Beogradske novine

Izlazf:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: U BNfnO« 1 ■ krajtvlmi uttiJttfnuUm t. 1 kr. (•(• p« eljaitl t* . . , , • heltre U KrvetekeJ-t.'ereelH, BoaM - Herotjevlnl

MJeseEna pretplata: lassaBssftiifc “ ne'merl*/ •">l-»«H|nhl i “

Uvu ortf petrtlje pe clJmH M. ... 11 belera ||

1 i S

Oglttl pt cljtnlkit.

Urednlltvo: BE08RAD, Vukt Karadžićt ul. broj 10. Toitfoa broj 81. Uprm I primonjo pretploto Topllćln venae broj 21. Tolefon broj 28. Prlmtnjt oglatt Kntzo Mlhajlt uL broj 38.

Br. 119,

BEOGRAD, srijeda 2. maja 1917,

Godina III.

Ponovni bezuspješni francuski juriši u Champagni. — Na jednom su jedinom malom odsjeku fronta kod Arrasa izgubili Englezi više od 20.000 mrtvih i ranjenih.

Rotnl iziM. izuleftnj austro-usorskoj Sluvnos stožeru. Kb. Beč, 1- maja. Ni na jednom bojištu nikakvih značajnljih dogadjaja. Zamjenlk glavara generatnog jto'era pl. HBfer, poclmarSal.

Dogadjaj! na niorii. 29. aprila na veče izbacila je jedna od našlh pomorskih letačkih eskadra s dobrim uspiehom bombe na Jogorišta lcao i ostale vojničke objćkte u V i 1 a lV i c e n t i n a. Opaženo je više požara. Svl su se letačj povraiili. Jedan napa'daj dviju lieprijateljskih letilica, koji je odmali zatim slijedlo na mjesta kod vC.rsta, nije inrao nikakvog uspjeha. C. I kr. zapovjednlštvo mornartce.

fzujeftflj njemačkoS vojnoj vođstvo. Kb. Berlin, 1. maja. Zapadno bojlšte: _ Front prijestolonasljednika R u p•Crcchta bavarskog: K»d Arrasa nastavljena je bor'bena djelatnost topništva na obim obalama Scarpe s iztnjeničiiom jakošću. Pred našitn borbenitn liuijama kod S t0 u o ti t i n a dolazi dnevno do manjih borbi izmedju našiii sigurnosnih čcta i prednjih četa neprjjatelja. Sđm S ti. O n o u 1 1 n ležl često pod neprijateljskom vatrom. Juče je katedrala pogodjem sa pet metaka. Front njemačkog prijestolonasljddnika: Na A i s n i, a i s n o-m arnskom p r o k o p u i u Champagni izmedju S i 11 e r y-a i suippske nizin o nastaviia se uz male preklde t o pn i č k a b i t k a, koja je izmedju S o 1 s s o n s-a i R e i m s-a naročito prema večeri bila žestoka. Odbijena su francuska izvidnička odjelenja, lcoja su M noći navaljivaja kod B e r y-a u-b a s, B r i in o n t-a 1 Jstočno od S o u r c y-a. (J C It a m p a g n i povisila se topnička 'djelatnost prije podne kroz više sati do najjačeg djelovanja. Malo iza podneva započeo je izmedju Brosnesa 1 Aub e r i n a f r a n c u s k i n a p a d a j. U boj su povedene svježe dlvizlje sa za'Jaćom, da nam otmu uzvisinske položaje kod Naurrcy-a 1 Moronvi 1-

Podljstak. Miloš Stanojević: Lcizlne nezsode. — Slika sa sela. Recite samo „Laza baba-Ćućin“ pa će sve selo znari, o kome govorite. Njegova se niajka inače zvala Jagođa, ali je tako nisu zvali. Ona je iittala običaj da pri bajanju govorl „Ćuće-bale, biće bolje!“, pa su je zbog toga zvali, ,,baba-ćtića“. Bila je već preturila četrdeset petu kad je đobila Lazu, pa se nije Ijmila kad su je nazivali babom. •Petoro dece je sahranila, a kad je Lazi bllo tri godiae umre joj i muž Nlnko. Zbog prevelike tuge i brige, ona je pre vremcna ostarila. Nikog drugog nije imala do Lazu, a Laza opet nikog drugcg do nje. No on je bio ugursus, kakvog je retko bllo naći: Nije u selu postojala nijedna jabu;ka, nijedna trešnja, višnja ili kajsija, a da Laza ne bi tamo dospio da, ako ništa drugo, a ouo bar da slomi lcoju grančicu. Istina da je za te svoje drske šetnje po trudjiin gradinaina morao davati računa pslma onoga sopstvenika ill sainoinu sopstveniku, što se uvek svršavalo vrlo nesredno po Lazu, naime: !!I je bio nemilostivo izdrpan od pasa ill pošteno obdaren vrućim šatnarima od gazde. Zbog „burnog i pustcHovnog života“ itnao Je Laza poslednjih dana svoje desete godine da prertrpi jedan od prvlh većih „inalera". Pred samom kućom bilo je vrlo

