Beogradske novine

Br. 182.

BEOGRAD, četvrtak 5. jula 1917.

Izlazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojovl: H »|iHi I ■ Mntma upoHadaaUa •đ •> I kr. teta pa al|ml at. ... B Mm | ■ HttatatoJ-SlHMtJI. Bonl-Har<i)»«W I DatoaelJI pe cljool o<J. 10 kalara taraa «<af poOrutJi p* HJanl atf. . . .12 tolan

MjeseCna prctplata: U Baogradu I v kralidma laaosjodmrttm ai o. I kr. tota la aajna I atapna polta. . II Beoqratlu sa dostaaom a kutu .... II Hnratskal-Slaroaljl. Bosal-Hareo«asW I DalmaclJI 280 UostalliakraJoslmaAustra-aBarskamauarMJa 3II Inoatranatsu ........... 41MI

2M

Ogtaal po cljsnlku.

Urodnlltvo: BEOORAO, Vuko Koradllća ul. broj 10. TolefoH bro] 83. Uprava I prlmanjo pretploto TopllCin vsnoe bro] 21. Telefon broj 29. Prlmanjo oglou Knoza Mlhajla ul. broj 38. Telefon br. 245.

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 4. jula. Istočno bojište: Kod B r z e z a n y-a krvavo s u suzbijenl žestoki napadaji Jakih neprijateljskih sila. Na bdsjeku južno-zapadno od Zborova jiijesu Rusi napadali. Inače na sviin bojištima ueznatna borbena djelatnostNačelnik glavnog stožera. zvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 4. jula. Zaoadno hoj'šte: Front prijestolonasljednika R u pprechta bavarskog: Zbog isparivanja i time otežanog posmatranja ostala je vatrena djel'atnost do večeri neznatna. Onda je u pojedinlm tdsjecima oživjela sve do nastupa tanie. U noći je došlo više puta do izvidbičkih borbi, koje su narn donijele zairobljenika i plijeua. Front njemačkog prijestolotiasljednika: Istočno od C e r n y-a na C h e m I n|3 e s-D a m e s napall su Francuzl u no'ći dva puta na rovove. koje smo ml osvojili. Oba su puta Francuzi odbl3eni. U borbi oprobani lipsko-westplski bataljuni nasrnuli su za odstupapućim neprijaleljem, pomaknuli naprijed svoje položaje i zarobill većl broj jneprijateliskih vojnika. Iisto su tako btla uspješna preduzeća naših navalnih peta zajradno od C e r n y-a l kod ip r a o u n eFront vojvode Albrechta v/urttemIberškog: Ništa osobitoga. istočno bojište: Front maršala princa L e o p o 1&a bavarskog: U isfočnoj Oaliclji mogll su Rnsi juče svoje napadaje ponovitt samo kod Brzezany-a. U prkos toga, što stt u boj poveli svježe sile, nijesu mogli da uznapredttju. U žilavoj odbrant i svježim protivnapadajima održall su saski pukovi svoje položaje protiv mnogobrojnib napadaja te nanijeli neprlja»elju velikih gubRaka. U odsjeku Kon i u c h y—Z b o r o v jaka topnička •borba. Djelatnost topništva bila je od vreniena na vrijeme vrlo živahna 1 kod Brody-a te na Stochodu. Na ostalom frontu nikakvih većih borbenih jdlelatnosti. Maćedousko boilšfC: Nema ničeg novog. Prvl zapovjednlk glavaog staao pl. Ludendorft

Podljstak. II- K. (Zemun): Nazorova bilanca.*) Prvi zagušljivi valovi dirna nad jvatrom, što sažiže dojmove rane mlaSosti, prvi studeni nasrtaji noćnoga ivjetra složiše ciklus harmoničnih izjaya. nabačenih s nekoliko elegantnih ge25-godišnji rad tražl bilancu; jedan pogled na dračavu putanju pjesnikovanja i rezultat: preokret u korist Jconačne istine. Svečani je momenat potreso dušom pjesnikovom, veliko jedno spoznanje ne da rau da dalje ide staioni brazdom. Jer sav mu Je život laž, Sto nije još izrečen „pravl glas“, koji na dnu duše čeka... Kad Je Nazor postao literarna ličhost, udario je jednim odredjenim pravcem i osvjetlao konture svojega vjerovanja. Eno, n- pr. već onda, kada su Izlšll njegovl Kraljevi naglasio je. da ne izdaje povjestl, koja tako rado blva flašemu narodu jedina podloga traženju nacijonalnih prava (jer reminiscencija «tare slave nije mučan posao!); naglaslo je to obarajući mišljenje, da smo ,,Iovor-grana“, utjelovljenje žaobe za prošIlm, dobrim wemenitna, žao-be ljudi, kojl gledajnći u prošlost okreću budućnosti ledja; da smo „melem na rani“ prema onoj našoj manirl. da uživamo blti autcmurale cijeloga svUeta, samo ne sebe; da nam je pravx> varava, tltrava sjaja kao u „Duge u oblaku“...

