Beogradske novine

Izlaze:

dnevno u )utrp, ponedjeljkom poslije podno.

Pojadini brojavi: OOmr—i I ■ trafrttm i»Ml|Wiiirtl» IfltlOlOTJ •4 «. I to. Oato n sJJmJ t4 . . . lUUBItlU 0 mmmtlf • • •••••••• 10

MJeaoCna protplato:

•• I kr. tsta u bo n. I .t.M U !•.•. o ■••«»).» w.. M , bto...: Um»n.rhJ|l • • • . U '

Oglui po eijenlku.

UrodnHHvo: BEOBRAO, Vuko Karadilća oL broj I0. Tolefon broj 83. Upravo I prlmanjo pretplata TopllCln venac broj 21. Talafon br. 28. Prlmanjo oglaaa Knau Mlhajla ul. bro| 38. Talafan broj 945.

Br. 62.

BEOGRAD, nedjeija 24. februara 1918.

Godina IV.

Presovori zo niir so Rumuniskom. Leniin zo neodložno zokllučenie miro.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 23. februara. Nerna nlkakovih naročitih dogadjaja. Njemačke su čete jsai>osjele D u b n o. Načelnik elavitoz sfoŽcra. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlln, 23. februara. Istočno boj1«te: U Estonsko] prodiru uaše čete prema Istoku. U LI v 1 a n d IJI le zauzet W a 1 k. Snage koje napreduju Jtižno od L u c k a, stigle su u Ukraiinl do D u b n a. U ostalom nastavljalu se operacUe. Broj zarobljenlka povislo se za 2 generala, 12 pukovnika. 433 časnika I 8770 voinlka. Sa ostalih bojišta netna ničeg aovog, Prvl zapovieđnik giavnog stana pl. LudendorfL Podvala sa brojevima Do danas američka se vojnička pomoć sporazumu ne izražava ni u čemu drugom do ii u džinovskim broJevima, kojima se razmeće štampa s one strane okeana. Do duše još niko ništa ne zna o tome, koliko je stvarno brojno stanje vojske, što su je Amerlčani do sada Izbacili na francusko bojište, ali časnicl u Washingtonu ne propuštaju nijednu priliku, a da ne obiiježe obim američke poinoći ni više nl raanje nego „vojskom od nekoliko milijuna“. Kada su ga onontad interpelisali o tome, odgovorio je američkl minlstar vojni Bakar veoma uvijeno I u glavnom se ograničio na saopštenja, da će tlskoro stići u Evropu pola milijuna Ijudi, a da se priprema nov transport od čitavog milijuna. Sa druge se pak američke strane opet tvrdi, da je svrSena stvar, da će Amerika u Francusku poslati 100 divlzija, što bl, ako di.viziju računamo po 25.000 ljudi, značiio uglednu vojsku od 2 s / 2 milijuna ljudl. Nešto su jasnijl i nešto su manje nepotizdani brojevi, kojtaia Savezne Države naglašavaju privnednu pomoć, koju misle ukazati sjMtrazumu. Naročito se u publikacijama Sjeđinjenih Dtžava pošiljke životnih namirnica, kojima one hoće da sačuvaju sporazum od posljedica pođmomičkog rata, nar brajaju po pojedinim vrstama i količinl tačno na kilogram. Tako se veli, da će Amerika kroz kratko vrijemie posfatl u Evropu 6.700.000 kg. mesa, 1.650.000 kg. slanine, 6700.000 kg. brašna, 7.415.000 kg. krompira i t. d. Na prvl pogled čovjek bi mogao cijeniti, da su Ovi brojevi dosta znatnl i đa je prema PODLISTAK

Kosta Jezdimlrović: Sveti Petar po drugi put na zemlji Krajem septembra prije mnogo go* dlna jedno poslije podne peče sucne kako Bog hoće, a sredinom puta kroz naše selo ukaza se čudna povorka, koja podsjećaše na onu priču o svečanom nlazu Hristovom u Jerusalim. Naprijed idjaše dobro uhranjeno magare s bisagama, a za njim je dos'tojanstveno pješačio koštunjav stasit čovjek crnpurastog lica oko svojih pedeset ljeta. Na sebi je imao odijelo Istočnjačko, a poštapao se pojačim štapom, koji mu dopiraše do više ramena. SeljaČka djeca zaokružiŠe ga sa svih strana i davahu mu pratnju u njegovom daljem hodu, a on samo gleda desno i lijevo i korača za magaretom u naprijed. Odrasloga svijeta ne bijaše mnogo u selu, jer je bila u jeku vinogradska i kukuruzna berba. Tek ovdje ondje pokaže se iz kuće po koja reduša, da se i ona nagleda neobične pojave. Iz daljine izgledaše ta r>ovorka kao neka čudna litija. Djece bijaše svakog uzrasta i ona iznalažahu vazdan primjedaba na strancu pa mu i đobacivahu razna zadirkivanja i pitanja, koja ovaj nije razumijevao. I on je djeci od vremena na vrijeme do'bacio koju oštru riječ, koju su ona tumačila kao pretnju. te za čas odmak-

