Beogradske novine

Izl a z e:

đnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedini brojevi: U BMn4i I * krelrrtm. »pgijvlniita *t c. I b. W. pe clj.nl *i .... 8 Mrl U HmtritcJ-tJiTMlJI, Ba»l-HH<«|«yliit I S.lmMlJi pg cIJmI »ffl, 10 ksltre U«re CTH pcCiutJ« po cfjMl * 4 .. . . 1S heltri

Mjasefina pretpiata: ; U Bnpredo u đuttTom ■ ku6u .... U Hriatike I-SlretnJJI, Bcsnl - HorcsgoTlnl | DtlmaolJI U ostallm krtJ.Tlmi Aaitro- ugtrckt rotnarlilj. U Hioitrenitr. ......i~. ...

#•aso a-e«

Oglasl po eljenlku.

Ursdnlltvo: BEOGRAD, Vuka Karadžfća ul. braj tO. Talefon broj 83. Uprava I prlmanje pratplata ToptlSln venae bre] 21. Telefon broj 25. Prlmanja oglata Knaza Mlhajla ul. broj 38. Talafon br. 245.

Br. 217.

BEOGRAD, četvrtak 9. avgusta 1917,

Godina 111.

Austro-ugarski pukovi zauzeli na juriš više visova u šumskim Karpatima. — Proširenja uspjeha kod Fočana.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 8. avgusta. Istočno bojl§te: Njemačke čete, koje se bore sje(verno od Fočana, proširile su n jtrkos jakog neprljateljskog protivdjelovanja svoj prekjuče izvojevani uspjeh. Protiv E r d e 1 j a uperena rumunjsko-ruska odteretna ofenziva našla je ponovo svok izražaja u više b e zu s p j e š n i h jfojedinačniii napadaja na P u t n i i na c a s i n u s k o m potoku. Sjeverno od Gycr£y o-T 61 gyesa ausfro-ugarske snage osvojile su više visova. koje je neprijate lj žilavo b r aH i o. U Bukovini i u istočnoj 0 a 1 i c i j i protekao je jučerašnji dan relativno mirno. TaHjansko J jugo-jstočno bojište: Nema ništa da se javi. Načelnik glavnog stožera.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 8. avgusta* ZapBduo bojište: Front priJestolonasljednlka R u Dprechta bavarskog: Na flandrijskom bojnom frontu pojačala se juče uveče vatrena borba opet do velike žestine. U o b a 1n o m odsjeku nasmuli su Englezi u noći poslije bubnjarske vatre s jakim sinagamai kod Nleuporta naprljed prema sjeveru 1 sjevero-istoku. O d bačeni su u borbi prsa u prsa>. Izmedju Drazibank-a (sjeveroistočno odBixschoote) 1 Frezenberga opetovano je poveo neprljatelj iza nastupa tame protiv našlh Hnija jake djelimlčne napadaje. I ovdje Je posvuda odbijen uz .velike svoje gubitke. U 'A r t o i s u živahna vatrena djelatnoslt izmedju kanala La Bassće i Scarpe. Osujećeni su engleskl izvidnički napadaji protiv više odsjeka ovoga fronta. Front njemačkog prijestolona'sljednika: Uveče je oživjela vatra uzduž ’Cbemin d e s D a m e s-a. Na istočuoj obali Maase badenska su jurišna odielenja, provaiivši u odvažnom napadu u jako ušančenu caurieresku

šumu, zarobila nekoliko neprijateljskih vojnika, Istočno bojlšJe: Front maršala prinoa L e o p o 1da bavarskoga. Nikakovih većih borbenih djelatnosti. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U š u m s k i m s u K a r p a t i m a a u s t r o-u g a r s k i p u k o v i j u r išem došli u posjed više žilavo branjenih visova. Južno od visa C a s i n.u 1 u i i sjeverno od samostana I.epsa odbiienl su novi rumunjski napadaji. Front maršala pl. Mackensena: Na onim mjesthna, na kojima su naše čete sjeverno od F o č a n a provalile u neprijateljsku liniju, vođiia se ogorčena borba. Proširili smo naš uspjeh. Rusi i Rumunji poveli su jake, all bezuspješne protivnapadar je, kod kojih je, kako su potvrdili zarobljenići, ustanovljeno 12 neprljateljskih pukova. Maćedonsko bojište: 1 Nema ničeg novog. Prvl zapovjednlk glavnog stani pl. Ludendorff.

