Beogradske novine
Br. 112.
BEOGRAD, srijeda 25. aprila 1917.
Iziazi:
dnevno u jutro
, ponedjeljkom
poslije podne.
Pojedinl brojevi: U Dtofridu 1 II kra|«ln> zaptiladnutlnp •d c. 1 kr. tita p« cljini knltrn U HrvitakoJ-S'nvanijl, Bctnl-Htrcijivlnl 1 Dilmicljl pc djcnt ot...... 10 fenlnra Iiih nvog podruZ}i pi cl)nnl td. , , . 1t helern
Mjotefina pretpfato: U Biegradu 1 « krnlevhnn inpcejednuUm 0 * e. 1 kr. tntn u fcajnu l edapnu pcltu . . ( fU Bnogradu na doitavom u kil, . . . . | Hl U Hrvatako J -SlavcnlJI, Botni - Kcrcagnvinl 1 Dtlmndfl ( t M U aslallni kra)nvmn Aoslrn-ugifaki manarMjn ( 1 U tmutranstvu K 4 St
Ofllasi po cijcnlku.
UredniStvo: BEOORAO, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I primanje pretplate TopllćJn vanac broj 21. Talefon broj 25. Primanje oglaaa Knua Mlhajla uL braj 38.
Godina III.
Osujećen i drugi engleski pokušaj proboja. Engleske čete pretrpjele strahovitih gubitaka.-Unutarnji rascjep uRusiji traje dalje.
Rotnl izv]ešto]i. izuleštoj austro-usorsHos jloonos stožera. Beč, 24. aprila. Na nijeduom bojištu nikakvili naroČrtih dogadjaja. Zatnjenlk glavara generalnog sto’era pl. HOfer, podmaršal. Dogadiaji na utoru. Kb- Beč. 24. aprila. Noću izmedju 21. 1 22. o. m. potopilo je jedno naše mornarsko odjelJettje u Oiirantskom tijesnu iedan talijnnski parni brod od nekili 1300 tona. Neprijateijski ratni brodovi bili su izvan 'dogleda. Zapovjednlštvo mornarice, izvještaj njemaćKos uojnoj uodstun. Kb. Berlin, 24. aprila. Zapadno bojišie: Na bojnom polju kod A r r a s a preilu*ola jo juče britanska voj'na sila, koja se nalazi na francuskoin zemljištu, drug'i voIjki napndaj u svrhu ida probije njemačke linije. V r eć od nokoliko dana izbacivale su teške i najteze njihove batcrije čitave mase metaka sviju vrsti ua naše položaje. 23. aprila rauom zorom nzdigla se topnička borba donajžešće bubnjarske vatre. Brzo zatim jaočoie su prodirati fea og'iijenog’ zida ovamo u širini fronta od 30 kitometara cng-ieske jurišne čote, predvo'djene na mnogim nijestima io>d oklopljenih automobjla. Dočekala ih je naša uništavajuća vatra, koja ih jena itinogim mjestim a primorala ina povratak, nakojem su pretr pjele velikih gubitaka. Na drugim mjestima kolebala je ogorčena borba sad na ovu sad na Onu stranu. Odje je neprijatelj zadobro prostora, i z b a c i t o g a j e o p e t naše hrabro pješaštvo u snažnoin protivnapadaju. Kod tili protivnapadaja polazile eu naše čote u borbu s najveoim lođuševljenjem, prezirajućl samu smrt. Zapadno su predgra,dja Lcnsa, Aviona, Oppy-a, Gavrelle, Roeux-a i Ourmappe-a biia žariŠta žestokih borbi. Njiliova će itnena pričati o junaštvima naših jnikova gotovo iz svih njemaČkih okružja od mora jve do AJpi! Poslije jzjalovljenja prvog ualeta produzeli su neprijatelji prcd veče preko tnebrojenih ljeŠina, koje su ležale pred uašim položajiina, drbgi veliki napadaj uz pripomoć novih masa. I taj se - napadaj slomio na junaštvn našeg pješa-
Podljstak. Bogoslav K- Jošk lz miadih dana. III. Nemojte se na me Ijutltl, ali ja moram da vam ispripovrjedam, kako sam ,vrlo veliki strašivica — kod žeua. Na bih vam ja očitovao kojoj djevojci Ijubav, da ste tni dali dukat. Prezirali nie za to moji drugovi i nazivali me „šeprtljom", no to me ne bl ni iz daleka tako boljeio, da me nijesu ,,šepr'.ljom“ ■nazivale i mnoge djevojke, kojima sain pjevao najljepše pjesmc o čistoj, andjeoskoj ljubavi . . . — Vi znate dcdušc lijepo da pjevate, no šta uo korlsti, kad..