tome i važan njihov uticaj na privredni život sporajzumnih sila. No kada ih čovjek izbliže posmatra i naročito kada ih uporedi sa stvarnom potrebom u namirnicama odredjenog broja ljudi, doći će do zaključka, da je vrijednost ove pomoći upravo ravna nuli. Ako, recimo, računamo stanovništvo grada Beča sa 2 milijuna duša, a dnevno sliedovanje mesa računamo sa 150 grama od osobe, to se rnože lako izračunati, da količina mesa, koliku Amerika obećava svojim prijateljima, nije dovoljna ni za jednomjesečno sljedovanje bečkog stanovništva. Ta bi količina u najboljem slučaju bila dovoljna za milijun Ijudl, koji bi se zadovoljill sa kojih 220 grama dnevno. Sada će američka vojska u Francuskoj da iznosi milijun Ijudi, — t. j. oni se nadaju, da će toliko ijudi iznositi, — što znači, da bi jednomjesečna pošiljka iz Amerike bila dovoljna, da pokrije jedino potrebu njihovih sunarodnika, i to samo pod pretpostavkom, da vojnioi na bojištu ne dobiju 300 grama mesa dnevno kao što je to kod središnjih vlasti, već jedva sljedovanje, koje dobija gradjanstvo u pozadini ili etapi. Ako se malo bolje preračuna količina slanine, koju je Amerika obećala, vidl se, da je ova više nego dovoljna, — ali opet samo za potrebe „vojske milijuna", a koiičlna obećanog brašna i krumpira zaostaje daleko iza potrebe ckspedicione vo.’ske. Računajući najmanju osnovnu kvotu stanovništva središnjih viasti (a ne borbenih čela) sa 200 grarna brašna na dan po osobi, izlazi, da bi sanio za 1 milijun ljudi trebalo 6 milijuna kilograma mjesečno. Ako se ovo uporedi sa brojevima, koji se odnose na količinu krumpira, onda se to mora još kao povoljno označitl. Ustanovljujućl dnevnu potrebu pojedinca sa 500 grama, morala bi Unija uvoziti mjesečno — umjesto obećamih 7 i pol miiijuna kilograma — upravo dvaput veću količinu; dakle 15 miiijuna kilograma, da bi se pokrila potreba njihove „vojske milijuna 11 . Iz svega ovoga vldi se jasno, đa brojevi, koje Američani javljaju, imaju samo jeđnu svrhu: bluff. Oni računaju s niskim stepenom obrazovanja svojih čitaoca, kad mjesečnu potrebu na životnim namirnicama za jedan mjesec Iznose u kiiogramima. Kad bl se umjesto toga dnevna potreba izračunala na vagone — u brodskoin se prostoru ove količine uopšte ne dadu izraziti, pošto jedan brod od po prilici 6500 tona može da prenese eijelu mjesečnu potrebu u brašnu, a drugi u mesu — oiiđia bi i slabije nadareni čitaoc inogao da pojmi, šta gospoda Američani razumijevaju pođ „ogrom-

nu od njega, da mu se u brzo opet približe i da produže svoja zadirkivanja. Kad dodjoše pred opštinsku kuću, jedan od služitelja zovnu rukom stranca, ali ovaj to ne razumijevaše, jer način, kojim se neko u našiin krajevima rukoin priziva, upotrebljava se na istoku, kad se nekome daje znak da bjega. Stranac se dakle ne odazva pozivu i tako je služitelj morao da ga uhvati za haljinu i da ga vuče za sobom u opštinsku kuću. To je izazvalo opšti smijeh kod djece. U opštinskoj kući zatražiše mu pasoš. Stranac naslućivaše šta se od njega traži, izvadi pasoš i pokaza ga, a oni u uredu, kad vidješe na pruženoj ispravi vizu naše pretpostavljene vlasti, otpustiše ga da dalje ide. Djeca se još više oslobode i praćaliu stranca do izvan sela, pa se najzad vratiše, a stranac produži svoj put. Jedno od starije djece primjeti, da stranac liči na svetoga Petra u našoj crkvl, a drugo prihvatl, da je taj čovjek bio svet! Petar. Za malo potraja, pa se raznese glas,'da je selom prošao sveti Petar. Omorina postajaše sve nesnosnija i ne prodje ni puna dtv«a sata, kako je stranac napustio selo, a nebo se natuštl u pravcu, kojim je ovaj otišao. Ne potraja dugo, kad gusti oblaci počeše naglo da se primiču. Poče strašno da sijeva a od grmljavine sve da se trese. Prohuja silna oluja, koja Je lomila drveće i odnosila krovove, zatim nasta grad, kakav se ne pamti da je ikad padao. Sve živo, što se ne mogaše od njega brzo skloniti, bl potučeno, a najvjše

