Beogradske novine

I r I a z!: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U 8 i»jr»d» I u krvjflrlnia i»p»*JflUnutp bć o. I kr. tit« pi o)J«sl I bfllMi U Hrv»t«kfl)-*o»or,IJI, Besnj-Hflroflpovlai I Dalmaolji po cijcnl flO...... 10 b*i»r» Irvaj ov»] podrutja p» cijoal »0, , . , II holer«

MJoseina pretpieta: V iMfraUu I ■ kraUvtan »MjiMi 0 ' u bajnfl t Mopafl pottfl .

c. I kr. 6«t» 1 U I•ograOfl U dflatavorfl ■ kflkfl tf Hrvfltako I -llflvonip, toont-HflvflflfflflVit I Dolmocljl ] U oitvilrfl srojflvlmfl Au»tv»-u|fliwe moflflrtUJ« ! U btoa'.ronstvfl.

ite K ?-*• iln

OjjIbsI po iljeniku.

Uridnlltvo: BEOGRAD. Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telifon brij 88. Uprava I primanje pretpiata Toplićln venag broj 2t. Teisfon broj 2S. Primanje ogiata Kneta Mlhajla ul. bnj 38.

Godlua 1U.

Rotnl ižvjeJtoil. ] Izoještoj austro-uSBiikos jluvnos stožera. Kb. Bcč, 15. inaja. lstočno i jugo-Istočno bojište: Ncma ništa da se javiTalijansko boiište: Pcsliie trcdnevne toitničke pripre«?e, kod koje je stupiio u akciju cjelo•Ictipno neprijatel.isko topništvo kao i sve •itjcg'ove sprave za bacanjo inina od iTolmjna sve do mora, došlo je juče do ottog v e 1 i k o g pješaokog n ap a d a j a p r o t i v n a š e sočanske iv' o j s k e, k o j i s u š a v e z n i c i 11 atjjeuvijek ponovno z a h t j eivali. Neprijatclj jc jurišao na širini •ti'Cifta od više od 40 km. na innogobrojtiim mjestima protiv našili liuija. Najžcšća je borba bi!a na M o n t e 5 a n t o, na visinama zapadno od Q o£ i c c, u pođručju H r i b a i I< o s t a» j e v i c e. Duboko nanizane napadaju'če taJijanske mase bile su na mnogtm J'ačkama bojnoga polja s k r š e n e v e č st n a š o j topničkojvatri k a o i u v a t r i m a š i n s k i h p u š a k a, taiko na M o u t e S a n 0 a b r i e 11 e, na kojemu je neprijatelj pobacao sav teret, puške i šlemove, te se u potpunom rajsulu d a o u b j e g s t v o. Qdje su Tali|ani mogli da uznapreduju. dočekani su od naše hrabre pješadije, koju nije jnogla pokolebati nikakva topnička vajra, i o d b a č e n i su u borbi prsa u T»rsa. Na taj sti način naši posvema razriveul rovo\ r l na H r i b u, p e t p u t a ,mijcnjali gospodara, da konač,uo ostanu u rukania pobjedonosnog ibranitelja. Na pojedinim tačkama proigoniii smo neprijatelja sve do njegovih poiožaja. Naše su čete, svjesne svoje odbranbene moći, 14. niaja izvojeS'ale potpuni uspjeli. Neprijatelj ?e ostavio u našim rukama j>reko 1600 jn o m a k a i v i š e m a š i lt s k i h p ujaka. Bitkasebezprekidana«t a v 1J a d a 1 j eNaši su se leiači upustili nad bojJiini poljein u borbu sa mnogobrojnim 'taliianskim letilicama. Časničkl zamjethik A r r i g 1 ostao je jedanaesti put tpobjednik u vazdušnoj borbl. Dviie su Jiejfrijateljske letilice loborene u va^dušnoj borbi, a druge su dvije oborene 'rtopničkom vatrom. U K o r u š k o j i T i r o 1 u neznatil* borbena dielatnost. Zamjenlk glavara generalnog stožcra pl. HOfer, podmarSal.

