Beogradske novine

Itliiet dnevno u jutro, ponedjeljkom posllla p0 dne.

Pojvđini brojavi: H ■MoraO* l a tnMM mmiIHh«* t* H to. Wih »JMI M , . . d ramV . , .

Hlotolao »rotpUUi

*. I Or. MOa m

•* • •. • • •

Ogleal po cijantkii.

4«

Urodniltvo: BEOBRAO, Vuko R»adtlia tl W*| I«. Toiofofl bro] E Uprovo I prlmanjo protplato ToptlUa vmio Woj 21. Toiafaa br. 2 Prbr.anjo oglaM Knoia Mttejia at ftro| 81 TaUtoa broj 249.

Oodina VL

SVIM PRAVOSLAVNIM ClTAOCIMA I PRIJATELJIMA NAŽEG LISTA ŽELIMO SRECNU NOVU 00DINU 1918.

RATNl IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Boč, 12. januara. !s(očno bojištc: Primirje. Talilangko boilćte: . Položaj je neprotndjenjut. Načehiik irfavtioz siožofa. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Beriin, 12. januara. Zapadno bojište: Borbona djelatnoat sas'avlja se saijno u topničkoj borbi J borbi bacala, Ijguna na pojedinim dijelovima fronta. Istočno boiišto: Kišta novoga. Maćedonsko l taliiausko bojišto: Položaj jo nepromijenjen. Prvl zapovlednik elavnog stana pL LudendorfL

A šta je s Indijom? VVilson je u svojoj posljednjoj poslauicl opet vazdan napričao o pravu samoopredjeljivanja pojediuih naroda, pa Je to pravo tražlo i za one narode. koji prije.rata nijcsu bili samostalni. Cak šta vfše, on je ovoin prilikotn otiSao još dalje I predložio, da se i pitanja f» kolonijama riješe na isti načln; prema tome bi Hotentoti i Zulukafrl imali pravo, da glasaju o tome, čiji oni poilanici u buduće žele biti. I eugleska diplomacija zastupa isto giedište, poŠto se taj zahtjev ođnosi samo na naTode i plemena. koji stoje ma u kojoj vezi sa središnjim vlastima. Osiobodjeoje Ceha, oslobodjenje maloazijskih »entalja ispod turskog jarma, s drttge pak strane uspostavljanje nezavisnosti Srbije, Crne Qore, Beigije i Rumunjske, sve su to brige, koje tište „mi.rofjubivo“ srce stM>razumttih sila. E, pa neka brtde tako. Ako se pretpostavi, da ove sporazumne želje ItnaJu za se makar i iskre opravdanosti, to je prirodno, đa se ova politika oslobodjavanja postavi na šire osnove, da se njome obuhvate i na-rođnosti, koje su danas potčinjene veliko-britanskoj vlajstl, pa da onda ono, što važi za Srbiju, ! Malu Aziju i za Cehe, s istim pravom ivaži i za Irsku, za Egipat i Indiju. Bila bi velika grješka vjerovati, da Engievska misli proširiti ova velikoduštta ,,osiobodjeitja“ i ua narode, koji robuju pod njome. Ni jedan engleski državnik Cije do sada ni jednom prilikom rekao