FrancusKo lofiiUa. U nlzu pojava. koja su izbile kao posljedice sloma nove Rusije, treba svakako spomenutl 1 ustrojstvo jednog ženskog ouka, koji je prema ,,Tempsu“ navodno kod Smorgona ušao prvi puta u borbu. I ruski su izvještajl javill, da je ženski „batalijun smrti“ bio poslan u borbu i s t o č n o od T a r n o p o1J a. ali da je poslije kako je pretrpio „ozbiljnih gubitaka“, jednako kao I druge formacije — ili možda prije njih? — nesuzdržljivo otišao do djavola. Ova amazonska formacija, koja uspostavlja unutrašnju vezu sa posIjednjim saveznikom sporazumnih sila, sa Sijamom, nije se prema tim izvještajima dakle odličnije tukla od svojih muških drugova. Toliko odavaju rusk i lzvještaji, koji bi svakako to najboije morali da znadu. Francuska Je štampa medjutim bolje informirana. „Temj)su“ na pr. brzojavlja njegov ,,petrogradski“ dopismk najsitnije po-

jedinosti o tom velevažnorn dogadjaju, i francuska publika, koja je ženski rod običavala posmatrati drugim očima, ne može da se u svojoj pohiepi za senzacijama dosta nasitl čitajući ona silna junaštva, imena i brojeve, koja joj iznosi taj „izvrsno fnformiranl list“. Tako medju ostalim ,,Temps“ javlja, da se zapovjednica tog ženslcog puka zove Bočkareva, a njezinoj adjutantici da je ime Skrydlova; da su one ohje zajedno s još drugih sto pedeset vcjničkih drugarlca ranjene, najzad da je dvadeset od ovih ženskih junaka žrtvovalo svoj život za „slobodu' 1 Rusije. Slušajte samo i divite se, šta francuski list znade daije da priča o ovim lavicama: ,,2ene su se đlvnlm junaštvom oborile na neprijateijske rovove, gdje Im je uspjeio da zarobe sto njemačkih vojnika i dva časnika. Zarobijeni Nijemci bili su silno poraženi i posramljeni, kad su doznali za spol svojili pobjeditelja“. Kako se vldi, sa novinarsicog stajališta ova stvar i nije baš tako rdjavo udešena. Prevejaui ,,petrogradski“ dopisnik, kojl je bez sumnje u svojoj mirnoj i udobnoj parlskoj uredničkoj sob! znao već unaprijed ocijeniti djelovainje tih svojih redaka, duboko je i ovom prilikom umočlo svoje pero u priljepljivu tlntu mržnje' rretna Nijentcima, koja još I iinas inože bftj sigurna za odobravanje boulevardske mase. Razumije se, odnosni je broj ,,Tempsa“ — na najveće zadovoijstvo svojih nakladnika — bio razgmbljen u tili čas, I svl PacJžani i Parižanke sigurno su s riajvećim interesom turali svoje nosove itmosiće u onaj još vlažni naštampan! papir, da i opet jednom ,,konstatIra(ju“, kako su Nijemci u stvari uzevši jedna slabo otpoma rasa, koja zbog toga što je brže moguće mora isčeznutt sa zcmaljske kuglje. Muževi, — i to se po svoj prilici kons'tattralo — koji se nazivaju vojniclma*, a daju se uhvatiti od slabiii žena, proigrali su pravo na svoju daiju egzistenciju! A toga su dana, neina sumnje, svi šetaocl pariskog korza, svi stalni gosti pariskih kavana, sve maie I velike kokote u aufomobilima i ekvipažama Bois-a, kao i sve mnogobrojne pariske usidjelice, došle do „osvjedočenja“, da je priča o junaštvu nje-

