Beogradske novine

Br. 13.

BEOGRAD, titorak 15. jaiiuara 1918.

Godina IV,

RATNI IZVJESTAJI (zvjestaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 14. januara. Nema nigdje značajnijih dogal.iaja. Načelnik clavnoar siožera, Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 14. januara. Zapadno bojište: Front prllestolonasljeđuika R u pprechta bavarskog: Vatrena je djelatnost ostala preko dana ograničena vcćinom na ratru radi uznemirivanja, koja se u pojedinim odsjeciina, naročito s obje štrane Lensa, uveče pojačala. Izvidjačka odjelenja prodrla su jugojstočno od A r m e n t i e r e s a i sjeverno od La V a q u e r i e-a u engleske rovove i zarobila izvjestan broj neprijateljskifa vojnika. Front njemačlcog prijesfolouasljednika: Osim uspješnih izvidjačkih borbi c okolišu J ti v i n c o u r t -a i lia zapadnoj obali M a a s e protelcao je dan fcez naročitih dogadjaja. Istočno hojišfe: Nema ničeg novog. Maćedousko boilštc; Zapadno od o h r i d s k' o g jezera, sa D o bj o m P o I j u i jugozapadno od d'ojranskog jezera topnička cCjelatuost. Talijansko boiište: Položaj je licizmijenjen. Prvi zapovjednik glavuog siana pi. Luticudorff.

Albert Thomas Kad je preko Rusije prešia prva faza revolucijonarniog pokreta, a probtidjeni narod, timoran i sit chige borbe, oinilo sc, da će klonuti, poručio je Kerjenskij iz Parisa govorničku potnoć. 1 on uije niogao naći pođesnijeg popoćnika, nego što je bio- tadašnji miiiistar rnunicije u Francuskoj, socijalistički jx>slanik Albert Thomas. Revolucijom prodrmanom ruskom narodu jnogao je iinponovati takav jedan Čovjek, koji je nauku o socijalističkom doktrinarizimt ispisao na svoju crvenu zastavu. čak i kad bi agitovao za mir. ,Tako je Aibert Thomas u julu i junu putovao preko ruskog fronta, držao vatrene govore klonulim vojnicima na irontu, obećavao zlatna brda francusfce pomoći. propovijedao rat, pobjedu, izdržanje, te postao hajkač i raspirivač, za uništemje čovječanstva. Još onda je zaboravio, da je prije drukčije govorio, onda, kad je sa IJatiresom imao vodstvo francuske socijalističke stranke. Iz pekarskog sina, .ikoji je lciao narodni tribun pio bratim-

stvo sa radmidina municijonih fabrikd, i snagu — koja misli da ruši nebesa — svojih inarksističkih ideja pokazi. vao u velikodušnoj težnji za ppmaganjem, — postao je skorojević temperamenta, lcoji se i suviše dobro osjećao u ulozi diplomatskog državnika, a da bi se sjetio na svoju prošlost. Odista, ništa nije laikše, nego odbacitl ideale mladosti, te uputiti se k sili, lcoja je stvorila strali baš pred snagom ovih ideala. Viviami ga je pozvao u svoje ministarstvo zia državnog podseikretara rata, kao ministar naoružatija pripaclao je i kasuijim kabinetima i tek pri obrazovanju ministarstva Painlevć odstupio je sa svog nijesta, ne odrekavši vladi svoju saradnju. Jer primjerni socijalista, koji lcoketuje sa opasnošću švojih socijalističkih ideja, svoj oštar um upravlja na ono što je pozitivno u materijalnom dobitku, tako se dobro osjeća u sjajnom životu, kakav iz naroda ponikli poiitičar nije tiikada ni u snu vidio. Ovaj Albert Thomas bio je nedavno u Lotidonu, da bi se po posjeti jednog. radničkog kongresa savjetovao sa Lloyđom Georgeom. Predmet: Alzas-Lorena^ Jer nekadašnji pacifista pretvorio se u bijesnog aneksionisfu, za koga Alzas-Lorena značl minimum francuskih zahtjeva od Njemačke. Pri ovom savjetovanju dao je Thomas patetičku izjavu, da francuske rađmičke klase nijesu za mir, nego su odlučile, da svim sredstvima rade na poraztt i uništenju pruskog rnilitarizma. Fngleski odgovor bio je svakojalco mnogo umjereniji, nego oduševIjene riječi francuskog bivšeg ministra. Tako je n. pr. „Daily Chronicle 11 opomcnuo, da Francusku ne treba ostaviti u vjeri, kao da će Engleska biti uz galske fantazije do kraja svijeta. U donjoj kući čuli su se glasovi, koji su tražili izjavu Engleske ti smisln, da se Engleska sada ne bori samo za Alzas-Lorenu, dakle drugim riječima, da za Etiglesku nlje nipošto aiv?diktički. da se Aiva«-T orena mora vratiti Francuskoj. Značajnija od ove maiije-više uzdržane izjave izgleda odluka nekolicine pariskih socijalista za šaranje AIberta Thomasa, koja traži, da se jan isključi iz socijalističke stranke, pošto u alzaško-lorenskom pitanju rađi obratno od partijskog stanovišta. Već u posljednje vrijeme primjećena je ozbiljna struja i>rotiv Thomasa, koja se n. pr. u toin pokazala, što je predlog, da ni jedan član francuske socijalističke stranke ne sinije više stupiti u ministarstvo, primljen je zakijučak stranke. Bilo je suviše lošeg iskustva, otkad je proletarac Thomas postao ministarski skorojević. Sad je Tliomas izgubio sve zemljište ispod nogu. Narod, koji je željan mira, prezire ga; vlada, koja ga je upotrebljavala kao posređnika za iznalaženje izravnanja sa socijalistima, pustiće ga, i borac za savez naroda moći će iz ruševina svoje politike spasti samo ostatke svojih nekada smjelih ideala, za vrijeme svoje vlasti zadobivenu beskarakternost i — ministarsku penziju zajeduo s onim svakovrsnim „uštcrdama", do kojih je došao tečajem svoje uspješne političke karijeire.

