Beogradske novine

l zIa z e:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom posiije podne.

Pojedini brojevi: U SMffKla I u kr>|»lm> od o. I kr. C»t» po ctj.nl od. ■ • . 9 holoro U HrnlohoJ-tiaronljl, Boinl-HtfCt| 0 >lnl I Dtlmaclji po cljenl od' .10 boJoro livM ovog podruCJa po cljonl od. , • .12 holori

Mjesefina pretplata: U Boogradu I o kralovlma rspoijodnutlan H c. I t«- Onta za bojnu I ofapnu polti. . #■U Boogroou aa doatavom u Vu6u .... 2 80 U HrvatakoI -Slaronljl, Boanl-Horeo.avlnl I Onimaoljf «. ......... 200 « Oitollm Vrujevlma Aualro-ugankamoatrUJa 3 U Inoitranstvu........... 4'80

Ogiasi po cijeniku.

UrednlStvo: BE08RAD, Vuka KaradJića ul. broj 10. Talofon bro] B3. Upravi i prlmanje pretplete Topllfiln vonac broj 2i. Telefon broj 21. Prlmanjt oplait Knara Mlhajla ul bro] 38. Talofon br. 245

Br. 293.

BEOGRAD, četvrtak 25. oktobra 1917.

Godina III.

Ofenziva protiv Italije na gornjoj Soči. Talijani izbačeni iz svojih položaja na širini fronta od 30 kilometara. Do sada zarobljeno 6000 Talijana, a zaplijenjeno mnogo topova.

koji bi sc oikončao sa još strašnijora borbom. Uat je cloista strašan, ali rna koliko da je, on je još strašuiji ti mogućnosti novih slrahota na kopnu, na moru, u vazduhu, kako ih je sad razgolitao. (llazraislitc za jedan Irenutak o torae, šta hi se sve dogodilo, kad !ii rai dospjeli do jednog nezadovoljavajui'cg zavrŠelka. U svdin zemljam'a su uajholje glavc nauke potstaknule nacijonalnom utakmicom, nacijonalnom inržnjom i nacijonalnim naflama 'đa sVoje snage za dvatle.set i tridcsei godina ])OS\ r etc zadatku, da ruzoravajuće sprave stvore još. strašuijim, iijasc moć zaraćenim narodima 1ek sad, u ova posljcđnja dva mjcseca postcpeno ispoljila. Tome jedanput za svagda inora mo učiniti kraj.

Nadiranje Nijemaca u Finski zaliv. Panika u Revalu. (NaroCitt brzoj'av „Beosradslvilj Novina") Berlin, 24. oktobra. ,,H a m b u r g e r Fre m d e nb 1 a 11“ javlja iz Stockholma, da stanovništvo u paničnom strahu bjega iz Revala. Ubrzano napuštanje Petrograda. (Naročiti brzojav „Beogra'ds'đh Nov'ma“) Berlin, 24. oktolirn. Reiuter javlja iz Petrograda: Povodom nepovoljnog položaja ubrzava vlada liapuštanje Petrograda. ,,V j cdomosti“ označuju poiožaj kao vrlo ozbiljan. Petrograd — ratna zoua. (NaroCiti brzojav „Bcograds'.dh Novina ') Stodtliolin, 24. oktobra. ,,S e c o 1 o“ javlja iz Petrograđa: Oardijski pukovi, koji stt vladi vjerni, premjestiće se u Moskvu. Petrograd, koji je do sad spadao u opasnu oblast, proglašen je za ratnu zonu. Zeppelin kod HelsJiigtorsa. (Naročlti brzojav „Beogradskih Novtaa") Stockholm, 24. oktobra. Jedan Zeppelin je u srijedu opaicn kod Hblsingforsa. Naredjetio jc odraah da se pogasi ulično osvjetljcnjo. I tramvajski saohraćaj je obuslavljcn. Cije’e veferi su sa požarne stauice ppominjani stanovnici znacima da se sklanjaju. Francuska oc.iena o njemačkim uspjesima. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Bern, 24. oktobra. ,,J o u r li a 1 d e D e b a t s“ ističe lakoću, red i odličnu organizaciju, koju je njemačka vojna i pomorska uprava pokazala prilikom operacija oko ostr-