*j Vladlmrr Nazor: Pablrci (1892—1917), akladom Dr. Branka Vodnlka, Zsgrcb 1917.

Svi ruski napadaji kod Brzezanya krvavo odbijeni. Pobuna u baltičkoj mornarici.

Crvenl Hnrlncl. Evo najzad toliko objavljivane ruske ofenzive. Pokoravajućl se nuždi, a ne unutarnjem nagonu, vojskovodje nov r e Rusiie vode svoje. njima slijepo odane mase u smrt. Evo se opet na istočno-galičkim bojištima odigrava u krvavoj stvarnosti onaj strahovitl fllm, čije su pojedinosti, vezane za ime Brusilovdjevo, još jasno urezane u svačije pamćenje. Iz sumorne revolucijonarne atmosfere unutrašnjostl zemlje, sada se najzad ipak ostvarila topla želja zapadno-evropskih sila. U prkos hiijadama suprotnih struja, hiljadama teškoća I hiijadama otvorenih rana na tijelti ovog naroda, koji se sada bez cilja koleba famo amo, ipak su engl'esko-francuske težnje zađovoljene. Najnovija ntska ofenziva vodl se četama, koje su skupIjene s koca I s konopca iz đalekih azijskih krajeva, da spase vojničku časf sporazuma na isfoku- Ovo je u stvari englesko-francuska ofenziva, jer se borba vodi oko Interesa, čije zadovoIjenie jedino za ove dvije pomennt© zemlje znači pobjedu I gospodarcnje nad svijetom. Rusija pak, koja ne žell ni aneksija niti ratne odštete. nosi svoju kožu na pazar isključivo 1-rao pokorni najanmik svojih saveznika. Ovo ne može bitl prijatan prizor za ruski narod, koji je u posljednje vrijeme, a kroz usta svojih ovlaštenih govornika sve češće i energičnije izjavljivao svoju želju za mirom. Još potpuno iznjuren od unutarnijh smutnji, još totalno opijen frazama rdjavo razumijevano slobode, još kličući tekovinama svoje mlade đemokracije, dok mu se s druge strane već počinje opet ježiti koža, gledajući despotizam baš te demokracije. ruski narod sada počinje uvidjati šta mu je spremljeno. Carizam mu Je izgledao odveć samodržavan, odveć grub u svojim odlukama I riješenjima, pa je zato morao pasti. Carizam je skrhan, a nad njegovim odrom razvijen Je crveni barjak, pod kojim je sjajnim obećanjima objavljivano nasfupanje novoga, slobodnog doba- Ali crveno platno lepršajućl se u vjetru tobožnje slobode, vodilo je svoje pristalice na sve mračnije i mračnije staze. Dok se ono Još uvijek ponosito vljalo, nekolicina koristoljubivih političkih spekulanata

Kraljevi su pisani, da stisnu pest i ovlaže oči, da pobude u nama nazorovsko raspoloženje, prvotni osjećaj vuka i arslana, kad trče, da žrtvuje, rušl i oslobadja.. • Nazorov Credo ostao je nepokolebiv i sadu, kada se pogovara, da je povodom bilance pjesnik proglaisio cijelt svoj rad jalovim u svojoj gotovo vašarsk! titravoj simbolici i u optimizmu, koJi već postaje banalnlm. Jer Nazor ?e ne d& zamislili ako ne u pozidiv-Jžina sa kremenitim mišicama, osamljen kao kiisura nad razvratnim morem pjene I urlika, mrk i šutljiv očekivajući svoj Silazak medju ljude. Zaista svo natjecanjc u harmoniji boje i zvuka, koji je u svojoj bujnoj ijepoti vazda znah profaniraii čak i jezik i umjeće čovjckovo, nije drugo doli drastično ruho, u koje je pjesnik znao odjenutl svoju silmt miljenčad: Snagu 1 Volju Života. Da I poslije bilance vrijedi onaj ptlje utvrdjeni karakteristikon pjesnika ne tumači baš njegova izjava, da je sijao sjeme, e bi dočekao ploda, n! eto mu cviječe ostade jalovo: htio je Nazor, da sav taj simbilizam staloži na svom dnu iJeal njegova života, a danas pjesnlk vldi. da nije j a s n o govorlo, da je momenat izvanjega sjaja prevladao onoga dublje tendenclje. Cijeli mu je dakle rad samo zato jalov, što uije iskazao „pravi glas“. koji će sav njegov rad komcn f arisatiPremda Nazor kaže, di je vezan na jedno vjerovanje, a ponot rnu ne J'i, da ga se odrekne (čvor), ipak smo uvjerenl, da o najmarkantniie izjave nije vezan, jer su one bil njegova žlvota. njegova čast, njegov ugled; t« su naj-