nl jedne riječi o tome, da b! trebalo učinitl kraj tnučeničkim patnjama irskih „Sinn-Fein“-aca, podjarmljivanju bttrskog naroda u kapskoj kolonijl, gdjc Ettgleska od god. 1806. izvršuje bezgraničnu vlast suzbijajući svaki pokret za slobodu siloin mača; kao što nije ni jedne riječi rekao nl o toine, da bi trebalo učiniti kraj protiv kulturnom ugnjetavanju najstarije države na svijetu, Mislra i največcnt istorijskom nedjelu, što ga ima na duši engleski imperijalizam, podjantiliivanju bramattske ittdijske imperije. Na protlv, više no ikada do sad, Engieska danas teži, da još pojača svoj pritisak nad onim narodima i da svima, pa i najsvirepijitn sređstvima uguši svaki pokret za slobodotn i nezavisnitn državnim životom, kojl bi se kod ovih naroda pojavio. Prolivena krv sir Roger Cascmenta strašan je svjedok ovakve engleske poiitike. Vaija znati, da bl strogo izvodjenje prava satnoopredjeljenja ttaroda, što ga Engleska toliko zastupa, u stvari značilo kraj britauske imperije. Strogo uzevši vlada ondje manjina od po prilici 30 milijutta Buta keltski Soti i Valizi takodje su podjarmljeni u dugim krvavlm borbama nad 400 milijuna ljuđi, koji dijeiom raspolažu sa muogo starijom kullurotn i mttogo starijim nacijoiiainim životom, nego li njiiiovi nesilni podjarmijivači. Netna države na svijetu, u kojoj bi bilo sakupljeno više bespravnih i podjarmljenih ltaroda, nego u Engleskoj, koja jc jediuo zahvaljujući svonte nadmoćnont posjedu u kolonijama ste* kla onoiiku vlast, kojotn se danas može pohvaliti. Nema države na svijetu, u kojoj hi kao u Engleskoj vlast bila u rukama naroda, čiji broj predsfcavlja samo maleni dio cjelokttpitog stanovništya te države. Porobljenl uarodi teže slobodi. Egipćanski narodni odbor obratio se kongresu, koji u Brest-LItovsku pregovara o miru i tražio Je, da se medju uslove za inir, koji če se postavtri Etigleskoj uvrsti > zahtjev za oslobodjenje njihove domovitte. Rij^či, što ilt je o pravu samoopredjeljeitia tiaroda izgovorio Lloyd George, daju pravo i Egiptu, da zahtjeva povlačeuje engleskih posada i neutralizovatije sueskog kanala. U Itidijl pak pojavio se pokret, kojemu je stala na čelo gdjica Befant, Engleskinja, koja živi u Indiji i poznaje indijske prilike, a koja sada apeluje tta savjest cijeloga kulturnoga svijeta. Ako ova politika oslobodjavanja treba da obuhvati i države i narođe. kod kojih postoji samo rijetki viši sloj intelektualaca, onda s pravom može zahtijevatl oslobodjenje od vjokovnog ropstva i indijski narod, koji je jedna od uajstarijih kulturnih ltacija tia svijetu. Več je jednom bivši američki državni sekretar Bryan pravom američkom bezobzirnošću izbacio naižešće optužbe protiv engleske nasilničke vladavine, isto su to učinili na bitrnim kongrcsima sami podjarmljeni narodi, a svako se još dobro sjeća krvavlh dana u Dublinu, lcada je englcska vlada na svc to odgovorila plotunima Iz pušaka. Sada je pak sama Engleska izni-

jela to pilanje na dnevni red, do duše tražila pravo sanioopredjeljivanja satno za Arapske, Jermeuske i druge narode, koji žive izvan dtunašaja engleske tnoči, kako bi titne naglasila, koliko ozbiljito ona shvaća svcje demokratske dužnosti. No Lloyd Oeorgeovi prijedlozi izazvall su kao odgovor tta njih pitanje: A šta je sa Indijom, Egiptom i Irskom? I konačtto: šta je sa otiint sllnim useljenicima, Niiemcima, Holandijcima, Španjolcima, Kitajciina, Japattcima, Mulatima, crncitna i ostaiim narodnostima, što u dobroj polovici sačinjavaju stanovništvo sjevero-anteričke Unije? Da ii to istovaži i za pontenutc zaposjednute i silom podjartnljene zetnlje? Tek kada bi engieski predsjednik tnilitstarstva tta ovo pitanje odgovorio bez ckolišavanja ,,važi“, njegov bi se program tnogao ozbiljtto ttzeti. No on će odrečno odgovoriti, tako da prijeteće pitanje o Indiji ostajc kao smetnja za njegov „pniiedlog o ittiru“.