va Oosela. Pomorska bitka kao i operacije kod Oesela služe kao dobra pouka vojnoj upravi sporazuimiiii sila. Vidi sc, da su Nijemci svojom savršenom ofenzivnom metodom bili u sfaliju, da za nokoliko dana savladaju jako obakke odbrane, koje su odavna biie izgradjene. Zeppclini ua finskoi obaii. Kb. Stockholm, 24^ oktobra. Zeppelini su bombardovaii mjes'* u riškom zalivu i na finskoj obali.

Odlikovanje austrijskog ministra predsjednika, Vellki krst reda sv. Stjepamt. Kb. Bcč, 24. oktobra. Njegovo Veiličanstvo podarilo J9 ministru predsjedniku drti S e i d 1 e r tr, veliki krst ređa sv. Stjepana.

Promjene u njemačkoj državnoj upravi. Ceiitralizacija socijalnih 1 privrednlK zadataka države. Kb. Berlin, 24. oklobra. Carcva naredba, upnćena ’državnora kancelarn, odredjuje, da socijalni i privredni zadatci carevine, koji s'n do sad spadali u djelokrng carcvinskog uređa za unulrašnje poslove, u iiuduće potpadaju centralnint uredima, koji su neposrcdno polčinjeni državnom kance'ftru f da se vode pod iinenom carevinski privrcdni ured. Njegovo Veličanstvo je dalje zadržalo državnog tajnika ITf'lffericlta u slnžln'kao zamjenika državnog kancela ra, a razriješila ga od službe kao državnog tajnika unutrašnjih poslova, dalje je imenovalo državnog podtajuibi, pravog tajnog savjetuika W a 1 b r a f a kao đržavnog tajnika za unutrašnje poslove, državnog podtajnika i pravog tajnog sa vjetnika dr. Budolfa S c-li w a u de r a kao državnog tajnika carevinskog privieinng urcda, a dircklora u državnom rizničkoui uredu Schiffera kao državnog podlajnika i tajnog višeg vladinog savjetnika. Goldkiihle iz ministarstva za javne radove kao 'diieklora državnog rižničkog ureda.

Revolucijonarna Rusija. Slom Rusije. (NaroČiti brzojav „Beogradslđh Noviua“) Stockliolm, 24. oktohra. „Lvuskija Vjeđomosti“ piše: Najteža nesreća još predstoji Rusi ji, jMnogi govori posljednjih dana nose u

Ratni izvještaji. Jzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 24. oktobra. Istočno bojlšte: U području našili čcia nema ništa novoga. , Talijansko bojište: Na c i j e I o m jugo-zapadno m f r o n t u p o j a č a 1 a s c z n a t n o borbena djelatnost. Kod F1 i t s c li a, T o 1 m i n a \ na s j c v c r n o m d i j e 1 u v i s o r a v n i B a li j š i c a—S v. Križprovalila j c a u s t r o-u g a r s k a i n j c m a č k a p j e š a d i j a p o s 1 i j e v r 1 o s n a žu c t o p n i č k c p r i p r e m e u t a 1 ijatiske p o I o ž a j e. Arbausko bojište: Južno od B e r a t a i uz obe slrane rijeke D e v o 1 i bore se sa uspjehom naše stražarske čete. Načelnik glavnog stožcfa.