već su radili na tome, da teškim bolovima rođjenu nazovi-slobodu prodadu za nekoliko engleskih srebrnjaka. I danas još, dok tdromašni ruskl mužlci jtadJJu kao snoplje na galičkim bojlštima, trubi ono u svljet svojtt demokratsku velepjesan, i ako je ona zapravo samo još slmbol ropstva. Promijeniio se značenje i vrijednosfc crvenoga barjaka. On danas prikazuje pred cijelim svijetom samo sramotu i poniženje Rusije. Najmanja Je krivnja zapaduili vlasti, što su se prilike ti Rusiji ovako razvile- Politika I rat su urodili nekom vrsti polifičkog neznačaja, đa se danas ne pazi na sredstva. ako samo postoj! nada u tispjeh. Zato sva krivnja, što je ruski narod prevaren I protiv svoje voije natjeran u borbu. pada jedino na one ljuđe, koji su svoju otadžblnu na najpodlijl način Izdall. Miljukovi, Kerenskiji 1 L\vowi — to su začetnici posljednje ruske tragediie. Onl i svi ostali, kojl svoj podli i nečisti posao provadjaju ispod žita, da ih svijet nezna ni ne poznaje, oni će snositi svu odgovornost. I sada, kada je kocka pala, kada su dogadjaji počell da se neumitno nlžu i razvijaju, imadu ovi isfi ljudi Još toliko smjelostl, da se izruglvaju istom onom narodu, koji nije htlo da im služi kao objekat kođ njihove trgovine. Svemočni Kerenskij, koji je za volju Izđaje sfavio na kocku svoje zdravlje. imade smjelosti u času kada je počela ofenziva, da govorl o oduševljenju, koje vlada u revolucijonarnoj vojsciOn naziva bjegunce I pljačkaše, kojih imade na hiliade;l„malu rpu zalutalih duša“. i izrabljhje Ijubav ka otadžbinl I želju za slobodom kao svoje sredstvo. U svojoj zločinačkoj podlosti i lažljivo8t| polazi on još dalje. pa daje onim piikovima, koji su sudjelovall u borbl na 1. jula crvene barjake 1 odsada će se ovi pukovi zvati — puKovima prvi jula. Ovim načinom označuje Kerenskij ropstvo, koje ne poznaje vlše razlike izmedju crnaca 1 Rusa, kao simbol ruske slobode. Još smjelija je dnevna zapovijest, koju Je izdao vojscl. Sa veIiklm riječima slavi on vojsk«, koja je konačno odbacila sa se’oe okove ropstva. Po mišljenju Kerenskoga je v6 u jarmu i koji vuče, dok ne padne mrtav

markantnije oznake lijegovoga vjerovanja već odavno podlogom cijelome njegovome radu, na njima je sazdao svoju ličnost, njih se u posljednjim, preporodnim pjesmama i dalje drži. Čini se, da zadnje Nazorove pjesme posljednje knjige znače njegov Sfiazak iz onih visina, u koje je segnuo njegov turris eburnea. Nazor je čuo „glas Zem]Je“, on silazl sa svoga bjelokosnoga tornja u šikarje, u baru, medju one njegove ljnde, šfo ih Je crtao s vučjim đušama I mrkitn snovima, tnedju ljude, kojl su pred majkom Noćf, majkom Patnje „jednake kože, Jednake boje“, braća — — —. hoće da se okane slatkoga pojanja par distance, da prione zajedno patiti. Evo, to Je izjavio u pjesmama ,,Stkara“ i „LJubavi I mržnje žapca (užnorojca“. On je u njima savremen; propagira u prvoj jedtm zgodnu soc jalnu pozu svoga naroda, u drugoj nagiašuju nacijouaii7am u kulturnom radu.. • Kada bujlca zanosa preskoči ograde ritma i sroiea, Nazor u božanskom raspoloženiu priča: uzburka valove rnlrisa 1 bljeska, koji narkotlšu do lesvijesti. U tom su raspoloženju pisane njegove Istlnske Priče, plsane vatrom ! fantasdčnom šarom, pisane u vrelom krićn, u rasirojasanom oduševljenju. Doimaju se kao Ijubav I spoznaja, kao neko vellko polaganje i želja za povratkom u staru domaju. Eto, sllazl Nazor I veliča zemljinu sllu I ljepotu. A kad se prlkučio grudl, nc može da se otnie sentimentalnoj refleksiji: ne, ne, nisu to one gorde šume i slobodno valovje, nije tu svaka kretnja -poklonatvo iz zahvalnosti i svaki

