Beogradske novine

Br. 252.

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljk om poslije podne. Pojsdini brojevi: U I □ kr.|«Tlm. zif.iJMn.tln od o. I kr. ht» ro clj.nl 8 kdora U Hrv.t«»oJ-lla*onl|l, Bo.nl - H«rc.|Ovlnl I DalmoclJI po eljonl oi\ 10 kolara bvao avaf pedroCJa pa oij.nl od. , . .12 hol.ro ===== Oglasl po cljanlku. —i UradniitTO: BEOBRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Talafon broj 83. Uprava I prlmanja pretplata TopliEln venac bro] 21. Talefon broj 25. Primanja oglasa Knaza Mlhajla ul. bro] 38. Talafon br. 245.

M]*M(na pretplata: I o iMirala I ■ krajovlmo i.puJMMHm m ■ r • >■ k . r L 6 * t * “ 1 HJ«a I otai»* polt«. . #•U Boosradu .. doitorom ■ ku«u . . . , 5'BO U Hrv.tikoJ-SlovoolJI, Botnl-HoraoftvM | OalmaclJI SOO U a.tallm krajevlma Auitra-ufirak« manarfclji 8‘— ’ U Inoatranstvu 4'BO

BEOGRAD, petak 14. septembra 1917.

Godina III.

Rusija pred gradjanskim ratom. — Smrt bugarske kraljice Eleonore. — Novi politički škandal u Francuskoj.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bečj 1D. septembra. Istočno boilSte: U Bukovini i na Zbruczu traje živahna neprijateljska topnička i izj'idnička djelatnost. TaJljansko boiišie: Traje 'đalje I e s k a n e p r i j a ( e 1 jska lopničkavalra protiv našib po* ložaja na Gori Sv. Gabrijela i istočno ‘do Gorice. Kođ pročišćavanja naših rovova lra sjevero-zapadnom obronfcu Gorc Sv. Gabrijela zarobili smo u vrlo ogorčenim borbama o'd jučcr ujutro 23 časnika i 535 vojnika, a. zaplijeniJ 12 mašinskili pušaka« Odbijene su jake neprijateljske izvidnice, koje su pošle protiv Podlešča. U T i r o 1 u i K o r u š k o j spriječavae su sniježue vijavice i jaka kiša sa luirom svaku borbenu 'djelatuosl. Balkansko bojište: Nema osobitib tlogadjaja. Načeluik glavuoz stožcfa.

Bfltba zo dihtoturu. Vijesti iz Rusije glase tako protivurječno i tako su zamršene, da bismo morali u svrhu ustanovljeuia prave istiue sastaviti naročitu ekspediciju. koja bi na licu mjcsta imala ispitati šta se zapravo u ovaj čas događja u nekadanjoj moćnoj ruskoj iinperiji. Budući da nam to nije moguće, moramo sebi iz zbrke stiglih vijesti da stvorimo bar pribiižni sud satni. I sami engleski listovi priznaju, a tp je vrlo značajno, da se u ruskom haosu ni oni ne mogu više da snadju. To je dokaz, da unutarnjo-politički razvitak raspadajuće države nc može više da zađrži ni sam veliki režiser svjetskoga rata na Tliemsi. Pod takvim okolnostima treba informacijama u pravilu uvijek dobro upućenog njemačkog lista „Vossisclie Zeitung" obratiti naročitu pažnju. Prema tim informacijama Engleska na Rusiji ttema više nikakvog interesa, pa ne bi imala ništa protiv toga, da se središnje vlasti za svoje žrtve odštete na istoku i tako odiistamt od svakog svog zalitjeva na zapadu. K tome se ioš prirnjećuje, da protiv takve politike -- kako se to razabire iz nedavno objelodanjenih Gerardovili niemoara — ne bi imao ništa prigovoriti ni predsjcdnik amcrič•ke Unije Wilson. U savezu s time podsjećamo još i na slične glasove pariske štampe, čiji je smisao bio u kratko taj, da sporazumne sile s Rusijoin više ne računaju i da na njeno mjesto treda da stupe Sjedinjene Države i Japan, o čemu da se već vode potrcbni pregovori. Pokušajmo da u toj cijeloj zbrci nadjemo pravu suštinu stvari. Kao što se moglo očekivati, ne pađa geueraiu Kornilovu ni na um, da na zapovijest Kerenskoga napusti svoje mjesto gencralisiina, pa da slično kao rimljanin

Podlistak. Adela Milčinović: Iz velegrada. Još je jednom stala jncd zrcalo. Potapšala kosu, poravnaia cvijetiće na šeširu i zadovoljno se liasmiiešila. Onda je skupila suknju, podignula je visoko i pošla s pram vrati, oprezno, da ne ošteti fino odijelo u onom neredu. Sad još samo da sletj niz tamne, prašne tavanske stube, pa onc trećcga, drugoga i prvoga spratu — i eto jc na ulici. Tu zastane, navuče lijevu rukavicu, pogleda po finom tankom kaputiću, nije li na njem ostao kakav prašak ili petrce. Sve je u redu. Još lagašno, lijcpo pribra desnicom skute, tako da ne bude prcvisoko, i onda podje. Podje odmjerenim korakom, visoko uzdignute glave. Sihia-jc i malena, rekao bi pupoljče, kad ne bi bilo onili nunih, nejirirodno rumeaili usana. Zašla jc u šarenu povorku šetalaca na obali rijeke. koja na ovome mjestu liči jezeru. Ovo je naime tiajmilije šetalište, kad zapane sunce. a po obali zasine ninoštvo žarulja i svjetala. 1 tako se svako predvečerjc nadje ovdje bezbroj Ijudi svih mogućili staleža, dobe i spola. A zadje ovamo i fukara, svakojaki šareni svijet, koji ne možc svoga šarenila prikriti finim skiipocjenim krpama, a ipak osjeća potrebu kretati sc koji čas mediii — finim — ljudima.

Sula sa listićima svojili lovorovili vijenaca u udobnom zatišju u kakovom zamku pridaje ugodniji miris svomc jelu. On je na protiv odlučio, da s Kerenskijem obračuna oružjem u ruci. Da li on u stvari sa svojom vojskom krećc protiv Petrograda ili jc od toga odustao s razloga, što su mu se možda medjutim iznevjerili neki ranije ’odani mu časnici, ne marimo ispitivati. Svakako upada u oči, da privremena vlada čini sve pripreme za što brži ođlazak iz Petrograda. Zar možda iz stralia pred Nijemcima? To je teško zamisliti, jiošto se prednje straže njemačke riške \ r ojske nafaze još izmedju Dvine i Istočnog mora, imadu dakle na svom daljem prodiranju prije da svladaju velike terenske poteškoče, kraj toga što je razmak od njihovili sadanjih položaja do Petrograda još dosti znatan. Zbog Nijemaca dakle Kerenski i njegovi ministri još ne moraju da pakuju iz Petrograda; biće prema tome da oni to čine iz stralia pred Kornilovom. Ako Kornilov, očeviduo s juga, kreće protiv Petrograda, onda se privremena vlada nalazi u vrlo škakljivom položaju, jer će protiv Kornilova jedva moći bacHi dovoljan broj vojske, o čijoj pouzdanosti da i ne govoriino. U samom Petrogradu nalaze se u glavnom samo kozaci, koji, ogorčeni zbog gubitka svojih privilegija, prema raznim vijes-tima prianjaju uz Kornilova. Na ove se Ijucie dakle Kerensld ne može osloniti, a još se manje rnože pouzdati u raspršene masc dvanaeste vojske, o čijoj je naročitoj nediscijilinovanosti i buntovničkom raspoloženju novi generalisinms Klcmbovski u ncda vnom razgovoru s novinarima nije izdao baš laskavu svjedodžbu. Klembovski je naime potpuno otvoreno priznao, da su cijele divizije te vojske na riškom frontu samovoljtio ostavile svoje položaje. Od srednjeg i južnog fronta pak Kornilov je, ako u istini kreće protiv Pctrograda, privrenienu vladu odrezao. Kako je jaka sila, koju je Kornilov u svrhu svog predtizeća protiv Petrograda sakupio, privremcno se još nezna; velika ta sila ne će biti, jer je Koruilov, — da kolebajući jugo-istočni front još više ue oslabi, — za svoj naoružani obračun s Kerenskijem upotrijebio vjerovatno saino etapne čele, koje o nastavku bezizgiednc borbc hoće još manje da čuju nego li Čete na samom frontu. Kakvim su revolucijonarnim dulioin obuzcte te etapuc pričuvc, vidi se iz zadnjiii vijcsti o teškim uličnim borbama ti Kazanu, u kojem gradu moskovskc četc imadu vcliku lmiku da savladaju robu'njcni garnizon. Kako će svršiti borba za diktaturu, to se još, razumije sc. ne može proreći. Kornilov imade ositn kozaka uza sebe ne samo časnički kor, nego i svc

Ovamo jc zašla i Luce. Već je triput prošla is'tim putem, dtiž cijelc obale i još je uvijek sama. Kad je stigla do zavoja, zakrene u gotovo pusti, sasvim slabo rasvijctljeni drvored. Ovdje jc bilo tilio i ona iiodjc bez misli dalje. Najednom dopru do nje nekakovi zvuci, koji joj bijahu poznati i ona podjc pravcem odaklc su dolazili. Dopirali su iz velikog cngleskog bara nedaleko obale, tia uglu ncke tiiie ulice. Podje onanio ispod arkada, zagleda u velike prozore, zastrte žutim zavjcsama. Nije mogla vidjeti svirače, ali je prepoznala sitne glasove tnandoline i nježne akorde gitare. Nešto je podidje, nalik sjeti i već htjede otići, da se tomu tikloni. Ali teško joj se bilo otkinuti od tih zvukova, koji su joj pred oči dovodi davne, prošle dane . . . Pred baroni bilo liekoliko stoiova medju jiaomama i oleandrima. Bili su sasvim prazni i ona, ni ne misleći, kao o nekoj tudjoj volji, sjeduu. Konobar, koji je stajao na ptagu, pritrči joj i upita nekom povjerljivom uslužnošću, što želi, da joj donese? Zar je nešto željela? — pomlsli Luce, dok je konobar nabrajao: sladoled? Čokoladu? Punč? Kavu...? — Da, kavu — manc Luce glavom, namjestiv se udobno i duboku nasionjaču. Iz pokrajne jc ulioe .smijao Topao zrak od kroz dan ugrijnim pločnika, s rijeke se dizao blagi povjctarac i donosio odnekalc veseli suricli, Na rijeci

gradjatiske eleniente, koji bi konačno u svojoj zemlji litjeli imati opet norliialnc prilike. U tu svrliu je medjutim Rusiji jiotreban niir. pa ako je Kornilov zbilja onakav psU'iota, kakvini smo ga do sada smatrali, onda će njcgovo nastojanjc biti, da spasi što se još spasti dade, kako bi pomogao da njegcva domovina ne propadne sasvim u anarliističkom blatu. Sudbina se Rusije nalazi u njegovim rukama, ako inu uspije da oliori Kercnskog i on dođje na njegovo mjesto. Središnje vlasti mogu mirne duše da prate ovu borbu za diktaturu, za vrijcme koje konjica njiliovog sjevernog krila neumorno i dalje proganja mase dvaiiacste ruske vojske, koje odstupaju u sjevernom pravcu. Onog obzira, lcoji su središnje vlasti pokazale prema Rusiji u prvom odsjeku njezinog gradjanskog rata, one ovaj put ne će imati, nego će đanu prHiku temeljno iskoristiti. „Što propada, trcba ioš bolje gurnuti" uči Ničeov Zaratustra.

Iz današnje Rusije. Borba iziuedju Kerenskog I Kornilova. (Naročiti brzojav „Beograđsktli Novina") Rotterdam, 13. septembra. 0 sukobu izmedju Kercnskog i K o r n i 1 o v a javlja Haroid W i 11 ia m s ,,D a i 1 y C h r o n i c! e“-u: Sukob jc najjasnije izbio ru moskovskoj konferenciji, gdje se debata vodila samo oko toga. Šukob se posljednjih dana bio zaoštrio i dobio ie oblik polemike izmodju armijskih koniesiua sjev ernog - .'ronta i glavnog stožcra u glavnom stanu o nzrocinia povlačenja od Rige. Komesari su se braniii od prekora glavnog stožera, da su se ruske čete kukavički držalc, i vele, da je glavni • stožcr odgovoran zbog liamjernog qireijcrivanja, i io ti korist protivrevolitcijjailOrgan Maksima Gorkog tvrdi šta više; da je glavni zapovjednik namjerno napustio Rigu. da svijet'u ulije strah. Kako sc sad zna, L v o v je već u petak u veče predao Kerenskotn ultimatum Koniilova, i to u pratnji bivšeg zapovjednika petrogradskog vojnog okruga generala F r o 1 o v a. U stibotu je bila ministarska sjednica, u lcojoj su, kako sc veli, učestvovali i zastupnici savjeta. Iste noći su uapšeni Lvov i Frolov, tako isto i oko 50 časnika petrogradskog gamizona. Državnoj banci i petrogradsk'in dioiiičniin bankama je bilo narcdjeno, da u subotu zatvorc svoje urede. U toku toga dana jc petrograđsko stanovništvo, obuzeto panikom, jurišalo tako zvanu Nikolajcvsku željczničku stanicu odakle polaze vozovi za Moskvu; tražcno je da se puste vauređni vozovi. Da li sc sve ovo dogadjalo iz straha

su drlitali miali, svijetli čamci i nečtijno sjekući valove. Kao opojno piće točili se glasovi sa žice inandoline, a meki muški glas zapjeva: „Sul mare luccica 1‘ astro d‘ argento“ ... Lucina se kava već davno ohiadila. Ona je tiiio pratila pjevača, a onda se najednom vcselo zasmijala i stresla, kao da joj je nesto kliznulo tiiz lcdja. Bio je vjelar, koji je zanjihao paominim listom i taknuo joj sc golc puti na vratu. Nu oita u ovom trenu ni.ie mislila na vjetar i paomu. ... Bila je mala đjevojčica u ppderanoj košuljici. Za tople Jjetuc noći sjedili su ona i on na morskome žalti i pravili od naraiičina lista čimovc, pa gledali za njiina, kako jilove morem i gube sc s vida. Zotto — ,,muž“ ujezin — kupiu .ie po pijesku pužiee i donosio ili njoj, a ona ih navodiia na konac i nizala tako lijepu ogrlicu scbi oko vrata. I baš kad ga litjede upitati:. Jesam li lijepa? prospc joj se nešto liladuo niz ledja, a iza nje zaori vcseo, objestan smijch. Za njom je stajao Zotto s velikom školjkom u ruci iz koje joj je sasuo vodu za vrat. Ražljutila se, pa ga i udarila Šakom u ledja. A on ju onda uhvatio za obje ruke, evrsto, nije se mogla ni maknuti, pa ju stao ljubiti u vrat, u ulio, u licc. Zaludu sc otiinala. — Ti si mi žena •— rekao je Zotto — ja tc smijem poljub tj. Tri ga datia nijc pogicdala.

zbog nastupanja Nijemaca ili povodom vijesti, da će izbiti unutarnji nemiri, teško je utvrditi. Kb. Amsterdam, 13. septembra. Ovdašnjim se listovima javlja iz Londona pod 11. o. mj.: ,,Times“ donosi očevidno jako cenzurisani brzojav iz Petrograda, u kome se veli: Pregovori s Kornilovom su trajali u nedjelju cio dan. Kornilov se oclhično protivio da podnese ostavlui ili da sc viadi pokori. On je liaređio da se u glavnom stanu napsi vladin komesar, Kerenski je pak naredio da s uapisi poslanik u dumi Lvov. I ako je proglašeno vanreidno stanje, ništa se u Pctrogradu u običnom životu nije izmijcnilo, samo na raskršću ulica stoje jake straže. Jaka se pažnja obraća automobilskom saobraeaju, što je pouzdan znak, da se nešto spreina. GRADJANSKI RAT. (NaroCiti brzojav „Beogra'Jskili Novina") Beč, 13. septembrn. ,,N. W. Tagblatt 44 javlja iz Stocklioluia: Sve su brzojavne veze izmedju Finske i Stockholma p r e k i n ut e. Ali ipak stiže dovoljno vijesti, kojc upućuju, d a j e u t o k u v o j n i č k i d v o b o j i z m e d j u Kerenskog i K o r n i 1 o v a. Zapovjednik Petrogradn Klembovski, koga jc Kerenski imenovao vrliovniin zapovjednikom raspolaže s 35.000 ijudi pouzdanili četa. Svakog časa se očekuje dolazak 20.000 Kerenskom vjernih kozaka. Kleinbovski je naredio da se dvije glavne željezničke pruge jugo-zapadno od Petvograđa jioruše. G o v o r i s e, d a s c B r n s i 1 o v s d v i j e d i v i z i j e n a ! a z i n a p ut u d a p o m o g n c K o r n i I o v n. Ž c1 j e z n i č k i s a o b r a ć a j j e s a sv im o b u s t a v 1 j e n. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"; Stockiiolm, 13. septcmbra. Prelco T o r n e a stiže vijesr, d a Korn i 1 ov produžuje s vo j poh o d p r o t i v Petrograđa. Kerenskom stoji na raspoloženju čete, koje su povučene u Petrograd. Sukob se o č e k u j e k o d L u g e, (50 k i 1 o m et a r a o d Pe-trogracla. T i m e b i 0 t p o č c o gradjanski r a t. N i j e isključeno, daćeseon rasp r o s t r i j e t i p o c i j e I o j R u s i j i 1 d a ć c i m a t i sudbonosne pos1 j e d i c e z a i s t o č n o b o j i š t e. Kornilov ltoće niir (Naročiti brzojav „Bcogradskih Noviiia") Bern, 13. septeinbra. ,,B c r n e r T a g b 1 a 11" je 'donio 1. ov. iuj. jzvješlaj o‘d svog clobro obavijoštenog 'dopisnika o ulozi. koju sad igra Kornilov. I’ tom se izvješlaju u glavnom vcli ovo: Dokle Kercuski iioćc <la posiaue šlo

Sjedila je sama na žalu i nizala pužiće za narukvicu. Vcć joj i dosadiio. Podaljc, na kamenu, sjedio je Zotto i pecao ribu. Ali ona je uobro vidjela, da njemu nije do ribe. Navukao je šeširić na oči i škiljio u iiju, a riba se već dugo trzala na udici. — Saino ti gledaj - misiila Liicc .— nc ćti ja prva k tebi. I sapela je narukvicu oko ruke, ustala i uzdignuv ponosiio glavu, stala se šetati, kao kakova kraljica. Zotto je bacio udicti, dotrčao njoj i obujtnio joj koljena: — Kalco si lijepa, Luce! — U istiiui? rekne naivnom radošćti. I zaboravila je. da ga tri dana nije litjela ni pogledati. — Lijepa se — ponovi Zotlo. A k <1 ja budcm vclik, kupiti ćtt U ogriicu od crvenih korala. — Od crvenib! Kao krv crvenili korala?! Kimnuo je važno glavom, a kad ga je ona još malo ko stimnjajući upitala, kako ćc on to moći — uspravio se ponosno i rekao takovim glasom, da je odmab povjerovala: — Sve ćtt ja ntoći, kad btulem venk! U tom je času on njoj iiosiao važna osoba. Kad bi joj on sada zaiio vode za vrat, ona ga ne bi udarlla. Sasvim se bojažljivo taknula njegove ruke, pa ga plalio pogledala. — Jel dc, onda ćeš ini i baljim kupiti? —

o'danfjL sluga sponizumnik sila, dollc ja Komilov u poslje'dnje vrijeme zanzeo sa svim 'drugo stanov'ište. Kornilov je uvi‘dio, da s deselkovanjeni ne može ništa učiniti. On više ne vjertije ni u m o g u 6 n o s t s a ni e d e f e n ■/. i v e. Najz a d j o K o r n i 1 o v ogorčen p r o t i v d r ž a n j a e n g 1 e s k i li v o j n i č k i h m is i j a k a k o u prijestonici t a k o i na poje'dinim fronloviina. Sve je to doveio Kornilova dolle, cla je pribvatio gledište radničkog i vojničkog savjeta. On se već nosi mišJju, đa sc u ime vojske stavi na. čelo pokreta /.a mir pa 'da lako udje u borb u p r o t i v Kerenskog i s p o r az u m n i h s i I a. Oko polovine avgusta jc Kornib.v poslao pismenu 'dostavkii privremenoj vla« di, u kojoj je razložio nemogućnost i beskorisnosl prodiiženja rata i otvore« no izjavio, da je Kercnski promijenio svo'je mišljenje, da je iznevjerio ra'dnić ki i vojničkT savjet i da na štockholmskoj konferenciji ašiknje sa Kngle-k'nin, Ovia je dostava u Pefrograđu djelovala kao bomba. Kerenski je pozva > upravnika minislarslva vojnog Saviukova, jednomišljenika Kornilova. da |»odnese oslavku, čemu se ova’j nije Ji’tic* odazvati. Kercuski je bijesmo oJ ljuiine, ali je svoju osvetu o'dložio za moskovsku konferenciju, da se na njoj razračuna s Kornilovom. Ali je u Moskvi đrugčije ispalo. Jzjava Kornilovu na konfcrenciji je » a svitn izopačena. Sve što je Kornilov govorio o uemogućnosli produženja rata i o potrebi da se prekinu neprijaleljstva, ugušeno je, a novi program Korniljevog ratnog cilja jc nevjcruo objavljen. Ivorn i 1 o v j e z a m i r, i t o j l e 0 d 1 o ž n i mir na sviin frontovinia. Njega je pozdravio oduševljcuo vcći dio slnšalaca u dvorani i masa, koja je napolju dcmonslrirala. On je slavljen lcao jeđini spasilac Itusije. 0 svemu ovome, uprkos svcmoguće engleske cenzme, saznaće se uskoro vrlo opširno. Francuski i talijanski lisiovi o sukobii izmedju Kerenskog i Kornilova. Kb. Lugano, 13. septeinbra. Lrancuski i talijanski listovi, pa i oni demokratskog pravca, izjavljuju, da bi im biia iniiija pobjcda Konii'ova, jer od njega očekuju pojačanje vojničke nioći i ratnih ciljeva Rusije. Engleska štampa o sukobn izincd.iu Kerenskog i Kornilova. (Naročit; brzojav ..Bcogradskili Novina") Haag, 13. septcnibra. ,.T i m e s“ predbacuje Kerenskom. što je neprekidno popuštao savjetu, što je njegov kobni uticaj u Rusiji pojačavao i time postao saučesnik u s 1 o m u. ,,Daily News“ veii: Od inoskovskc konferencije raskid izmedju Kornilova i Kerenskog, oko, kog su se prikupili svi reakcionarci, bilo jc samo pitanjc vremena. Medjuliin se Rusija

— Sve ću ti kupiti, štogod zaželiš — prckinu je on samosvijcsno. — Onakovu haljinu, kakovo je nebo, plavu. plavu sa srebrnim olilačićiina...? — Da. — I još jednu ćeš mi knjiiti, jcl dc? Tamnu ko noć i postiiu zlatnim zvijczdaina . . .? — I takovu. — Sa dugom povlakom, jel dc? — Sa dugoni povlakom. ! lia povlnci će liili zvijc7.de. — Ali! klikiuila je vcsoio Luce, odrijcšiv svoju pregačieu i pripcvši ju straga, da sc vukla poput povJake. •Ali, kako ću bit'i lijcpa! - - I sva se tresla od radosti, gleđajući, kako sc za njoni vitče povlaka. — Hoćeš nie onda poljubiti? — Hoću! rekla je brzo i sigurno. — I ne ćeš vikati . . .? pitašs on poput kakova suca istražitelja. — Ah, nc! reče, pa sc privi uz lijega, kao inacc. On ju strogo odmakne, pa uastavi ozbiljno: — Pokaži, kako ćcš me poljubitL — Ovako! — pa se pridigne na prste i pruži mu tisne. Ta’tla sc oboja nasmijašo, a ona nolrći klikčući. a Zolto za njom. Uislinu se neko kraj nje nasmijao. Uplašeno jc podigla pogletl. — Vi ste se tako srđačito smijali, gospodjicc, da sam se .i ja, glcclajući vas, morao sinijati •— govoraše konol »r, koji ju je vcć 'dulje pvomalrao.