Beogradske novine

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne. Pojedini brojavi: ||J MjeseCna pretplata: ■ »wr»d« I ■ kra|«l«ii ia«aijada«tia S 8ao«ndu | « krakrtaa upaaMMrttai «d \ - . k,. 1.1.«. cjm «> 8 u gjy-; sjgjs, 'j&T : %i 0 u Hn«takaj-SUaeai|l, Botni - HarC|aTlal U Hrratako I -Slannljl, Boinl-Hercajarlal I I Dalmaclji pa eljata «C 10 Mera (joiUlTmkrajarimaAuctrs-u«arciiamaaariil|a 3- S ° Inaa ar*t pedrudja p« djaol ad. . . .12 halara l|| U 4 BO ■ = Oglasl po ctjenlku. ; UrsdniStve: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. brsj 10. Talefon broj 83. Uprava I prlmanjs pretplata Topllčin venac broj 21. Telefon broj 25. Prlmanja oglasa Kneza Mlhajla ul. broj 38. Telefon br. 245.

Br. 189.

BEOORAD, četvrtak 12. jula 1917.

Godina III.

Nove borbe u istočnoj Galiciji. — Pobjedonosni napadaj njemačkih četa na Yseri. — Krunsko vijeće u Berlinu.

Ratni izvještaji. lzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. K!>. Beč, 11. jula. Istočno bojištc: U Karpatima vlada /ivlfa borbena djelatnost. Južno od D n i e s t r a provedene su kretuje savezničkili čeia bez šmefnje od strane neprijatelja. Inačo ncma nikakovih osobitili dogadjaja. Talljansko bojište: Na Soči pojačaia sc mjestimice nepriiateljska topnička vatra. JuKO-Jstočno boJište: Nepromijenjeno. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 11. jula. Zapadno bojište: Front prliestolonasljednika R u pprechta bavarskog: U pjeskovitom odsjeku mornarskog zbora jurišali su juče dijelovi u borbi oprobane marnarske pješadije poslije 'djelotvorne vatrene pripreme po osnovi odbranbena postrojenja izmedju o b ale i Lombartzyde, koja su Francuzi jako izKradili, a Englezi prije kratkog vremena preuzeli. Neprijatelj je bačen natrag preko Ysere. Privedeno je prekol 250 z arobljenika, medju njima 27 časnika; engleski su gubitci na zemtjištu Izmedju mora i riieke, na koje je bila uperena jaka vatra, v r 1 o v i s o k i; plijenjošnije u s t an o v 1 j e n. Uspjehu dana i opet su znatno doprinijcli najodlučniiim načinom u prkos žestoke bure naši letačiKod drugih vojski zapadnog fronta kretala se borbena djelatnost zbog kišovitog vremetia u neznatnim granicama. Nekoliko izvidničkili preduzeća, izvedenih od saskih, rajnskih i gardijskih četa kod Reimsa, istočno od Argona te izmedju Maase i Moselc, urodilo je dobrim rezultatima. Istočno bojište: Izmedju Istočnog i Crnog m o r a nikakvi'h Uećih borbenih djelatnosti. Kretanja južno od D n j e s t r a, dosada su izvršena prema osnovi. Maćedonsko bojište: Bugarska krstareća odjelenja digla su istočno od Dojranskog jezera jednu englesku stražu. U nizini S t r u m e zapalilo je englesko topništvo svojom vatrom nekoliko injesta, Prvl zapovjednlk glavnog stana pl. Ludenđorff.

BamlitsKti polltika. Uloga Italije u velikoj komediii oslobadjanja nialih naroda. čija je posljednja žrtva bila Grčka, osobiro sc odlikuje i u posljednjoj fazl balkanske politike naših neprijatelja. Osobiti interes, kojiin je nekadanji naš saveznik pratio dogadjaje na Balkanfi, doveo ga do odluke, da on u prkos sviju ugovora sa svojim saveznicima podje svojim putem, osobito u stvarl Epira i Jonskih ostrva. U početku balkanske ekspedicije saveznika, protezala se talijanska sfera na obalu izmedju Valone i Santi Ouaranta i linije Korica—Kastorija. Ovdje se sastojalo etapno područjc vojske generala Sarraila. Docnije zaposjednuće Janjine po talijanskim četama ne da se nikako opravdati vojnim potrebama. Jer ova varoš, zajedno sa provincijom Epir, koja je poslije balkanskoga ra.a 1912.—13. prešla u posjed Grčke, udaIjena je od granice punih pedeset kilometara. Ovdjc dakle nije postojala opasnost, da će sa Istoka biti ugrožena talijanska etapna linija. Radilo se dakle jedino o povrjedi grčkog suvereniteta na vlastitu ruku, što se u opšte nije ni krilo straiegijskim potrebama. kako su to do sada uvijek činili saveznici u grčkoj Maćedoniji- Učinilo se to iz žudnje za pljačkom i jeftiniin „osvajanjima i uspjesima“. Kada je položa] kraIja Konstantina postao potpuno neodrživ i kada su sporazumne sile prinudile njega na abdikaciju, spremila su rimska gospoda i svoje čete u Epiru, samo da iz ovih prilika, zapravo neprilika kralja Konstantina izvuku za sebe korist- Naravno su saveznici naredili Italiji da stane i na taj se način čini, da su njena posebna nastojanja spriječena. Medjutim dolazi vijest iz Parisa, da će saveznici, a sa njima i Italija poslije rala isprazniti zaposjednute dijelove grčkog Epira i stare Grčke. U prvi čas začudjuje ova otmena gesta. Posve nam je bilo neobično gledati Italiiu u ovakovoj plemenitoj ulozi. Medjutim naše iznenadjenje potrajalo je vrlo kratko vrijeme, jer se već javio zvanični gias iz Rima, koji poriče ili bar nastoji da porekne u cijelosti ovu parisku vijest. Zvanični brzojavni talijanski ured pretstavlja pariske vijesti o grčko-talijanskom sporazumu i predstojećem zaposjcdnuću Janjine po grčkim četama, u najmanjem dijelu kao preuranjene. Uz-

Podlistak. Razvoj slikarske umjetnosti. Nedavno je sveuč. prof. I. Kršnjavi održao je pod ovim naslovom predavanje u „llrvatskom Gospojinskoni klubu“ u Zagrebu. Iz tog zanimljivog i savremenog predavanja iznosimo u kratkim potezima najglavnije misli. Razvoj umjetnosti — rekao predava’č — dokazuje nam. da isti uzroci izaziviju razne posljedice, ako su drugačije okolnosti, u kojima isti uzroci djeluju. Nema sumnje, da je jcdna predpostavka razvoja umjetnosti blagostanje naroda, bilo ono osnovano na bogatstvu ili zadovoljstvu primitivnoga življenja. U Rimu i Bizantu razvija se bujna umjetnost, kad su se u tim prijestonica•na rimskih careva stanovnici obogatili isto kao od XIV. do XVI- vijeka u ltalljl. No nije svagdje i uvijek tako. I Rortugizi su odkrili nove pomorske puteve i plijenili nove odkrivene krajeve — i Španija je iz Amerike dovukla silno blago, pa ipak bez koristi- Nastala je što viŠe rečenica: Amerikansko je zla*o osiromašilo Španjolsku. Imućstvo je M Portugalu i Španiji izrabljeno za besposli5a ren j e j dangubljenje, dok je u Italiji bilo posve drugačiie. U Italiji bilo je bogatstvo piod narodnoga rada, a klateična tradiclja življa nego igdje, pa je trebalo sanio malo, da stablo umjemo-

sti 11 a novo procvate. Slično je bilo i u Francuskoj i u Nizozemskoj- U Francuskoj ostali su tragovi riinske kulture u Galiji, pa kako se iz latinskog jezika razvio talijanski i fraucuski, tako se iz istih klica, temelja ritnske kulture razvila kraj talijanske I francuska umjetnost. Nizozemska podržavala je više veze s Njemačkoin, napose u pjesništvu; to se odražavalo i u Burgundiji, pa se ondje razvila umjetnost iz novili klica, a na osnovu starogermanskih umjetničkih poticaja. Prelazeći na specijalno talijansku umjetnost isiiče predavač u prvom redu njezinu genealogiju: iz prastarih umjetnina razvila se grčka, iz ove rimska, koja je osnov bizantinskoj, a 11 a temeljima ove nastala je sredovječna talijanska. Za tih je epoha bila periođa, kada je umjetnost bila primarna, a bilo je i takovih, kada je bila derivirana ili sekundarna. Sama rintska umjetnost bila ie n. pr. veličanstvena, ali je bila derivirana- Kako je Italija na osnovu svoga blagostanja bila sve samostalnijom, tako su i njeni umjetnici bivali sve individualniji. U Sienni je u to doba Duccio di Buoniusegna, a u Firenci Cimabue pošao novim putem. Njihove su tslike vanjskom formom slične bizantinskima, no lica su na tim slikama već živa i prožeta osiećajem. Ta reforma odigrala se ponajprije u duševnoreligioznom pokretu. U XII. I XIII. vijeku su u javnosti na djelu silne veličine I osobiti karakteri, pa su i slike gorostasne- Za bolje razumijevanje tadanjih osobltosti i pojava u umjetnos'tl upozd-

memo !i dakle obe vijesti u obzir, izbijai opet onaj duboki ponor, koji postoji izmedju zapadnih vlasti i njiliovog iužnog saveznika- Istovremeno se dade razabrati iz posljednje rimske vijesti, da je sporazum izmedju Italije i najnovijeg sporazumnog vazala Grčke mnogo još daleko. Ili — rečeno jednom riječi: izmedju saveznika u sporazuinu, tnedju koje sada spada i pogažena Grčka, postoje velike nesuglasice, kojih neće nestati ni poslije najjjepših riječi Lloyda Georgea 0 slozi, navodnoj slozi, koja viada medju saveznicima. Mediuiim nije isključeno, da bi se Italija ipak mogla odlučiti, da u svoje vrijeitfe vrati Epir, kad bi za njega dobila odgovarajuću naknadu, ili kada bi njoj fo donijelo druge koje koristi. Doista ova veliko’dušnost, misle sebi gospođa u Ritnu. ne će škoditi u svoje vrijeme. Iznjurena Italija jedva može još skupiti sav otiaj živi i mrtvi materijal, koji je potrebau generalu Sarrailu, pa bi namjesto spcrazumnih četa mogli da stupe Ctrci, koji su i onako zato odredjeni. Sa ovim i ovakim mislima pokriva se rimska vijest, u kojoj se veli, da bi Itajija ispraznila Epir, ali santo u onom slučaju, kad će svi saveznici Venizelosovu vladu priznati kao nešto sigurnoga i kada će sve sporazumne čete sa svih ostrva biti otpremljene u Solun- Na ovaj način bilo bi udovolje! 1 onoj opreztiosti, koja voli da računa, a s druge strane pokazala bi se lijepa velikodušnost. Naravno ova bi velikodušnost bila jeftina kao dudinke. Jer, ko ukradjeno dobro vraća uz veliku dobitMasniku, prije je bandit nego dobrotvor. .10 Medjutim nije cijela stvar tak'o daleko. Za sada se još radi 0 običnim obećanjima, a svako zna što vrijede sporazumna obećanja, ti u prvom redu obcćonja Italije. Ovo se najjasnije vidi iz onog dijela francuske vijesti, gdje se govori 0 sudbini Krfa. Sa rijetkom ljubaznom oivorenošću izjavljuju saveznici, da će njihove čete ,,privremeno“ još ostati 11 a Krfu, — na onom istom Krfu, koji ie već Napoleon Bonaparte kao ključ Sredozemnog mora 1798. g. bez dugog promišljanja dao zaposjesti, a koji je tek poslije nekoiiko godina oduzet od Engleza, u čijim je onda rukama ostao preko 60 goditia. Ovo su možda iziskivali i strateški obziri. Na posljetku ima garancija, da će se ovo ostrvo posliie rafa povratiti Grčkoj- Do-

rio je predavač na tadanji religiozni pokret, koji se je razvio iz velikih borbi. Ne stoji tvrdnja onih, koji prikazuiu srednji vijek kao natražnjački, mračnjački. Ne! U srednjem je vijeku bilo velikih talenata i velikih slobodoumnika, velikih svetaca i velikih revoluciionaraca. Sekta ,,katara“ u toliko se ojačala, da je zaista postala pogibeljna. Tako je i nastala legenda, prema kojoj je papa I n 0 c e n c III. u snu vidio, kako se Lateran ruši, a jedan ga čovjek u prosjačkoj haljini ledjitna podupire, da se posve ne sruši. Slijedećeg dana došao je pred Inocenca III. sv. F r a 11 j 0 i molio ga, da smije osnovati red, koji će pobijati d.ielovanje „katara", a papa, još pod dojmom onog sna dozvoiio inu, da osnuje red. Teška je bila borba protiv tih ,,katara“, jer su oni svojim, tnoglo bi se reći ,,svetačkim“ životom. asketizniom i preziranjetn svake materije koju, vele, da je stvorio djavo — tako lako obmanjivali svjetinu, da je mnoge smatrala živim svetcima i poslije smrti ih častila kao blažene, a koliko se puta dogodilo, da su se tek poslije smrti njih pojedinaca ustanovile okolnosti, na osnovu kojih se dokazalo njihovo krivovjerstvo. Protiv te sekte usfao je sv. Franjo iz Assissia i sv. Dominik, a razmahao se pokret za preobraženje crkvenog života. Sv. Franju Asiškoga čuo je poznati Toma, arhidjakon spljetski govoritt svjetlni u Bologni, te o njem zabilježio, da govori iz duše i upravo oduševljava slušatelje, akoprem nije govornlk. Kod njega se oblstinila ona, da unutarnjt glas, glas uvjerenja i

ista je velika neopreznost upravo Krf dovoditi u savez sa garancijama za buđućnost. Jer upravo zaposjednuće Qyog ostrva po englesko-francuskim četama { osiatcima srpske vojske pobudjuje u Cirčkoj najneprijatnije uspomene. Jer protiv svih obećanja i svih obveza iskrcale su se na Krfu i talijanske čete, a ova ie činjenica u ono vrijeme uzbunila I pristaše Venizelosove. Zato danas zna svako u Grčkoj, kome još nijesu vrane ispile ntozak, koliko može da cijeni uvjeravanje svojih novili prijatelja. Sva obećanja i obaveze Francuske i Engleske nijesu se do sada ispunila, što više urodila su za one nesretnike, koji im povjeriše, najvećim iznenadjenjima. A osobito što se tiče Grčke, čini se, da je njena propast u ovont drušivu sigurnija od slobode.

Nova potapljanja. Kb. Berlin, 11. jtila. Wolffov nre’d javlja: Poštignuti sn novi uspjesi podmornica u Sjevemom. moru, gdje su naše podmornice potupile 21.500 Jmilto 1ona. Medju potopljenim brodovima se nalazio i engleski parobrod „Eleve“, 6557 tona,natovarenih žitom' i munieijom za' Liverpool i ,,Monarb“, 4947 tona, natovaren ugljetn iz Glasgova za Liverpool. Kb. Paris, 10. Jnla. Havas javlja: Parobrod „Caledonia“ sa 4130 tona potonuo je u istočnoni dijelu Sredozemnog mora povodom eksplozije jedne mine ili jednog forpeda. Na parobrodu bilo je 431 osoba i od njih su 380 osoba spašene. Njemačka. K a ncelarska kriza. 0 s t a v k a B e i h m a n nTi o 11 w e ga, Kb. Berlin, 11. jula Jutarnji listovi večinom su uvjereni, da kancelarska kriza, do koje je došlo zbog zahtjeva o objelodanjenju njemačkih ratnih ciljeva, stoji pred svojim riješenjem. Prema „Vossische Zeitung“-u sačinjava sumnju u Bethmann-Holwegovu djelatnost, najveću zaprijeku za sporazum u pitanju zajedničke izjave o ratnim ciljevima. Kancelar je ju5e p o s I i j e p o d n e p r e d a o s v o j u ostavku. Car si je pridržao ođluku. Imenovanje vodje centruma S p a h n a za pruskog ministra pravosudia got.ovo je svršen čin. I ,,Lokaleiinzeigei“ 'misli, dase položaj kancelarov nije učvrstio.

osvjedočenja odlučuje te zahvaća i oduševljava. Bilo je to doba raspoloženja vatretiog intimiteta, koje nlje djelovalo samo na masu i u vjerskoj borbi, već je zahvatilo i umjetnika, a našlo je odražaja i u pjesništvu. Takav je umjetnik Giotto di Bondone (1266.—1337.). O piesništvu se tako izražava Dante u ,,La Vita nuova“, toj najganutljivijoj autobiografiji, te u veličanstvenoj „Divina Conunedia“. Giottov upliv potrajao je stotinu godina, onda se javlja novo doba realizma u Italiji i u NizozemskoJ. Nove potrebe uvlače giove telemente, a uz to se javlja novi iiojav, koji ostavl.ia dubokih tragova na kulturnom poljuNovo doba došlo je u oprijeku sa idejama sv. Franie. Dok je prije Giotto sa svojim učesnicima i sljedbenicima bio pod dojmom njegovih ideja, sad novi odnošaji izazivlju nove misli i nove iiazore. Imućni Talijani ne mogu u svom izobilju shvatiti, da ljudi „trnovitom stazom“ putuju „dolinom suza“, dok ovaj život ne zamjene vječnirn. Njihov je život bio lijep, ugodan i udoban, pa su ga i slikari počeli takovim prikazivati. Giottova epoha nestaje, a javlja se realizam. No ipak su u Siennl još mnogi, a I u Ffrenci — FraBeato Angelico Iz Fiesola — nastavljali rad u duhu GiottovomU XVI. vijeku stopili su velikani umjetnosti idealističku i realistlčku struju. U tom su vijeku na čelu katoltčke crkve veliki pape J u 11 j e II. i L e o X., koji svojlm yelikim razumijevanjem