Pregovori za mir Ritskl vojnl odlior za rnir (N T arot!tl hreofav „Be vrrađskrh Novlaa“.> Bsrn, 12. januara. Agence Ilavas jat'ja iz Petrogra-Ja: Vojrn odbor se 1 t. m. sastao radi pmučavanja pitanja o demobilizaciji. Odbor je u prvoj sjedni i d-o političku izjavu, kojom so potpuno odobrava aaključonje mira boz anoksijai oštote Henderson odbija ratiie ciljeve I.iovda George-a. (N'aročiS brzoiav „Dčozrađskvh Novlua“.) Rotien'iuti, 13. jauuara. ,,Daily CUronivk'*, koji stoji blizu LIoydu Oeorgeu. r: >ada žestoko na Hendersona i javlja, ;.ia je jednom sarađnikti lisfca Hcu icron izjavio, kako 1 i č tt o z a s e b e o <1 b i j a _r a t n e c iIjeve Lloydu Georgea, pošto bl njihovo provadjanie zuačilo prod.uženje rata u otjsVonačnosf. Najnlžl zalujevl Francuskc (h'arolttl brzoiav ..Beoeradsklh Novina".) Ziirieh, 12. januara. „Journal dos-tBobats" p'5e. da Ć 0 se poslije izjavtciEhglsske ii Arnerke obnarodovati uskoro. od strane francuske vlade i najniži zahtjevi Frajrcttske. Putnl iistovi za Siocklioiui (Naroč’d brzojav „Beozradskih Noviua'*.) Haag, 12. januara. ,,Daily Ncws“ javl'a, da će ove nedjeije biti konferencija izmed'u II endersonai Tliomasao pitanju zajedničkog postupka engleskog i francuskog radništva u svrhu đobav'janja pulnih listova za konferisanje u Stockholmu. Ratdi zarobijcuici (Naročitl brzojav „Beovradsklh Novtna".; Rotterdam, 12. januara. Sa švajcarske grani-e se jav’ja: Havas javlja iz Petmgrađa: U Moskvu i Pelrograd su prispjeii mnogobrojn’ austro-ugarski i njemački ratni zarobljeni-

ci iz imutrašnjosti Kusijo, u nadi da će bili vraćeni svojim domorima. Savjet narodnih komesura jo naredio savjet'iua, 3a tom pokretu uoine kraj i da zarol/jenicima objasne, da ćo so u svoju domovinu vratiti tek pošto se okončaju pregovon o načinu vraćanja rafn'h zarol>ljonika, Poljska kraljevina Savjet poljskog regentstva u Beču. Prijem kod cara I kralja Karla. (NnroČlt! brzojav „Bcozradsktb Novlua".) Beč, 12. januara. Danas prijc podne stigli su ovamo iz Berlina članovi savjeta poljskog regentstva jtadbiskup dr. K a k o w s k i, pl- O s t r o w s k i 1 knez L u b o m i rskt, a u 5 sati u veče ptimljeni su u audijencijti kod Njegovog Vcllčanstva cara i kralja Karla. Tom prilikom pozdravlo je knez Lubomirski Njcgovo Veličanstvo gov’orom, tt kome j© h glavnom ovo rckao: ,,Mi smo sretni, što natn je dcsudjeno, da Vašetn Veličanstvu odanto svoje najdublj« poštovanje i iskažemo svmju dttboku zahvalnost za nspostavIjattje poijske državo u vidu n e z av i s n e m o n a r h 1 j e, pa se tvrđo uzdamo, da će Vaše Veličanstvo za dovršettje te državne zgrade i dalje pružiti svoju nioćnu potnoć. Više od sto godina uživala su nacijottalna prava Poljaka u spješitu zaštltu habsburške d i n a s t i j e u austro-ugarskoj monarhiji, a to je jaanstvo, koje im dozvoljava, d a s p u n o m n a d o m g i e d a j u u budućnost. Zahvaljujući toj okolnosti, Poljacitna je bilo niognće, da oživotvore poljske legije, koje su, udružene s austro-ugarskoin vojskom počinile djeia, putta svjedodžbe o ueugasivoj težnji uašcga naroda za uspostavu poljske države. U Vašem Veličanstni pozdravljatno moćnog vladao&a, ispuujenog tradicijonalnom blagošču 1 nauijeiom prema poijskom narodu. Mi smo uvjereni, da će Vaše Veličanstvo svojim pronicavim i tvorbenim duhom uočiti velike zadatke biidtičtiosti i d a ć e b i t i v o d j s v ojiin narodima na putu, čiji je c i 1 j m i r o 1 j it b i v z a j e d n i č k i rad s vih uaroda. U uzvišenoj osobi Vašeg carsko i kraljevsko apoštolskog Veličanstva gledatno p r e t eču I utočište onih načela, koja vladaju svijetom ikojaće svitna s 1 o j e v i m a n a r o d n e z a j e d n ice donijeti srećtt i blagos i o v“. Na ovaj pozđrav odgovoriio je Njegovo Veličanstvo car i kraJj Karlo u glavnome ovako: „Poštovana gospodo regentskog savjeta! Iskrenom radošću pozdravljam u vatna nosioce najvišeg dostojanstva poljske države i radujem se, što u djelu, započetom mojim pokojnim djedom i Njegovim Vcličanstvom njemačkitn carem. koje ćtt ja prođitž i t i, gledate zalogu za ostvareuje žeIja pofjskog naroda. Potpunojeodgovaralo našoj tradicional-