Sporazumne ofenjiue. Operacijc na bojištima traju dalje bez obzira na pitanje mira, koje se pitanje u prkos protivnili izjava Liojda Oeoiga uzelo u diskusiju, osobito poslije papinske akcije. Veliki njeinački uspjesi ua istočnom bojištu, koji svakoga dana postaju sve jasniji, nijesu mogli da sinatije volju za napad saveznika i njihovo očajno nastojanje oko opšte zajedničke ofenzive. Engleske divizije jurišaju sada kao i prije u flandrijskim inočvarniin prijedjelima protiv njemačkih položaja i natapaju svojom krvlju i krviju svojili plaćcnika svaki pedalj zemlje, kojega ovdje za'dobiiu poslije bezprimjernih gubitaka. Sigurno imade maršal Haig svoje krupne razloge, što on tipravo ovdje nastoji, da sa najvećim žrtvama u ljudstvu i materijalu izvojuje uspjehe, koji se barem u očima sporazumne štainpe niogu prikazati kao neki uspjesi. Zima stoji pred vratima i ništa liije pojmljivije, nego da englesko vojno vodstvo nastoji svim snagama, da svoj front u Flandriji poinakne iz močvara na naprijed svc do brežuljkastih položaja izmedju boutluiske šume i Zaandvoorga. Iz ovih položaja, u kojima bi Englezi mogli laglje da prezime, trebao bi u proUeče g. 1918. da započne novi napad. Po ovoj osnovi, koju Englezi otvoreno priznavaju, sahranjen je za ovu godinu san sporazuina, da se probiju njemački frontovi. Ovo je opet iona stara igra, kojom sporazum nastoji prcvariti jednako. svoje saveznike kao i neutraice: proljećni neuspjesi pri-

kazuju se samo kao pripreme za ljeto i jesen, a jescn, koja donosi ista razočaranja, prikazuje se na jednaki način kao premisa za buduće proljeće. Na ovaj način okreće se strategijski perpetuum mobile sporazuma već treći puta u krugu. Odlučnost, kojom Engleska liastoji da postigne svoj .cilj, potkrijej>ljena je izvan svake sumnje porazom, kojega je sporazum doživio u Istočnom moru. Zauzećcm ostrva ispred riškog zaliva, izvan svake sumnje je znatno uzdrmauo povjerenje saveznika preina nji-. Iiovim londonskim vodjama, pa je pojmljivo, da Englezi na svaki način nastoje izjednačiti neuspjelie na istoku, uspjesima na zapadu. Osobito Rusija, ko.ia pod pritiskoin dogadjaja već misli kako će svoju flotu do kraja rata spasiti dragovoljnim interniranjem u Švedskoj, treba da nadje utjehe kod liajmoćnijeg svog saveznika. Osobito obzirom na držanje Rusijc u predstojećoj konferenciji sporazuma. treba ziiatnim uspjesima pokazati, koliko je Engleska jak i moćan saveznik. Zbog toga je sigurno i bitka sjevero-istočno od Soissonsa u posljeđnjim daninu znatno pojačala i daleko prešla prcko granica ječnog demonstra'tivnog preduzeća. Napad Francuza na ovom dijelu fronta razvio se sve više i više i poslije jake bubnjarske vatre bačeue su velike iijcšadijs'k'e mase protiv njeinačkili položaja. I famo dakle bjesni ogorčena borba, a Englezi mogu biti zađovoljni. Oni su već davno željno iščekivali ovu pomoć, jer oni niisle, đa će Im to oiakšati posao na njihovom froniu. Za sada se tiaravno čini, da se ova očokivanja ncće ispuniti: Englezi se još uvijek valjaju u flandrijskim inočvarama, a Francuzi nalijetavaju uzalud na Hindenburgove poiožaje, gdje će si na jcdnaki naičin slomiti zube kao i proIjetos na Aisni. Po svemu — uzeto jcdno s drugiin — izgleda kukavno sa tolikim pomjiom najavljena sporazumna jesenska ofenziva. Ovaj utisaJ< ne može smaujiti ni činjenica, da se konaono i lijeui Sarrail odlučio na napad i razvio veću borbenu cljelatiiost uz obe straue oliridskoga jezera. Po staroj metodi šaljc on ii vatru Francuze i brine se, d>i „velika nacija“ i na Balkatiu krvari za operativne ciljeve, koji i lijemu samomu sigurno nijcsu jasni, bez obzira na političke ciljeve, koji su bez svake nade. Opšta ofenziva neprijateija središnjih viasti i ako stoji u liekom vremenskom savezu, nije prožeta onim duliom, koji sam posebi odredjuje borbena predu-

zcća. Ove ofeni'zive nijesu ništa drugo ncgo akcije proth usjijelia središnjih vlasti, čija iuicijaUva i u četvrtoj godini rata vlada n.a svim bojištima Evrope. Ovo se neće ni u budućtiosti promijenu. Mirovni uslovi sovjota. Pisanje engleske štauipe. (NaroCitl brzojav „Beogradstiih Noviua") Rotterdain, 24. oktobra. ,.M o r n i n g P o s t" piše: Zastupnici sovjeita su sarno plašijivci i izdajlce u Rusiji. Mirovni uslovi liijesu ruski, liego su sastavljeni u Berlinu iii Frankfurtu. ,,D a i 1 y N e w s“ s i m p a t i č k i piše o mirovnim nsiovima ali ni'sli, da su središnje vlasti još daieko od toga, da ili prihvate. Medjutim su od koristi takvi iskreni jiodaci o ratnim ciljevima. Stvari sporazhmniti mnogo škodi nejasnost njihovih ratnili ciljeva, što je izazvalo pogrjcšne pretpostavke ti neprijatefljskim i neutralnim zemljama.

Za i protiv mira. Lio.vd Gtorge govori. „Ja ne vidim gvršelak ral Kb. Trondon, 24. oklobrn. Pred vrlb ve'i'rim in-ojeni slhšalaca luinislar pređšjed.nik Llovd George je držao govor u Alberi ! 'a' 1 u *o nacijonaluoj štednji. On jc npozoiio na lo, da će se ogranirenjem, koje sn Englezi sebi slavili u dtižnost, nšledrti b do 7**' životiiili namirnica, a to je nekoliko sfotina. tona. Zatim je govorio o ogromnim ratliim troškovima, u čcmu ga još jedina olcolnost Iješi, šlo je F.ngleska u ratu 'doista poveeala-»tščišćavauje i sigunio-t svojili graniea. l Pirfl tome je najveći dio dugovaoslno tufjjugleskim rukaina. Poslije ovoga j© izjavio, da ne rao že proreći, kad će biti krajovora r a t u. Ni jedan razuman čovjek nje bi ga ni za jeđan čas prođužio, kad bi se ukazala izvjesnost za jedan trajan mir, ali ne za mir, koji bi bio predigra za Inovi rat, koji bi donio još veća pustošenja. Kao što sebi raožeie zainisliti, produžio je ministar predsjeđnilc, ja s najvećom hrižljivošću posmattain na sve strane, ne hi li gdjegod ugledao ma kakv;e znako stvaranja, koji bi nam daii izgleđa da dodjcmo do trajuog mira. Ja osjećam, da hi jedina stvaranja, lcoja su sad moguća, bila talcva, da bi nas odvela na put načičkanog oružjem; rekao bi, odvela hi nas do pritnirja pođ oružjem,

liko zanela, da je osećao, kao da jc on sam taj junalc. Pesnilc je sa tolilco veštine i čuvstva pevao, da mu se činii'o, lcao da se on sdm bori s Haldejcima, pa lcao da gleda sam sebe: kalco ga opkoliše, kalco mu konj pade pod njim, i lcalco se ranjcn sruši na zeiulju; a za tim kalco ga vojnici onesvešćena ođnose u pećimu prorolcovu, gde ga doČeka ona — Peruntka, kao božica s angjeioskim osmejkom. I sada, kaid je sve to čuo iz usta jcdnog straneai tako verno, talco lcpo opevauo i praćeno mekim zvucima liarfa; a naročito kind je pcsniic sjjomenno Permiilcu i one, njeniu tako prijatne, uspomene, on je sav uzbudjen malinuo nikom pesniiku da prestanc. Istog časa sve uinuknu. Satiio još paa- oštrili slogova pesme i krupnih zvukova muzilce prostruji dvorauom, sve se više razbijajući o bokore lišća i zidove tremova; dok se najzad i otii ne otalasaše beskrajnim vazdušnim morem u — nepovrat. Napolju je već bila potpuna noć. Robovi su neprestano donosili nove sveće i nadolevali ulje u uljaiie svetiijke. Faraonove tamne i oltolc oči bile su sjajnije nego obično; a punačko licc, izbraizdauo ožiljcima rana, pokriveno gustom mladotn bradom i brkovitna, bilo je iepše i blaže nego iJcad. Oko njegovili usana lutao je čalc pitom osmejak. I on reče pesniku: — Čuj Orione vavilonski! Nepobedivi Faraon lemurijski zaklinje te tvojom vornom driigom — zlatnom lirom i tom božanstvenoin pesmom, koju tako Icjki uzvodiš i moli te, đa mu kažeš Ime tog slavnog junaka, čija de’a čak I mudri Vaviionci cenet?