Pregovori za mir Raspravljanje o teritorijalnim pitanjima. — Samoopredjeljenje naroda. — Lenjin u Stockholmu

Mirovna sjednica u BrestLitovsku Kb. Brest-Litovsk, 14. januara. Komisija za .savjetovanje o teritorijalnim i>itanjhna clržala je 11. 1 12. o. mj. tri duge sjeđnice. Poslije kratke uvodne debate o formalnim pitanjiina savjetovanja utvrdjen je prije svega sporazum o tomc, da se na prvom mjestu mirovnog ugovora, koji će se zakijučiti, iskaže Ja je okončano r a t n o s t a n j e l z tn e d j u z a r a ć cn i h s t r a n a k a. Medjutim je gospodin Trockij odbio, da se u vezi s time iskaže, ba su ugovarajuće stranke riješene, da u buduće žive u miru i prijateljstvu. Gospodin Trockij je rekao, da je to samo jedna uljepšavajuća fraza, Icoja ne obilježava smisao odnosa, koji će u budnće postojati izmedju ruskog i njemačkog naroda, odnosito naroda^ Austro-Ugarske. On . se nada, da će sa svirn druge stvar’ J utjecati na odnose izmedju uaroda | Poslije debate u toj tački odlučeno je, da se u kastiijem vremenu ponovo vrate na taj predmet. U daijem toku debate je utvrdjeno, da je postignut s p or a z u m o t o m e, da se i s p r a ž n j en j e p o d r u č j a, koje su obe z a r aćene strank-e posjele stavi načelno na osnovu potpune u z a j a m n o s ti to tako, d a s e ispražnjenje ruskih područj a s p o JI s a i s p r a ž n j e n j e m p o d r u č j a * A u s t r o - U g a r s k e, koia je RiiriJ? „/isiela, Turske I Persije. Naročito je iscrpuo pretresaninodus proceđentio vrš e n j u p r a v a s a m o o d r e d j enjauPoljskoj, Kurlandiji i L i t v i. Najzuačajniji trenutak sjednice je bio, što jetprijedJog Rusa, prema kome bi n j e m a č k e č e t e p r i j e izvršenja prava samoodredjenjamoraie n a p u s t i t i d ot i č n e p r o v 1 n c i j e, g e n e r a 1 Hoffmann u ime glavne vojne uprave sa svim odbio. General Hoffmann se pa'ije svega ogradio protiv ton a r u s k i h p r i j e d I o g a i rekao, da ruski izaslanici govore tako, kaodase ltjihova vojs lc a n a 1 a z i u N j e m a č k o j, p a daoni mogu diktovati, doklc se pobjedonosne njetnačke vojske nalaze u njihovom području. Zatim je upozorio na to, da ruska vlada zahtjevia pritnjeniu prava samoodredjenja n a « a č i n i u o b im u, k a k o g a o.n a n i u v 1 a s t it o j z e m 1 j i n e p r i m j e n j u j e. Njihova je vlada, rekao je Hoffmann, z asnovana jedino na siliina b e z o b z i r n o m u g n j e t a v a n j n svakog, kojidrukčije misli.