Pođlistak. Oprošto). I jedne večeri, vra’ćaiući se ku'ći, nadjoh ovu praznu. Ona je bila otišJa ostaviv mi na sd°lu dva retka; „Idem. Oprosti tni. Zaboravi me. . • . “ •Tirne misli jedna žena, da je rekla sve. 'lček bi da je sve požalila, docnije . . • . ■Da smo se opet negdje sastall... Ko zna? .. • Ali je biio svršeno. Najljepši se romani ne opetuju, i ja sam živio dvije jgodine tražeći je, izbiegavajuć je, sva'djajuć se s nekima, jcr su mi čestitali, 3 to sam ojiet postao slobodan, s drugijma jer su me svjetovali, da oprostim... Dva mi je puta pisala za rata, a ja joj nisam odgovorio. Doznao sam, sluJčajno, da se srdila na mene zbog moje šutnje. Rekao sam prijatđju, koji mi je jto javio; „Ako ju vidiš, rcci joj nck mo pusti na miru- Ja sam spokojan, ozdravliujem, rat prelazi preko ovili sirotnašnih povjesti srca...“ Ona je plakala, ’^čini se... I Ja sam plakao. kad sam za ;to saznao . •. A onda, tjeskoba svalM*; /časa, pogibelj koja te satire, umor koji Vte poživinčuje, učinlšc, da izbjegnem iflupost, da joj pišem... i nisam više •nlšta čuo o njoj. Eto zašto me dirnulo, jkad satn te slušao, kako dozivaš u paJmet tvoj sretnl dom, tvoj život.. Ivo zašuti, prateći pogledora na (.ntropu malene sobice nestainu svjetlost

Najveća bitka na Soči. - Govor njemačkog državnog kancelara: Još nije došlo vrijeme za raspravljanje o ratnim ciljevima.