od umora, junak', a soko u slobodnim visinama kukavni rob. To je mišljenje jednog Kerenskog, koji je osraniotio svojit otadžbinu, kao još niko prije. Dalja potapljanja. v Kb. Beriin, 4- jula. \V o 1 f f o v u r e d javlja j U ’A tlantskom okeanu unišlile su naše pcdmornico i opet veći broj parnih brodova I jedrenjaka. Medju poitopljenim brodovima nalazill su se kraj ostalih: naoružan! engleski parnl brod ,,R;bcria“ sa 5300 tona uglja, naoružan! ruskl parnl brod ,,Betty“ sa 4600 tona uglja na putu za Archangelsk, ruski jedrenjak ,,Hidwud“ sa tovarom ulja za Englesku, jedan velrki naoružani parni brod dupkom pun na putu za Englesku, jedan veliki od razarača zašti'ćen! parnl brod, po izgledu transportni parni brod s brojem 23 te ’đva jrarna broda, koja su đvostrukim metkom zajedno pogodjena h jedne te iste popratne skupine. Od naših su podmornica 'dalje pogodjeni engleski naoružani parnl brodovl ,,Falloden“ (3021 tona) 1 „Mitonium" (6381 tona). Da II su tl brodovl potonul!, nije sa medjutim moglo konstaitovatl- Načeluik admiralskog siožera moriiarlce.

Kakvim se sve sredstvima služi francuska vlada u borbl protiv Njemačke. Kl). Berlin, 4. jida. Mnogobrojni f ini nasriaja protivn njemačke poljoprivrede, koji su počinjeni u Njemačkoj francuskim polsticajcm, dali su povoda Wolffovom uredu da donese jedan sastav, koji u glavnom veli: Organizacija, koju je francuska vlađa izvela u Njemačkoj pomoću ratnih zarobljenika, mnogo je starijeg porijekla, no što se u. prvi mab mislilo. U sasvim kratkom vremenu do početka maja stizale su iz svih dijelova Njemačke vijesti o mnogobiojnim zločinima, koji nesumnjivo stoje u vezi s jedinstvenom zappvjesti i svjedoče, da postoji neki dalekosežnii plan. Sve one mogućnosti, koje njemačkom narodu ulivaju pouzdanje, uzele su u obzir, paljevine, napadi na usjeve i koiisne pl d ve, naročitokrumpir,kvarenje j:>oljoprivre<lnih sprava, zloslavljanja, okuživanje st. ke 1

glas hvalospiev, — patnicl su ovdje, kojima je oduzefa moćna zaštita šume. široko okrilje mora; patnici, što se zavulcoše u š i k a r j e, koje je jedino ostalo iza svega, nisko prezreno šikarje, gdjeno se legu zinije i kriju vuci . . . Znvijski mrku, vučii podmuklu miso rodit će šikara, prezreno ševarje... Dakle: iza bijeska i sjaja k onom prvo nom nazorovskom raspoloženju... Da u đrugoj pjesmi-.. Vratio se pjesnik u domove svoga naroda. u šikasjc i okreće se za našom, pravom pjestnoin. I nalazi istine. eno, u prezrenoj, gadnoj bari, u nastojanju tužnopojačd, da nadviču Slavuja, da ušutkaju Cvrčka. Pjesnik je naša pjesma žabaca, koji u lcasnu, smirenu Noć jadikuju „gušenl od divljih zala“, u njoj je vezana naša težnja radl hladnoće naše krvl, kcju je ohladila suza patnje sa nebesa... A Slavuj je pjesnik tudjinac, s teatralnim osJećajem, plagljator neprirodjena raspoloženja, u njegovoj je pjesmi dah j u g a, grešan moral. Žabac tužnopojac mrzl Slavuja, kad kaže: Da; svakoga ja mrzim, koji Sa juga pjev nam strasti nosi-.. Cvrčka mrzi, mrzi ujegov gadan pje.v, kojim u žarkl dan drekče Faun od mifote. Tužnopojci će zasada sve nadvikati, a ,,u dan srdjbe, u dan ljutnje" zaoril će: Olas naš, glas prezrenih i b'jednih, AP s>red poštenih, čistih, čednih... Tamo prezrena šikara. ovdjo zabitni putovi- Iz ove će blizine Nazor drukčije da gleda na svoj „novl narod". •. Ako će Nazor tek sada da komentarlše svoje dosadanje pjesme. nas to može satno da vesell. Jer dok