otri su, pod izgovorom da su protiv revolucijonarl i buržoazi, 1 i š e n i s v ake zakonske zaštite. Zatim se navode primjerl, kojirna se objašnjava gonjenje, koje ruska boljševička vlada vrši protiv svakog, koji drukčije mislLURusiJi još bljesni i gradjanskl rat. S toga vojtia u p r a v a o d b i j a m i J ešanjeuuredjenjo stvarizaposjednutog područja. Najzad se navodi još i držanje tijela u posjednutim područjiina, koja su o d 1 u č i 1 a, j da seodvoje od Rusije. Državni tajnik pl. K u h 1 m a n n je ppotestovao protiv ruskog p r i j e d I o g a, da se pregovori pismeno formulisanim prijedlozima otežaju, čija sadržina tako isto ne obećava mnogo nadie. T r o c k ij je izjavio, da ne želi prisiliti protivnu stranu da tako isto postupi. Kuhhnanai je izjavio, s pogledom na javnost pregovora pisueni bi zahtievi činiii jačf utisak, s toga ni to mišljenje ne može prihvatiti. Piije svalcog novog odredjivanja držanja potrebno je, da se izaslanici četvoriiiog saveza medjusobno posavjetuju. Time je sjednica okončana.

Pregovori u Berlinu Zapeto stanje, — Pred važnitn doga* djajima. (NaroiSltl brzojav „Boogradskib Novlna“.) Berlin, 14. januara. Stanjo je vrio zapeto. Pronose se najsuprotniji glasovi'. Za savje'ovanja kođ cara vemju se najraznovrsnije komb'naoije. I Kiililiiiami je juče stigao iz BrestLilovska i učesi.vuje danas u savjetova. nju. Pogovara se, da je i knezu B ii 1 o w u 'dodt'jel jena uloga. U op šte se jako osjeća utjecaj Sveni’jemaca. U ozbi'jnim politickim kragovima obaviješteni su, da je napušten tako zvani auslro-poljski plan. Mjerodavni su u tome bili u prvoj liaiji privređm uzroci. Sad se traži novo riješenje. No pošfco grof HertMng teško da je promijenio svoie nazore u pogleđu mira i iAuiućnosti Poljske, to je rasprosirta vijest, đa misli da odstupi. Većina njenmčkog IReichstaga stoji čvrsto na svome stanovištu, to se ima očekivati jaka borba. Držacmi kanceiar će se po svoj prilici u srijeđu izjasniti u glavnom odbora o spoljnem položaju, a jodnog drugog Jdana ove seđmice u saveznom vijeću o unutrašnjem poloza j u.

Pred krizoui? (NaročIU brzojav „Bcozradskla Novlua“) Beriin, 14. januara, ,,Vor\v arts 2 * izvještava pod haslo, vom ,:GIapova o krizi M , da ćo K uhI, manu ođstupiti, a Hertling da će mu u skoro sh'jodovati. Ima da se utvrdi noV, Evnelcsijoni program za istok $ zapađ, a to da 6© pronzrokovnti i pro. mjene u unutrašrijoj poh'tici Prijein kod cara. Kb. Berlin, 14. jauuara. Car VVillieltn primio je dauas Izvještaj državnog kancelara, grof# H e r 111 n g a i maršala pl. H f n d e n< b u r g a. Konferencije kod kancelara i cara. (Naročiti brzojav „Beosradsklh r-'ovina") Berlin, 14. januara. Maršal pi. Hindenburg i gene< ral pl. Ludendorff, imali su juče, kako javlja ,,L o k a 1 a n z e I g e r“ f konferenciju s državnim kancelaronu koja je predhodila prijemu kod cara, Na današnjetm dogovoru kod carai učestvovaii sti: H i n d e n b u r g, L udendorft He r11 ing, zastupnilć drža’vnog tajnika spoljnih poslova ( druge ličnosti. Državni tajnik Roe< d e r n boluje još uvijek od lakog nazeba. ,,B e r 1 i n e r T a g e b 1 a 11“ doznaje: U ponedjeljak poslije podaie ćd jamačno državni kanoelar đati obavjew štenja stranačkim vodjama Reichstag*. 0 sadržini i ishođu savjetovanja. Daljft đoznaje taj list, da je i njemačlci poslanik u Haagu von der R o s e n prispjeo u Bcrlin. Isto je tako u Berlin pozvan 1 posiantk Bernstorff.

Sa Balkana . BUGARSKA. Mačedonska izjava. Udruženje maćedonskih bratstav* objaviijuje po ,,D. B. Z.“ ovu izjavu: Povodorn pregovora u B r e s t L i t o v s k u, koji utvrdjuju pravo 'samoopredijeljenja uaroda, podsjećajU zastu'pnici brastava Maćedonije i maćedonskih iseljenika na to, da su od prvih dana prošioga stoljeća pa do danas Bugari Maćedonije, koji čine v ečinu te pokrajine, neprestano davalf izraza svojoj volji, da ostanu nerazd j e I j i v i d i o bugarskog n a r od a i da s njime dijele svoju sudbinu, Tu volju Maćedonije su »ajsvečanije sankcijonisale tri i nstanci je; 1. Visoka Porta osnivanjem bugarskog egsarhata godine 1871. i kasnijitn bcratima za bugarske episkope u onhtt maćedonskim episkopijama, gdje je

PODLiSTAK

Na saoniku Citikaju saone u tu zimnju večer Magle, što dirhture nad saiienim mrakom Puste šuine. Tu je bjelina ko šećer Prostrta i sniva. Na časove zrakom .Rztie rzaj konja ili na svom iogu iBaćuška zavitla i bič zafijuka. iOiedam ga: ko dren je, ispružio nogu, Pa ni da se maknc. Neka tajna muka Izgriza mu dušu i uzdom i>oteže. 3 A suton sve crnji mračnu pjesmu sklada .Skoravitim putom. Saona trag reže I odmiče kasom. Magla i snijeg padia, 'Ja sfitn ozirem se. Drhturim pun sluti Kraj nas teče Dunav. U noć snenu gledam I slušam dah šutne, pa ko da mi muti Zininja večer spomen. Pred obmanom predam. Chtkaju saone... brže ati lete. Čas dva, pa će skrenut niz brdo u dolu, Gdije nas družba čeka. Tu će da posvete Novo ljeto pjesmom u duru i molu. I sve će oživit od stotine glasa, A ja ću tek snivat o kolibi jednoj Mbovanje moje. Eto oko pasa. -Već Ju hvatam u tol zimnjoj noći lednoj.

Gdje se cakli inje i sniježni vrsi, Pa u šaptu nijemom ne znatn ništa reći I ako nte tajni porivi i srsi Podilaze topli sve jači i veći. Glava pada jedrih po&red njenili griuli I duša se njiše... njiše i drijema. U to mukli kopkaj oda sma me budl, A cinkaj saotia utiline posvetna R. F. Magjer.

Gavro Gjorgjević: Prvi snežni dan Kax> i bolest koja dolazi obično noću, tako istoi i snOžni dant postaju noću. Probuđite se; čujete monotonu lupu !opata, znak da jo sneg pao. Vi vid te snežno jutro. Nebo je oblačno i puno snega. Po vazduhu ieto bezbroj pahuljica, belih t svetlih, ko’ebajući sa tamo amo kao da biraju mesto gde će pasti. Sneg pada stvarajaći na zem'Iji i po krovovima kuća debeli moki pokrivač. koji, jeste li primetili nema oštrih i grubih pregibn već idi’ićno ’bla^fhl i nežriih. Da„ Ije čujete zveku praporaca, to saonice, mal© i spretne prolaze ulicom bez lupe; kao da lete. Kočijaš sav umotan IU bunđu, jagneću iii iisičiju, puckara bičem rekao bi čovek, da i sam už va u zvect praporaca i odmerenom topo u konja. Saonice za Bobom ostav’jiju du- T ačak trag, koji kad se posie dogih prolaza (naročito na raskršću) umnoži liči

na krelnicu kakve velike željozničke slanice. Zima je; ljudi postaju čehovl ev čovek u futroii. Svaki se zavukao što đubljo može u sebe. Tamo vidite neko prolazi; na ruke obukao rukavicc: na noge kaljače; giavu umotao u topla kukuljaču tako, da mu se od svog tela vide samo :oči i nos; prava futrola. A šta ću za đecu da kažem ? Počevši od. odojčeta korne starija braća govore „eno palo keke" (šećer) a on se nato smeje naivno, otvoreno, kao što b'smo gamišljali da se Ca'nd’cli smeju. pa «lo odraslih dečaka, — svi se raduju z’mi. Jor može se reći zima je sport. I lef» ima sportova: plivanje, fusbal i dragi; ali ipak to nijo opsti sport kao reći’no sankanje. Ja ne znam m jedno čhto, ko : e zima nije napraviia sportmanom. Trebate poći do jedne tociljajke pa ćete videti tu svu d raž zime. Viđećeb vrevu. čućete viku radosnih dečijih glasova. Obično tu ne izostane i po koji komičrii prizor; tamo se sanke suđariie^ prevmule, deca se jedan preko drugog prev r ć i; tu nenta plača i razbijenih glava, voć se sri smeju radosno. Vidite tek uzjedaamit poneko 3ete padu’e najadja. vi m : sl te zašto li je palo? A i n© slutite, da se ono tu sloka bez aparata i ploča. 51 k i upravo otisa- tela je grub, ali je ipak slika. Sto čovek posbje staniji sve manje voli zimu. Zašto? Valjda zato što inu zšma malo po malo oduz'ma trpl~tn, pa ga najposlo pred jesen njegovog života Ipretvoii u hladui i neporaičoi lefi.