(Naročiti brzojav„Beogradskih' jNovina“) Bcrlin, 11. jula. ,,L o k a 1 a n z e ig e r“ piše: Pregovori iztnedju krune, članova vlade I uplivnih političara još nijesu dovršcni. Juče u prisustvu prijestolonasljcdnika održaui krunski savjet danas ćc sa produžiti- Dalji ostanak državnog kan* celara u njegovom zvanju niie vjero* vatan. . , Kb. Berlin, 11- jula. » Wolffov ured javlja: U vczi sa jučeranjitn krunskim vijećem car je da. nas nsmenim savjetovamjem s državnimi kancelarom raspravljao neriješena pitanja i njihovo riješenje. Po zapovijesti carevoj dolazi sutia prijestolonasljlednilt radi savjetovanja o ođlukama, koje ja carstavio u izgled. Hindenburg i Ludendorii kod cara. (Naročili brzojav „Beogra'dskih Novina' j Berlin, II. jula. O pregovorima cara s H i n d e nburgom i Ludendorffom piše „V o s s i s ch e Z e i t u ng“: Pregovori su trajali vrlo dugo. Neko vrijeme }3 pregovorima prisustvovala i carica. S večeri su se oko 10 sati vidjeli carski supružnici u šetnji u pratnji obiju vojskovodja po dvorskom vrtm Poslije toga se carica oprostila s vojskovodjima Hindenbttrgom i Ludendorffom. Cap je sa obojicom vojskovodja produžid šetnju, pa je zatiin svoje goste isprailar do automobila. Etrgleska štampa o političkoj krizi u Njemačkoj. Kb. Ainsterdam, 11. jula. ,,H a n d e I s b 1 a d“ javlja iz Londona: Svi listovi prate s velikom pažnjom političku krizu u Njemačkoj. Sta više i uzrujanost povodom vazdušnih napadaja time je bačena na stranu. do* gadjaji se u opšte prate objcktivnim • dttbokim interesom.

Proglas ukrajinske republike. (Naročiti brzojar „Bcogradskih Novlna') Beč, 11. jula. Poslanik Nikola vitez Vasilko ja primio preko Stockhohna od ukrajinskog revoluciouog savjeta ovaj brzojav: Ukrajinski središnji savjet u K i j ovn proglasio je samostalnu ukrajinsku republiku i obrazovao se kao ukrajinska vlađa. Zasadi je ovdje imenovan državni namjesnik, rninistri: vojni, momarice, pravde, f.naitsije i spoljnih poslova. Proklataacijom jo stanovništvn saopšteno, da će se u huduće porez naplaćivati satno za novu ukrajinsku vladu.

umjetnosti omogućuju največim utnje:nicima svijeta — Rafacl Santi, LioiKl'do da Viuci — Michael Angelo — da stvore najveća djela, koja niti prije niti kasnije nitko nije nadmašio. Još je velik utnjetnik u XVI. vijeku A n t o n i o AIlegri da Corregio. U XVII. vijeku renesansa se slikarska obnavlja u Carracievoj školi. U Nizozemskoj i Spaniji umjetnici su tog vremena — Van D y c k, M u r i 11 o. V e 1 a.s q u e z. Slikarstvo XVIII. vijeka emattcipira se svih pravila i stvara nove forme: barok i rokoko, koji zavladaše ciielinl svijetom. Odkriće Pompeja i umjetničko blago nadjeno u izkopanim klasičniin predmetima, srušiše rokoko i barok, novi klasicizam vlada za Ljudevita XVI. 1 Napoleona. Posiije Napnieonovih silnib poraza nastala je romantična reakcija. Nastala je nova kršćanska umietnost, koja se razvila u više raznili struja. Predavač obrazložio je 1 rasvjetlio pojedine faze u razvoju umjetnosti pri mierima i refleksijama obaziruć se na slike u Strossmayerovoj galeriji, a završio je svoje predavanje pogledom u bližu budućnost. Uzima, da će iza strašnoga svjetskoga rata nastupitl velika depresija te epoka stromaštva | sentimentaliteta, ali je vjerovatno, d» će naglo uvenutl nezdrave pojave sadanje umjetnosti. F. P,