Beogradske novine

Izlazf: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne,

Pojedini brojevi: u ln«r*4u I ■ knltilna i*p»i]*lnutlai ađ a. I kr. čita pa cljnl ol . . , . J kalart U Hnatakal-tlaiaaip, Baanl - Haro«foilnl I OalnaolJI p* cijcnl Ml...... 10 katara Irvaa aiaj poBruiJa pa cijonl 11 htlara • ■ Ofllasl po cljonfku.

MjeseCna pretplats: U Baogratu I a krakifma rapaaJtOnuUm •< e. I kr. Cata ra pojnu I atapau pollo . . U Banpradu ta do-rtaitm a ku*a . . . . * U Hriataka I -Slaianip, Bosol. HaroaflaiM | UMinsci/1 * H 0 .i , ’|j ra krejavln* Autlra-ujaiaka manarhlja K rU K 400

UrodnlStvo: BEOGRAD, Vuka Koredžića ul. broj 10. Telefoit broj BS. Upravo I primanjo pretplate Topličln venao broj 21. Telefott broj 2«. Prlmanjo oglasa Knozo Mlhajla ul. broj 38.

Br. 126.

BEOGRAD, srijeda 9. niaja 1917.

Godina III.

U Sredozemnom moru ponovno je potopljeno 50.000 tona I trl transportna broda sa 26.000 tona.—Bijeg engieskog poslanika Buchanana iz Rusiie. — Na zapadnom bojištu oborene su u aprilu 362 neprijateljske letilice.

Rotni izuieitoii. izviešta] austro-uiarskot jlaunoi stožera. Kb. BeC, 8. inaja. I’oložaj jc pasvuda neiztnij&njen* ZamjenJk glavsr« generolnog stofera pl. Hofer, podmar?al.

NHjuiiouljevi rotni tlljevt. Crveni valovi revolucije izbacili su Miliukovljevo ime od jednom na površinu jw!ttičkog života u Rusiji. Iznenada je ovaj muž, kojeja zapravo jos niko nije pozmmao, jjostao predstavnikoni one haotičke narodne vojje, koja Je posllje promjene prilika svagdje tra'žila, da se pi-ovede novo urcdjenje stanja i to na najradikalnijl način- U isto je ivrijeme pala u dio zadača Miljukovu, pvom moćnom inicijatoru prevrata, da 6ude ponizul sluga onim lludima u Lon4lonu, kojl drže u svojim rukama svu vlast. Kao minisrar spoljnih djela proVizorne ruske vlade, Miljukovljev poJožaj nije kod prvog početka blo baš najprijatniji. Postojala je velika razlika iztnedju onoga što je htjela I željela Cngleska I pravca kojeg je zanzela od prvog počeiika revolucije i bila su poirebna sva sredstva i vještina, lukavost i prevejancst Jednog starog političat-a, đa se nadje sretan izlaz iz svih bvih neprilika. Povjesnica Će jednom morati da •pri/na MHjukovu, da S e on rijetkotn »{asfičnošču tnnio ptilagodiff prcko noĆi svaktun raspoloženju i raznim struiama, koje su kao nicale iz zemlje i da je mogao svoje držanje promijeniti kako je to zahtjevalo vrijeme i prilike. Ove svoje sposobnosti pokazao je MiIjukov najizrazitije u st\ r ari pitanja, koje danas interesira svu evropejsku favnost, a to je pitanje ratniii ciljeva. (J času kada je preko noći pomoću Eugleskc dcšao na vladu, požurio se MiIjukov, da sc pokaže vjernim slugom svojih gospodara na Tliemsi, pa je prlst'ao ltz njihove ratne ciljeve — da bez aneksija nenia mira. Naravno u isto vrijeme navalili su kao bijesni ruski revolucijonarci na njega sa sviju strana, jcdnako vojnici kao i radnici, pošto su izjavili, da je zalitjev za osvojenjem Carigrada srainota za slobodnu i demokratsku Rusiju. 1 smjestia je Miljukov promljenlo svoje stanovište, pa je izjavio. da njegove riječi predstavljaju samo ujegovo privatno mišljenje i ne imadu ništa zajedničkoga sa stanosištem vlade- Ovo se dogodilo na 9. apri-