Ensiesko bljssnlfo. Ruska bujica sve više raste. Iz sviju krajeva zemlje dolaze svakoga dana nove uzneinirujuće vijesti- U divIjim izgredima, do kojih dolazi kako it gradovima tako i na se'u^jednakom neobuzdanošću i jednakom grozotoin, imadu podjednakoga udjela sva tri iaktora, koji sačinjavaju masu ruskoga naroda. U južniin gubemijaina pobunili su se seljaci jirotiv veleposjcdnika, pa se ne žacaju ni paleža, ni umorstava, U inđustrijskiin središtima revoltiraju radnici sa svint nasilniin sredstvima anarliijc. U cijeloj zenilji gospodare prema svojoj vlastitoj volji bez ikakovc stege čete ruske vojske. One ubijaju svoje časnike, napadaju i robc baukc i ne će da se pokore zapovijesti, da podju na front. Rusija pruža u istinu žalosnu siiku! Razbojstva, pljačke, grožtije i linčovanja na dnevnom su redu- Vlada ili cnaj skup Ijndi, koji se naziva vladom, nemoćna je prema svemii tome. Miko nema moćl i autoriteta Sam u svoiim rukama. KraJ provizonie vlade postoji još i jedna druga vlađa u „savjetu radnika i vojnika". Ta dniga vlada konirolira zaključke prve vlade. Zvanična vlada legitimirana je, kako bar izgleda, cd dume. Većina je dume inedjuiim ckstrcmno imperijaiističkog osviedočetija, prcmda bi rci’olucija fmala da stvori slobodnu Rusiju na podiozi demokratičnih načeia. Tako na svakom koraku susrećemo nove protivurječnosti. U mjesto jedinstvenosti, — sve to veća ncsloga, sve to veći rascjep! I tako se cjepkaju parodne snage, a krvavo-crvetta ruža anarliije niče na svakoj stopi zemlje! Sve ovo inta na dtiši Engleska. Ali ta ista Engleska vidi već danas, da su kola njezine iKtlitike gadno zaglibila. Lloj'd George već osjeća, da iz ruskog haosa ne će moći istesati nlkakvog dobitka za svoje osnove. U prkos toga pokušava on da spase što se Još spasiti dade. Njegov agenat Miljukov istupio je prvi po njegovom naredjenju protiv volje naroda, izbacujući svakoga dana pregršt fraza o jedinstvenoj Rusiji, koja žcli energični nastavak rata- No njegov je glas bio nadiačan neodoljivim korakotn mase, koja traži bljcba i slobode. Ta masa traži takodjc i mir. I tako je i Miljukov raskrinkan. Nl jedati mu Rus ne pokianja danas ni jedne kopejke. On je čovjck, protiv koga ć e narcdna lioćnc lantpice. Njegov susjcd protnrinlja: „Siromašni prijatelju...“ I prestadoše govoriti, već iimorni od razgovora, čekajući san. Duboka tišina bolnice vladaše oko njih, ona tišina, koja ne liči ni jednoj drugoj, tnožda jer se smrt od mjesta do mjesta nadvija nad krevete •.. Oko jedtiog sata probudi se Ivo, koji je bio zadrijemao, Njegov ga je susied zvao ispod glasa. Upita ga, trpećl on sam mnogo od boli: — Sta je? Zlo? — Ne ... uinirem ... Osjcćam da odlazim..« Ne jtozvoni bolničaru ... Čentu?... Ootovo je... Ali ne odmali.. • mislim... ostaje mi još malko vreniena... a ja bi ti htio kazivati nešto u pero-.. Ja sam ne mogu micatt prstima. Piši... bilo na čcmu, na komadu papira, na cedulju temperature . Imaš ga? •.. Mojoj ženi, mojoj jadnoj ženicl... Nc vdim skoro višc i zima ml Je... Čujcš me? — Da ... — Onda... evo,., „Moja draga, ,,0va će ti riječ donijeti sve moje misll svu moju b'ubav. Od juče shvatio sam, da liječnik ne goji više nade, a ipak sam se Još držao: nada, žeija, tako su slične jedna drugoj! Budl srčana i hrabra. Misli, kao da me Imaš tješiti. Toliko sam te ijubio i toiiko ža-

srdžba biti uskoro upereua, jer jo svoju domovimi prodao Britaniji, a đespotizam litio staviti na mjesto slobode. ()n je sudjelovao u J.ielu kada ,ie ino- ! narhija srušena za voiju demokracije, a sada je sant tu dcmt kraciju izdao. Uvidjevši sve to Engleska pomalo napušta partiju. Ona znade danas već sasvim dobro, da ne atože više oživjeti ofenzive na istoku, ior joj za to manjka dovoljno snage i jedinstvenosti, a njenim agetitima i skutonošama dovoljuo zaledja u narodu. Dod.uše u Londonu još uvijek makar i malo vjeruju, da ćc iin u metežu rasplamtjelih instinkata uspjeti da barem ncšto za sebe izvttkit. Zgrčena pijesnica Lloyd Georgesova mora besvjesno da miruie, no krajnja bezobzirnost i odlučnost kanda da ga još uvijek nije napustila. Kad nc ide na jcdan način, ouda mora uspjeti na drugi naćin! I Engleska se od jcdnom postavlja u pozu čovjeka, koji s jedne stranc nastoji da uguši požar, a s druge strane pcnajno ulijeva ttljc u vatru- Loviti u mutnoni takodje ie političko umjeće. Kada su izdala sva druga sredstva, cnda se gromovnici na Tliemsi ne žacaju saglasiti ni sa satnom anarhijom i orga.iizirati razbojničke čete, organizaciiu ..crne ruke“, kako se to veli u slobodoumnim niskim listovima. Ove čete sad i teroriziraju Petrograd i ostate gradove; one itaadu z.adatak da svojim j'ečisiiin rovar&njem umnožavaju sveopšti darmar. Sir Ocorgc Buchanan, koji se inožda još ipak nalazl u zemlji ili blizu granicc, ne štcđi sa svojim „srebcenlm tanetima - ' i sipljc obim rukamat'žk'to medju svoje rniIjenike. Dva mitijupi- već je razbacao. Izgleda da taj posao uspijeva. Jedna razbojnička četa n glavnom gradu zaposjela je već vojvodsku palatu, zabarikađirala se u ttjoj oboružana puškama i bombama, te odande zavladala glavnim gradom grozotama i užasima. Prcma toj je razbojničkoj četi provizorna ruska vlada pa i radnički i vojnički savjet nemočau. Četc, koje su svom brZinom dozvane u pomoć, pokazale su se nemoćnima, pa zapovjcdnik Pctrograda daje svoju ostavku. To su lovorike, koje sada bere Engleska. To su posljednji trzaji jedne ludačke politikc, koja se zadnjom snagcm bori prcd slomom koji se sve :o više bliži. To su plodovi, koji sazrijevaju iz terorističkog bjcsnila- To je jedina aktiva Engleske u velikim račttnima svjetske povjesnice.