I e r s-a- Napadaj se s k r š i o na žilavom otporu liaših četa. Poslije teške borbe, koja je kolebala čas ovamo čas onamo, ostali sn badenski, saski i brandenburški pukovl, koji su se ondje borili, u p o s i e d u s v i h s v o j i h p oložaja. Neprijatelj je pretrp i o t e š k i h g u b i t a k a. Drugi napadaj, do kojega je došlo na veče u pravcu južno od Nauroy-a, nije rnogao ništa izmijcniti na neprijateliskom neuspjeliu. Front vojvode AlbredTia \viirUemberškog: Nema ništa nova. Juče su u vazdušnoj borbi oborene 22 neprijateijske letllice, a 3 su oborene od naših odbranbenih topova protlv letilica. Tri su naše borbene letilice s jednitn letačem napale grupu od 5 neprijateljskih vezanih balona sjeverozapadno od R e i in s a te zapalile i obofile s v i h p e i Istočno bojlšte: Na više je odsiečaka fronta izazvalo rusko topništvo tiaše protivdjelovanje. Mačeđonsko bojlšte: U zavijutku Cfne R o k e i zapađno od V a r d a r a poorajala je posljednjih dapa živahnija vatra. Prvl zapovjednlk glavnog stan* pl. Ludendorff.

Oorlice l Arres. Kroničari poznijih vremena sneblvaće se uvijek nad čudotn, koje se prvih đana mjesepa maja 1915. godlne dogodilo izmedju Tarnova 1 Oorlice. Velikl perijod svjetskoga rata, kojl je ondje započeo uz strašnu glazbu petnaest stotina topova i koji je barjake saveznih središnjih vlasti u jednom pobjedničkotn pohodu kroz cijelu Galiciju odveo sve dalje 1 dalje na rusko tlo. ostao je j e d 1 n s t v e n u svojoj vrsti. Matematičnom tačnošću promišljenl, sjajno pripremljeni, a još velebnije izvedeni proboj neprijateljskih linija kod Gorlice, koii je položajtti rat jednim udarcem promljenio u ženijalnf pokretnl ratni dogadjaj, dao je prvi prakrički dokaz o n e u n u t a r n j e n a d m o ć i,

veliko orahovo drvo, koje je posadio možda čak pradeda Lazina oca Ninka. Poređ svih grdnji baba-Čučinih, Laza se i dalje pentrao po orahu, valida po deset puta đuevno. Skupio je či"avu četu drugara, da s njima veižc ljuljašku i da im pokaže, kalco se može penjati 1 po najtanjim grančicama. Ali baš kad je mislio, da je do vrhunca pokazao svoju veštinu, i kad 3e zaustio da vikne „pogledajte me!“, otnaši se, te pađajući s grane na glavu, sruši sc na zemlju, sav ugruvan— Kuku, sine Lazo, materina rano, šta učini! zakuka baba tstrčivši iz lctiće na viku dece, koja su bila oko Laze. Kad im pridje, cni se svi razbegnu kao vrapci, vičući: „A-a-a, baba Čućo, baj sada tvome Lazi — ćuče-bale, biće bolje“! Laza se medjutim previjao cd bolova. Leva ruka mu je bila uganuta u laktu i sva moć baba-čućina bajanja tu je padaia, te ništa drugo nije umela činiti, ncgo da otrči do komšije Gjorgja Nikića, koj! ie inače ,,terzija“, ali po maio i zemijodeiac. — Gjole, Gjole, izidj 1 ovam'! vikala je ona, ajl cd silnog lajanja Gjorgjeva zeljova niko je iz kuće nije mogao čutl. — Gjole-e-e! O, Giole-e-e! Na jedvite jade po.iavi se ,,terzija“, — Sta je prijo?! — ‘Odi ovamo pa ću ti kazati. Tek što je Gjorgje otvorio vratnice, al| izletp zeljov i nemajući nl malo obzira prema uzbudjenesti baba-Ćućlnoj, nemilostivo je zagrize za ruku, pošto se branlla od ujega. — Marš, zeljov, marš! Unutra! vlknu Ojorgje. Onda brzo doiivati kamen, I sad je zeljov na sebl imao da