— Oospodaru! ko ne zna za ime njegovo? — U pesme su široka lcrila, a liitri zvuci kao vetar liiodno seme raznose je po svetu. Koga jiesma jednoiri opeva, tome su vrata besmrtnosti za uvek otvorena. Te reči, koje je pesnilc u stihoviina govorio, bile su mile Faraomi, i on se od zadovoljstva sanio sineškao. — Ali kad me nepobodivi lcediv lemurijslci — nastavi pesnik — zaklinje onim, što mi je draže i od samog života. učiniću mu po želji. Taj slavni junalc, o kome pesma tolrko peva — ti si glavom. Faraone! I ugodno iznenadjeni gosti opet povikaše. — Da živi junačlci Faraon! -- bacajući na njega cvcćc. Neiskazauo zadovoljstvo i milina ovlada Faraonom. Jednu od najlepših, lcao lcarmin civeniii i baršunaistih ruža, što su padale ua njega, pruži on pesnilcu u znak zahvalnosti. Pesnik se duboko nalcloni i okiti crvenom ružom svoju zlatnu liru. Faraon mahtiu rukom i sve sc opet stiša. Zaitirn dohvati zlatni ruotti peliar i glasno reoe: — Venii moji podanici, gosti i prijatelji! Današnja gozba za mene je svcčanost možda veća od onog triumfa, što sino ga posle bitlce proslavili. Retki su ovakovi časovi zadov r oljstva i sreće. Zato treba da se to i prosiavi. Večeras ste u niom domu svi slobodui, svi jadnaki; ncka stoga svalco islcoristi tu zgodu, pa nelca užije i zabavi se kalco najbolje zna i ume. I sad se opet nastavi još veće veselje, još gore pijanke i orgije. Čjtava dvoraua vrvlla Je ođ polu-

nagili ijudi i žieaia, ogrnuiiii tankim raznobojnim tumkama i peplonima, i orili se tremovi od Iclicanja. pevanfa* 1 smeha. Doskora su bili svi pijaui, pa se udobrovoljiše i sluge i robovi, u svetlocrvenivm icaftanima i kožnatim čarapama, i robinjice sa tetoviraniin zmijama po telu, zlatnim grivnama na rukama i metalnim fibilama na golim dojkama. Olco Faraona olcupilo se jato nafllej)šiii devojailca. Sve se one kao ruže u bašči porodjale oko njega. a on samo trcba da ubere, otrgne. Bilo je međju njima kao suza čistiti i lcao pupoijak još ne rascvetalih devojčica; bilo je tu kao naslikanili tek dozrclih devojaka; a brlo je snažnih razvije-nih žena. kojo kao rascvalc ruže privlače ptmoćom i mirisom svojim. Omamljen i kao razvodnjen njegov pogled ustavi se na nelcoj prekrasnoj plavojci, čije je llce imaio rumciti sjaj ijiljana, a zaincšenjačke velike oči, ispod raspletene svetle lcose, koja je naličila morskoj peni !cod zalaska sunca, privlačife su čovelca kao sirenski zvuci što dolaize preko vode. — Kalco sc zovoš, golubice? i poglajd i jc po golom vratu. — Agra. — Ha*. ha-a... — prsnu on u grub pijan sineh. — Kalco itnaš ružuo ime! — i okrenc se drugoj do nje, koja je baš sa nasmejana milolfka lica skidaia providnu kao magla ma-rainu. — A ti?... ti, palmice? Jesi li i ti Agra? — Ja sam Jelenka. — Jeleuka! I-ih... — učini ou, i lcao priseti se nečean: — Dakle ti nisi Perunika? — i jeztk mu se preplltaše oid opoieuosti.