la i u prvi čas bile su mase zadovoljne, a!i u Engleskoj je razočaranje bilo veliko. Na posljetku nlJe čud«, jcr onitu časom čim se odrckla Rusija svake aneksijone politike, nije iskljttčena pogibao zasebnoga mlra, Engleski đikhar tor došao je u vdo neprijafan ireložaj i ujegova ruka, koja je priJe sijiala zlato i srebro po cijelom prijašnjem ruskom carstvu, stisla se sađa i prjjett. Ovo nije mogao da mjrne duše jrodnese Miljukov i u svojoj nevolJi pomogao je on sebi novom izjavom, strogo zvaničnom. Preko svojih diidomalskili zastupnika đostavio je saveznicima notu. u kojoj u vrlo zakučastoj formi naklapa nešto o praktičnom saspravljanju ratnih ciljeva, a govori satno mnogo o proročanstvu, da Rusija neće skiopitl zaseban mir, jer da nai-od želi nastavitl rat do k o n a č n e p o b J e d e. Na kraju svoje note naglašava Miljukov sa zvučnim riječima i mnogo osjećaja, da će njegova otadžbina uvijck poštivaui sve uvjete, na koJe je pristala prenia svojim saveznicima. To se dogodilo na 1. maja, ali ve’ć nekoliko dana docnije bilo je raspoloženje u zcmlji vrlo nezadovoljno. Odboru radnika i vojnika nije bila prijatna oya dvolična izjava, i način kojim je Miljukov izbjegao i promišljeno prešao preko najvažnijeg pikmja, nije moglo cta odgovom l da se poduđara sa njihov!m socijalno demokratskim programom. Naravna je bila posljedica, da se u gradovima opet pokazala pogibao opšte atiarliije i Mlljukov jc tnorao razmišijati da nadje sredstva i načina, kako bl uspješno stao na put ovim cpasnim pojavama. Odluka je njcgova bila brza, pa je izdao vrlo opširan komentar svojoj noti od 1. maja, u kojetn on veli, da su njegove riječi nepravo siivaćene, da ih valja čitati na posve drugi način, nego što su to činili njegovi zemljaci. Ova izjava, koja je saopštena rakodjer i saveznun državarna, neš-to se više primakla glavnom pitanju vremena — p r a v i m r a t n i m c i 1 j e v i m a Rusije. U ovoj naime izjavi utvrdjuje Miljukov, da ie on pod riječju ,,konačna pobjeda“ razumio odfeknuće Rusije na sva osvajanja oniii p o d r u č j a, koja sačinjavaju narodno dobro pojediuih naroda i da ova not-a odbija svako proširetije ruskevlastina štetu i račun d r u g i h d r ž a v a-

