Beogradske novine

Izlaiei dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevi: II I o kri).rtM npotMmiVa •d o. l kr. Itti m eJjaol it. , . ■ B kileri 0 HrnUtoJ-SltTMil]l, B»inl-H«rMjorIi1 I (MmuIJI p« cljerrt «C 10 fctUri Iivm iv«g fatiutla pt tljml el.. . .12 Belin

MJesoSna pretpiata: 0 iMirMu I • kmjnlmi nntsJtoitulTni «0 r kr. lata u tojra I artptv MltS • • TU Btogrtđu n dutma « tut« .... 2'BC

U Hrratikt J-SlavoatJI, Btul.Htn.tj«'!vl I jj|

BO 260

Otlmtell ... U ttttllm krajevlma lirtlrtujtnit mtRtrMJt _ UUutrmtv« 4-BO

Ogltsl po cljanlku.

UrednlHvo: BE0GRAD, Vuka Karadžlća ul. bro] 10. Tolefon broj 81. Upravo I prlmanjo pretplato TopllSln vensc bro] 21. Telefon broj 15. Primanjo ogloia Knoza Mlhajla uL broj 38. Ttltfon br 245.

Br. 254.

BEOGRAD, nedjelja 16. septembra 1917.

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 15 . septcmbra. Na i s t o č n o m bojištu i u A rb a ji i j i ticma osobitili dogadjaja. Na S o č i oživjela je mjestimice borbcna djclaliiost. Južno od Scla na Soči I z j a 1 o v il o s 3 n e k o 1 i k o t a 1 i j a n s k i h u a p a đ a j a. O o r a S v. 0 a b r i j e 1 a izložcna je teškoj fopničkoj vatri; o d b i j e n i s u d j c 1 imičn 1 ta 11janski napadaji. Broj u nijesccu avgustu s v a I j cfi i li talijanskihletilica i z n os i 32 . Mi smo u to vrijčme izgubili J1 lcfilica. Načelnik glavuog stožei'a.

Crodjonshi rot u Rusiji. lz Rusije dolaze posljednjili dana tolikc silne vijesti, da se iz sve te zbrke ovaj čas ne možc pouzdano ustanoviti, ko je zapravo gore, Kerenskij ili Kornilov. Vijestima petrogradske brzojavne agenturc nc može se previše vjerovati, jer ovo pohizvaiiičiio prcduzeće stoji u sltižbi Kcrenskoga, a!i ti isto vrijeme ne možc se povjcrovati ni •Vijestima švedskih novina, jcr to su većim dijeiom pričanja putnika, za koja nc može niko primiti pofpunu odgovornost. Obično do sada bile sn iipućenc u ruske prilike najbolje englcske novine, ali baš njihove vijesti u posljednje vrijemc vrlo su neznatuc. a fo sigurno zbog oštre ccnzurc u Petrogradu. Nc preostaje đaklc drugo, ncgo od prilike nastojati snaći sc u ovom labirin'm vijesti, u kojima ima malo istine. Mcdjutim isjiunilc su sc jiredpostavke, kojc smo istakli u posljcdnjcm našem članku „Borba za điktaturu". Kornilov je doista pošao sa jugozapada, a sa malim snagama 11a Petrograd, došao do Luga, gdjc sc navodno sukobio sa Kerenskovim četama. Varošica Luga leži na žeijezničkoj pruzi Psko\v—Pctrograd i to baš na sredini, 60 kilometara uđaljena od obib gradova. Značajno je, da petrogr-adska brzojavna agentura nc javlja ništa g kakovoj borbi ili bitci kod Luga, vfć sa nekoiiko riječi priča o ucuspjehu Kornilovljeve protivrevolucijc, pa se ofuda nabacuje sanio ođ scbe pitanje: ka-da i na lcakav način jc podlegao Kornilov? Ovdjc flastaje praznina, koju ne ispunjuje ni vijest „lzvjestije" o promjeiiama u višini zapovjedništvima. Dalje se javlja, da su Kornllov i njegov načcJnik glavnog stožera Lukovski ponudili svoju predaju, što bi oni učiniii iediuo u slnčaju, kad bi njiliovo prcduzcće konaćuo nc uspjeio. Nije se daklc drugo ništa moglo dogoditi: ili je Kornilov potučcn, ili su ga u gi! . Podlistak. 0 srpskim ženama. Itilo lii vrlo tilobro, đa s' 1 oduiau u prvim brojeviiua „Ženskog siijcla" izue.se što vjomija slika našc, srpske, žeue nf ‘današnjem vremcnu. Svakako su iuleresi lirvalske i srpske z.ene vtIo hliski, le Li uppznavajući upore’do prilike, u kojima sc 'danas nalazi lirv'atska žena, Ircbalo Vlobro upoznali i prilikc, u kojima se aialazi srpskn žena, Zato će biti uajbolje, da same govorimo o sebi olvoreno, izuoseći ono, za Sto suio liile sposobne, lcao i ouo, u čemu siuo mora’.c osjcliU tcžinu u ovim dauima, a i Jiferok, zašlo smo je movale osjeiiti. Trebalo l>i više rada i sludiranja srpske žcuc u ‘današnjim događjajiina, kako bi so o njoj 'dala šlo tačnija i vjernija slika. Z:i ovo kr.iiko vrijcme, koje mo odvaja otl prvib brojeva ,,Žen* skog svijcta", ne bili mogla, nc bili smjela Vla sc Iatim lakvog izlaganja, ako no bih Iitjola 'da se ogriješiiu o istinitost. Ah ila prvi bmjcvi ovoga lista ne bi Lili bcz naScg sudjolovanja, molim „Žcnski svijet" da izne.-;e ovo nokoliko rnisli, a 'docnije u tokn daljega našeg zajc'dničkog racla pokušat ću da u listu iznescm sasvim objokiivno stan.e srp* ske žene. * « * Lieneaeno iz zagrebafkog injo-' sečnika „Ženski Rvijet",