mačkih vojnika konačno za vječna vremena izgubila svoj čar. Prema izvještaju ,,Tempsa“ moralo je toga dana posfati sviina jasno. kako duboko mora da stoji flzlčki i duševni organizam njemačkoga muža Ispođ niveaua žene, kad se tako nešfo može da desi. Ili — drugim riječima rečcno, — Parižani su došli do jednodušnoga ,,os\'jedočenja 11 , da je svaki Nijemac sinja kukavlca! No možda se baš toga datia našao bilo koji gospodin, koji je značajno podlgao svoj kažiprst u vis i namrštena lica htio da izrekne jedan govor. koji medjutim nije mogao da svrši. Taj je čovjek možda rekao: .,Moje gospodje i gospodo, ako su Nijemci u istinu sinje kukavice, koie se predavaju prvoj boIjoj babskoj skupini, onda ja ne mogu da razumijem, da : . . .“ U tom je času govornfku bez sumnje zapela riječ u. grlu, jer su ga pogledi svili ostalili htjeli da probodu. A u tižini koja jc r.a to nastala, razvijao je dašto svakt pristitni slušatelj dalje nlt govornikoviii misll. A mo’žda da su baš Istoga časa raznosači pariskih listova deručim glasom nudjali ru prodaju najnovije izvještaje o dogadjajima u Champagni i na flaitdrijskom frontu, i da je čas docnije svaki pojedinac zjtao. lcako su zapravo svršlli pokušaji prohoja sporazumnili sila uopšte a Francuza napose. Može biti, da je onaj raziimnl govornfk u tom času onaj broj ,,Tempsa“, koji je pun livale za ruske amazonlce, ogorčeno zgužvao, i sjetio se stotinu hiljada svojih zemljaka, koji su žrtvovani u straliovitim no bezuspješniin borbama protiv njeimačkih Itulčavica na krvavim razbojlštlma sjevcrne Francuske; kao §to se tnožda sjećao i svoga vlastitog jedlnca sina, koji je takodjer učefstvovao u tim horbama . , . Možda đa su i drugi sa svojim boljim ,,ja“ vodili nečujnl razgovor i ovalco argumeiitirall: „I tako stojimo ml, hrabri i junački Francuzi, v&ć pune tri godine u borbl sa njemačkim kukavicama i joŠ svedjer nismo kadrl, da ili iz najbogatijili polcrajina naše mile domovine istjcramo na liačin, lcako to oni zasiužuju. Na našoj se strani bore milijunl Engieza, Rusa, Portugalaca, Američana, Crnaca 1 , Indijaca, svc sami

muževl, koji se ponose sa svajjim narodnim junaŠtvom i lcoji sa svalcom kaplju krvi žcle ono šta im ntf uspjeva. S nama se bore industrije po-, lovice svijeta, s nama nasrću sve t&T lcovine tehnike 1 sva zloba jačega kapitaia protiv neprijateljskiii linija — pai ijjalc, pa ipak . . . Ako šu Nijemci iT istinu lcukaviee koji podlijcgaju siabitit ženama, kako mogu onda tek da sa^ nazovu naši muževi, lcoji ne mogu d* svrše ni sa pobjedjenicima slabogai spola? . . .“ I nakon ove siioznaje. lcoja je od jednom izbila ’z najzabitnijeg kuta francuslcog srca, dogodilo se možda da se sakupilo par odlučnijiii elemenata, da podju u redakcijU ,,Tempsa“ i ondje prema zasluzi izbatinaju famoznog ,,petrogradskog“ izvjestitelja te mu tako dolcažu, lrako ja on sa svoje vijesti ponizio vlastiti svol narod više nego li omraznutog neprijatelja. Ali tie, tako to za cijelo nije bilo.' Francuz je slijej) kad ljubi, a slljep f gluh kad mrzi. Njegova mr'žnja zatrpava sva vrela razbora l lcgilce r gova rnržnja je nerazboritost i naduvena taština u istt mah. S ioga ć« Francuz morati da prevali još teškl l daleki put, dok dodje do poštene rukd pomirnice, koju su mu nrtižiie središnje vlasti.

Ofenziva protiv Rusije. Francuski glas o ruskom porazu. (iN'aročiti brzojav „Beogradskill Noviua T ’ji Ženeva, 8. avgusta, Povodom osvojenja Černovica plš« potj)uicovnik Rousset u „Liberte“-u: Polpuno su izgubljeni uspjesi dvogocliinjibf junačkih napora. Sve žalosnijl obrt, koji uzimaju raski đogadiaii, daje povoda ozbiljnom razmišljanjit. Otpočelo napustanje iVloldavije. (NaroČiti brzojav „Beograđskih. Novina''), Basel, 8. avgusta. „D a i I y C li r o n l c 1 e“ javlja iz Petrograda: Rumunjski mluistrl su prispjeli u Pctrograd da vode pregovore o prijemu rumuujskih bjegunaca u Rusiji. Povodom ruskog povlačenja iz Bukovire i tnočelo Je napuštanje Moldavije. Svršetak. [Naročiti brzojav „Bcogradskili Novina'*/ Stockholm, 8. avgusta. Švedska štampa dostojno ocjenjuja vojničke uspjehe vojske srediŠnjih vlasti.

