Beogradske novine

Izlacet flnavno u ]utro, pone djeljkom postijo podne. Pojedinl brojevi: II BMgradfl I fl I3p.ljfldr.utla od «. I kr. dflta p« djflfll fld. . . . 8 ktlflfi U Hr*«t»»ol-Jlavonl|t, Be«»l-K»rc»gflt!nl I OalmsolJI p« cijeni «C. . . . . .10 btler« Irvfls oreg podraej« p« djenl ad. . . .12 tielor* ■ Oglasl po cijeniku. a Uredništvo: BEOGRAO, Vuko Karadžlio ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanja pretplato TopllEin venac broj 21. Telefon broj 25. Prlminjo oglasa Kneza Mlhajla uL brol 38. Telefon br 245.

M|ase£na pretpiata: U BMgredu I « trtjtvlmt up»>J«dhfltkB «• >■ I kr. tfltfl i« bojna I etopn« peita . - 2*U Boegrad« Ifl doiUvom ■ ku«a ... O'BO U HrrflUk« I -Slflrcoip, Boul-Haraflgntal I Dfllmoeljf £-60 U estflllra rrajevlm«Aufltrs.ug.rake m«n»rb;j» 3U Inostranstvu ........... 4-BO

Br. 246.

BEOGRAD, petak 7. septerabra 1917.

Godina III.

Pobjedonosno odbijanje svih talijanskih napadaja na Goru sv. Gabrijela. — U južnotn dijelu visoravni Krasa zauzeti su na juriš prednji neprijateljski rovovi. Širok put za Pelroy;ratl. Švcdski Jlstovi o jtadti RiKe. (Naročiti hrz-'. ..Ucogradskih Novinn' ) (NaroČitL brzojav ..BeoKradskib Novlua")

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 6. septembra. Istočno bojlšte: Na bojnom fronlu general-pukovnika nadvojvode J o s i p a tnnogosiruko živahnija borbena djelatnost. Talljansko bojište: Juče prlje dvanaest dana zapoeeli su Talijani sa svoiim velikim po osnovi izvedenim napadajetn protiv O o r e S v. G a b r i j c 1 a. Snažne topovske masc kao i naše sprave za bacanje mina ujedinile su kroz ninofco satl svoju vatru protiv naših visinskih položaja. Na uzanom prostoru jurišata je đanju i noeu ralijanska piešadija u jakosti od Kajmanje osam brigada. P r e k j u č e jeborbadošla do svog vrh u n c a. Vrh gore mijenjao je u borbi, koja jc naginjala sad na ovu sad na onu stranu, više puta svoga posjcdnika. No veselje je neprijatelja, koji je težio za jedniin senzacijonalniin uspjebom, bilo prerano. Požrtvovna uzdržljivost i ž iI avos t n a š i h 5 e t a z a d o b i 1 a j e n a đ m o ć. 0 š t r i m protivnapa-Jajem obuh va ti 1 e sunašečcte n ep r i j a t e 1 j a i o d u z e 1 e m u z e miiištc, koje je uznrogao priVremeno zaposjesti. .1 u če u P o d n e b i 1 a j e 0 o r a S v. O a b r ijela opet ponovo poipuno u « a ŠI m r u k a m a! Uveče je jedan uapadaj krvavo odbijen. Talijanska sakupljavanja četa u dolini stavljaju n izgled dalje borbe. Istočno od Q o r i c e odbili smo djelimične uapadajc. N a 1 u ž n o m d i j e 1 u v i s o r a v n i K r asa t r a j a 1 a j e b i t k a c i j e 1 i d a n. Talijani su izbačcui iz svoj i h ii a j p r e d n j i ii r o v o v a. N a š a Ji r a b r a p]e š a d IJa po b jeđ n ičk i s e o d r ž a 1 a u z a u z c t i trt 1 i n ijaina ii prkos s v i li p o k u š a j a ineprijatelja, d a s v o j n e u sP j c h i z je d n a č i j a k i rn p r o 1 1 vii a p a d a j i m a. Broj zarobljenika, učinjenih 4. i 5. septembra u ovom borbenotu ftodručju, p o v i s; o s e ti a lbO .časnika i preko 6300 vojnika. T r s t je Mo ponovo ciljem dvaju talijanskih vazđušnih napadaja. Načelnik glavjtog stožef'a.