lstorijski kalendar Na jučeranji dan, 14. januara 1712. goclino umro je u I. o u d o n u astronom i imatemafičar Edmund Halley, koji je prvi opazio kometu, nazvanu po njemu ,,Halleyevom koinetom". Rodjen je 16j6. godine. — 14. januara 1814. god ne zakljnčeu je u K i e 1 u mir izmodju S v e dskei Danske. — 14, januara 1850. godinc rođjen je u Rochcnfortsur-Mer rrancuski romansijer Pierre Loti, kojemu je pravo ime Julien Viaud. Kao francuskl pomorski časnik pr p t~vao je mnogekrajeve, pajeigradivoza svoje tomane uzed iz sviju knjeva svi.'eta. Tako se »'oman J ,.\zia'!e“ događja u Carlgradu, gdje je JAjti-Viaud dugo boravio kao zapovjednik francuske krs'arice, ko'a je bila stacijonirana prcd Carigradorr-, i' gdje je posLoo ve’.iki prijateij Tu-aka. Njegovroman ,,5Iadame Chrysanieme T< idogadja se opet u Japanu. No remek djelo I-otijevo jcste divni roman ,,Pechenr d’ Islande" („L'laridski ribar“; najbolji prijevod izdala ,,S pska Književna Za'druga"), gdje se VLvno opisuje život bretonskifa ? ’bara, a ima i lijepih opisa iz evropskih krajeva u slavu romana, boji s© đogadja za vr j me kolonijalnog rata u Tonkinu, u kojemu j© i Loti učestvovao. Naroč to je lijap opis emrti ’Silvestrove, koji. je smrtno ranjcn u borbi, a saranjen u Singaouru usr jed . \irdbne tiopske prirode. Poče’kom ovog ’ stoljcća dzal ran je Loli za člana francu| sk© akadenrije. —• .14- januara 1874. go-

J dine mnro je P h i 1 i p p R e i s, pronala* | zač lelefona. ko«a smo onomad na ovotn' 1 mjestu pomenuli. Na današnji dan, 15. januara 1622. gođine rodjen je najbolji fran'us’o p'i ao komedija, Jeati Bapliste Po q u e 1 i n, kako mu glasi pravo ime, koje je siaba kou me poznato, dok ga svaki zna po njegoi. toiii psevdonimom Moličre. Učio j© na „Coiiege de Clermont" (d cnijen* „Collego Louis le Grand“), pa je docnija otpočeo studirati prava. No uskoro osjetio je kako ga neodoljivo vuče ka pozornici, pa jo najzad stupio u jeduu pozorišnu družinu. Kao elumac primio je pseludonim Moličre koji je ostao slavan U astoriji svjetske književnosti. Kada ja njegova trapa poTe'a goštovati' po unutrašnjoshi F /»icuske Mo'ičre je us'coro postao njen vlirektor i počeo je nizati uspjeh za usp'jehom. Porel marij h s vari iza vrijeme tih pu’tovanja nap sao je svoja djela: „L’ Etourdi*, ,,Lo depat amoureui". 1658. godine tiupa se vrati u Paris, gdje je sfrk a naroč t© simpatije kralja Louisa XVI., a još viš© njegovog mladjeg brata. I pored to;a što su zavidljivci i konkurenU svim šilama i svima sređštvima, — poJevši od nepo. (voljnih kritika, pa do denuncija i kl& veta, — gledalt da onemoguće Mol t-ra i njcgovu trupu, Mo.’iere se ipak do smrti sjajnc održao ne samo pred dvoiom, već i pred pariskom publ kom, ne samo kao I menadmašni ša'jiri čiramski pisac, već l kao odličan gturaac. U svoj m kcnndjr * poa gotovo je redovno sam igrao g avnu