noj polltlcl. štosma uspJeU da uspostavimo slavnu poljsku kraljcvinu. U borbama sa« vezničkilt vojski, koje su donijelo t oslobodjettje Poljske, daie su polJ< ske ’cglje dokaz svoje Izvanredne Itrabrosti. te su timo stekie trajuu slavu tt istoriji svoga narotla. Poljska kultura i poljski jezik r.ala« zili su svuda obilatu ix>tpoiru u monarliiji, a znameniii poljski državnici su uspješno saradjivali u vladalačkitn po« slovima moga uzvišenog predhodnika, Iz tih odnosa proističućl osjećajl " medju.sobnog povjerenja će jamačiio u budućnosti još više <3a se utvrde, to ćo biti zaloga, da će p o I j s k i n a r o d u zajcdničkom kulturnoni radu s a s i 1 a m a, k o j i m a i m a d a z a< hvali za uspostavu svog dr< žavnog bitisanja, tražiti svoj u s r e ć u i s vo J u budućnost. No glavni zadatak za izgradttju poljske države pripada vatna, poštovana gospodo, kao sadašnjitn itosiocitna poijskog državtiog suvereniteta i vi ćete ga Božjom pomoćtt srećno i dovršitl. Ja se pouzdauo nadam, đa če to veliko patriotsko djelo časno uspjeti i da će Poljska država cvjetati i biti skrovište mira i civilizacije na istoku“. Poslije prijema kod Njegovog VeIičanstva primijeni su članovi regent« skog savjeta tt audijenciju kod Njezlnog Veličanstva carice i kraljice Zite, ltalija u ratu. Živahnlja politieka djelatuost u Rimq (Narolitl brzojav „Beozrađsiđh Ncviaa") Lugano, 12. jatiuara. Duovni listov t javijaju saglasno, dai U politickiin krugovima R : ma vlada iz< vanrodni pokret. Ministarske s] v (L nice đrže se svakog đana, a poje<. d-ini minislri so medjusobno savjetujtf, Talijauska (Jlvljaštva. (NnrofltJ breojav „BeozrEđslđh NovIaa“> Beriin, 12. januara. ..Berliner LokaIanzeiger“ donosl sa švajcarske granice: „Popolo dTta- ' lia“ predlaže, da se neprijateijskl zarobljenici dovedu u taiijanske varoši, koje leže u operacionoj zon i, čime bisevaroši branil« odnapadajaiz vazduha. Zarobljenike bi trebalo vezatf na mjestima, koja su naročito izložena < opasnosti. Geueral Diaz o talijanskoj vojscl (Naro&’tl brzoiav „Beogradsklh Novina") Lugano, 12. januarah v Jednom engleskom ratnom dopisni. ku geueral D iaz je rekao: L" toku zimaf će se Talijani ponovo organisati iza svo* jih otpomih Jfnija, đa bi u zgodnont trenutku mogli ponovo preduzeti ofeitzivu. Posljodnje poviačenje imalo je svo< ■ jih dobrih posljodica, đa u talijanskoj vojsca prečisti žito ođ kukolja. S toga) jo dauas taliianska vojska u svojoj borbenoj snazi i snrenmosti potpUTio čvrsta.