S V i C' e! Iz gustoga onoga dima, koji se nadvio nad krvava razbojišta svjetskoga rata, nesavladive čete. središnjih vlasti mogu već jasno da opažaju trak onoga sjajnoga svjetla, koje im ohjavljuje njihovu pobjcdu. U znaku te pobjede napreduju čete središnjih vlasli ponovno ua istoku — R i g a jc ujihov najnoviji uspjeli. Ali još jedne druge tame počinje polagano da nesraje, — već se razotkrivaju i one laži i klevcte, ko-

jima je naročito Engleska znala da obmaui polovicu svijeta. Zauzeee Rige i parnica protiv Suhomlinova, to su eto dva najnovija dcgadjaja, koja stoje tt najužoj vezi i ako se Ćini da oni u sebi ncmaju nišia zajedničkoga. Nesuzdržljivo je naime prodiranje četa sređišnjili vlasti na istoku skimilo obrazinu s Iica svim onim nitkoviina na dvoru dinastije Romauova, koji su skrivili sadanji svjetski rat. Nikada ne bi jedan Suliomlinov stajao pred zernaljskim sudom, i nikada ne bi ,časna riječ“ generala Januškijeviča mogla bi;i predana sudu poštene javnosti, da svcmoćni mač središnjih vlasti ni.ie izvojšiio tako odlnčnih pobjeda! Njemački državni kancelar rekao je dakle potpunim pravotn u razgovoru s direktorom Wolffovog uređa, da su iskazi bivšcg ntskog ministra vojttog i načelnika glavnog stožera od najvećeg značcnja. Ono što stt oni izjavili, nije doduše bilo ttovo, jer su središnje vlasti u svojint rukama vcć od ranije imale ncpobitnih dokaza, da Jc Rusija svoju vojsku mobilizirala mnogo ranije ’nego li je Evropa u prkos sarajevske iragedije uopšte i snivati mogla o izbijanju svjetskoga rata. No srcdišttjim je vlastima bilo ltemoguće, da ovu istinu rašire inedju naroditna sporazumnih država, ier je čak i neutralno novinstvo, koje većim dijclom stoji u službi evropsko-američke-azijske koalicije, u mnogočem sumnjalo u ispravnost od središnjiit vlasti objciodanjenili dokumenata. Ex oricnte lux: svjetlo dolazi sada sa istoka i to baŠ s onoga mjcsfa, od kuda sc prije tri godine uzdigao prvi crveni žar svjetskoga požara! Opšlrno objelodanjtiju ruski listovl izvještaje o otkiičinia u SuhomlinovIjevont procesu, pa i ako englesko, američko, francusko i talijansko novinstvo pod pritiskom cenzure ili pod silom vlastite zle savjesti prešučuje najvažnije činjcftlce toga procesa, ;o se ■ ipak granice sporazumnih sila ne dadtt hermctički zatvoriii, i neutralni če listovi ipak doći u ruke zavedenint narodima i otkriti im istitm o pravim krivcma straliovitoga pokolja. U tome lcži praktična korist, koju srcdišnje vlasti imaju od Suiio- 1 mliitovljevog procesa. M o r a I n i sc ! efekat sastoji tt izričitom priznanju bivšeg ruskog vojnog ministra Suiio- | mlinova i načelnika glavnog stožera generala Jamtškijeviča, da sn oni sa svim mogućim zločinačkini sredstvima spriječili cara Nikolu II., da svoj stitlbonosni nalog o opštoj mobilizaciji opet opozove. Ujcduo se na Suhomiinovljevom proccsu razotkriia sva ona podia