k o j a s e v e ć o d prvog k u r š um a p o k a z a 1 a n a s t r a n i A ustro-Ugarsk'ja i N j c m a č k e. Hladnim i ozbiljnim misaonim radom sktipila su oba vojna vodstva svoja dotadašnja iskustva u jedau jedini rezultat, da se otpor jedne mase, kao što je utjelovljen u ruskhn annijama niilijuna, može slomiti opet samo upotrebom iedne velike mase sviju raspoložlvih borbenih sredstava. U ovoj spoznaji, za koju su, razumije se, bile mjerođavne takodje i one neprocjenjive vrjjednosti duševnoga vodstva te odlučno junaštvo stotine lilljada iirabriit junaka, krila se bttna tajna ovoga uspleha. No ova jedno'stavna formttla, kojom su znali već i stratezi Napoleonskog vremena izvojevati pobiede. nije se mogla jednako upotriiebiti; ona se morala nanovo skovati, prema duhu današnjih vremcna. Današnje vodjenje rata, kako smo o tome svakim danom nanovo pcutčeni, obraća svaku stlopu zemlje u jediiu rek bi gotovo ncosvojivu tvrdjavu, a upravo savršena telmika sa svojim mnogobrojtiim strahovitim sredstvima siie smrt na svakom lcoraku, kojl treba provaliti na jurišu iz jednog položaja u drugi. Pa ipak — Gorliee su uspjele! Stara ie formula bila primijenjena novim prilikama, a !z krvlju napojenih poljana Galicije oz'.r-:da se riječ „pobjed a“ kao potiresna jedtia i odušcvljena molitva zahvalnlca Svevišnjemu za oslobodjenje od teškoga čemera, kojl Je zagorčavao sva£yw,dušuOd pobjeđč kod Gorlice protekle su dalje dvijai'terške godine rata. Našl neprijatelji, koji ono neštto sasma razumljivoga, što se zbilo kod Gorlica prvih dana mjeseca maja 1915. godine još nvijek nijesu mogJl pravo da shvate, nebrojeno su puta medjutim polcušavali, da učine slično majstorsko djelo. Kod toga su držali vodeći umovi naših neprijatelja, da metođa, koja je donijeia slavu i koristi jednoj straut, mora da pomogne do uspjeha i drugoj stnanl. Tako smo blli svjedocima ncčovječnog napora sila jednog B r u s i I ova, koji je na istočnom frontu po-d svaktt clienu htio da pribavi prostora svojiin gustim jurišnim kolonama; tako sino vldjeli prošie godine ofenzivu na

oseti onu nemHost, koju je rpalo pre izrazio prema liabi, naime, dobio je takav udarac u rebra, da se odmah povukao proiestv'iijući ne samo protiv komšinice, več i protiv svoga gosc— J;uo, Giole, pomozi sad ii‘ nikad! — Čekaj da ti privijem ruku, jer te ovaj moj pogani pas prilično ujeo. — More, mani me; bolje da sam odavno skapala, ne,go da ispaštam grehove od desct koljena. — Ama šta je za Boga, šta sc dogodilo? — Onaj moj gjavo pao sa vrh ora i slomio ruku. Kaže da će umreti. Molim te liajde brzo da pomogneš. Ti si terzija, mnogima si mario rukave na rukama, pa ćeš odnra 1 videti, dal‘ mu ima leka ili nema. Gjorgiu Nikiću polaska ovo tvrdjenje baba-Cućino, i ne čekajući da ga ona vodi na vrattnice preskoči prcko plota i dopade do Laze. — Jao, čika-Gjole, ja umirem! zaieca Laza, kad ga vide iznad scbc— A, ne ćeš, nije to tako strašno! — Oli, ‘oću, evo sad će mi izići duša. Jao, majko moja mila, propadoh! Dcbro čika-GjoIe što si došao, bar da mi oprostiŠ, što sam ti iatie još zelenu jabuku omiatio. — Batali jabuke sad, lako ćemo zato, veli rau Ojorgje blago i uzima ga za levu ruku. — Pomagaj Gjole! viče baba-Ćuča, koja u taj maJi stiže preko vratnica. — Ode te najviše boli ruka? pita Ojorgje i dostojanstveno ga plpa. — U lakttu, čika-Gjole. — Pruži, da tt je povučem maio. — Ne smem, jer ćeš Je otkinuti!