MALI PODLISTAK \VoL Jov. Kuluadžić, (Beograd): Nova godina gospodina Vasilija Stari je gospodin sedeo. Njega be5e popalo inje vremena. Crna brada sc belela ovde onde, sa obeju strana, a brkovi mu bjehu požuteli od silnoga duvanskoga dima. On je sedeo u trpezariji naslonjen na zeleni otoman 1 puštao lagane kolutove, koje je puštao iiz dana u dan, naviknut samo na taj miris te prve vrste, u kojoj je on nalazio svakodnevne naslade. Sa tavanlce je širila masivna lampa, na Lančevima, sa crvenim štitom, blagu, crvenu svetJost po celoj sobi. Dva deteta igrahu za stoloni, prepunom igračaka, redjaItu vojnike, olovne, raalc, kućice od kartona, male jedrilice, i šarene kocke. Stari gospodin je bio udovac I sem njih troje i posluge ne bijaše nik^g u kući. Posluga je bila pozadi u sobama i večeravala, te je gospodin bio miran. Pred njime stajala je vodena čaša prepuna vinom i jedna tacna od bakra za cigaretni pepeo. Celom površinom tacne širila se figura jedne devojačke gla,ve, čije kose, raspletene, zauzimahu yeći deo površfne. — Nova Godina! uzdahnu Vasilije iSavić, profesor u penziji. Vrata, od obeju susednih soba behu otvorena. Teška senka beše svuda prikrilila. Samo jedna traka odlampe

padala je tta crni klavir u jeđnome uglu. Velika, glotnazna pcć, skoro do tavaita, nalik na katnin, gorela jc. Svuda okolo oscćala se toplota, ugodnost i neki prijatni miris, što jc razvejavao celint odajatna. Časovnik je tukao lagano i odmereno. Preko uzanog dvodšta i ulice, preko celoga grada i periferija brzo se rasprostria noć. Na uiici vcć behu zapaijenc električne svetiljke. I Vasilije Savič, profesor u penziii, posmatrao je jednu kroz celu odaju do tamo dole, na dnu ullcc. Kroz njegove kralkovidnc oći njanu je izgledalo kao da oko te sijalice spleten je čitav krug, ili vcnac, od njih, a koji se jednako širi ili steže baš kao i njcgova zenica. — Nova Godina! uzdahnu Vasilije Savić. Još jedna, dodadc zatim. 191* ta mu je donela mnogo nepogoda. Otrže ntu suprugu, a deci majku. On pogleda sa tugom na crni maii klavlr, kpjl se nikako ne otvara od kako je gospodja iščezla iz ovih prijatnih odaja, od kada se više ne čuje šum njenih koraka po niekim tepisima. Vasiliju Saviću se čini, da. gleda i da vidi još u onoj tmini u polumraku kako sedi ona. Njemu se čini da vidi: njene pokrete, njena pleća, njene ruke. čini mu se da čuje kako tonovi odjekuju i kako se razležu okolo. ,,Da, da, on ju je voleo, a ona je tako lepo svirala „molitvu jedrte mlade devojke“. Da, da to je stara stvar, I on mlsli i ne može da se sietl, da 11 beše od Čajkovskog. On usu u čašu ponovo crveno

vino i zagleđa se kako se ono koluta u je<ian krug oko vcnca, u naokolo. Bela pena okretala se u sred ovoga kruga. — Nova Godina, uzdahnu i po treći put Vasilije Savlč. Pogleda u oba deteta i sa jednom bolnom tugom oseti se srcćan. Deca su se igrala i on uzc da ih gleđa. Mala je intala sjajne bele zube, bila jc crnka, sa očima sjajnim, cmim. Imala je dttgu kosu pri toin crnu baš kao pokojnica. Bila jc sušta mati. Dečak je bio isti olac, krupan, visok za njegove godine; glas mu je bio tih, otnten, prijatan. Vasilije Savić ttaže čašu sa vinom i ispi je donekle. Zatim trže jcdan duboki dim iz cigarete i poce đa misli. Hteo je da dočeka Novu Godinu sa decom baš kao i onda, kada je pokojnica bila živa. Ta oni su toliko godina dočokivali! I on se seti kako su đočekivali eto baš u ovoj sobi. Njetnu bi teško, kad se vcčeras svega toga scćao. Osetl se kao da je nešto sam, usamIjen, i osta,vljen baš ođ celoga sveta. Osećao je, da mu je nedostajalo nešto, da mu nema nečega. ,,Da, da. mislio je on, nema nje. nema njene mke“. I on vide kao neku praznoću svuda okolo. „Eto, mislio je, eto klavir ćuti“. I njemu se učinl da svc, okolo njega, žali: i senke što treperahu po kutoviim, I duboka ćutnja po odajama, sve, sve to žali još, jednako i neprestancc, tu ženu, koju je on tollko voleo. I njemu se učini, kako u ovo veće, dok se deca zabavljaju, kako od svuda: sa zidova, sa portreta, od svuda.