intrigan'ska igra protjv neumornilt na- ! stojanja njemačkoga ara oko uzdržavanja mira, a isto je tako skinuia i | obrazina pokretačima svega današnjo ga zla u Loiidonu i Parisu. U istinu povjesničari ne će trebati da sc mnogo pate oko sastavljanja predistorije svjelskoga rata i posljednjim časovima prijc njcgovog izbijanja: č i t a v o m j e s v i j e t u d a n a s i s u v i.š e j a s n o, k o je k r i v o v om groznom k r v o p t o 1 i'ć tt! ZJoČinci su svoje djelo priznali pred forutnom suda a tjine i prcd svjctskam Istorijont! Dok Suhomlinov stoji još pred svojim zemaljskim sucima, zavladala je ulicama ruske prijestonice \ - anredna uznemirenost, koju je prouzročilo zauzeće Rige. P e t r o g r a d s e v e ć i s p r a ž n j u j e! Udaljenost Jzmedju Rige i Petrograđa jc doduše još vrlo veiika, pa će četc središnjih vlasti imati da provale još dosta znatan put, prije nego ii stignu do onoga „prozorčića", koji je sebi Petar Veliki sagradio na Nevi, da kroz njega proviri u Evropu; najzad ko zna, da li središnje vlasti uopšte namjeravaju da prodirtt do Petrograda. Svakako je brzina, kojom se nastoji Išprazniti Pctrograd, znak, da oba dikliatora Kerenski i Kornilov imadu vrlo malo pouzdanja u daljti otpornu moć svoje vojskc. Odista tijekom ovog rata uvijek sc ponovo dokazalo, da je ruski „parni valjak“ vrlo dobro i brzo ftmkcijonTsao, kad je >trebalo da sc krećc — u natrag! I tako i u dvoranl petrogradskog suda, pred kojlm ima Suitoinlinov da odgovara za svoje grljehe, odjekuje buka brzog odstupanja ruskc vojskc. — buka, koja sliči uništavajućem cres;endu zakliučnih akorda rttske žalosne simfonije. Poslije zaazeea Rige. Njemačko nastupaliiofj preko Dvhie. h čiti br.-ojav „BcožTadskili Novina”) Bascl, 6. septenibra. ,,M o r n i n g P o s t“ javlja iz PeIrtgrada: Njentačko nas'tipanje preko Dviue zagrožava tieposredno pozadnu vezu 12. vojske s Petrogradom. Povlačenje ruske vojske bez borbe izazivn u Petrogradu veliktt iizbudjenost o držatiju vojskc na frontu. Livlandija i Estlaiidija evakiilsani. (Naročili brzojav „Beojjradskili Novina") Rotterdani, 6. septembra. ,,M o r lt i n g P o s t“ javlja, đa su gubernijo iivlandsku i estlandsku napusiile iz vojuičkih razloga gradjanskc vlasti i banke. Konzulati u Rcvaiu se spremaju da se preselc u Petrograd.

Haag, 6. septembra. Povodoim pada Rige podsjećaju i loadouski listovi na lo, 'da se gencral Ivornilov u moskovskoj konferenci'i lo jao baš te mogućnosli. On jc doslovno rekao: „Nedavno jc je'dan puk napuslio svoj položaj na Rigi. Samo zapovjest, c'a se jjuk uništi, pobudila ga je 'da se vrati na zad. Ako nani naša voiska ne pomogno da o'držimo obalu u zalivu Rige, onda će neprijatelju biti olvoren širok put za Pctrograd. Njemačke pomorske snage kod za' uzeća Rige. Kb. Bcrlin, G. scptemb'ra. \Volffov ured javlja: Pri osvajanju Rige i Dunamundc su učcstvova'.c zajediiioki i sjcveroistočno pomorskc boratko snagc, koje su potčinjene vrhovjtont zaporjedništvu. Po'dmornitc i kurlaiidska flotila prodrli su u zaliv Rige, koji je bio zatvoren ruskim minskim zaporima, mrcžama i drugim preprekama. Odlučnoin potporom divizijc prouaiazača miua oni su gadjali s mora Diir.« miindo i rusko čele,: koje su se nalazile u bjcgstru na drutnu za Pcrnickel. Jednovremeuo su oni svojim pji u. tvom u rišlvom zalivu spriječavali rusko pomorsko »'inage da s mora gadjaju našc četc. Sa uspjehom jo pomorska cskad.i'a naše jvotnorskc letilačke stanice napadala \Vindau i Agernsoe, jtozadnc vo e Rusa, željeznice i drnmcvc, koji vodc prema istoku, gadjala je vozove koji sn izlazili iz stanica, na kojima su Rusi bjegali. Postignuti su nmogobrojni pogoci. Mnogi ruski panu' brodovi, koji su izlazili iz Diinamunde, jvogodjcni su bombatna, ostali su u pristanistu obuzcti jilameuom. Francuska štaiupa o zaiizeću Rige. (Naročiti brzobsv „Beo'jradskih Novina") Bern, 6. septembra. Po jednoj pariskoj vijesti piše „Echo de Paris“: Nijetnci stt nastupali sa 12 divizija protiv Rige. Kad ruska vojska ne može da int dade ozbiijan otpor, onda su Nijentci n položajtt, da skoro bez borbc dodju do Psovka i Petrograda. — Držanje cjelokupnc pariske štampe je kao utučeno. Ni jedan list sc više nc uzda u Rusiju. Sva se nada polaže ti Ameriku. Značajno je, da agcncija Havasova otvoreno priznaje njemački uspjeh i da opisuje, kako' je nepovoljno uticala na petrogradsko stanovništvo vijest o padu Rigc.

Stockholm, 6. septembra. Pad Rigc jc izazvao u švedsko.i Šiampi veliktt uzrujanost. Prv: listovi govore o tom dogadjajtt ti svojim ttvodnicima. „Svenska Dagblad“ podvlači značaj pada Rigc i misli, pitanje je sad, da li je to uspjelo njemačko nadiranje jedno zasebno preduzcćc il! je uvod u veliku akciju protiv Petrograda. I.ist napoininje tobožnju izjavu njemačkog ministra vojnog, koja kazuje, da je on za vcliku ofenzivu, da bi sc njomc odvojiia Engleska od Rusijc. „Dagens Nyheter“ »uta o uzroku t'ako naglog ruskog povlačenja i veli: Ne možc sc predpostaviti da jc rttska vojna uprava napustila tako važnu tačku kao što jc Riga, naročito u vremetut kad stt Nijemci na zapadnom frontu tcško napadnuti i kad su zaposlcni upornom ofenzivom na Moklavi, te nc mogii imati kakve vcćc vojničkc masc za front na Rigi na raspoložcnju. S (oga je to teško drukčijc objasniti nego đemoralizacijom tt ruskoj vojsci na frontu Rige. čudan je slitčaj, da jc vijest o padu Rige stigla onog istog dana, kad je stiglo i saopštenje, da jc viada Kerenskova potvrdila obećanie carevo, da Rusija ne će zakijučiii zaseban mir. Ako i u drugim ruskitn vojskama vlada fakvo isto neraspoloženje prctiv prodtiženja rata, onda će to morati imatl jak pritisak u pravcu za opšti mir, naročito kad se ima posla s Njemačkom, koja je vcć izjavila da ie gofova na tnir na osnovu obostranog sporazuma, bez aueksija i odšteta, kao i z. budtići poređak izmedju država. Dalje promjene u ruskom glavuoui stožeru. (Naročiii brzojav „Đcosradskih Novina“) Ženeva, G. septeml>ra. Juče je privremena vlada održala vanređnu sjčdnicu, u kojoj je rijcšeno, da se s pogle'doin na dogadjaje na froutv Dvine preduzmn i 'dalje promjene n glavnom stožeru. — Povodom \-ijesti o padu Rige govori pariski ,,Matin“ u novim nepovoljnim pitaujima, koja će od privremenc vladc zahtijevati nnjvcću mudrost. Rusi o lijeinačkoj otenzivi na ironfu D'vine prije njezinog izvršenja. Kb. Berlin, 6. sejttembra. ,,B i r ž e v i j a V j e d o m o s t i'* javiie su u dopisu iz Rige od 16. a v g usta pod tiaslovom „Ncosnovano s'ra' hovanje od njemačkc ofcnzive ua fron-

