Beogradske novine

Izlaze:

rinsvno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojeri: U B«0fr»<Jtj I u kra|nlma zapoftJodnHf;. 1 « ođ c. I kr. Oeta ?o cijonl . . . . 8 hulora JJ HrtafskoJ-SlatonlJI, Boznl - Hcrctf ovfol i Dalrr.pciJI po oi'. ..... 10 koiora Izvan ovog poJručJa po djenl oi. . • .12 heiera -=~z: Ogiasi po

MjoseSna pratplata: U Soo*™<!i I « krajrrlm« in.>j.dimlla «> ». I kr. tat> 2 . b.jn« I .fapna p««ta . . 2'U a.^rta. M >3«t.>on ■ kata .... 2 90 U Hnratsta) -SlavDntjl, Bojnl • .tartejoirfill I Oklm.eljl . 2-00 ' Uostaiinskrkl.flmaAuslra-ajank.ni.ntrMt« 3| U Inastrmsts« 4 *tO cijcnlku. -.TT--

Uredniltvo: BEOORAO, Vuka Karadžits ul. broj 10 . Talefon broj 83 . Uprava i prlmanja protplato Toplidln vtnae broj 21 . Telefon broj 2 f. Prlmanje oglaia Kneza Mihajla ul. broj 38 .

Godina III.

Odbij'eni svi talijanski napadaji u masama. U aprilu uništeno 1,091.000 tona brodarske zapremine. 9

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. BeČ, 19. maja. Istoćno bojlšte: Na miiogiin dijelovirna fronta izazivaio fe rusico topniStvo našu uzvratnu vatru. inače netria ništa da se javl. Taliiansko liojište: I jučeranji sedini dan borbi n « S o č i bio je ispunjen ogorCen i m b o r b a m a. Jugo-zapadno od Auzze pokušavali su uzalud Talijani, koii su se ovdje ngnijezdill na lijevoj obali S o č e, da prošire svoje poiožajeNaši položaji istočno od doline Plave —S o 1 k a u stajali su pod neprijatel]8koui vatrom sviju kalibara. Talijanska pješadlja, koja je svoje teške gubitke popunila uovlm četama, upravila je Jvoja nastojanja u ovom odsjeku poglavito protiv visine V o d i c e, protiv koje je preduzela v i š e p u t a j u r i š e u g us 11 m kolonama. S v a k i s e od ovIh jurišasloniio krvavo blagodareći junaštvu branioca, koje Je sv’Ojorn vatrom podupiralo topništvo i letači. Osobitu hvalu zaslužuje košičk a pješadijska pukovnija cana Wilbelma II. broj 34, z a p a d n o-g' a 1 i c i j8 k a ustaška pukovnija broj 32 pod vodstvom jnnačkog svog pukovnika p r e n e r a ! c. k. ustašld bataljun broi 40. Istočuo od O o r i c e pokušali su Talljani, dabez topničke prip r e m e prodru n a p a d o m u m as a m a, Uspjeh ovog pokušaja bio je Jsti kao i dan prlje- Zadržall smo !i svojlm r u k a m a b e r r a z I i k e sve naše ipoložaje. U živahnlm tioćniin borbama zarobiii smo 150 n ep r i j a t e I j s k i h v o j n i k a, medju iljima 2 č a s n i k a. Naši su letači svalili u vazdušnoj borbl d v i j e neprijateijske letilice, dok ie treča uništena kod V e r t o j b e vatrom naših pušaka. Citav uspjeli Talijana u ovim borbama, koje već traju puuih sed'am dana ; sastoji se u proširenju položaja niosme brane u krugu od prilike dva kiiometra kod Plave. U području F1 i t s c h e r a i P! 8 c k e n a, kao i na drugim odsjecima t i r o is k o g fronta porasla je enatno topnička vatra na obim sitranama. U J u ž n o j Tirolskoj kod L a g h I-a i kod klanca Borcoia prodrla su naša izvldnlčka odjelenja u neprijateljske položaje izaroblia su posadu. Jugolstočno boiištef Nema nlšta novoga. Načelnik glavuog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berliu, 19. maja. Zapadno boj'šte: Front prijestolouasljednika R u pp r c c h t abavarskog: Izmedju obaie i St. Ouentina razvila se na nekim odsjecima znatnija topnička djelatnost, pa je izmedju Ach e vi 11 e-a i Oa vrel e-a porasla do najvećc žestine. Slomio se pod zaštitoin ove vatre preduzeti engleski napad tiz obe strane drutna A r r a sDouai. Je<dnako su bez uspjelia ostali neprijateljski napadajl istočno od M o n c h y-aFront njemačkog prijestolonasljednika: Na frontu Aisne i u Champ a g n i traje i dalje živahna topnička vatra. Kod B r a y e-a postigii smo zauzećeni jednog neprijateljskog rova poboljšanje našeg položaja. Na W i nt e r b e r g u odbijen Je jedan neprijateljski noćni prepad u ogorčenoj borbi ručnim granatama. Kod nepovoljnog vremena bila je Ietačka djelatnost vrlo neznatna. Jučer smo svallli d e s e t neprijateljskih letilica. Istoćno bojište: Odgovarali smo živlJe na neprljateijsku topničku vatru i bacaia mlna izmedlu rljeke A a 1 D v I n e, uz obe strano pruge Z1 o c z o \v—T a r n o p o 1 i na N a r a j o w k i. Maćedonsko bojište: Poslije poraza prošlih dana nije ueprijatelj ponovio svoje napadaje. Topnička je djclatnost postala slabija. Prvl zapovjeduik glavnog stana pl. Luđendorff.