« — Kad? — Kad ste šeprtlja... Tako su mi eto govorlle ntnogc od njih, ne kazujući n'i uzroka, podsmijavajući se samo. Samo mi je jedna jednotn rekia, neka sc o tom uzroku propitam kod svolili drugova. I upitao sam jednoga, ali mi je ovaj rekao, da sam — vo. Tako ine je. dabome, prošla volja da još kojcga upitam za razlog tom mom šeprtljanstvu- Pisao sam i dalje pjesme, l u prkos svim svojim frazama o Člstoj, audjcoskoj Ijubavi, dobivao i u buduće uvijek samo korpe... I ako mi se koja smllovala, te mi dopustila, da je recimo iz igraće škole sprovedem kući, učlnila je to samo jedamput i nikad više. poručivši mi, da nema više voljc — dosadjivatl SC • • •
štva ’djehmično u vatri, djclimična ti borbi prsa u prsa, kao i pod uništavajućijn djelovanje-m našega topnišh'a. Samo na drumu A r ras-C ambrai zadobio je neprijatelj prostora u opsogu od malo metara. Ruševino su Gurinappe-a ostale u njegovim rtikama. Kao na Aisni i u Champagni, tako se I ovdje neprijateljski pokušaj proboja izjalovio tiz ne-iztn j er n e n j ego v e g ub i t k e. Engtcska je moć pretrpjela z’oog predvidjanja njeinačkog vodstva j žitave volje iza ipobjedom kod naših brabrih četa v o 1 i 'k, k r v a v poraz. Naša vojska iđe u susret novitn borbarna s punim pouZdanjem. Na uspjesima zadnjih bitaka ima,de naročitog udjela svaki njeniačld muž ili žoiia, seljak ali radnik, koji s ; e stavio u siužbu ,domovine i svoje sile uložio za opskrbu vojske. Njemački vojnik na frontu znade, da svaki kod svoje kuće vrši švoju dužnost i bez piestanka čini sve, kako bi njeinu vani na položaju, pomogao u teškoj borbi za život ili smrt, biti ili nebifci, Kod ostalili vojska zapajdnoga bojišta kao 1 na ostalim bojištima nikakvih većih borbenih djelatnosti. Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.
KoiKerencijB prazumniH sila. Mali je savoiski gradič St. Jean de Maurientie, što ležl na polovicl puta izmedju Turina i Lyona, došao neočekivano i ncnadano do velike časti. Mogao je naime u svojoj sredini da pozđravi visoke i o'tmjene gostc, koji su se ondjo sakupili, da vijećajtt o raznim svoiim velikim i teškiiri brigama* Francuski jc mlnistarski prcdsjcdnik urckao ondje sastanak sa diktaiorom llngleske Lloyd Georgoni, a požiirila se i Italija, da na ta vijećanja oipošalje i sa svoje strane dva zastupnika i to glavom ministarskog predsjednika tc ministra za spoljne poslove- Bila je to dakle po svim pravilima jcdna ivonferencija vodećih ljudl sporazumnih sila, kod koje nije bilo jedino — zastupnika R u s i j e. Nije možda ni to bez namjere učinjeno, pa se moguće baš i liotice raspravljalo s iskijučenjem saveznc istočne velesile, koja od pređ neko vri-
„Dosadjivati se“, Bože, kraj menc ,se đosadjivati, kako je to moguće? Ta ja sam znao tako lijepo pričati o dobrim kolačima, klasicima, školi, fetijama, pokojnoj mojoj đobroj babi, djedu, stricu, tctki, 1 o svemu što mi je padaio na pamet. Pa kako može nekome kraj mene da bude dosaduo? r J'o tni nije nikako išlo u glavu, pretnda sam se konačno ,,hoćeš-nećeš“ inorao pomiriti sa svojom nesrećnom sudbinom. Tako su proiazili dani, oni najljepši, najsladji dani mladosti, za kojima čovjek vječno žali. Moji se ,,ideali“ poudavali jedan za drugim i ja sant vcć držao, da se nikada ne ću oženiti. Nu, u tom sani se prevario. Ožcnio sam se brže nego li sam ikada mislio. Neinojte mi se rugatl, ali ja ću vam i opet priznati, da je to u prvom redu zasiuga moje đobre punice. Kad sam se upoznao sa svojom sadašnjom ženicorn (moram joj polaskati, jer mi inače ne će posla.i kolača), zaljubio sam se u nju „preko ušiju“. Ja sam se u opšte u svaki svoj ideal zaijubio „preko ušliu“. Gicdao sain je kao kakvo više naitprirodno biće i pričao sam joj, pričao — majko jnoja, što joj svc nljesam ispričao... () ijubavi dakako nijesam spomenuo ni riieči. Bojao sam se — premcla je ona inorala opaziti, da je volim. Smijala mi se doduše, Bože, smija’a, znate kako. •. ne to vl ne možete da shvatite ... to je bio smijeh... smijeh... velim vam... jedinstven, božanstven... Za to se i nijesam ljutio na taj niezin slatki smijeli- Moja sadanja dobra punica (i njoj morarn da polaskam, jer ml inače ne će poslati duvana) nije ipak bila s
jcme zadaje i suviŠe glavoboije zapadnim državama. Osnove sti, koje je sporazunt mislio u ovoj godiui provcsti, prevratom u Rusiji pretrpjele osjctljiv udar, s kojim po svoj prilici državnici zapadnih velesila nijesu račtinali. Ovakvih je sastanaka kao što jc najnoviji sastanak u St. Jeanu de Mauriennc bilo tokom rata već vrlo mnogo, i uvijek su oni bili zuakoni. da u koiu neprijaielja središnjilt vlasti nije ncšto u redu, da nešto ne funlccionišc onako, kako bi to ti neprijalelji željeli. Jednom sc morala mnirivati Italija, drugi puta oper Francuska; jednom je Engleska morala dobaviri ’željeni tigaij i milijtine novaca, drugl pttta opet potrebne divizije svježe vojskc. Nije prošao još ni jeclan rann savjet sporazumitih sila, na kojeinu se nije morala začepiti bila koja nova pukotina, koja se sad ovdje sad ondie u većoj i!i manjoj mjcri pojavila. Prerna spolja, razttmije se, naglašavalo se u najzvtičnijim frazama uvijek nepokolebivo jcdinstvo i najljepši sklad. I ovaj puta slušamo ove iste rijcči. Medjutim mi čvrsto i vierujemo, da stt i Ribot i Lloyd George i Sonnino jednodušni, samo šta se ta jednodušnost tičc veiikih briga, kao što je na primjer briga, kako bi sc mogla dovesti u sldad velika osnova o konačnoj odiuci sa ncnadauim kolebanjem četvrtog dosad najiačcg člaiia sporazumnilt sila. Jer i ako provizorna ruslca vlada već možda i po stoti puta uvjcrava, da će se čvrsto držati saveza sa zapadnim državama. te da Će napcti sve silc, da se izvojujaukonačna pobjeda, to ipak u iogoru zapadniii država zntidu i prcdobro, da za 'akvo uvjeravanje nedostaje svaka podloga od onoga časa. otkad je car Nikola II. prestao da bttde ni$ki samodrzac. U umilrašnjosti ogromnoga ruskoga kolosa prevrat ne samc što se još nije uiišaa, ncgo' na protiv taj se prevrat svaklin danom sve to više zapliće. Ondjc se za premoć bore Engleskoj nakionjeni kadjeti i revolucjjonarci, koji su odlučni protivnici rata. Velika se područja evropske Rusije dijeie sve više u nacijonalna područja, od kojiii svako za scbe traži bilo dalekosežnu autonomiju bilo samostalnu republlka. Kad bi se ovo iznenadno novo uredjcnje izvršivalo u
tim smijehom svoje kćeri zadovojjna. pa ju jc ukorila: — Siušaj, ovo nijc pristojno, da se taleo smiješ ovom 'mladiću . . . — Mamo... ne Ijuii se ta kako se ne ću da srnijem. kad gospodin tako zabavno znade Ja priča o neumrlosti đuše... To reče, nasmije mi se ponovno, i priiivatlvši poziv jednoga igrača izgubi se u gracioznim krelnjama pod čarobnim zvucjma valcera medju igračima tanvo nekamo 11 a drugi kraj đvoraneJa sam ostao sa lijenom matcrom sam. I djavo ga zttao, otkuda mi od jednom ta hrabrost, ja sam počeo da svojoj budućoj punici pričan. o Ijepoti i finom cdgoju njene kćerf, o dobrotn njenom i plcinennoin srcu, o osamljenosti moga .života, o .Lotn kako su se moji 'drugovi već požeuili, pa kako bi vcć vrijetnc biio, da se i ja oženim i slično. Moja me puuica — izljubio bili je bio u onaj.čas — shvatiia i ispitavši me najprije o mojem položaju, plati i još nekim sitnicama, pozvala za drttgi dan na večeru. a srnio $am da nju i njenu kćerku još iste većeri posliie svršene igranke sprovedem do njihove kuće. Ko da sad opiše moiu sreću? Drugi dan jeđva sam dočekao, da dodje večcr. Obukao sam najijepše odijelo (posudjeno dabomc, aer ja iz principa nijesam imao više od jednoga odijela), kupio ogromni buket cvijeća 5 uzbiulj&nim srcem poŠao u stan svoje obožavane. Moja mc punica prijazno dočeka, ali moja obožavana kan‘da da nije bila odvišc razveseljena mojom posjetom. Razgo.varaia je onako pod moranje i odmali posiije ve-
vremenit mira, mogle bi zapadne države tok tih dogadjaja pratjti mirnoćom i sa sirnpatijama- Ali ti sc suđbonosni dogadjaji u Rusiji odigravaiu u vrijeme, kad je sporazumnim silama u najvećoj mjea'i potrebna brza i suažna vojnička pomod Kad se na posijednjem ratnom savjetu sporazumnih sila nabacila osnova za velikn proljetnu oicnzivu protiv središnjih vlasti, pripala je u tom djelu i Rusiju jedna cd najvažiiijili i najodlučnijih uloga. Jer dok bi francuske i engleslce čete svom snagom liapadaie na zapaduom boiištu, itnala bi Rusija izvan svalce sumnje u najmanjn rnlcu da \cže jake suage središnjih vlasti ako već ne bi u to vrjjeme biia spremna da i sa svoje stirane predje u ofenzivu. U St. Jeanu de Mauriemic, gdje se tt odsustvti Miljtikova, Gučkova ili bilo kojeg drugog novog ruskog vlastodržca slobodno i iskreno raspravljalo o Rusiji, zacijclo su zabrinuti državnici zapadnih siia liabaeili > pitanje, jc li današnja Rusija uopšte još sposobna za bilo kakav ozbiljniji napadaj, — i ko zna da li ne bi prodorna bitka na ?.apadu dovcla do sasvim drngog rezultata, kad bi u isto vrijcme Brusilov ili bilo koji drngi rttski vojskovodja u jednoj velikoj ofenzivi isto onako bczobzirno žrtvovao svoj ljudski materijal, kao što je to učinjcno prošloga ljefca. No na ruslcom fronlit vlada već od nedjeljama na ovamo zatišje, a jedini prekid toga zatišja bio je osietijiv poraz, koga su pretrpjoli Rusi gubitkoni tobolske mosne brane. Konferencija sporazuimiili sila u St- Jeanu de Maurlenne, kako se veii n izdanom komunikeu, bavila se naročito stanovištem sporazuninili sila prema mirovnom pokreiu, a kraj toga se ta konferencija ponovo pozabaviia i sporazumnim ratinim ciljcvima. Oboje se ovo ticalo Rusije, čij! su ra-tni ciljevi danas posvema d r u g i, ncgo li što su biii prije revolucije; oni ne stojc vi.še ni u kakvom skladu sa dalekosežniin osvajalačkiin programom sporazuinnih siia. Ovaj sc puta dakle Iri ministarska predsjeduika u savojskom gradiću nijesu sastala u kakvu svecami svrhti uego zbog teških briga, koje ili taru. No te brige nijesu postale niauje ni onda,
čere.rekia, da je boli giava te otišla u svo.iu sobu. I opet sam ostao sum sa svojom punicom. Bio sam tužaii, što mc je moj andjeo ostavio i zbog toga vrjo neraspoložen. No moja dobra punica navraćala je razgovor uvijek ponovo na stvari, koje su mi liile tako mile... pa sam konačno i ja postao opet nešto kuražniji. Kađ smo nešro dublje započeli opet razgovor o ženidbi, zapita me rno.ia punica: — A zašto se ne ženite? — Rudo bih ... znatie.., ali nemam sreće... Nijedna me ne Ćc..« — Jeste li već koju zaprosili? — Nisain. — Jcste li već kojoj izjavili !jubav? — Nisam ni to.., Znate... to jest... nisam se usudio... — Pa ktako onda možcte da tvrdite lako šta? ... — Ova.i... znate ... izbjcgava me svaka... — Po svoj prilici, jer niste iskren... — Milostiva, za Boga... kako možete da tvrdite tako šta... — ja, pa neiskren!... Ja sam najiskreniji čovjelc na svijetu ... — Da ... niožd’a... no tu iskrenost onda ne pokazujete čiuom. — Kako? — Tako . • . Ko može da slivati tu vašu iskrenost, kad još prema viašem priznanju nijeste nijednoj rekli da je volite ... Vi ste ili veoma naivan ili oprostite da vam talco kažein, glup. Zar mlsiite da će vam lcoja djevojka odmah pasti oko vnaiia kad joj pričate o svojoj babi, djedu iii stricn, o neumr-
kada su se ti državnici opet rastaii. U jednom su sporazunmi državnici ipak našli utjelie, a i jcdnodušni zaključak im u tom zacijelo nije bio težak: P r o t i v G r č k e i ni a 1 o b i s e s a d k o n a č n o o d 1 u č n o p o s t up a t i. To je bio, razumije se, lak zaključak, p o š t o s e Q r č k a n c m ože da brani. Kad već nigdje nc iJu stvari onako, lcako bi :o u Londonu. I'arizu i Rimu željeli; kad već nigdje ne mogu da se nadaju većem uspjeir.i, on■da se gospoda gromovnici zadovoljavaju s tim, što bar jcdncm ne će doživjeti poraza- Atena im se zacijelo ne će moći opirati. No pas, lcoga njegov. gospodar tuče jeuino za to, što je zbog šta drugog srdit, ne može sc smatrati protivnikom, od kojega bi se trebalo bojati. Sastanak je u St. Jeanu de Maurienne najžalosnijl i n a j b j e dn i j i ratni savjet, koji se ikada dosad obdržavao. Trf velesile itoće da iskaie svoj gnjev nad lnaienom Grčlcom. jcr se več gotovo tri godine uzaludno imtče. cia nadvladaju svoga jalcoga i faktićnoga profivnika.
Položtt] titt zapcdnom bojišiu, Pukovnik Egli o neuspjchu engleskofrancuske oienzive. Kb. Basel, 24. aprila. S pogledom na brzo opadanje navaine snage Englcza i Francuza na zapadnom fronth piše pukovnik Egli u „Basler Nachrichten“ ovo: Borba će svakako ponovo oživiii; jer bi obustavljanjem napadaja sporazumne sile priznaie, da je njihova ofenziva propala. Ali prema dosadanjim iskustvhna je napadai, koji je na ovaj način zaustavijen, u njegovoj suštini odbijen. U tom manji pa i veći pojedini uspjesi ne mogu ništa izmijeniti. Siom njemačkog otpora ne može se postići ovim putem.
0 KonferendJ! sporazummh siia u Snuoyi. (Naročiti brzojav „Beogradskih' Novina") Berlin, 24. aprila. Pođ naslovom „Bolji izgleđi za mir“ piše „V o r w ii r t s“ o kourerenciji u Savovuna: Ne može biti sumnje o tom, da se sastanak državnika Englcske, Fraiicuske i Italije ticao pita-
losti duše i t-akve slične stvari. Ko.ia može da vas onda siivati i da vjeruje kako je voiite. Svaka drži, da joj se rugate i prirodno izbjegava vas. \ i imadete lijepi položaj, u izgledu vam je srećna budućuost, svojom platom možete već sada da izdržavafce porodicu, pa zar držitc da bi vas koja odbila, lcad bl ste došli odvažno k njoj i relcli joj, da je vollte, te da je hoćete uzeti za ženu. Ako to držite, onđa ne poznajete žensku ćud... Ovaj me je iiladni tuš još više olirabrio i ja sani na lcraju svojoj budtićoj punici izjavio Ijubav, daboine ne njoj, nego prema njezinoj kćeri... Ujedno sam je cdmali i zaprosio. — A jeste ii s lijome već govorili?, — Nijcsam... Htio sam... ali nijesam imao brabrosti... Sada se i moja puuiea slatko nasmiješi 1 potapkavši me po ramenu reče: —• Dobro, učiniću to ja u mjesto vas ... Dođjite sutra i umirite se ... Držim, da će vas moja kćer uslišati... Tako je i bilo. Moja me ženica drugi dan prijaznije dočekala, pružila nti ruku na cjclov i rekia: — Govorila mi majka o Vama..« —■■ Istina? prihvatim veselo ja... Pa? — Pa. •. evo ruke... ali uz iedan uslov: Ja ne ću da vodim dugu ljubav ... Ako misllte ozbiljno, onda tne najkasuije u roku od tri mjeseca m»rate uzeti... Eto, vidite, tako sani se i ja zaslugom svoje punice oženio, mnogo prije, nego H sam se nađao. No, poslije vjen-