Iim, što odlazim, da zaboravljam na moju sadašnju bol. U ostaiont (velim ti, da te riješim itajvcćc muke) odlazim skoro bez boli i nikad nisatn mnogo trjn'o. Ti ćeš sc sjcćati mene onakva, kakva si me poznavala a nc zamišljajući me tta bolttičkoj postelji u nevolji ovog jadnog ojiroštaja. Sjećaj se našeg doma, naše kuće, gdje smo u večer, gradili snove. StanuJ ondje što dulje. Nikad se nc napuštaju posvema ona mjesta, gdje se živjelo, 1 sjeđajući uz vatru, u tvoj nalslottjač, ntoj, koji ti se pričinja praznim i koji će bitt jtred tobom, čekat će me često bez da ti znadcš•.. „Nastoj da nie ne zaboraviš, da pustiš da živim Još malko u tvojoj uspomeni. Ne ćeš povrijcditi moju, ako se neosjetivo povratiš tniru, a ako sreća prodje tvojiin putem, uzmi ju. „Htio bih, dolc mi još dostajc tnalko snag'e, da ti reknem i opetujcm, da te ljubim, da sam tc uvijek Uubio, da nisam ijubio nego tebe. U najtežim časovitna vidio sam pred sobom tvojo milo lišce, i sada ga vidim. „Imam toliko stvari da ti reknetn, da ti neznatn reći ni jedne. A ti ćeš ih pogoditi; sve su sadržine u jednoj riječi: ja te obožavam. Naskoro, prije dana, ne će me više biti. Jednostavno je skončati i manje strašno, no što se raisli- Bio sam ti već shvatio iz pogleda onih siromaka oko ntene, koje sam vl-