Miijukov je đakle i cpet vrlo vješto i sjajno znao promijeniti svoje stauovište i tako sebi osigurao priznanje i najradikainijih elemenata. Ali sve se čini, da će po svoj prilici ovaj uspjeh biti samo časovl'. Na oko završena su vijećanja odbora radnika i vojnik« u potpunoj harmOD'ji sa vlađom i jednako izgleda da uz zakljuoak za mfr bez aneksija i ratnih odšteta stoji jednako narod i vlada. aH ipak jc feško vjerovati, da će ovaj prividni mlr u Rusiji potrajati dniie \ remetia. Pobjeđa demokracije u Rusljl satno je prividna pobjeda, jer Miljukovtt je bi]o do toga, da u času nužde oslgura sebi slobodu kretanja. Docnije če cn sigurno i opet igratl po želji Engleske — ili će sebi slomiti vrat. ♦ * 4« JRezohtciJa ritskih radtiika i vojnika. Jučer smo u kratko javili pretna saopštenju pctrogradskog brzojavnog ureda rezoluciju ruskog radničkog i voinog savjcta, fcoja u glavnom sađržaje u sebi ratne ciljeve Rusije prema želji naroda, kojega zastupa ovaj odbor. Donašamo datms zvanično saopštenje i rezoluciju u cijelosti: Radničk! i vcjnički savjct izjavliuje: 3. maja obiavljena ncta ministra spoijnih poslova MUjukova od 1. maja, kojoj Je biia priključena izja\'a privremene vlade od 9. apvila radl predaje saveiznim vladama, izazvala je n e g od o v a n J e izv ;-nc>£C cdbora r a d n t čk o g i v o j n i č k o g s a v j e t a u jednom odtučnom proteshi demokraclje. koji js dobio izraza u zborovima i manifestacijama. S druge strane je zahvatila razdiaženost i g r a d j a ns k e e 1 e m c n t;e, koji su protestovali protivu pomealutih manifestacija radnika i vojnika. Drugbg đana je pokret zahvaho i M'oskvu. ‘ Noču izmeđju 4 i 5. maja održana je zajednička sjednica izvršnog odbora radničkog i vojničkog savjeta, vlade i privremenog izvršnog odbora dume. Privremena vlada je 4. maja saopštila izvršnom odboru notu, koju je poslala poslanicitna saveznih sila i objavila je 5. maja notu, u kojoj izjavljuje, da vdada u riieči „konačna pobjeda“ vazumije odustanak Rusij e o d o s v a j a n j -a padručja i zaposjedanje narodne imovitie drttgih naroda, i d a v 1 a d a o d b i j a s v a k o p r oš i r e n j e m o ć i R u s i j e n a r a č u n d r u g i It d r ž a v a. S pogledom na tu dopunjenu nolhi radnički i vojnički savjet jeprimio odluku koju je prcdiožio izvrštii odbor. Radnički i vojnički savjet je najtoplije pozdravio revolucijooiarnu detnokraciju Petrograda, što je u svojim zborovima i manifestacijama dala

svjedodžbtt o svojoj brizi prema pitalijirna spoljne politike, da ta politika nebi otišla stranputicom osvajačkog impe>rijalizma store vladavine. Doista je nota ministra spoljnih poslova od 1- maja davala dosta povoda da izazove takvu zebnju. Sad jc pak privremena vlada ispuniia ono, što je izvršni odbor odavna zahtijevao i dostavila jo saveznim vladatna radi znanja sadržinu svoje izjave od 9. aprila onapuštanju p o 1 i t ik e o s v a j a n j a. Tim činom ie vlada savezne đržave dovela u neminovnost, da se prcd svojim radnicima, a timc i pred cijelim svijetom, izjasni u opšfe o osvajačkoj politiki i o ratnim ciljeviuia. Medjutim je ministar spoljnih poslova sproveo vlađama poslatu izjavu od 9. aprila s takvim objašnjcnjima, da se ona mogu shvatiti kao pokušaj, da se ne oslabi pravi značaj pođuzeća. Narodu nerazumljivi izrazl 1 oblici one note, koji su uzeti iz riznice riječi stare vl'adavlite, bill su u stanju, da izazovu osnovanu zabrinutost, da je privremenoj vladi namjera, da se na polju medjunarodnih odnosa uđaljl od pravca, koji je objavila 9. aprila, od pravca napuštanja politike osvajanja. Jednoglasni protest radnika i vojnika Petrograda pokazao je privremenoj vladi i narodima cijelog svijeta, da revolucijonarna demokracija neće nikada pristati, da se ponovo oži\ r e pitanja i načini spoljne poiitike carističkog vremena. Posljednja izjava privremene vlade, koja je izazvana tim probestima i koia je obnarodovana radi opšteg znanja, stavlja van svake sumnje sva tuinačenja gore pomenu'te note, da 011 a dela prctivno interesima i zahtjeviina revolueijonorne demokracije. Cinjenica, da je prvi lcorak učinjen, da pitanje napuštanja polltike osvajanja postane predmet medjunarodnc debate, mora se smatrati kao važna pobjeđa demokracije. Radnički i vojnioki savjet dajući iziaza nepokoIjeblvoj odluci, daćeubud u ć e istrajati u b o r b i z. a m i r, poziva svu đcmokraciju Rttsije, da se prikupi oko svoga radničkog i vojničkog savjeća, te daje izraza čvrstom pouzdanju, da će narodi svih ratujućiii zemalja umjeti slomiti ofpor svojih vlada i da će ih prisiliti, da stupe u pregovore o miru na osnovi napuštanja aneksija i ratne odštete.