Podlistak. .MUorad M. Petrovič: S e n k e. Pepeljuga. Ožeui se nekakav cat iiajljepšom djevojkom n carstvn svome. Pošto proyede s njome mesec medenih dana, on jo zatvori u jedan o'd najljepših svojih dvorova, i 'đađc joj dosta blaga dvorkinja i paževa da je sltiže i zabavljaj’u. Bcjašc se rcšio da sc samo po je'danput .u godini po jedati mesec modenih dana sa njom sastaje, i onda jo sakrijo od svela, da joj nel>i faj svet pogle'dima lol>otu ispio; da no bu'de ničija više nego »iamo njegova. AJi kako sc on morašo u prilikania p'okazivati narodu svome sa caricom, to lou za takve prilike biraše najlepše dvorkinje i j>orl gustim velom izvo'djaše ih sa sobom, i one uživahu počasti stojc gospodarice, kojinia se naro'd klanjaše. Lepa carica čeznula je u dvoru kao f'tica u kafezn, i svakog dana izgle'dala pvoga milog i ijubljenog gospodara, Ona ne beše ničega željna, satuo njega. česlo puta ona bi se naslonila na (rešetke s\x>ga prozora i promatra’a svo« ga gospodara, kako ukazuje 'drugima one hnlosti, koje samo njoj pripadahir, T onftla bi 'dugo i dugo plakala. U takviin prilikama, jedan o'd m’a 0ih paževa, čija kudrava kosa l>e5e nalik da nizove čattrica od žute avile, a čije .J>layo duboke oči govorahn jagda ,,N«

zaboravi mol“ dolazio bi kofi nje i le- | šio je. Njcgovo kdage reči ]>ile su slično j cvrkutu slavuja, i padalo su na njenu ! ranjenu dušu, kao prolelnja rosa na mi- j risno livadško cveće. I ona bi kroz suzc, milujući ga po njegovoj kudravoj glavici šaputala: „Uva- ( la <i, utclio moja. Ilvala, bvalal A kad so navrši godina dana, car j so seti svoga zavcla i jtodje u iožnicu j svoje carice. Ona ga dočeka sa stizama, radoš- I ću i strabom. On jo pritišle jva svoje grudi i poljubi je u njeno lej>o čelo, očekujući kišu njenilt poljubaca, ali ona ostale hladna kao mermer, •—• Užoleo sam te se dušo moja', roče car, i nikađ te više neću ostaviii. J Kažri mi šta želiš, i svaka će tvoja želja biti ispunjena. • — Jednu jodinu želju imant, dragt moj, odgovori carica. ■— Ileci je, i odmah ćn fi je ispnniti. Carevinu za tvoju želju!.. *— Samo jeclnul.. — Reci! i Carica_ se izvi iz naručja careva, pridje vratima, koja idjaltu u predsoblje, otvori ih i potraži očema mladog kuđravog paža, koji stajaše u jednom uglu, *— Njegal.. reče carica. >—t I carevinu?.. reče car. •— Ne, na čast ti carevina. Njega, njega hoću, i prišavši brzim koracima paku, klonu fia njegove grudi.

Jos. K. (Zemun): T r o j i c a. Litei'arna causerija. Uz stvaranje vezaa je afekat, dok je stvaranje lnijena obićnogn, baitalnoga u savršeno — ničesa u nešto. Afekat nijc nornialitet duše, a najjači, uajizrazitiji njegov oblik je pervcrznost. U tome leži veza stvaranja i jterverznosti. Da stvoreno djelo dobije odredjcim forinu Novoga, potrebno je prctrpiti duševne fenomeite perverznosfi, koja u tom času inia uzvišenu zadaću: da stvori i n d i v i d ti it m i da ga potencira. Iza toga proccsa ostaje ličnost stvaraočeva steriina i kristalua. U našoj bi se literaturi našla tri kristalna, usadjeiia u jedan lanac: Kristal Janka Polića Kamova nazvan: neustrašivost u istini. Kristal Viadimira Nazora, koji sc zove: istiina tt snazi. Kristal Miroslava Krleže. koji ltcka se zove: snaga u ljepoti. Lanac: neustrašivost u istini, istina u snazi, — snaga u ljepoti, ali nc samo lanac u slici, uego i n pozadini, u duši, ti misli. Jer ova su trojica jeđnako proživjela krizu pervcrznoga poleta, sve dok se nijesu kristalizovali. Govorim baš o Trojici, jer imamo samo trojicu, kojima je život islo značio: položiti temeljc hrama Nove i Naše Književnosti. Zaist, islina, snaga i Ijepota (u svakoj formi Izjave, koja je proizišia direkte iz razuma, volje i srca, — n. pr: Kant, Nitzsche i Hristos eic.) ključevi *u troflh vratiju do prijestoU Zcmlji-