Gooor njemackos državnos kancelara. Kb. Berlin, 15. ntaja. Pošto su u današnjoj sjednici Reiclistaga posl. R 6 s i c k e (konzervativac) i Scheidemann (socijalni demekrata) obrazložill svoje interjtclacije, nzeo je riječ državni kancelar 13 e t li m a n n-H o 11 w e g i rekao u glavnom ovo: Dati pragmatičnu izjavu u pitanju o ratnim ciljevinta ne bi u sadanjim trenutcima služilo intcresima zenilje- Odbija, da se shvaćanje državne uprave izjednačujc sa shvaćanjcm jedne stranke. Osnovni pravac ratnih ciljeva često je puta razložen, posljednji put je svečano iskazan u ponudi za ntir decentbra mjeseca prošlc godine. T o tn e s e n e m a v i š e n i š t a d o d a t i. Ništa ga ne može svesti s toga puta, pa ni to, što u ovaj čas, kad kod Arrasa i na Aisni bjesni bubnjarska vatra, posi. Scheidemann tialazi za ojtravđano da govori o niogućnosti revolucije. Njemački narod neće htjeti imati razu- | mijevanja za ovu riječ. Ne govoriin u j ime jednc stranke, nego ti ime cijeloga ! moga naroda, k o j i je u borbi z a ; opstanak č v r s t o p r i k u p 1 j e n j oko sv-oga cara- Kod Engleske i j Francuske nijesara ništa zapazio o kakovoj gotovosti za mir ili o odustajanju od ttjihovih osnova, koje idu za dalekosežnira osvajanjem i privre-dnim uništenjem Njemačke. Posljednja londonska poruka objavljuje, da naši neprijateiji i dalje cdržavaju ua sna/.i svoje ratne ciljcve. Ti ratni ciljevi značili bi potiskivanje životnih interesa našega naroda sve do posljeđnjeg radnika. Ja zato ne ću da p&stavljam progranta o odricanju, ali ni programa o csvajanju. Prvo bi bila crna nezahvahiost preina našim jtmacima, a drugo bi omogućilo neprija’teljskim vlastodršcima, da i dalje zavadjaju svoje narode, pa time lmoduže rat- Mi nijesmo stupiii u rat da osvajamo, ali bi i program o odricanju samo nama donio štete, pošto bi neprijatelja oslobodio od svakog rizika te bi on bez rizika mogao da produžuje rat. Šta se tičc R u s i j e i z g I ed a m i, d a o b n o v 1 j e n a R :t s i j a o d b i j a s v a k o n a s i 1 n o o s v a j an j e. Engleska bez sumnje nastoji svim srodstvima da prinudi Rusiju, da ova i dalje vućc engleska kola. No ako J?usija ne će dalje da prolijeva krv, m i I siiio gotovi da ispunimo ;-u ž e 1 j II t c d a n e otežamo r a z v it a k R u s i j e z a h t j e v i m a, k o j i bi mogli biti razlog za dalja n e p r i j a t e 1 j s t v a. N e s u m n j a m, d a b i s e z a t o m o g I a n aćiiednaisključivo n a o b ostranom sporazu m u o s n o v an a p o g o d b a, k o j a b i i s k 1 j u č i-

dio otiči. Tvcja bol, kao i moja, jeste sasrna mala bol usrcd tolikih tak\ ih boli. „Dostavit će ti se što sam nosio uz scbe: ntoj sat, jedan kalcndar, gdje sam brisao dane, moje papire, moju kolajuu i tvoja dva zadnia pisma, sve što sam imao, sve što sam čuvao, sve što sam ijubio. Daj jednu od ovih stvari tati. Nek nti oprosti, siromašni starac, što proživljujem uz tebe tnojc posljednje časove. Ja satn ga mnogo ljubio. Morat ćeš ga i ti ljubiti; stari Ijudi nemaju gdjekada vrentena Ua zaborave. „Kazat će ti se, gdje sam ukopan, jedan kutić usred mojili ijtidi- Gdje bio da bio, pa pričinilo ti se gr.obljc neznam kako žalosno i zbijetio, ostavi tne, moliin te, ondje. Bit ćo nas tu čitava velika obitelj, najsilnije združena, zaalnja, Skcro će svanuti. Mislim na to, da ti u ovaj čas mirno spavaš. Bože moj! Kad zamislim tvoje siromašno obožavano lice, kad će ti reći: „Svršeno je!...“ Bttdi pametna, ljubavi ntoja, budi pametna- Dala si mi toliko sreće, da sad sve iščezava uz nju. I sad te cjeiivam cijelom mojom dušom, i sklapam oči na tebi, kaošto bi skiopio svoje ruke.. On umukne. — ..• svoje ruke, opetova Ivo; žuri se, neznam što je pak meni... Bolnica se budila. Noćna lampica, u kojoj je bilo nestalo ulja, zapucketa. _ Kao što bi sklopio svoje