S o m m i, koja se udušila u ditnu I smrdežu Iješina; tako smo doživjell tragičnu igru deset neumoljivih groznih bitaka na Soči, koje Talijanima nijesu donijele nikakove koristi; tako smo doznali za one uvijek ponovo pokušavane csnove proboja Sarrailove arinije i tako jo§ danas stojimo snebivajući se i potreseni do u dno duše pred onim nevidjcnim borbama, onom sfirahovitom pakiu, koji je zavladao kod Arrasa i u Champagni. Otulje, gdje će pasti definitivna odlnka svjetskcga rata, rade sad Englez! i Francuzi još jednoni s upotrobom svojih skrajujih — a vjerovatno i posljednjiii — snaga prema leceptu, koje su središnje vlasti tačno prije dvije godine zapisale u Istoriil ove grandiozne borbe narbda. Več nedjeljama ovamo nagomilavaju se ostatci Ijudi i životinja na izrovanom zemljišiu sjeverne Francuske u jezoviti simbol oue ukočcne metode napadaja, koja za najmanji prostornl uspjeh lio’će đa plat! najtežu cijenu; već nedjeljama ovamo nasrću bijeli, crni i ostali raznobojni vojnici ,,kultiurnih“ zapadnili sporazumnih sila junački preko opnstošenog tcrena sa željom da dodju naprijed, da probiju čvrste njemačke linije, i — padaju, neprestano padaju, uzimani na nišan od uništavajuće vatre čas s ove čas s one strane, mrtvi i!i smrhio rauieui prije nego li su još neprijatelja i vidjell, dok u isto vrijeme potresavaju zemlju i lome vazduh oni ogromni topovi, koje je nekadašnjl „neutralac" onkraj Okeana več davno bio otposlao da skrše neslomivi oipor junaka nad junacima . . . Ne pomažu ni onl mnogobrojnl oklopljeni aufomobili, kojl se zajedno sa jurišnim kolonama ili pred njima kotrljaju naprijcd, da malo za tim postanu ruševine i!i da bespomoćno stanu ne mogavši dalie od sllnih mrtvih tjelesa, koja im sve više i više zakrčuJu put zbog savršenog rada njemačkih mašinskih pušaka . . . U tri pokušaja prodora kod Arrasa i onoga u Champagni uzdigla se do vrhunca misao, koja je dovela do uspjeba osnovu kod Gorlice. Dimenzije svih sfvari razvukle su se do izvanprirodne veličine; čak je i podlo razbojstvo lia ranjenicima stupilo u red borbenih sred-

— Nisam valjda lud, stani, poiako ću ja, ne boj se ti od čika-Gjoleta, sve će doći u svoj reici, priča mu Gjorgje i sve kao da se sprema da nešto krišom uradiZatim najeđanput mu stavi koleno na grudi, zgrabi mu levu ruku i silno je povuče na gore. Laza vrisnu i cnesvesti se. Gjorgje ga je još držao, naredjivajući medjutim babi da donese hiadne vode- Prvo ga je pljuskao po iicu i po giavi, a potom nut kanu nekoliko kapi u usra. S tim je biio završeno dclo njegove lekarske ztianosti. Lazi je za nekoliko meseci ruka prilično došla na mesto. Godine su brzo prolazile. Od Lazice se stvorio Laza, i ro vrlo veliki Laza- Ceia njegova spoljašnjost je bija proinenjeaia, ali ćud gotovo ni malo. Pošto nije imao mnogo zetnlje, da bi mcgao pristojno živeti, ro je mislio, da u mladosti služi, da zaradi, da steče, pa posle da opravi kuću, da lcupi volove i krave, te da inože biti svoj gospodar, radeći one dve tri rijivice što mu ie ostalo od oca. Pogodi se dakle u slitžbu kcd čiča Stojana, dobrog gazdc u se’u. Kao plaću je imao sedam bauke godišnje, hranu, oclelo i obućtt. ! pored svih svojih ugursuzluka Laza je ipak dobro slitžio. Naročfto je dobro radio sa čiča Stojanovim sinom Vitomirom, koji je bio Lazinih godina — lep i razvijen momak Glc god idu i što gcđ rade, sve im je lako, usta su itn rmta pesme 1 svirke. Ali baš zbog te nidiove pretcrane veselosti dogodila Im se vclika nezgoda, a naročito Lazl. Terall su puna ko-