noga Smisia, dok je pjesnik provodič i tumač toga puta... 1 ova formalna veza: Polič Kamov danas jc zaboravljen u uspomeni, kako je zaboravljen bio u živoiu. Nazor je nerazumljiv širini puka, jer je uiitogo pohvaljen, inalo s poimanjem pročitau. A Krleža naišao je već kod poroda ua blještavu pohvalu i prostačku pljuvačku. Nego taj ie formaini ltcnspjeh vrlo dobar znak intelekra i !iterarrome historičaru. Pa ne samo: Trojica, ttego i: Trojstvo. Nazor je volja, on je Otac. Polić Kamov je svjetlost, on je Dttli. A Krleža je Sin. Jer: o;i Nazora simbol, epitet i druge sporedne osebine, od Kamova vratolomna, obijesna sloboda to jc učiniio od presvetoga Trojstva hrišćanskog ovtt našu varijanhi: Od Oca Nazora i Duha Kamova — Sin Krleža. Aii i to jc svc veza u siici. A đuša je ovo: Svaki od l’rojice iztiosi nešio specifično naše: Polić Ka'iiov naše s v o j s t v o, Nazor — našu s p os o b it o s t, Krleža — našc duševno r a sp o lož en j e. Sva trojica dakle zajeđno, u lancu, odrediiiju. definiraju našu rasu. Zato da govorimo samo o frojict. $ Janko Polič Kamov. On je pokazao neustrašivosti u iznošenju istine. U čern leži ta istina? Ne u romantičnoj pozi trubadura, što rod dojmom mlijeka 1 meda južnijcga. mekoputnijega podneblja izvija tercine aureolu i magiji, suu i utvari, apstraktu i pomeni, nego u pozi čovjeka, koji

je gladan i žedau gušće, tečnije hranc bibera i soli, krvi i soka. željan konktetne golotinje i besranutoga griženja bijele puti, — ti pozi čovjcka, čija jc ljubav skroz drugačija ttegoli germanska i ntongolska nemoćna lizattja i meketanja, čovjeka, konttt je Ijubav bijela, čista košulja, u kojtt je iz opće-čovječattskoga stida obukao pohlepnu, krvoločnu strast svoju. Kamov je prvl pisao tt a š u ljubav, koja nam je od Džore Držića do Dragutina Domjanića strana. Kažite, da imatno Begoviea. Pardon, imajtt ga Talijani. A Domjanića Francuzi imaju gotovo svega. A oiiu grupu, što vješto mtoniraju IJed (sistem: Arnold, Hraniiovič) imaju Nijemc!. Tek Polić Kantov je silno naš u svcjoj neprisiljenoj prijetnji i psovki i upaljctioj ljubavi mesa. I to jc Cerina zaboravio da jače naglasi. Svi vi, koji se tako lako sabtažnjavate i poznajete vrlo dobro niatematiku padanja u nesvijest, tte možete da ml govorite o moralu, ogavnosti i odvratnosll, doklegod vant demokratski udarant contra u refrainu: Ovo je golo naše, istina naša!... Ne, ne. Mi nismo sanjari, kakovi satni sebi držimo i kakovima nas svi drže. I zato je potrebno kazati. d a u n a m a nije bijelo ljubakanjc i Molierovo salonsko ćaskanje — u nama je konkretnost sekse i psovke, u nama, europskitn prostacima. Ne vjerujete? Dodjite u naše sclo, da čujete što naš narod pjeva pred starcima i djecom otvoreno I bez stida, pa mi zatirn kažite. kako to. da u