uništavanjo stiojeva za industrijske radovc. S njcmačke strane jc uspjelo, da sc uhvate mnogobrojtii dokazi ovih nasrta.ai i to u paketima i pismenirn pošiljkama zarobljonic.ima. Tako je, da se navede sa. mo jedan slučaj, nadjeno n Stockliolnns upakovano orudje za unišlavanje krnin. pira, đalje staklene cijevi s hacilarna n cl« garetama.

Prevrat u Kitaju. Progjašenie carstva. Kb. Peking, 4. jula. Havasov ured javlja, da je juče obiavljen carskl dekret, k o j i m sa opet uspostavlja carsfvo u konstltucijonalnoj fortni- Postavljen je jedan velikl savjet pod vodstvom generala Čang-Hu-a. koji će stf bavitl državnim poslovima. Novl potkraljovi I komesarl. Kb. Peking, 4. juf* Reuterov u r e d javlja, da fa gcneral Čaug-Hsun imenovan potkraIjem Čilia te carskim kotnesarom. FcngHuong imenovan Je potkraljem Kwangs!-a te canskim komesarom za južni Kitaj- Sve su nekadašnje slitžbene titule i oznake vladinih odjelenja opet uspostavljene Potpunl rnlr. Kb’. Peking, 4. jula, Reuterov ured javlja, da n cijelom gradu vlada potpuni mir ialco je jedan dio stanovništva razdražen. Na naredjenje su policije izvješene zasiaye sa nacrtom zmaja.

Francuska komora. Interpelacije zbog neuspjele ofetizlve(Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Ženeva, '4- jula. Francuska je komora započela sa svojim tajnim sjednicama. Podneseno je više interpelacija zlfi'. posljednje neuspjele ofenzive. Prema informad)ama, dobivenim iz Lyona, saopštio je vojnĆ ministar P a i n 1 e v e komori, da je francuska vojska na ljudstvu i ratnoin materijalu pretrpjela velike gubitke. Radlkalni listovl zahtjevaiu, da Painleve u javnoj sjednlci l cljelu zemlju informira o gubi'tcima, a isto tako da ( ministar za municlju Thomas položi račun o svom putovanju u Rusiju-

smo se đosada divilt muzicl, boj). sjajtt ruha, ljepoti poredbe, vještini lzraza, dozna; ćemo očekivanim komen r arom t za skrivene dubine, koja se nije smjeIa dosada Izraziti. Ne. ne ćemo se pitati; Čemu sav taj titravi simbolizan* kroz 25 godina?, nego ćemo foš više umjeti cijeniti ciieli Nazorov rad, čim se „pravim glasont“ komentariše. Sta više. Mi se čudimo nelcoj divnoj barmoniji u životu velikoga jubilarca: u proljeću njegova stvarafija niklo je na polju njegovom stotinu cvijeiova, koji su u ljefo gotovo prevršill mjerti mirisa 1 boje, a. evo, u jesen tek će da urode plodom ... Jesen je bogata... Kličetno I čekamo! Nikola Tesla. ptovodom šezdesetgodiŠhjice.) Priopćio Gjorgje Giumac. Prošli je vijek obdario čovječanatvo veltkim tekovinama neumorot^ i produk)tivnog Ijudskog duba. Mi se snebivamoj pred velikim otkrićirna, koja nam s« prije pričinjaju kao plod bujne mašte, a ne kao kruna dugiog i mučnog istraži« vanja. Tridesetih godina XIX. vijeka ofckrio io englcski fizičar Faraday induk« ciju, koja poslade temelj elektiotebnike, što se tako reći preko noći razvila nauke o elektriciteti. Na ovom pođručju, koje skoro najviše zanima pronicavi ljud« ski um, uskrsnuše imena, kao Faraday, Siemens, Edison, Tesla, Hertz i mnogi drugi, imcna, kajosupottos Covječanslva, a označuju cpohu u giganlskom napretku. Najistaknutije zadaće elektiotehnike o4-