Hfljhe i nflrodi. Rat je samo na oko borba medju ljudinia. On je takodjer posao rnajki. Tu je ideju razvio dr. Fridriii Naumann u jednoj skupštini u Berlinu, što je bješe sazvalo u pruskom poslaničkom domu „Njemačko društvo za pravo majke i djeteta 1 '. Iznijećeuio ovdje, što nam kraće bude mogtiće, to vrlo interesantno predavauje. rasvijetljeno zanlmivim 1 dosada malo poznatim podatcima. Sve do 18. vijeka evropske zemlje nijesu uopće biie naseijene, i ako su brojke rodjenja bile vrlo jake gotovo svugdjc. Na svako 1000 duša moglo sc računati 40 rodjcuja, a u Rusiji možda i 42 do 44. Rat, glad, nečistoća, zarazne bolesti i oskudna njega, to bijaše teška konjica smrti. Osim toga ljndi su ponajviše bili inalena stasa i nijesu tako dugo živjeli. U 19. je vijeku čovječanstvo steklo izvjesnu kulturu. Odmah se očltovaše jilodovi te kuHure u jačem prirastu stanovništva. Covjeoanstvo se u neku ruku stajo protezati. Statistika nam pruža ove brojnc podatke: 1S00.

1900

Evropska Rusija

39 mri

. 111 milijuna

Austro-Ugarska

23 „

45 „

Njeinačka

21 „

Francuska

27 „

39 „

Engleska

16 „

Gornji nam

brojcvi

očituju. da je

oko gcd. 1800. Francuska padala teško na vagu brojein svoga stanovništva u zapadnoj i srednjoj Evropl. Daije: da u ono doba Rusija nije bila ođ Bog zna kakove pr.etežnosti, i najzad, da je Austro-Ugarska stanovliištvom bi!a jača od Njemačke. Jaki nagon za djecom ostao je u čovječanstvu od prilike netaknut. Ali malo po malo počela se pomaljati i šteta, koju kultura sobom nosi. Osnovala se naročita industrij« za spriječavanje rodjenja. Ta je industrija, pod obrazinom čovjekoljubivosti, razviia upravo djavoiskl grozan rad, posljedicu kojega nam očituje najlioljfi hladna siatitstika, kad uzmemo naioko ■ brojeve porodjaja i smrtt. Iz rubrike š,£retlčak“, koja pokazuje, koiiko ostaje čistiii porodjajai, kad se odbiju slučajevi smrti, razabire se bistro brojni napredak jedne države ili jednog naroda- Pogledajte ovu tablicu:

Porođjajt prije rau

umrtl

pretek porodjaja Rusiji

Ugarskoj

Austriji

Njemačkoj

Engleskoj

Francuskoj

Ordno udara u oko, šta se s Francuskom dogadja. Oornji brojevi pokazuju da je u Francuskoj — pored svih

bućnili nacijonainih fraza — općeuita volia „postati velikim", vrio slaba. iz gornje se tabllce još i to razabire, da na jakost naroda nmogo i mnogo manje utječe rat nego li volja majki ,,imati djece“, u vezi s utjecajem kulture, da tu djecu spasl od prerane smrti. Koji je direktni utjecaj rata na gustoću stanovništva? U tom je pogledu „Društvo za socijalne posljedice rata“ objelodanilo vrlo interesantnih brojeva, interesantnih — ako ništa — za Njemačku i Francusku. Iz njegovih se izvještaja razabire, da je Njemačka od god. 1898. do godine 1908. razvila svoju životnu errergiju do vrhunca. U ono je đoba imala preko 2 miliiuna djece. Najviše ih ie imala godine 1901- Možerno u tom pogledu navesti tačan broj. Te je godine u Njemačkoj živjelo 2.098.000 djece. Ciodinu jrrije rata broj rodjenia bijaše već opao, i to na 1.800.000. Tokom raita nazadak je u porodjajima iz godine u godinu sve to jači bivao, tako da god. 1915. u Njemačkoj nije bilo više od 1,416.000 djece, a god. 1916- taj je broj pao na 1.103.000. Kad bi se rat dokončuo poslije tri godinc, dalde kad bi »e svršio avgusta mjeseca ove godine, Njemačka bi imaia 2 l /s miiijuna djece nmnje. Doduše taj je broj grdan. ali ipak nijc toliko grozan, koliko se na prvi mali čini. Nije broj djece u Njemačkoj tako nisko pao, kao što bl se po gornjemu broju moglo zaključtti već s toga što, ) ako se danas dojenčad manje radja, ali za to i mnogo manje umire, zbog higijenskih mjera i većc skrbi. A.kako će to biti poslije rata? Dosada Je rat pokosio na svijetu 1,300.000 ijudi. Dodamo II toine mnnji broj porodjaja baš radi samih oui'.i pogitiulih ljudi, dobićemo da nas je rat stajao zapravo 3,800.000 duša. Prije rata ]e ženski spol prevazilazio muški za 800.000 glava, a sad je jači za preko 2 milijuna đuša. Ako sad oskudijeva milijun i po ljudi — i prema tome ako nije sklopljeno iii je rano poremečeno za milijun l po vjenčanja — tad (reba priznatl, da su prekinuti čitavi redovi razvoja. Narodima je puštcna krv kao nikad prije tridesetgodišnjeg rata. Spomenimo se mjera, što je Fridrih Veliki bio uveo za olakoćenje vjenčanja, ili onih, koje.su izbile poslije tiidesetgo-

djšnjeg rata, kad je čak mnogožcu« stvo bilo državno dopuštcno. Sad ćemo niorati da se svojski zauzmemo oko pobljanja polnih bolesti i da svakak > podušimo onu privatnu indus'triju, koja živl spriječavajući radjanjs đjecc. Dr. Naumann zakliučio je svoie lijepo predavanje oVont rečenicom: „Narodi su ono, što su nialke mttškaraca“ Činjemce. J. — Neki je dan njejnaćkl državtti kancelar u Reichstagu izjavio, itako. sada središnje vlasti u vojuičkom pogledu stoje bolje tiego ikada. Napose da podrnornička diela go\>ore siania po sebi. Kraj takvoga stanja stvari, završie je njemački državni kancelar, da možemo s potpunim pouzdanjem očekivati, da se primičemo dob r o m s v r š e t k u. Da je tome u istinu tako, ue treba drugo, nego da promotrimo sadanju vojničku situaciju na kopnu i moru- Na zapadnom bojištu osujećcni su svi francusko-engleski pokušaji proboja, izjalovile su se sve nade, koje «u gosjroda za zelenim stoloni u Londonu i Parizu polagali u posijednja preduzeča na frontu. Ogromne su žrtve bile. uzaludne, danas se borba na zapadnoni bojištu i opet pretvorila u liorbu za miliinetre — n j e m a č k i j o i r o n t o st a o n e p o k o 1 e b 1 j i v. — Na m ać e d o n s k o m b o j i š t u Sarrail se takodje uvjerio, da ni najkrvavije žrtve ne mogu douijeti nikakvog u&pjeha, a o tom če se naskoro uvjeriti i vjeroiomni naši saveznici n a S o č 1. Ondje čuva granice monarhije B o r o J e v i ć, a to je dosta za naše umirenje. — R u sk i iront miruje, a drugačije kraf iiaosa u Rusiji ni ne može da budc. Revolucija je ruska danas u takovom stadiju, da se ondje prosto ne zna ni ko pije ni ko plaća. Na m o r u <se odigra« va munjevitom brzinom velika pred-> igra nove svjetske istorije i propast se engleske premoći približuje nevjerovatnom brzinom. Ne prodje ui jedan dan, a da nam siužbeni izvjeŠtaj ne javi o novim velikim potapljaujima it Atlantskom okeanu, Sredozemnom nio< ru, engleskom kanalu ili gdje drugdie-. Oni crni mali pacovi harače, nemilosrdno harače na strah i užas cijeloga sporazuma. Lijeka protiv njih za sacfc nema. To već priznaju i protivnicL Prošle su pak nedjelje i naši slavni Tegethoffovi nasljednici u Otrantskom tijesnu pokazali, da uspomena na V i s još uvijek u njima živi i da nema te sile, koja bi nain mogla da otme naše Jadransko more.