Podlistak. j Sretna pastorka. Narodna pripovijest iz Bosne. Ono je bila jedna Žena, pa Imala 1cćer i pastorku. U komšiluku se oženi jihov prvi susjed. Majka nakiti svoju ćer, i povede je na veselje susjedu, da 1 igra kolai, a pastorku ostavi da čuya kuću. To bijaše pastorci vrlo žao, Što i nju maćeha nije povela 'sa sobom, da i ona igra kolo. Pošto je majka otišla sa svojom kćerkom da veselje provodi, sidje pastorka u podrum, pa oe reći kravi, koja je ležala u podrumu: — Krava moja, sestro moja. Krava odgovori: — Ama, što ti je, bona ne biia? Djevojka kaže sve, što je na stvari. ^ Krava se mailo zamisli, pa reče: — Uhvaiti me za desno u!io. Djevojka je uhvatl za desno uho, a fz uha ispade kutija. — Otvori kutlju! — reče krava. Djevojlca otvori kutiju 1 žačudi se. Ima se čeimu 1 čuditi: kutija, napunje. ha raznog odijela: tu su tl: džanfezli dimije, koparan, vezen suhom svilom, a fermen saljeven od suhog zlata, papuče popođjeme modrom kadifom, vezene svilenim gajtanom, a kapa naklcena draghn kainenjem, oko kape pqredaie se žute madžerije. , — Ama, poznaće me maĆelia, pa će jne reziliti, |to sam kuću ostavila. — Hajde ti samp, pa se ne boj! -rreče Icrava.

Djevojka se obuče. Odijelo joj piista kao da je za nju lcovano, 1 podje u susjedovu kuću, da i ona veseije provodi. Čim je došia u kuću, odmah izidje u avliju, da kolo voda. Člm se promoll, onaiko sva u suhu zlatu, svak se začudi, čija bi to djevojlca biia u •tako lijepom i skupom odijelu. Nilco joj nije imena poznavao, niti je znao, čija bi blla. Bogme svl momci, koji su se u kolu nalazili, ostaviše sve djevojke, 1 počeše ašikovati sa njom. U tom lcolu bijaše i njezina sestra po ocu. Kad je ona to vidjela, kako sa ovom djevojkom svalc ašikuje, ode ona u lcuću I reče maiteri, da se sprema kući. Kad je maiti to čula,‘ počme se odmah spremati i podje kući. Kad je to čula nakićena djetvojka, da joj se tnaćeha i njezina kći spremaju kući, brže bolje ostavi koio, i poleti prije njih ku’ćl, da se ne sjete, da je ona io bila. Došavši kući, odmah sidje u po'’drum svojoj kravl. — Evo, draga kravo, ja sam došla natrag I evo ti opet donijela kutiju I u njojzi ono odijelo. — Pa dobro. metnl ga opet u moje desno uho, pa hajde u kuću gledaj svoj posao. U tom dodje lcućl mati sa svojom. kćerkom. — Ne znaš moja sestro nešto no-. va, reči ć« pastorci scstra po ocu. čLA — Što je hajruUah?, — Danas, mi cure, Izadjosmo u b’ašču, da kolo vodamo, k’ad II se otvqriše avllnska vrata, a na vrata promolf se neka cura, da se jo oii n’jesu ir.ogie nagiedati. ^ — Ah’, iija bi to' cura hiorU bW?,

