Dakako, da sam jedan popio. No jer je sliiedeća oostaia orilično daleko, poin!-
slim, da ćc biti bolje, akc još jedan popijem. Dok sam ja io smislio i izveo, zazvoni zvono po trcći pu r , a ja skočim u prvi vagon, koji sain dohvatio. Nijesam il glup?“ ,,No Vi ste ipak đobro raspoložcni, kako mi se čiui.“ opazi Petar Petrović. „Dajte, sjeditc samo. Bit će mi osobila čast, a mjesta ima dosta." ,,Ne, ne.:. ja moram tražifi moj ođio! Zbogoni! ,,U tiauni ćete još pasti s daske. Sjedife zasad, a kad dodjemo na po\taju, naći ćete već Vaš vagon. Sjcditc! Ivan Aleksejević uzdahne i sjcde neodlučno uz Petra Pctrovića. Viđi mu se, uzrujan je i sjcdi ko na iglama. „Kamo putujete?" upita ga Petar Petrović. ,,.!a?“ U lieizvjesnost. Mcni je sve tako nejasno u glavi, da ni sam ne znam, katno ću. Puštam udesu, da me vodi. Ha, ha... moj đragi. jesie li već vidjeli sretnog ludjaka? Nijesfe?-Onda gledajte ovamo! Pređ Vama sjeđi najsretniji od svjju smrtnika. Jcst! 7ar mi se to ne vidi?“ ,,Da...“ ,,Ja mora da pravhn sada užasno glupo lice! Šteta Što nemain oglcdaia, da u njemu vidim svoj obraz! Osjcćam ti, brate, da sam posvema lud. Pošicnja mi! Ha lia... ja sam nainie na ženidbenom putovanju; možete lt to zamisliti? Nijesam li slabouman?" „Tako, Vt ste se ože»i!i?.“ „Danas, moj dragi! Od oltara ravno u željeznicu!“ Ovdje učestaše čestitke i običajna prtanja. ,.Vidi, vidi..., rcče Petar Petro-
vić smijući se, „zato si se tako iskitio! “ „Dakako... ni parfcm nijcsam zaboravio. Sve sam sebi brige izbio iz glave, i samo osjećam... sam đjavo ga znao, kako da kažem,.. slaiko blaženstvo. Otkako sam živ, još nijesam tako nešto osjetio. Ivan Aleksejević zakiopi oči, pomlčući glavu u okragu. „Neizmjciiio sam sretan! * reče. „Sudite sami. Doskora sam opet it mojem odjeiu. tahio sjedi u kutu tiz prozor jedno biće. koje mi je, đa tako reeem svim svojitn bićem odano. Maia plavuša s tupim uosićem... i tako taukim prstičima... ’.iioj andjeo... moje srce! Tako je lijepa! Pupoljak liiojc duše. A njene nožice! Bože moj! Kad čovjek pogleđa naše kvadratične noge, pa ili isporcdi s ovima sko:o nevidijivima, čarobnim sitnini nožicama! Odmah bi čovjek mogao, da zagrize u nje. O, Vi «o lome ništa nc razumijete. VI ste niaterijalista, kojl ođmah svc analizira. Okorjeli neženja! Kad se jedanput oienite, sjetite se mojih riječi. Odje bi sada mogao biti Ivan Aleksejcvić?" piiiati ćete. — No ja sada idem u svoj vagon. Netko me tako ncstrpljivo čcka .:.a sji'ijcšl; mi će me dočekati... sjesti 'ću, olnihvatl’i ču sa dva prsta malu bradu.. Ivan Aleksejević miče glavom i poče se sretno smijati. „Onda ću nasloniti svoju ogromnu glavu na njezina mala ramena, obuhvatit je oko struka — uokolo je svc tilio... pjesnička polutama. U takvom bi času čovjek da zagrli cio sviiet. Petar Petro\riću, dopustite, da Vas zagrlim".
„Molim, služite se“. Prijatelji se izljnbiše na groliotan smijeh suputnika, koji su sc u to svi razbudili, a sretni mladoženja nasiavi: ,,Da čovjck još uveliča mariitost, ili, kako se u romanima piše, iluzije, podje na bifet i popije dvije-tri čašice alkolioia. Onda se u glavi i grudiina , nešto zbiva, što se ni u kakvoj pripovijesii ne da spisati. Ja sam samo neznalau, priprost čovjek, no u tom mi se času pričinja, kao da bi mogao obulivatiti cio svijet...“ I putniei postadoše vcseliji, zaboravivši na san. Oko Ivana Aleksejevića okupilo sc pet siušača. Ou se okreee, skače, maše rukama i neprestano brblja. Cijelo se društvo sniije „Olavno je, gospodo, da ne mislitc previše! Neka djavo odnesc sve anaiize... Kad je čovjek žcdan, neka pije, i neka sebi ne r^izbija glave, da li je to zdravo ili nije ... lieka djavo odncse svu filozofiju i psilK)logiju!“ U vagon udje konđuktcr. „Dragi prijateiju", obrati se mladoženja k lijemu, ,,kad dodjete u vagon br. 209, onda rccite onoj da'ini sa siviin šeširom i bijelom pticom na niemu, da sam ja ovdjc“. „Dobro. No u ovom vlaku nema broja 209, nego samo 219!“ „Neka bude 219, to je meni svejedno. Recite dami, da joj je rauž zdrav i čitav". Ivan se Alekscjević najednom uhvati za glavu I reče uzdišući: „Njezin muž ... dama... od kada? Njezin muž,... Ha... ha!... Batine si zaslužio... takav glupan... njezin
muž! A ona! Jučer još djevojka,., licvjerovatno!" ,,U današnje doba posve je čuduovato vidjeti sretnog čovjelca' 4 , reče jcclan od putnika. „Lakšs ćctc naći bije; lug slona“. „Tko je tonie kriv?“ upita Ivan Aleksejević ispruživ svoje dugačke noge. „Ako Vi nijeste sretni, onda jc to Vaša krivnja. Svaki je čovjek kovač svoje srcče. Ako samo litjeducte, bit ćete ,i Vi sreini, no Vi lie ćete. Vi ste tvrdoglavf i izbjegavate svolu šreću.“ ,,To je nešto posve novo! Kako to?“ Posvc jednostavno ... Priroda jc odredila, da čovjek u izvjesnoj nekoj starosti mora ijubiti. Dodju li te godine, onda neka Čovjck Ijubi, koliko može, no vi ne slušate prirodu, veo čekate nešto. Nadaljc... vjera veli. da se svakl normaini čovjek ženi... bez braka nema sreće. Dođje II vrijeine. treha čovjek da ootraži žcnu, ne razmišljajući puno. Vi to us činire, već uvijek samo čekate. Nadalje veli sveto pisrno, da vino razvcseljuje Ijudsko srce^.. Tko se voljko osjeća, a žcli, da mu bude još Ijeoše, taj neka podje na blfet i neka pije. Glavno je — ne filozofirati, već radi sve po kalupu! Kalup je nešto izvanredno!" „Vi veliie, da je ćovjek kovač svoje sreće. No kakvl je to kovač, ako jedan šuplji zub ili zia punica dostaje, da sreća izleti na prozor napoije. Sve je samo slučaj. Da vlak sada iskoči iz tračnica. Vi bi drukčije govorili. ,,Glupost“, protuslovi mladožcnja. Ja se ne bojim siučaja — što se uopće može dogoditi? Slučaj je rijedak. Odnio