Oživljavanje borbene djelatnosti na Soči. U avgustu oborene su na Soči 32 neprijateljske letilice. Uspostavljanje poljske kraljevine.

Srbi i Talijani.

posljcdnjcm Času ujcgove četc izdale. Petrogradska. brzojavna agcncija lic javlja medjutim ni jcdno ni dnigo. Čuduovato jc što su uz Kornilova pristali svi poznatiji ruski vojskovodjo, kao Brusilov, Klembovski, Dcničiu i Kaledin, a ipak je Koruilov navodno podlegao. Kercnskom pstali su vjernf jcdino Dragomirov, Alekscjev i Ruskij, koji je od prvog počctka bio jedini otvoreni pristalica revoiucije. Kad gclieralima, koji sn se podigli protiv Kerenskoga nije uspjelo, da za sobom povukii i svoje četc, izvau svake je sumnje, da je demoralizacija u vojsci mnogo veća nego što sc n opšte do sada mislilo. Ruski vojnici ne dadu se višc discipliuirati, oni vole Kerenskog, jer se po svoj prilici nadaju, tla će jiod njegovom vladavinom brže se razvit: proces raspadanja. Ovakc misli odgovaraju od prilike potpimo ruskoj narodnoj duši, koja je rodiia niliilizani, jedino što taj nije isto što i terorizam, nego više odgovara pogledu na svijet, koji jc sadržan u rijcčima jeduog perzijskog pjesnika: „Prolazi lcraj svijcta, nije ništa!" i što jc sve satlržano u jednoj jedinoj ruskoj riječi — nlčevo. Čini se, da u Engleskoj i Erancuskoj pomalo prevladava mišijeii.ie, da Kerenskij nije onaj čovjek, koji bi mogao da nisku vojskti podigne barcm do stepena njezine nckadaiije vrijednosti. Prijc nekoliko dana saopštili snio nekoliko pesimističkih pariskiit noviiiskih glasova o položaju u Rusiji, a sada izriče „Timcs" svoje simpatijc za Kornilova. koji je dobar vojnik, aii ista novina mjsli, da će i poci najboljim uvjetima proći ninogo vrcmena, dok budc rtiska vojska opct sposobua za boj. Zbog ovog pisanja pariskc i londonske štampe ruska se štanipa mnogo uzrujava i socijalisfička „lzvjestiia“ pišc otvoreno, da su Engleska i Erancuska uvijck od srca mrzilo Rusiju i da nikada nijesu bilc preina njoj iskrcnc. Rusija mora siiina da vodi rat do pobjede. Prcma tomc ovisi o uspjesima gradjanskog rata izmcdju Kornilova i Kerenskoga i daljnje držanjc RusijC prcma lijezinim saveznicima. Posljednji sa otvorcnim ciiiizmom jiriznavaju, da njili interesira samo ons Rusija, koja je u stanju da vodi do kraja rat za lijihove, oduosuo engicskc intcrese; lična ih pitanja uc iutcrcsiraju, pa im je svc jedno pobijcdi li Kornilov — cni ćc dozvoliti da padne Kerenskij, kao Sto su dozvolili, da jc pao i Romanov. Rusiju može spasiti samo onaj čovjek. koji ćc imati dovoljno srca i odlučnosti. đa sc odrečc njezinih saveznika.