Podtistak. Juraj grof Oršić-Slavetičkit Majsko jutro. Stojeć! na mostu prclco Skrapeža gledao sam u mutnu kao oranje vodu. Predamnom se pružala lijepa i plodna požcška kcrtllna, zaštićena sa svlju strana ponosnim gorjem, koje se pitomo spuštalo preko brjegova i brežuljaka u 'd&. Gusta se magla iagauo ukianjala toplom inajslcoin stmcu, a iz daljine, sa sviju strana čula ®e pjesina, svježa či«ta, kao i ovo jutro. Tražio sam okom pjevača ! pogled moj predje preko tek obradjenih oranica, cvjetnili livada sve dalje prema jugu, gdie se zelen šumS sljublo sa plavim nebom. Ovdje sam stao. da se ponovno vratim u do, đa re>'dom pretražim svo žbunje, pa dalje bijele bašte i sitne domove na talasastim obroncima, Al‘ pjevača nijcvsam mogao nigdje da nadjem, tek sant i dalje siušao njegovu piesmu, pjesmu, koja ti daje «rcu da kuca jače, da se zanosi nekom nesvjesnom željom, a nn kraju da se pretvori u tihu bol i tugu. fcto sam pred kratko vrijeme osje8«o u svojof otadžbini. 5 ovom boli u srcu uastojao sam 3« zavirim u svaki pojedini od onih <*mo bUelih domova, da pretražira tva-

kl ku'tić, da čitam u srcima osirotjele nejačadi, tužnih majkl I blijedih sestara, da se divim prijegoru šutljivili žcna I vjerenica- Osjećam, da bi sve t'o mogao, jer kao što ni jedau cvijet mi ovdje nije stran ni nepoznat, oovoreno mi je ovdje svako srce, svaka duša, svaki osjećaj, pa i onaj nnjnesjeitnijl, najsakriveniji. Slovenska ‘duša. slovensko srcc, slovenski osjećai za svalcog su stranog zagonetka, zatvorena kapija, koju se ne može nikako da otvori. Slovensku dušu nastoji svijet da upozna po pričanju, nagadja je po našoj narodnoj pjesmi, crta je sebi iz naše Iijepe knjige,.all ipak ne može da shvati njeziiiu veličinu, njezinu snagu, njenu osebujnost, jer ona ne samo daje i otkriva se jedino sebi I svome. nego prlnra samo svoga, njemu se povjerava, s njime osjeća, pati, veseli se i živi. U ovoi narodnoj značajki leži sva sudbina Slovena, a sva njegova nesreća, sve nedaće, koje su ga stigle, posljedica su pokušaja, da stvori od sebo nešto protivnoga samomu sebi, posljedica je stranog utjecaja. OvaJ strani tttjecaj, koji se pomiJešao medju nama, dao je da smo počeli unašati, mjesto da iz sebe i za sebe stvaramo, počeii smo služitl i zagrijavati se za strane idejale i interese — nesreća. koju ml svi zna-