Podlistak. Branko Mašić: P e r u n i k a.*) — IJ e g e n d a. (Nastavak). Tauka mramorna pioča na trpezi raspitkla sc na pola pod snažuiin udarcem njegovim. I onaj fini inozaik od ahata u ćilibara, kojiin je izbušena ploča bila preiožena, sav se iskršio. Srebrom okovane vazc, jrosute sitniin zrnjetn tirtiza i vatrenih rubiua, porazbiiale se zajedno s duguljastim fijolaina i tankim čašama od finog stalcla. A nežno cveče od belili rada, mirisnih levanda i orhidija prosu se po stolu i bogatim ćiJiniima. Teški amfiiteti, kondiri i ručni peiiari prevališe se i iz njili isouri vino niz trpezu. Slcribe, perjanici, robovi i dvorski vojnici okupiše se oko njcga, da ga zadovolje, da svaki njegov mig iii želju izvrše. Faraon je sav driitao od jeda. Tako nije moglo dugo potrajati. Svi su to dobro oscćali, i zato su 6a straJiom gledali u Faraonove pomođrefle usne, odalcle je imala da zagrmi bogumrska kletva, pa onda kakva bezdušiia zapoved. Samo ridji pesnik iz Vavilona osećao je raidost i zadovoljstvo, đa so svc to dogodiio radi njegove posme. Samo on jedini znao je, zašto se Faraon toliko naljutio, Zato pridje još bliže Faraonovom stolu i zapeva §to Je tiše i nežnije mogao, udarajući lagano u svoju liru. ; , *) 1* ogUSene zblrke u nakladl knjtžara Mlrka Breyera .Lutanle*.

Svi se iznenadiše. Starci se neopaženo okupiše oko njega i počeše ga pratiti muklim iiarfama. I ljupka, nežna muzika sa glasnim ritmičkim rečlma pesnika, brujila je postepeno sve jače i jače rezonantnom đvoranom. Sva se lica razvedriše, pa i Faraonovo. I sa svih strana poče padati cvećc ua pesnika u znak zahvalnosti, što ih je spasio od gneva Faraonova. Obuzet uinilnim zvucima i pesmom, on jc samo lclonuo na svoj presto. Neopaženo, puzajući okupiše se odmali i ostali olco njega. A devojčice i igračice poredjaše se u pravilne redove oko pevača i staraca. Pesnik je nastavio svoju pesinu o onom junaku, lcoga su već sa svih strana opkoliii neprijatelji, sipajući na njega otrovne strele. Sav ranjav i iznemogao ipak se nije liteo živ predati. Tek kad ga jedna strelica pogodi po sred prstiju, on zatctura i sav poprskan krvlju sruši se na zcinlju. U to stižc nekoliko konjani<ka, njegovih vojnika i vernih vojvoda, da ga bar ranjcnog otmu od krvoločnih Haldejaca, koji bi mu živoin kožu oderali s glave. Nastade strašna borba oko njegovog tela. I telc dvojici najhrabrijih vojnika podje za rukom, da ga odnesu sa bojišta. Ranjeni junak stenjao je i lcrčao kao u ropcu; a iza njih na beiom jiesku poznao se crveni trag. Dugo su ga taTco nosiii, dolc nisu došii do neke oaze u pustinji i uneli ga u neku hladovitu pećitiu okružcnu tujama i pahnama. To je bio dom starca proroka*. A njogova ćerka, čuvena i vešta Perunika, opra> la mu i previla rane, kao što samo ona ume... Dalje nije mogarO Faraon slušati. Cela pestna o tom jirnaku njega je to-