nom pomoći“, Ozbiljnim preračunavanjem dolaz! se do činjenice, da ili Sjedinjene Države nikako na to ne misle, da u Evropu pošalju „vojsku mi!ijuna“ — u kom slučaju njihovi saveznicl dobijaju više nego skromnu ekoinomsku ponroć, — ili će se ta „vojska inilijunh“ pretvoriti u stvarnost, a u tom slučaju ne če ni za ovu vojsku biti dovoijne životne namirnice, koje Amerika šalje. Ovdje, kao i tamo, radi se o tome, da se sporazunme sile svjesno zavedu. Pored toga može se to smatiati 1 kao pokušaj, da se velikim brojevima sakrije ono, što u osnovu znači nedostatak volje ili moći. Medjutim je jedno prevara, kao i drugo. Car i kraij Karlo u njemačkom glavnom stanu Kb. Berlin, 23. februara. Njegovo Veličanstvo car i kraij K a r I o boravlo je danas u veiikom glavnom stanu *u svrhu dogovora o visećim pitanjima. U Njegovoj pratnji nalazili su se načeltiik glavnog stožera pl. A r z I njeinački vojni opunomočenik C r a rn o n. Dogovoru izmedju Njihovih Veličanstava pribivali su i maršal Hindenburg i general Ludendorff. Pregovorl o miru s Rumunjskom VJjećanJc L. aedju Kuiiluiatuia I Czernina. (Naročlti brtojav „Beoeradsklh NovIna“) Beč, 23. februara. K fl h 1 m a n n je danas prije svoga odlaska dulje vremena i iscrpivo vijećao sa grofoip C z e r n i n o m. U s v i m J e v Is e ć i m p i t a n j i m a postignut potpun sporazum. Gdje će se vršiti pregovori? (Narofld brrolav „Beoeradskih Novlna".) Buđiinpešta, 23. februara. ,,'A z E s t“ doznaje iiz dobro informisanog bečliog diplomatskog izvora, da je za mjesto mirovninh pregovora sa Rumunjskom izabrano inalo mjesto Buffea kod Bukarešta. To je jedna mala željeznička stanica u blizini Bukarešta. Da li će se mirovni pregovori tamo držati, zavisi najviše od toga, da li će se za čianove delegacije moči tamo naći stanovi. Ako ne, to se misli, da delegati središnjih vlasti stanuju u Bukareštu, a da zbog pregovora idu uvijek u Buffeu. Pri iizboru ovog maIog mjesta držali su se nadlcžni faktori toga, da bi za rumunjsku mirovnu delegaciju, naročito Averescua, bilo

pernata živina i sitnija stoka. Poslije ovoga se razbi 11 a visoravnju više sela silan oblak. Voda nabuja po udolicama i neopisanom brzinom poče da juri na niže, noseći soboin sve, što je inogla dohvatiti. Sve se to zbilo za ne pun sat, a poslije toga počelo je opet sunce da slja i da topi nagomilani led, a slika, koja nam se ukaza, bijaše grozna. Po ulicama voda više koljena, a po njoj plove naviljci sijena, kukuružnje snoplje, izlomljena vinova loza sa zrelim groždj.em, razne mrtve životinje. Prozori, krovovi i zldovi od kuča svi oštećeni — pravl pokor. Ne potraja dugo, pa se doznade, da se taj i taj čovjek, ta i ta žena, to i to dijete udavilo. Dogodila se jedna ncčuvena nesreča, 1 tck što je svijet jročeo da se ''ribira od pretrpljenog straha, a već se glas o prolasku svetoga Petra kroz selo razneo od usta do usta, te u brzo se učvrstl vjerovanje, da je glavom sveti Petar došao da kuša svijet i da je kaznio sclo, što je u njemu bio nedostojno dočckan i ispraćen. Naravno, da je bilo ljndl, koji u to nijesu vjerovali, aH i oni, koji su u to vjerovali, nalazli su, da je i suviše nečovječno od jednoga sveea, da se tako sveti; jer se već bijaše po selu pronio glas, da je svetac pri izlasku iz sela doviknuo djeci prijetnju, da će zapamtiti današnjl dan. Sutradan je svaki blo na svom poslu, oko popravaka na domu, jer u polju nije imalo šta da sc rad:, a još manje spasava, kad se skoro u isto doba dana kao I dan ranije ponovo pyjavi

neprijatno, da se rad1 pregovora nadju u giavnom gradu pobjedjene zemIje. (Prema daljoj vijesti, koju niže donosimo, pregovori če se vršiti u Bukareštu. Op Ur.) Pregovori će se vršitl u Đukureštu. Kb. Berlin, 23. februara, Pregovorl sa Rumunjskom, koil se sada imadu nastavitl u Bukureštu, vodjeni su do juče u B u f t e I. Čisto vojnički pregovori o obnavljanju primlrja, koji su se vodili prije samih pregovora za mir, vršili su se u Focsanu. Pošto je na pregovore stigao novi rumunjski predsjednik ministarstva, pregovaračj su se preselili u Bukurešt. Izgledi za mlr. — Zahtjevi središnjih vlasti. (Naročitl brzoiav „Beozradsklh Novina“.) