Beogradske novine

Br. 116. BEOGRAD, nedjelja 29. aprlla 1917.

Izlazl:

dnevno u Jutro, poned|eljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: e iMgrtd. I i krajtitoi np.iJakMtla *i «. I kr. bta »• djMl .4 .... I takn e areiM 4 - 8 i«ulJI, Bi»l-Hwcf«uW , I Ma«gi p» clj.nl M It Mn lint iraf pMralJ. H tq.il M. ... 11 Mw. ===== Oglatl po cUenlkH.

. MJeeečna pretpleta: e tMMrae. | . kraiMlM itMiJHutl. M c. Ib. M > afeln lwjjS.Mi1>. . I rII ItoaraM u ilottivui • kata .... 8 IN " KrnrfMu. j -OtmMji. euti.Hre^tM i _ ™ U uUllra kraj«ri«a Aatlr« i|«r«ki mmuflli 55? II iMtfruilri 7. I m

UradnlHve: BEOBRAD, Vuke Karadžlća ul. broj 10. Tolifoe broj 83. Upravi i prlminji pritpliti Topllila vinu bro] 21. Telofon bro] 21. Primanji ogliM Knui Mlhajla ul. bro] 38.

Godina III.

Nova bitka izmedju Loosa i St. Quentina. — Velika zabrinutost u Engleskoj zbog sve većih uspjeha njemačkih podmornica.

duzeće iza vdikog irurnutijskog razočaranja osudjeno samo po sebi na posvemašnju propast. U vrijeme, kad je Rumuujska sramotnim vierolomstvom prešla na stranu sporazumnih sila i navijestlla rat Austiro-Ugarskoj, člnilo se, da je Sarrailovo poduzeče moglo računati na uspjeh; no u ono vrijeme propustio je sporazum da iskoristi povoljtri čas. Rusiji Francuzi 1 Englezl vjerovatno još nl danas ne mogu oprostiti, što je Rumunjska u Dobrudžl tako slabo podupirala. Danas već površni pogled na zemjjopisnu mapu dostaje, da se uvidi, kako ogromni razmak izmedju ušća Dunava do Vardara iskJjučuje s v a k u m o g u ć n o s t izvedbe onih osnova, s kojima su se sporazumne sile baviie prošle jeseni. Onda se sirorazum I ako u slaboj mjeri mogao nadatl, da će tnaćedonskl front priključiti ostalim svojim glavnim frontovlma. No vojno mnijeće generala Sarraila 1 njegovih ruskih prijatelja nije bilo kadro, da ovu moguĆnost i ostvari, pa dok je sporazumna štampa Još uvijek bajala o ruskom prolazu kroz Bugarsku, nije već ni Dobrudža bila u rukama Rusa ni RumunjaSporazumnim četama dakle na maćedcvnskom frontu, zvall se ont Englezi, Francuzi lli Rusl, Talijani iii Srbi, ne osraje nikakva druga sudbtua, nego cta se za jednu sasma p r o p a t u stvar iskrvave. Otkako su savežnici u Maćedonij! postigli sadašnju tiniiu, nije ondje došlo ni do kakvih znainih promjena, Izuzevši jedino siučaj sa Bj-toljem, koji se, kako je to dokazala bezuspješna martovska ofenziva geneirala Sarraila, ne može smatratl nlkakvim dobitkom za sporazumiie sile. Mi možemo dakle mirnim pouzdanjem ići u susret daljim borbama u Maćeđ*oniji. Bezuspješno žrtvovanje sporazumnih četa, — čije odsustvo na zapadnom bojištu naši neprijatelji tako bolno oisjećaiu, — ne će ni u budućim mjesecima moći više da postigne nego Ii je posftiglo u prošlim mjesecima, ne spomin.iući kraj toga ozbiljan položaj, u koji te čete svakim danom sve to gore dolaze zbog neograničenog podmornlčkog rata.

nom sudbonosnom igrom sa ljudskim životima, preduzetoj samo iz toga .razloga, da se bacl pjesak u oči nczadovoljnoj nrasi u Engleskoj i Francuskoj. Lakomlšljeni političari u Parizu i Londotm mogu doduše uspjepl, da za čas utješ« svoj prevaren! narod, al! oni ne će bltl kadri, da takav proboj i ožlvotvore, pošto ja on na maćedonskom frontu ist« tako nemoguć, kao Što je nemogud bilo gdje drugidje, gdje čete sporazumnih sila uzaludti'o nasrću na čeličn! zii središnjih vlasti. Sazlv austHM tareuinskož vlleća. Kb. Boć, 2S, apiija. ,,Wiener Zeltung“' objavljuj« Previinji earsk.i patent, kojii« se Reich3ratsallvtjeza30. maja.

Aktljfl Ztl Itlir.

,,Vorwarts“ o fzjavl Austro-Ugarska, (Naročiti brzojav „Beograd. Novina‘ f ). Kb. Borlin, 28. aprila. „Vortv&rts" naziva izrični odustanak austro-ugarske vtade oid aneksija dobrom i jasnom izJavoJn, a osim tog* primjcćuje: Pošto izmedju saveznika Austro-Ugarsko i Njemačke postoji potnima saglasnost, to se bez okolišenja predpostaVija saglasnost, da s« izmedju redova ,,Frcmdenb!atta“ može čdtatt t pravo mištjenje njemačke vlade.

Pokret za mlr u Ensieskoj. Kb. Berh'n, 28. aprila. * Proma „V o s s i s c h o Z e i t u n objelođauila je engleska nezavisna strardca proglas, u ko.iein s© engleskoj viadi spočitava, da svim sradstvima nastoji Zapriječitf utanačenj© pravednpga tnira s naroriitna srcdišnjih vlasti, t© sve iskrene pom.'de njemačkih i austro-ugarskih državnika sist©matski označuj© kao lažnu i zakadisnu jgtu Protiv takvog postupanja ludačke ratu© stranke poziva stranačko vodstvo u potnoć avijest engleskog naroda. Stranka traži da se zemija oslobodi ropskoga jarma, te zla nadjo put za častan sporazum s Njomaćkom, koja nij« nikad pomišljala na uništ©nje englcskog naroda.

Rfltm izvjeitoli. izvleitti] austro-usarskos jinvnos stožern. Kb Beč, 2S- aprila. Nlkakvih znatnliih dogadjaja. Zamjenik glavara generalnog stotcra pl. HOfer, podmaršal.

lzulešto] njemtićHoS uojuož uođstuo. Kb. Berlin, 28. aprilaZupadno bollšte: Front prijestolonasljeđnlka R u pprechta bavarskogf Na obim obalama Scarpe nasftavlo je neprljatelj jakom pucnjavom protlv naših položaja i prostora iza njih. Mi smo sa vidljivim djelovanjem suzbijali engleske baterije. Kod M o nc h y-a slornllo se juče vlše englesklh napadaja pred liašlm linijama. Jutros prlje svanuća dana dovinula se topnlčka borba od Loosa do S t. Quenfe I n a do najveće žestlne; p o s 11 j e bubnjarskevatre ubrzo se gotovonacljelomfrontu razvUa nova pješačka bltka. Front njemačkog prijestolonasljednika: Borbeni je položaj ostao kod Izmjenično jake vatre isd. Kod B r a y e izjalovio se jedan francuski najjadaJ. Kod luirtebiskog majura Izgubtle su neprljateljske jurišne čete kođ uspješne naše odbrane zarobljenika t Jiiašinskih pnšaka. Front vojvode AlbreclTia wurUemberškog: Ntkakvih bitnijih dogadjaja. Odbranbenom vatrom oborene su 3 neprljaleljske letilice, a vazdušnom borboin oboretia su 2 vezana balona. Istočno boilšte: Zbog živaline djelatnost! ruskog šopništva u blizlnl o b a 1 e, zapadno od L u c k a, na Z1 o t a LI p I, N-a r a J o wk I t P u t n 1 pojačala se u ovlm odsjeclma l naša vatna. 1za naših linija strovallo se poslije vazdušne borbe jedan ruski letačMaćedonsko bojište: Kod klše i s n i j e g a u brdinama samo ueznatna topnlčka djelatnost. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludenđorff.

Pocflistak. Bora Staukovlć: BeoMKe fetnje. Hadžiiska Večera. Kao svako veče tako I sada ssdeli za našim astalom. Ovoga većcra je bilo nekako veselije slgurnije zbog toga, što su svi gostl zr.ali da je kafedžika raspoiožena. Po njoj se to videlo. Radila je i siužiia gosfe sa voljom. Njen podbradak sijao se od zadovoIJstva unutrašnje sreće, tako da joj se ono malo bora oke ustiju sasvim izgubilo i zato došla i mladja I lepša. A tlo sve zato što njen muž, kafedžija Stefan, razboleo se i sada mora tamo u sobi da čuva krevet. I što je nju najviše veselilo, i u tome gledala znak Božije kazne, tnuž joj se razboleo baš na ono oko, na koje je najviše namigivao ženskama. IziŠao na njemu neki „jačmičak", i sada povezan hladnim oblogom mora da čuva sobu, da ga ne bi kakva promaja uiivatila j ottda — ne daj Bože! — od toga dobio „crveni vetar“, pa ntožda i umro. Zatio sada tiikuda ne odlazl, a jo5 manje švrlja koje kuda: po varoši, po posetama | tlme nju dovodi do ijubomore, <Ja joj sve preseda ovanio po kafani j od toga posle najviše pate i ,,kclneri' a i mi gosti. Sve joj skupo! Svet ne valja; osoblto ovaj ženski. Nikakve se zapide nema! I tako — dalje.... — „Kako Je lepo, kada čovek živi umerwio. Eto moj Stefan, od kada male leškan kod kuće i bolie jede i bolje,

Izvjestaj bugarskog glavnog stožera. Kb. Sofija, 27. aprila. Maćcdonsko bojlšte: Izmedju Vardara' i d o j r a ns k o g jezera od vremena na vrijeme žesioka vatra ueprijateljskog topništv«. Zemljište je pred našim položajima pokriveno još sa mrnvim liešinama. ostavljenim topovima i ostalun rJinim materijalom. Naša izvidnička odjelenja, koja su sjevero-zapadrto i istočno od R es e 1 i i a polazila prema neprijateljskim rovovima, povratila su se natrag s plijenom od nekollko brzometuih topova I jeđnom spravom za bacanje niina. Poduprta žesrokom neprijateljskom topničkom vatrom pokušala su pojeđinačna tteprijateljska pješačka odjelenja da uznapreduju južno od Dojrana, no bila su raspršena našom vatrom. Na ostalom frontu neznatne borbene djelatnosti. Rumunjsko bojište: Kod Isacce-e neznatoa tonnička va'fra.

Borbe u Haćetlonsii. Prošao je mjesec dana, od kako se velika ofenzJva generala Sarraila izrnedju ohridskog I prespanskog jezera u prkos svih priprema slomila na junačkom- otporu savezničkih četa- Ta je ofenziva imala za svrhu, da ostobodf Bilolj. Ovaj najjužniji grad nove Srblje, čije su zauzeće prije pet tm'eseci sporazumne sile slavile kao početak ponovnog osvajanja izgttbljenog kraljevstva, nalazi se doduše od toga vrcmena još uvijek u posjedu sporazumnih sila, ali se sporazumne sile tlm posjedom ne mogu odviše koristiti sve đotle dok se uzvisine, koje ga okružuju i vladaju nad gradom, nalaze u rukama četa središnjih vlasti. Pokušaji, da se Bitolj oslobodi ovog obrttča, izjalovio se prošloga mjeseca u krvavim borbama, a gubitci su, koje su Sarrailove čete kod toga pretrpjele. bili tako znatnl, da se ponovna akcija na ovom mjestu još nije mogla preduzetl. Za to sti sada htjell Englezl na istoku maćedonskog fronta prijeći u ofenzivu, te su

mirnije spava...“ Evo je kako celo posie podne raspoložena govori sama sebl uz ,,kelneraj“ kuvajiićt kafu gostima. — Da, čulo bi se kako neko od ovih ,,bohema“, što svu zaradu lu potroše, gundja i ziobno dobacuje. — Da, zbog našega ,,urednoga“ života vi sada jedete pečenje praseće i sarme tako tnale kao jagnjeća glavat Ali bi onda sa onoga stola, koji je u sredini i za kojim sede obično besposletti taljigaši, testeraši 1 nosači i koji su najvtše izloženi mržit’i i osveti kafed/i kinoj, bojeći se, Ja pošto mnogo ne troše, ona ih ne istera iz kafane, cni počinju sada da joj se kac itlagnji;, i kao tobož u brizi za kafedžijino zdravlje, da je pitaju; — Jesue zvali doktora, g. Naco? — Kalcvi doktori? Odgovara ona osorljivo i uvredjeno. — Zar sada ima kakvih doktora?! A to je bilo sve zbog toga, što 1 onaj naš doktor, koji je sa nama češće sedeo i još češće voleo da povuče, zbog takvoga njegovog života u njenim očima izgublo svaku svoju naučenost i znianje. A najglavnije izgledalo je, da zato neće da zove doktora, da ne bi ovaj mužu kiazao: kako to nije opasna bolest, te bi se ovaj odmah digao iz kreveta, napustio sobu pa i samu radnju I opet početi svoje izlaske u varoš i posete koid mušterika. A ovako bez doktorovih lekova, ona če ga sama lcčitf. Samo će ga sa hladnim oblogama oblagati, da bi o(n što vlše dana monao ležati— ,,Da se izleži i isparl u toploti I mekofci" kako je zadovoUno govorila. A kakva Ii je kod nje mekota, vldi se po tome, kada eto njega mora bolest,

za svoje napadaje izabrali područje izmedjtt Vardara i dojrtanskog jezera, No ni Englezi nijesu ovdje imali više sreće, nego što su je imali Francuzi pred Bitoljem. Napadaji, za koje stt se engleske čete več nedjeljama na ovamo iza fronta vježbale 1 čiji je cilj imao biti zauzitnanje bugarsklh glavnih položaja kod Duba i Kafa-Tepe, odbljeni su posvuda zapornom vatroin, a napadajuće su se engleske divizlje morale povraititi krvavih glava. Nije isključeno, da će Englezl dok opei ntalo odaJinu, nastaviti svoje pokušaje, kako bl probili čvrsti savezttički maćedonski fro«fc, alf je nevjerovaino, da bi se povećali izgledi u ujihov uspjeh. Ako Igdje onda na maćedonskom frontu dolazi do izražaja prednost takozvane ,,u n u t a r n J e 1 i n 1 j e“, koja je tt ovom svjetskom ratu zapala središnjim vlastSma. Dovozni putevi, kojima se moraju služiti sporazunme sile za opskrbIjiv'anje četa na maćedonskom frontu, nijesu ni iz bliza tako povoljni, kao putevi za dovoz kojitna se ntogu služfti za opskrbljivanje sv-'oje vojske Bugari- Čete I ratni tnafcerijal za svoj front moraju Englezi dovažati dalckim pomorsldm putem, koji kraj toga spada u zabranjeinu pomorsku zonu, a front od Orfanskog zaliva do Obridskog jezera zajedno sa Llijanskim nasnav r kom preko Albanije do Jadrana, lebdl za sporazuinue slle tako reći u vazdubu, jer nema dodira ni sa jeduim od ostalih njihovih borbenih pozicija. Na istoku ! zapadu granlči taj ,,front“ jedtno sa morem, a ut^fedju je kraj toga ugrožeti od naroda,; koji pun gnjeva drži pripravnom svoju sfiisnutu pesnicu, ne zaboravljajući poniženja, koja mora da trpi od strane „boraca za slobodu malih narod a“. 0 ovim velikim teškoĆama na maćedonskom frontu bili su u Parizu i Londonu već od davna poučeni, i mi smo uv r jereni, da bi se — naročito u Engleskoj — radje danas nego li sutra odlučili na llkvidaciju, cijeloga toga preduzeća, kad ne bi takav drugi galipoljski fijasko još više uzdrtnao i onako dosta spali prestiž sporazumnih sila na Balkanu. Za nastavak mačedonskog preduzeća ne govori naime više ni jedan s'fcrateški momenat, jer je to pre-

dia ga nagna da u krevet legne i odmara se. I zato sada zbog bolest! kafedžije I rađosti kafedžike u našoj kafanici bilo je veselije i raspotoženije. Ma da je već dosta bilo dockan, jednako su gosti seđeli. Oni koji još od ručka dodjtt da igraju domina i ,,žandarma“, pošto su potrošili svoj đnevni budžet; koje su im gospodje odredile, otišli su. Eno ga Gane, pošto popio svojih dva čokanja, znam, kako će kući lagati, da je samo jedan popio. Pa i taj jedan da mu je tobož neki drugi platiio. I đa se još više svojoj gospodii udobri, uze će da cepa drva i sprema za sutrašnju potpalu ,,šparherta“. I to sve posle kod nas lzgovarajući se: kako zbog g i m n a s 11k e to radi! Evo, za Tadiju, sa razdeljenom, & la Ristić belom bradom pričaju, dia pošto je opet izgubio na kartatna, dakle nije mogao ni kafu popiti, jer je morao da plati svome protivnlku, da je opet, uz zadirkivanje ostalih: kako će ga pošto jednako gubi, javiti njegovoi gospodji, da ga više ne pušta od kuće; da je, zbog toga grdeći ostale opet kao uvek ljutlt otišao zarekavši se, da više ne će dofaziti, poš*o njegovom gazdinstvu ne dolikuje nl to društvo ni sama kafana- I sada slušajući to Tadijino svakodnevno nasedanie, Vesaroš sa nasladom ispije svoj čokanj, trepćući svojlm dobroćudnim očitna, sa prebačenom nogom preko kolena j ispijajući svoj ,,tompus“, kcga gordo drži medju svojlm šustersklm, malo umrljanim od ćiriša i konca prstima. U onoj sali već zaselo društvo od mladlh šustera i šnajdera, bivših pravnika, glumaca i kao uvek kao s\ , «ko pevačko dntštvo 1 tobož kao ne-

Proboj izmedju oltridskog i 'dojranskog jezera mogli bi smo nazvati jeđ- i majući sada svoj „pevački doni“ I svoga horovodju, tu u kafanici drži probe od svoiih glasova i pesama. A to je bio mamac, da ako neki rentijer, trgovac ili iz Beograda ili iz unutrašnjosti naidje u veselom stanju, tada se razdraga njihovotn pesmom, seelne za njihov sto, onda počne čašćavanje i posle u istinf pesma i veselje. Od svih gostiju, sada nam Kao poslednji dolazi Čiča-Iilija, poŠto je zauzet sa svojom službom u hotelu. I ma da ina tamo besplatmo pored ručka i večeru, on večeru uvek oprašta gazdama (a to je sada u stanju jedino ovakva glumačka sorta da čini!), samo da bi na vretne mogao ovamo kod nas dolaziti. I on dolazeći ovatno ma koliko paketia da nosi, ma da mu je stan, odmah druga kapila do kafane, mora prvo ovamoDržeći ruke na svoje džepove od spoljnjeg kaputa i ispred pazuha uvijeno nešto, što nosi kuči, tek samo promoii glavu na vrata sa onim. uvek, čak na zatiijku zabačenlm šešlrom da mu se čelo i njegove oble. dosta ispupčene oči i sa diosta izdvojenlm i malo ttzdigntoim nosom jasno vide. I pošto promeri po kafani, viđl da neko od nas još s&di, on povlačeći se natrag t odlarećl kućf, veli nam užurbano: — Sada ću ja doći! I zaista čisto kao tirčeći, famo u svom stanu na brzu ruku ostavija i štap i gornjl lcaput I vraća se ovamo. Ulazi i odmah, sa Ispruženom glavom, kao mirišućl po kafani, i tarući ruke ispred sebe razgleda ostaie, navlri u one dve sallce, i ortda prilazi raenf -

— Sediš II? — Sedim. Naslaujajućt se IedJima o zid, a laktom ruke o porub astala, zabacuje nogu preko noge na stolicl i vadi iz džepa onu svoju, malo kao starinsku, veliku, od drvetia duwnsku kutiju. Za njotn i onu žutu, ćilibarsku muštiklu, koju pre no što ostavi, zaškiljeći okom, koje odtnah povlačl za sobom i onaj, satno njetnu smešan pokret ttosa 1. usta, prvo počne kroz muštiklu da gleda: da li je čista, 1 pošto otpuhne na njoj. onda je tek ostavlja do kutije na asralu- I razvlačeći svoje obrijano, malo sada smežurano, i išarano sa po nekom većom bubuljicom lice u onaj svoj dobroćudni, veseli, komični izraz, ponova tarući ruke od tobož zadovoljstva, st.o je tako srećno svršio onai svoj posao, redjanje kntije dm'anske i muštikle. — E sad je dobro. Sada možemo da počnemo! — Jesu f’e pustili već? Kao svako veće kada dodje ovanto kod nas, pitam ga. — Pustiše me. Pustiše, Borčo, teškog Tabotnika i zatočnika dvanajestočasovnoga rada. Jer pomisli, od šest sahati u jutru pa do Šest u veče. I to sve na jednom mestu, za kelnerajom. A plata velika! Dve krune dnevno. I već poče krajevima od usla, vrhom od nosa i očltna da mrda, da ih loao uvek pripravlja i sBavlja u komične pokrete, zbog kojih će se, na račun tog njegovog calkenerisanja u hotelu, svl mu se sada smejati. — Mo«re, lako je tebi. Ti tamo sađa sve sa samim prvlm tirgovcima Iz knez Mihajlove ullce i sa Save, — pa tl pua