Polsžaj na zcDacnom iiojištu. Njemački pohizvanični prikaz bojeva na zapadttom bojištu. Kb' Berlin, 7. maja. Wolfiov urcd javlja: U prostoru kcd A r r a s a nijesu Englezi poslije teškiii krvavih gubiteka posLiedtijih borbeniit dana ni 5. t. m. preduzimall velike napade. Borbena djelatnost kretala

'ULLi" 'Jl'-iJ-'L?“JALL' *'?1S* !■■■!■ J J! se u njczinim ograničenim, djelimičn® jakim nasrtajim«. Medjutim se u v ećalatopnička vatrana cijeloirt borbenom frontu, a naročito je bila jaka sjeverno i jttžno od U e n s a. Engicski napad, koji je izvedcn noću s jakinf snagama sjeverno od Lensa, o đ b I j c a je s v e 1 i k i m g u b i c i m a p o n a p adače. Iz uskih rovova, u koje su Englezi uspjeli hili da prodrti, izbačeni su protivnapadom. i u odsjcku Oppv i 0 a v r e 11 e bila je vatrena djclatnosf Engleza vrlo jaka. Ali napada nije bilo. Neposredno južno Scarpe naše su čete napale i suzbile neprijatelja u njegovom pokušaju da se približi našem frontu. U toj borbenoj djejatnosti zarobljeno jc 5 časnika i 8 neprijateljskih vojnika. Dalje južno stare borbene zotia kod 0 u e a n t a slomljen ie u našoj vatrl jak engieski napad. Želja za odlukom. M i š 1 j e n j e n e u t r a 1 n i h s t r u čn j a k a. ' Kb- Stockholm, 8. maja. \ ojnićki stručnjaci ,,S v e n s k e D a g b I a d c t“ i ,.S t o c k h o ! m D a g b 1 a d“-a raspravljaju o dogadjajiraa na zapađuom frontu i obojica dolaze. do jednakih rezultata, koji bi se ovako dali reasumirati: Nema nikakve stitunje, da sporazum sada u istinu t r a ž i o d 1 u k u. Velike su se nade, da će se proboj postići vcć prvim »asrtaiem, medjutdm izjalovile. Stoga razloga sađa u Eugleskoj i Francuskoj hoće da uvjere, da se nije išlo za ničim većim, nego 11 šro je u stvari postignuto. No cijeli tok borbe dokazuje protivno. Za mjesne prednosti ne žrtvuiu se onolike množine najboljiii četa obiju zemalja. kao što se to učinilo u zadnjim bitkama. Izgiedi su pak, da bi se u buduće mogli postići spomena vrijcdtti uspjesi, svakitn danom manji. Prema svetnu sudeći, počele su se u zadtije vrijeme pokretatii i velike nJemačke čete, a položaj ua bojištitna daje naslućivati, da glavna njihova bujica krcće prema zapadu- Ondje mogu Nijemci bez velikiit poteškoća sakupiti brojčanu nadtnoć, te ne bi nipošro bilo nemoguće, da dogadjaji na zapadnom b'ojištu u nedalekol budućnosti uzmu sasma drugi smjer.