mo, ali koje se ne možeitur odrvati, jer [ smo pomiješani izgubili sebe u seli i ne znamo više razlikovati svoje od tudjeg. Pod ttm uvjeJma radjala se medju naina mješavina, koja nije mogla da da ploda, nltl je mogla da bude oplodjena, nego je živjela od nas I iz nas, širila se i stala nam na ćelo, a na posljetku iz blagodarnosti pretvorila otadžblnu u veliko groblje. Vrijeme ie, da pokažemo čistu svoju vrijednost, da s« prekaljeni i izliječesni krvavo stečenim iskustvom povratimo vrelu svog novog žlvota, u krilo svojih majki, u zagrljaj svojih sestara, na grudi svojih dragand i žena. One su jedine znale, da očuvaju svoje duše i srca, lz njih treba da crpimo nove snage, nove osjećaje, da sebi spremimo novu budućnost. Naša duša čista kao vazduli našeg zavičaja, jedra. bujna i svježa kao zelen naših njiva, šunia i livada, bistra kao naši potoci i rijekeć meka I nejiokvarena ne može da nalazl lirane u liisteriji, gramzljivosti, podlosti, laži I bludnosti — zapadne ,,kuiture“- Ispod kopila ubojnlh konja, ispod pepela garišta, iz zemlje nakvašene našom krvlju, treba da nikne nov životl Život nov, svjež i jedar, islinit 1 lijep kao ovo maisko jutro! - »

X. Y. Z.: „Mamine mame“ prase. Dakako, bilo je to još u ouo vrije* me prije rata, kada je na svijetu bilo još pravili svioja, svinja na četiri noge, dugim ušima, lijepim tupim i šiljastim gubicama, malim repićein — vidite, da još nijesam zaboravio od prilike svo, kako je niffkada bilo. U ono dakle vrijeme, podjem na vašar i slučaj me nanese na dvoje lijepe prasadi. Nijesam ni inislio, da ih kupim, meni ih uije trebalo, ali se sjetiin, da nije daieko Božić, kupiću ih: jeđno mojoj majci, a drugo majci moje žene. Neka se još hrane ano nekoliko sedmica, pa ćemo ih zaklati i poslati. I praščići su živjeii sretno 1 zadovpljno, uživali posebni poiožaj, naročit 0 privilegije u kući, već obzirom na njiliovo odredjenje. Neznam kako sie to dogodilo, ali od jednoga dana oni su spavali u kuhinji, jeli isto što i ja, jedina je bila neprilika, što su redovito l čini se sa nekom osobitom slašću obavljali svoju nuždu u kuhinji ili na hodniku. svakako neprijatna stvar. Neka ih, meni lično moglo je da bude sve jedno, a moja žena sigumo iz poštovanja prenta njima, kao prestavnicima naše zajedničke djetinje blagodarnostl I Ijubavi, podnosila je 1 ovu neprijatnost, a Božić 1 onako nije više daleko, a sigumo je htjela i sudbina, da im bude bolje I ljepše na ovom svljetuBili su jednalci, slični jedan drugome kao jaje jajetu. Ja ih nijesam mogao raspoznavati jedno od drugoga-

Moja ih je žena — veli — raspoznavala po jednoj crnoj dlaci u repu, al‘ sve mi se činilo, ali sam ipak volio da šutiin, da je ta diaka bila sad na jednom sad na drugom prasetu, već prema tome, koje je od prasadi bilo slučajno bolje, deblje, a to je bilo uvijelc prase od niezine marae. Ja sam vidio, da je uvijek jedno prase bilo kao drugo, ali sam šutio I stniješio se. Mali moj sinčić — prasečl filolog — on ih je zaista poznavao i to po cviljenju 1 čim se koje od prasadi javilo iz kuhinje, on je odmah pogodio: — Taj je od tatlne mame! — A ovo je od mamine mame! Uzalud sam «e trudio pronaći, kako Je moj mall sin mogao, da riješi ovaj filološki problem, ali on kao i innogi drugl uvaženi učenjaci nije lmao dara ni sposobnosti, da svoja opažanja saopšti dirugome na razumljiv način. Medjutim je bila moia sreća, da ne spadam u red oijih Ijudi, koji volo maker člin da sebi razbijaju glavu. Sve je jedno, Jel* ovo prase „tatine mame" il‘ ono „mamine mame“, prase ostaje prase, ne radi se tu o deki i gramu, biće dosta za Božić jednoj i drugoj. I tako su prolazili dani i došao dan, pa sam i ja nekim slučajem došao docnije na ručak. Cim sain ušao u avliju, a ono moj maiišan izleti pred mene vikom: — T-a-a-a-a-t-a-a-a-a ! Ali kao da se sjetio nečega, ugušf svaku daljnju riječ u grlu i ako su mu već i usta brla puna , prepuna. I nioja je žen?. izašla, pa ias gleda prijekor.-