1 a s v a k o n a s i I i e i o d s t r a n i I a svaku iskru neraspoložcnja. Poslije toga je izjavlo državni kancelar: Naš je vojnički položaj tako jjo voljan, kao nikada do sada ckI početk* rata. Neprijatelj ne če ntoći da prodre, budu li njegove žrtve i najveće. Djcla naših jjodmornica govore sama jto ■sebi. Neutralcima pružamo svako moguće olakšanje. Kod toga jtriznajetno čvrsto ncutralno držanje Špatiije i nadamo se, da će Španija jt!odo\e svoje samcstalne i jake politike ubrati a ob.ilnoj tnjeri u vrijeme mira svoiom ntoći i procvatom. S potpunim se poitzdanjem možento nadati, đa se pribiižujcmo dobrom svršetku. Onda ce doći vrijente, da raspravljamo s neprija'.eljem o ratnim eiljevima, a u o v o m p i t a n j u s t o j i m u p o t p u n o j s ag 1 a s n o s t i s a n a š i m v r h o v n i m v o j n i nt v o d s t v o m i s v i m n a š i m s a v e z n i c i m a- Onda ć\ na novo uskrsniti država i narod, jaki, uczavisni i neugroženi od neprijatelja i postati ognjištem mira i rada. 1 opet novfl potapUnnla n jttlanhKom oksanu. Kb. Berlin, 15. maja. VVolifov ured javlja: U A 11 a n t s k o m okeanu p onovno je potopljeno: 4 parna broda i 8 jedrenjaka s ukujtn o 25.500 t o n a zapremine. Medju potopljenim brodovima nalaze se mcdju ostalim; jedan engleski parnt brod po izgledu tijia ,.Marina“, jedau veliki englcski okloplieni parni brod, engleski jedrenjak „Boessing" natovaren ugljem, talijanski parni brod „Bandiera Mora“ (2300 tona), natovarcn sa 2700 tona željezne rudače a na putu iz španskog Maroka za Englesku. Od ostalih potopljenih brodova bio je jeciaii natovaren sa ugljem, jedan drvima. jedan salitront, 'iedan uijanicama I jedau raznom sitnorn robom. NačelnHc ađmiralskog stozvra , ntornariee.

Pokret za mlr. Z a m i r o v n u p o 1 i t i k u g r o f a C z e r n 1 n a. \ (Naročiti brzojav „Beogradskilt Novina <f j< Berlin, 15. maja. ,,V o r v ii r t s“, organ socijaliiili demokrata u Njemačkoj polaže velike nade u put njemačkog državnog kancelara u Beč i očekuje od toga d a 1 j i n ap r e d a k m i s 1 i o m i r u, upozorujuči na s a s v i nt j a $ n u p o 1 i t i k u austro-ugarskoga ministra inostranih djela grofa C z c r n i n a u pitanju mira.

ruke, opetova Ivo. Ah! ali šta mi jc? .., ne ide... ne ide•.. zvoni... oh!..» 1 nanovo zavlada tišina. Osvaue dan. kišoviti, tmurni dan proviri kroz zabiaćcna stakla prozora. Jedan sat odbije sedam. Bolničai; od inšpekcije unidje. Oba ranjenika ležahu neponiični, vr!o bijeli, s bradom na prsima, sa onim snažnim i zamišljenim izražajem mrtvaca . — Moj Bože! Svršiii su! zamuca bolničar. Bili su svršill, obojica. Ivo ležećt jjopreko na svojoj postelji, s jastukont zamrljenim svježont krvi, otkriven, držao je u ruci uviiek papir. Olovka mu je bila pala na pod-Onda dodje liječnik od inšpekcije, položi ruku na niih t reće: * — Mislio sam, da će proživeti joj jedan i!i dva rlana Zatlm, cpazivšf pisnto, promrmlji; — Jadnl Ivo, nije imao vrentena da ga svrši... Naćl će se bez sumnje adresa u njegovim papirima. Javite u kancelarlji... ... I tako je jednoga jutra nevjerna Ijubavnica pročitala svojc proštcnje u, dirljivom oproštaju, kojl jedna inala besprikorna ženica nlje nikada primiia, M. L.