Podiistak. A. ćehov: B e d o. Direktcra varoške batike Petra Sjemjonića, knjigovodju, njegovog pomoćnika i dva člana odvedoše noču u aps. Sutra dan poslc tog loma, trgo\-ac ’Avdjcjev, član bankinog reviziouog odbofa, sedeo je s prijatcljima u svom dućanu i govorio je: — Znači, tako je Božja volja. Od sudbc niko tie pobcže. Mi eto sad rakijamo i jedenio ajvar, a sutra, kad pogleđaš aps, prosjački štap. pa i smrt. Svašta biva naovom svetu. Eto, uzmite samo istog Petra Sjemjonića.-. On govoraše i žtnirkaše svojitn pijaniin očima, a prijatelji pijuckaju, prismakalni ajvar i slušaltu. Opisavši bruku i očajan položaj Petra Sjemjonića, koji je još juče bio silan i od sviju poštovan, Avdjejev nastavi sa uzdaliotn. — Kako si drobio, onako i kusaj. Tako im, obešenjacima, i treba! Kad su znaJi, majčini sinovi, liarati. ncka ih, nek 1 odgovaraju! Pazi ti, Ivane Daniliću, da i ti ne potreviš onamo! — primeti mu jedan od prijatelja. — A što ja da stradam? ~ P a zato. Oni su krali, a gde su bile oči revizionog odbora? Jer ti si valjda potpisivao račuiie i izvieštaje? — Eh, čudna mi čuda! — nasmeltou se Avdjejić. — Potpisivao! — Dono-

sili su mi u đućan račune, a ja potpisi\-ao. Zar ja što razmnem? Mcnl štogod tioneseš, ja izdužim potpis- Napiši, ako ‘ćeš, da sam čoveka zaklao, ja ću ti i to potpisati! Netnam ja kad razgledati, a ine vidim bez naočari. Razgovorivši se o padu banke i o sudbini Petra Sjetnjoniča, AvdJejev i prijatelji mu odoše na pirog kod poznanika, čijoj je ženi toga dana bio rodjendan. Na rodjcn-danu s\i gosti govora'nu samo o padu banke. Avdjejev se ljutio više cd sviiu i uveriavao je kako je on već odavno slutio da će doći taj pad i da je još pre dve godine znao da u banci nije sve u svom redu. Dok su jeli pirog, on opisa oko desetak protivuzakonitih opcracija, koje tnu behu poznate. — Pa kad ste znali, što niste javili sndti? zapita ga jedan oficir, što beše na rodjen-danu. — Nisam ja sam, znala jc cela varoŠ... — nasmeši se Avdjejev. — A nemam ja ni vrcmena da idem po sudovima. Nek idu s milim Bogom! Odmorivši sc posle piroga, cn ruča i još jedared se odmori, zatim ode na bdenije u svoju crkvu, gde je bio tutor; posle bdenija, opet ode na rodjcn-dan, i do same ponoći se kartao preferansa. Izgledaše da je sve bilo u najboijem redu. No kad se posle ponoći Avdjejev vratio kući, kuvarica koja mu otvavaše vrata, beše bieda 1 tako drlitaše, da ne mogaše ni jedne reći progovoriti. Niegova žena, Jelisaveta Trofimovna, uranjena podbula starica, sa raspuštenom scdom kosom, sedela je na kanabetu,

sva se tresla i, kao pijana, besmisleno je bacala pogled to tamo, to anio. Oko nje se majaše sa čašom vode takodje bled i strašno uzbudjeu najstariji sin njen, gimnazista VasilUo. — Šta je? — zapita Avdjejev, pa Ijutito i postrance pogleda na peć- (Njegova se porodica često gušila od rdjavog rukovanja sa peći.) — Maločas je bio istražni sudija sa policijom... — odgovcri Vasilije. — Vršili su premetačinu kuće. Avdiejev pogleda cko sebe. Šifonjcri, ormanovi, stolovi — na svemu su se vi-deli tragovi nedavne premetačineAvdjejev stojašc jedan minut nepomično, kao zapanjen, ništa ne razumevajući. zatim mu se sva utiroba zatrese i oteža, icva noga mu utrnu, I on, ne mognći izdržati drlitavicu, pnde ničice na kanabe; on je čuo kako mu se prevrće utroba i kako neposlušna ieva noga htpa po naslonu cd kanabeta. Za ne više od dva, tri minuta cn se seti sve svoje prošlosti, ali ne nadje nl jedne takve ltrivice, koja bi zasluživala pažnju sudske vlasti... — Sve ie to samo jedna buđaiaština... — reče on, dižući se- — Mora da su me oklevetali. Moraću sutra tužbu predati, da se više ne usudjuju tako što... Sutra u jutro, posle nesane noći, Avdjejev, kao i uvek, ode u svoj dućam Mušterije mu donesoše glas da je prošle noći diržavni tužilac otpravio u zatvor još i vicedirektora i delovcdju bankinog. Taj izveštaj ne baci u brigtt Avdjejeva. (3n beše uveren da ga je neko