(;d jcdnog ngtedi'og r.idikalskog politlCara iz unu rašnjosll dobl'l smo ovaj članalc, l:ome il.ijemo rado mjcsU 1 nnSeui llstti. Oosjiodine iircdniče! Članak’ ,.Srbija i Italija" u broju od sredc Vašeg cctijejiog lista dao mi je povoda, da Vam i ja napišem uekoliko reči. jcr onaj članak kao da mi jc iz duše izvadjen. I ako sam radikal, i do pada Srbije odobravao vladinu politiku, propašću Srbije ja sam razočaran i uvrcdjen. i smatram da mi jc dužnost nc samo kao Srbina, vcć kao i partisana, da ukažem na teške i zlokobne pogreške, kojc je radjkalua vlada po Srbijtt učinila. Ljudi i partije prolazc, a!i zemlja i potomstvo ostaju, i za lijiliovu Ijubav svaki jiošteu čovek mora biti prvo Srbin, iut tek onda parlizan. Na članku sc neću potpisati, 11c s toga što se bojim da izidjem s iiuenom 11a sredinu, neg'o što smafram da je važuije ono š t a sc kaže, a ne k o kažc. Ako je islina i tačno ono što govorim, to je glavno, a ako nije istiua, mogti imati ja ne znam kakvo zvučno ime i velikc titulc, to ništa ne vredi, jer je sračunato na laž i obmanu, a u svakoj jc laži plitko dno, a 0110 što je iskrcuo i istinito to iiine svaki čitaiae da ccni, pa ma bio i najprostiji čovek, Da predjem na stvar. Politika radikaiuc vlade mislim ua njemi spol.inu jHiliiilcu, zasnivala se na dvcma ogromnim zabliidama. Prva je ogromna zabiuda i rdjava pretpostavka bila. što se vcrovalo u n e c sp o r n u v o j n i č k u u a d m o ć li o s t sporazuinnili sila. I>*aeuiialo se. kao jedan i jedan dva, da vojniekoj uadmoćnosti Rusijc, Francuske i Eugleske, Nemačka i Austro-Ugarska neće ni nckoliko meseci moći dati dževapa. Sećam sc kan danas, bili smo n Nišit kad je buknuo rat. i nas>!na!coliko poliiičara iz uiiutrašnjosti i vdlakailforoi liarcdnih poslanika bili siuo še oktir<ili oko Dušana Stefanovića, ministra vojnog. Toga časa beše došla vcst đa ie i Engloska stupila u rat i Dušan jc tada rekao: „Sad možcmo biti rnirni, rat će blti svršen za tri meseca". Ovo su njegove autentičnc.reči, koje niko, pa lii g. Stefanović nc mozc osporiii. ima Ijudi, ko.it su govorili, da ćc Rusi samo šubarama svojim potuči Švabc, toliko ih ima. Druga teška zablnda bila jc u tome, što se snaga Austro-Ugarske s t r a h o v i t o p o d c e n .i i v a 1 a. Nju su smatrali kao trulu zgradu, knju će najmanji vetrić moći da obori. Scćam sc vrlo dobro, kako sn neki naši političari govorili, da jc sama Srbija sa Rumunijom u stanju, da tuče austrougarsku carevinu. To je zabedcžio i ruski gcncrai Martinov u svojoj knjizi: _.,Srbi u ralu sa carem Ferdiiiandom". To podeenjivanje susedne earevine i