— Ne znam ja valiali! — A znaš još nešto, Zejno?, (Tako bilo ime pastorci.) — Sto je? — Pa opet kakve haljine ima na sebl? To u svom životn nijesam još vidjela. Ama ne znaš, šta ćeš na njojzi prije pogledati: ili bl kapu, ili dimije, ili papuče. To H je onalco, sve u suho zlato saJjeveir«. — Čija bi to oura bila, — ja rabbl? — Pa je 1i ostala iza vas? — Ja, sestro ne znam. Samo znam to, da je nas bllo plahili I vrlo Iijepih cufa, all ona kako je došla i pomolila se, svl su nas momci ostavili i pribjeg.ll na njezinu stranu. U tom sam i ja zovnula majku i eto došla kućl. — Da B6g na hajlr okrene, čija ’oi fo cura blla? — Ja, seisfcro, ne znam: onalcve cure nfcti sam vidjela. niti ču ikad više vidjeti. Kad bi drugog dana, opet nalciti majka svoju kćer, i podje susjedu na veselje, a pastorku opet ostavl da čuva kuću. Pastorka opet sidje kravl, l kaže joj šta je rta sfcvari. Krava opet reče: . — Uhvaiti me za desno ulio, pa će ispastl kuitijai, 1 u njoj naći ćeš odijelo. Obuci se, pa otidjl 1 ti kolo igratl. Djevojka to Jedva dočeka. Uhvall kraivu za uho, kutija ispane, odo u kuću, i nakltl se §to bolje može. Ona ode u kolo l primami momke kao i prvi put. Opet se mati l kć! povrafte- kućt na vrat na nos. Djevojka se

povrati prlje njili i uruči kravi kutiju sa odijelom. Kad su došli kući. počme opet materina kći njoj pripovijedati, što je bilo. Kad bi trećl dan, opef se matl spremi, nalciti svoju kćer i podje na veselje, a pastorku ostavi Icođ lcuće. l'o bi pastorci vrlo žao, pa sidje kravi po odljelo. Krava opet dadne. Ona se nakiti kao i prije, pa podje u Icolo. U isto vrljeme dočuje carski sin, lcako ima već tii dana, da dolazi u to kolo djevojka, da je na svijetu Ijepše i odjevenije nema. Podje 1 taj carski sin, da iu viui. Došavši u kolo zbilja, njemu se ta cura dopane. — Počme on malo po malo i ćosaiti — ašikovafi, pa bogme v za ruku uhvaititi i kolo vodati. — Čim se carski sin bio uhvatio u kolo do cure, dočuje ona, da joj se maćeha sprema kući, trgne ruku carevu sinu, i počne bježati prije mačehe. Ona poteci, a t carev sin za njom. Trčući kući, spane joj zlatna papuča s noge. Čarski sin ne bude lijen, uzme papuču, pa s njom za pds i ne htjedne dalje frkalti. Djevojka ostevi i kolo i papuču, a samo da joj maćeha ne saznade. da je ona u onom kolu bila. Onalco umorena dotrči kravl i reče: — E, kravo moja, sestro moja. Sve ti u redu nosim, samo Jednai papuča trčući spala ml je s noge, pa ja; onako, Ićako sam potekla da prije maćehe stignem, onako ml je spala, l ostala na cesti. — Pa. znaš li', bona. ko ti ju uzeo? — Bogina ne znam! — Samo znam, da je nekakav rnlad i lljep mo-

mak zia mnom tricao, pa ako je on lrije uzeo, ja ne znam ko b! Ju drugl uzeo. — Pa, dobro, naći ’ćeš t[ papuču. — Metni sanio kutiju u uho, pa hajde u kuću, dolc ti nije maćelia došia! Poslije toga pusti car telala, da proviče. neica sve cure, koje su bile u onom kolu, dodju opet tamo, pa će so mjeriti jedna zlatnai papuča s noge. pa kojoj bude taman stajala na nozl, uzeće je za ženu. Čuvši cure, što je telal vikao, sve se spreme, da dodju u ono kolo, 1 da mjere, samo nije došb ona pastorka, što je bila papuću izgubila. U isto vrljeme razboli se carcv. at, te car pusti opet telala, da proviće. ko bi znao izliječiti careva konja, neka dodje u dvore, pa ako lzliječi konja, 1 ako bude muško, daće mu pašaluk, a ako bude žensko, dobiće veliku nagratdu od cara. To dočuje i pastorka pa će reći maćehi: — Čuješ majko, diaj Boga ti, mt smo 1 tako siromašnl. pa eto svak je' lšao, da liječi konja. I niie mogao izliječitl, daj pusti i mene, da i ja okušant llječM ga. Na to maćeha odgovori: — E, tl znaš šta. de tl radi svol posao, a mahni se tih poslova. — , Dočuje to pastorkin otac, pa 2* reći: — E baš, kad lma tako merak, pustimo je, pa neka ode I neka okuša U* ječlifci konja. Mačeha bude kajll. a pastorka rcf* dje carevim dvorlma. Došavšl u cacske ’dvore, zapita 10 cair: — Djevojko, Što sl t! došla? Ona kaže, da je došla, da izliječi ca-