stava. Pa ipak, uspjeli ie — i z o s t a o!< Možda je fom neiispjelnt kriva i Iclonu" lost pojedinaca, kojima je nakon tolU kili zlih kobi ponestalo vjere u pobjedu; možda je toin neuspjeliu krivo i to, šro su umjetnim načinom učinjene najveće pripreme itnale već same po sebl i u sebi nešto nezdravo, pa borci nijesu mogli da odole željeznoj zbiiji. SiguniO! je svakako jedino to, da je njemačkf duh i njemačko junaštvo na suzbiianjit ovlli posljednjih pokušaja prodora uzc® učešća s jeduakom intenzivnošću, lcojotn su vojnici središnjih vlasti dcsad uvijek postizavali čudesa. Jer dok ja ncpri.iatelj u teoriji i u praksi još uvijek stajao u goditii 1915., pronalazilo ja njemačko vojno vođstvo uvijek s v oj u novu metodu, kao što jc na j>r. metoda elastičnog uzmicanja na jednom a napredovanja na drttgom miesnt; kao što je na pr. dalie ona nova metoda. koja je pojmu napadaja I odbrane kao i cijeloj borbi da!a sasma drugi oblik, koji će moguće nositi poteze budućih bitaka. Dok tako vojsk-ovodie središnjih' vlastl idu za duliom vremena, protivnički generalni stožeri razbijaju još uvijek svoje glave sa dogmama, za kojd drže da im jedino mogu pomoči, jer su pomogle sređišnjim vlastima. Kraj toga zaboravljaju na jedtm malenkost: da oni doduše mogu majmunisatl one geste središnjih vlastS, koje su bile cdlučne za n a 5 e Gorlice, ail da nlkada ue mogu da naslijede onaj sveti ,,J a m o r am!“, koji kao sx r ečana zakletva provejava svakoga pojedlnoga našega hrabroga vojnilca — borca. A n tom. ! jeđino u tom i sastoji čitava stvar.

PaRao tta znpfldnom frontu. (Naročitt b.zojav „Btogradskih Novina"). Rotterdam, 1. maja. „Reuferov“ izviestilac na zapadnom frontu brzojavlja juče u veče, d» su njemački protivnapađajt vanređuo žestoki. Britanske čece — veli on borile su se jakoni odiučnošću. Nijemct su pređuzeli protivnapadaj ogorčenošću, koje Izaziva divljenje. Borba prsa u prsa biia je, po iskazu časnika glavnog stožera, nevjerovatno divija. Ona i dalje traje. Mi smo sad ušli u straliovito •dane, za koje smo se prije tr! godine spremali. •

la ovršenog žita, sve u džakovima, a sa zađnje strane lcoia bila je jedna kaca sa žitom do polovltie- Napred je sedco Laza i terao volove, a pozadi, u samoj kaci, sedeo je Vita (tako su Vitomira zvali). Obadvoje pevaju, svaki za svoj račun. Laza po katkad prekine pesmu i vikne „ajs Beljo, ajs!“, pa onda pita; — O, Vito, jesi 11 tu? — Tu, tu, uživaj samo! odgovara ovaj. — Morc, čisto te ne čujein lcako tijo urličeš. — Tanak mi je glas pa ne mogu drukčije! Ded‘ tl počnl nešto a ja da ti basiram! Ali Laza ga već više i ue sluša, ncgo peva dalje za sebe. I u koliko st; se približavall selu, sve su više doblvali vohu za pevanje. No pred samitn uiazotn u prvl seoski sokak, gde su oui imall proći. bio je put vrio uzan a nad vrio strmenom provalom. Tek kad su bili na ivicl, Laza primeti da se kola niogu izvrnuti. Brzo viknu na volove- Volovi silno trgoše. Kola se zanesošeZaduji deo kola već se nakreuu na dole, za njim prednji, 1 jaratn — pučc! Samo volovi ostaše gore, a kola se kotrljahu niz strmen. Vita, kalco je blo u kaci, nije se jako ugruvao, Jer kad se kaca počela kotrljati. on ie veštto izašao iz nje. Medjuitim jadnl Laza nije imao vreinena da se iskobelja ispod kola, te su ga džakovi grdno ugnječili. Njegova leva ruka je i ovoga puta najviše pretrplla. — Ej, slatki Vito gde si, ja ostadoh sakat! zakuka Laza kad je blo na kraju strmeni.