dalo je maha našoj vladi da dopusti buškaranje po moiiarhiji i da zauzme ratoboran stav prema njoj. Da je ta prctpostavka jcdna laž \ idclo sc odmah u početku rata, kada su austrougarske vojske prcšle u oiansivu prema Rusima, a vidi se danas najbolje, kad j e d a n d e o austro-ugarskc vojske, sastavljen iz s v i h n a r o d n o s t i carevinc dajc otpora celokupuoj i to n a ci o n a111 oi vojsci. Italijanskc kraljevinc, koja sc lirabro bori i žilavo juriša. Dakle svc su prclpostavkc našc vlade bile ono što kažc lepo naš narod r a e un b e z lcrčmar a. Ali kao Sto je pisac članka u liroju od srede lepo primetio, eovek sc mogao prevariti i zaneti lcpim obcćanjima i još lepšim izgledinia. Ali kad nas je s t varnost rastrezniia, onda smo dužni' i moramo drtigim oeima glcdati na štvari, ako smo pošteni Ijudi i dobrl Srbi. Razoearane sile sporazuina liiorale su lioslc nekoliko mcseci ralovauja tražiti savcznika i bacilc stt oko na Italiju. Ako je Italija u savezti sa Ncmačkom i Austrijom, njoj će se dati obećanja na dobar zalogaj. „Latini su stare varalice“ vcli srpska narodna pcsma. 1 zaista Italljani izneveriše svoje saveznikc i predjošc na stranu sporazuma. U 1 a z a k 1 1 a 1 i j e u r a t n a s t r a n i s p o r a z u m a d o b i v e n j e pn c c n u s r p s k i h z a h t c v a i i nt c r e s a. To se je odmuli znalo u Nišu. Tada se smatralo kao svršcna stvar da Italija traži za scbc Trst, Istrn, Dalmaciju, Albaniju i protektorat uad Hrvatskom i Slavonijom, Da je to istina, svedok je v e 1 i k 1 m : t i n g, k o j i j e n a v 1 a d i n m i g o d r ž a n u N i š u, i koji je bio upravljen protivu o\ ih drskiii i bczobraznih zahteva talijanskih. U kakvom je položajn bila vlada, sastavljena iz tri stranke, lcoja jc u svojoj dcklaraciji od 23 . novembra 1911 . izjavila da rat vodi za ujedinjenje srpskog, hrvatskog i slovenačkog naroda? Muogima jc iada similo, pa baš i nama rađikalitna, da ovakva politika nc voui na dobro. Zar se boriti da sc od Austro-Ugarske očtipa Dahnaeija, Istra, Hrvatska, pa da se dadu ltalijaniina, koji su za nacionalnost tamošnjili Srba i Hrvata opasnost, i koji bi pod vlašću talijanskom izgubili i svoj jezik i svojc imo. ono što im jo najdraže, a što su pocl habsburš k o m m o 11 a r h i j o m v c k o v i iu a s a č u v a 1 i i j o š r a z v i j a 1 i. Nije liam išlo u glavu, da Sporazum. koji sc bori za načelo uarodnosti i za malc narode dajc Dalmaciju Italjji, kad u Dalmaciji nema višc od 3 proccnta Talijana, a 97 od sto Srba i Hrvala?

Pa za tim, Srbija, koja sc bijc za izlaz na slobodno morc da budc zatvorena od lialije i u Dalmaciji i u Albaniji. Zaista jc nezadovolistvo tada tllo vrlo v r eliko i vcćina je tada govorila: „Bolje je da te zemljc i daljc ostanu austrijske, nego da ili uzmti Taiijani“. Jcđina je utelia bila, što se naš svet nadao da „žabojedi" i : ,mačkodcrl“, kalco je podrugljivo nazivao Talijane. neće biti u stanju da realiztiju svoje zahteve, to jest, nećc imati vojničke suagc, da te zemlje osvoje. E, tu sc jedino nismo prevarili. I Iivala Bogu! Driigo jc sad to pitanje šta ko možc ili lic niože učiniti u rata. ali jc žalosno i sramnto od sporazumnili sila bilo, što stt Talijanima dalijustupkc na račun srpskog uaroda. Sto im ue dadoše Tnnis, Egipat ili koju ou svojih zemaija Englezi i Francuzi, jcr bi te zcmijc !talija vrlo rado primila, čak šta višc radije i od Dalmacijc i ođ Trsta. A b e d n o j e i nepatriotski b i 1 o 0 d s r p s k e v 1 a d e š t o j e i p o s 1 c s v c g a o v o g a o s t a 1 a s a s p o r azumnim silama. Jor jiosle svega toga, a danas to znamo aureutično iz usta jednoga Lloyd Georga-, da sporazum Srbiji garanhijc u s i o s t a v 1 j cu je. U scptembru 1915 . Srbija još nije bila propala, i da ic fađa napustiia Sporazum, sačuvala bi ovo što joj Sjiorazum tck ii slučaju svojc liobjcđe (I fo kada?) obcćava, a u isto doba uštcdila bi sebi one silnc žrtve u vojnicima, ljudima, žcnama, dcci, ratnom materijaid 1 privatuom imanju, kojc je posle septembra 1915 . prctrpela. Za ovolike silne žrtvc Sporuzum Srbiji nc obećava ništa vi.šc, ncgo predjašnje stanje, a da je to istina, dokaz jc ugovor sa Italijom. Jer tt .‘.lučaju pobede sporazunmib sila, Itaiija ima toliko da dobije na račun srpskili zalifeva, da znači: Srbija je vodiia i v o d i r a t n e z a s c b e li e g o z a d r u g o g a — z a T al i j a n c. PoHtički i ckonomski položaj Srbije bio bf mnogo gori, nego što jc bio pre baikanskih ratova, jer kad Jtalija drži celu obalu Jadranskoga mora, sve hike l pristauišta u svojim rnkama, a nas \z milosti pušta gde lioće i kad hoće. onda je rečeno „zbogom'* ckonomslcoj aezavisnosti Srbije. Poslc svcga ovoga ja ne mogu smatrati Pašića za velikog državnika, jer bi istinski velikan nvideo gde je interes njcgove zemljc i n danom momentu okremio bi krmti čržavnog broda povoljnim pravcem. Ovo trogodišnje iskustvo moglo je otvoriti oči i glupom čoveku, da einjcnicc, sa kojima je Pašić računao u i"oiitici, nisu biic stvarne. Ja kao radikal ovo rado priztiajcm, i posfe propastr Srbije smatrani, da niko nema prtiva pravdati raniju srpsku spoljuu politiki;, a liajmanje njene vodjc braniti.

•Tediu) jc naraa svitna jnsno: da će poslijc mta položnj ženc biti višesti iko tcžak. Mi ziiarno, ila su t prija v,at t jnnogc žene tnorale Vla še li.še svojc prvobitne zailaee, da budti niajkc —• zadaćo, u koju su one ttnosile, koliko su znale, najvcći dio svoje fizične i diibovtif? •— njomc ispmijavale svoj život, a tiine posre'dno vraćaie dug društva za neka prava, koja stt u njenni uživale. 1 dokic je. tako bilo, ‘dotle je žcna malo tra/.iia izvan poro'dice. Ilazvitkom društva morala jc žena 'da izidje iz porodice, da izvan nje nadje dužnosti, kojima iti zaslužila za svoj opstanak. liilo je i 'drugih žeua, koje su tražile poziv u 'društvn, a 'da ilt nijo na lo tiagottiia materijaiua potreiia. Bila je to višo potreba njihova intolekta, koji je za sebo Iražio šircg iuterosa. Takve zene sarne sebi pro'-rćuju pul. Ne ćemo govoriti o njima, jer su lo fcnomcni kao i lukova vrsta Ijudi. Kaogod što ue ćemo govoriii j o izvjosuom 8>.roju žena, kojc jc žolja za isticanjein bcz dublje sivarne duliovne poirebe nagonila na lakav korak. Mi ćcmo govoriti samo o ouim žanatna, koje malerijalna polreba izgom iz porodicc. Nema smisia đa potvrdjujomo, jer je to tako vi'dan fakat, <la jc i prijo rata bio dosta voliki l>roj Ukvih žena, koje su moralc 'da se bdc raznih profesija, 'da bi u dmštvenoj utakmici snago i raida bile SLo bolje nagradjeno. Nc treba sumnjali, <la broj tih žena r.e će poslijc rata 'dvostruko porasti. Mi bisrno trobalc o tome ozbiljno fla mislinib' f Ha, koliko je mogućno, pri-

pravitno podlogn, da život tili /. tna 1>ude šlo Jakši. Cilj dnišLvette zajecLuice jcsio: «;<> holji živoL svakog člaua poj<->liaca. Koliko žena bu'de riše ušla svojiui radorn it Vlruštvo, toliko Irelut. da tražt, da osjoli 'dobra, knja društvo pruža. fta/.umije s -, mi ne ćeino ‘da se mazhno i ne ć.emo 'da nam so prizuajc ono, što nismo zaslužile. Mi hoćemo svojim radotn <la. sleknemo priznanjc društva, a naravtto ’da ovo povlaei i pravft, koja mun pivmu radtt inniju da pri]>adun. U.uL ćetno ir.tžiii prenta sposohnostima, a svoje sj osobnosti hoćcmo <la razvijamo. Od društva tražimo <la nas pušta u sve svojo sli’učne zavode, da kušamo i razvijamo siTtje sposolmosti i pretna njima 'da so spremamo na raznc profesijc, kako ne bismo moralo poslijc ovoga ruta saćinjavali veći 'dio društvcnoga prolehivijala. Ne ćcmo 'da nam se popušta. Nc'c.a sc jtaše znanjc i ratl' mjcri istom mjerom kojotn i mnškarcu, a prema tim 'ocjenama tražimo <la lntdemo u drušLvu zaposlene i jpagradjene kko i niuž istcg jmsla. T<> 'društvu ne će biti ntmalo teško izvcsli zalo, što će mu i trebali 91 a svima poljhna ženti ra'dcnica. Ono će samo tražili, tla ženu sprema za razno poslovc. Jcš.liuo je sad pitanje> <b» ii ćc muškarac kao glavni i punopraviu član toga društva sam itili u jtogledu uprave iii ee i tu morati traži11 mišljeuje i pomcć ženinu. Sama potreba 'društvonog života poslijo rata, u kome ćc l>hi žona njcgov f[lavni član ra’denik, riješit će to samo