oklevetao i, da će istražni sudija rdjavo proći zbog jučeraštije premetačine, ako cn danas p'odnese tužbu. Oko deset sati on potrča u opštinski siid sekretaru, koji bešc jediui obrazovan čovek u svem sudu. — Vladitnlre Stepaniću. kakva je opet to sad moda? — poče on, nagnuvši se pretiia uvetu sekretarevom. — Oni tamo krali i harali, pu šta lmče oni sad 9 a mnom? Na osnovit čega? Mili čoveče — poče on šaptati: — nočas su mi svu kuču pretresali?! Tako mi Boga... Jesu 1‘ oni poludeli? Šta imaju mene da diraju? — Pa zato, što ne treba biii ovan, — mirno odgovori sekretar. — Pre nego što ste potpisivali, trebali ste gledati... — Šta da gledant? Anta, ja da giedam u te godišnje izveštajc ako ‘ćcš sto godina, ništa ti ja u njima ne razumem! Djavola ti ja razumem! Zar sam ja neki knjigovodja? Oni donosili. a ja potpisivao. — Dozvolite. Osim toga, vi, kao i sav vaš nadzorni odbor, jako soe koinpromitovani. Vi ste bez svakog jemstva i osiguranja uzeli iz banke devetnaest hiljada. — Budi Bog s nama! — začudi se Avdjejev.— Pa zar sam ja suin uzimao! Ta cela je varoš dužna! Ja plačam in■teres i platiću što sam dttžan. Bog s tobom, čoveče! A osim toga, ako ćemo po savesti da razgovaramo, zar sam ja sam uzeo taj novac? To mi je Petar Sjemjonić utrapio, Uzmi, veli, uzmi! Ako, veli, ne uzmeš,. to znači dtLiiani

ne veruješ i izvlačiš se. Uzmi, veli, pa ocu mlin sazidaj. Te tako uzeh. — No, eto viditc: tako mogu umovati samo deca i ovnovi. U svakom slučaju, senjor, vi se uzalud uzbudjujete, Bez suda, naravno, nečcte moćt proći, ali ćete sigurno biti oslobcdjeni. Ravnodušnost i spokojan ton sekretarcv imadoše na Avdjejeva umirujući uticaj. Vrativši se u svoj dttćau i zatekavši u njemtt prijatelje, on opet pijuckaše, prismakaše ajvarom i filozofirašc, On bešo već skcro zaboravlo na pretres kttćc, i uznemiravašc ga samo ta jedna okolnost, koju je on morao primctiti: iijeniu. je nekako čudnovato trnula leva noga, a stomak tnu cd nekud nikako nije vario. U veče toga istog dana sudba ispali na Avdjejcva još jcdan strahovit metak: na vamednoj sednici opštinskog suda svi člatiovi bankine uprave, medju njirna i Avdjejev, beše izbrisani iz spiska opštinskih odbornika, zato, što beitu pod sudom i isledjenjem. A u jutru on dobi akt, kojim se pozivaše da. odtualt pretia dužnost crkvenog tutora, Zatim Avdjejev izgubi račun o ,,metcima“, koje je na njega ispaljivala sud-. bina, i sad mu brzo staše promicatl čudnovati, dotle nevidjeni i neznani dani, i svaki dan tnu je donosjo sa sobom kakvo bilo novo i neočikivano izttenadjenje. Medju ostalim, istražni sudija mu posia pozivnicu. Od istražnoga vrati se. kući uvredjen, crven kao rak. — Nasrnuo na mene, kao tiožem pod vrat: što sarn potpisivad?. Pa pot-.