sa svih straua, veje jedna tuga i zasipa njega, njegovu dušu, njegovo srce. ,,Da, dia, mislio je on, ovo je prva goditia bcz nje, a minttće još mnoge“. I svake godine on če morati da se seća nje, njenih pckreta, lijenih očiju, tijenih reči. A io sve, sve će ga opominjati, da nj8 netna, da ju je nestalo za svagda iz ovoga kruga, iz ovih odaja, da je se odvojiia. i da sc uilcada višc neće vratit!. — Tata, upita ga tnala. Vasilije Savič je pogleda. — Tata', ponovi mala, sutra je Nova Godina. — Da, uzdahmt Vasilije Savić, Nova Godina. — Noćas češ nam požcleti tnnogo? — Mttogo, dodade stari profcsor. On će požcleti da s da... — I mama nam Je tivck poželcla tnnogo, prckidc ga sin. I on se seti kako uvek tačno u dvanaest časova on sc digne. Kad izbijc poslednji čas duhnc u ottu istu lamipu na lančevima, Icojtl spusti pri uđaru prvog časa na ovom njihovom časovniku. Tada, on im požeii svaku sreću u Novoj Godini, on, otac, a to isto i mama odmah za njitn. A šta ćc da im poželi večeras. Najveću .sreću. Ta to je mati i zar ima veće sreće od toga. A ta sreća nikada se ne može vratiti, i on ne može da im poželi njegovoj decl. I njemu bi teško, znajući da većeras on mora da zameni I nju: da iin Iznese slatklša, I da ih poveda posle ponoćl na spavanje.

Vasilije Savić sluša kako deca igraju lagano. Oni su niirni i šapću, a on vole da su ko tiekad, đa jure, da trče. Prošle godine onl su bili vesclijl;' njemu se čitti, da su trčali oko njihove mame, a ona ih jc mazila 1 davala int kolače. „Eto misli oii, eto i staro lcto prohuja. Proleče dodjc, pa i prodje. Samo sneg napade prcko svc-ga. Izgttbilo so sunce, opalo Iišće, sasušile se granc.'* I njcmu se čini, da je i ott haš kao ovo staro leto, koje minu sa četirl doba godišttja. On se nalazi sada na pragu, gde prestaje sve; njcga je popalo inje i probelile su se kose. Časovnik izbl. Vasilije Savić brojaše svaki udar što je zvonio dugo, tl- T ho, drhtavo. „Još jedan čas, pomisli u sebi kada izbi i poslednji otkucaj. Još jedan čas do novoga Ieta“. I njemu bl baš sve jedno kako će blti to novo le- ; to. Samo Gospod neka mu sačuva decu. On oseti, kako dotle nije strepltf toliko nad decom. Tu je bila njihova mama, te se svaka briga delila zajednički. A sada ostao je oai sam, baš kao ogoreli panj. Tu su deca., a njemu izgleda, da: je okolo sve ledeno, sve prazno. Oseća: kako ognjište nema topline. On pokušava da govori decl, all mu se čini kako su njegove rečl suve, kako šuplj« > zvone, da se i on sam od njih uplašf < kad odjekuju ovim odajama. On osett", svu Iedenost njegovoga giasa 1 dećijef r poglede. Tada je znao, da netna tolik® . ’