po sebi (i ako možda ne tako Lrzo), jcr rai smo u doba demokrttliznta, kod vcćiha ne će 'da dopusti, da so. rijcšava bez njezina su'tljelovanja. Dakle izlazi i. priroUnO i logično, da to mora. bili i 'da će to bili. Sađ tlo nns žetta. sboji, 'dti nas to no nadjc nespremue. llosUriom gotovo saut se ov'dje nczgodno izrazila, jer na.ša spremnost za upravijtutjo i lijcšavanje našom su'dhiuom doći ć<^ ulaženjem našim u rad. A iatl treba 'da j<> pojam o ncćemu, što <Iobvo pozuajcš i voliš. Zti nas žcne, lti'denicc u Imdućnosti na svima poljima, bit ćo glavno, kao šlo lo tfeba 'da butle glavno i za čovjeka, da poznamo dobro 0110, što radiiivo i da u to unosimo svu polrehnu energiju. To treba 'da hudo luiše lićno b'dijenjc natl samim sobom. ITostalom kontrola društva hil će bu in t, kao što je budna i nad radom čovjekovini. Josip Erler: Lijenčina. (Iz „Crne knjige jeduog policijskog čluovnlka“.) (Prijevod s njemačkog). Bješe već otkucalo jionoć, kad nii stražar od inspekcije javi, da lieko po vaujštini, vcli, kao da jc radnik žurno želi samnom govoriti. Uzdalmuh i ustadoli sa kožnog kauapela, gdje bljali legao odjevcn, uema 11: četvrt sata, pa naložih stražaru, da uvede toga čovjeka. U sobu udje visok lnomak, tamne, crnomanjastc kože I crne. nidaste kose, pravi pravcati južtijak. h ujcgovih očiju, uad kojiina se nadvile guste

obrvc, sijevašc neka zbsr.Uia vatra. Bijašc očito uzrujau, tc jc ncprestano pretncćao rukatna svoju mckti. smeđju klobučimi. Videći, gdjc upitljivo upircm oči u njega, stadc s nategoin iskati riječi, oa odjednoui žcstoko prasnu: „Gospodinc komesaru, stavitc me u okove; ja sam ubio čovjcka...“ Od tižasa skočih i nehotice na lioge: „Ubio čovjcka?" ,,Fa da; biio kako bilo, 11a svriiu jc svejedno. Sad je Alolitii r.irtav, a ja sam ga nožcm probo“. ,,Mo 1 ini?“ „Jest. Molinl, najni/iiiiji, aii i liajbogatiji moinak 11 našem mjcstu. Novac, to je bila i njegova i moja ncsrcća. Da nije bio gospodar velikog dvora i muogilt vinograda, ne bi ga Anita bila morala uzcti, i danas bi još bio živ“. ,,Ti si ga ubio dakle <<d Ijuhomorstva — radi njegovc žcne?“ Momčc prasnu u gorki smijelt. ,, 0 d ljubomorstva? Bah! I ako je Pietro Spandio 11 čitavom mjestu razglašcu kao lijcnština, ali opet nije tako nisko spao, da budc Ijubomoran na jednoga Molinija. Nc; to mi sc nijc nl u smi snilo. Naprotiv, isfina je da sam počinio 0110 djelo radl jcdnc žcne. Ali radi kakove žene! Anita jc iijepa, gospodine komesaru; Ijopše djcvojkc ja nijesam nigdje vidio na čitavom svijotu, gdjo sam god bio. A lo i jcst moja nesreća, da satn morao daleko izvan domovine, kad su me pnje četiri godinc uzeli 11 vojnlke, u carske lovce, daleko u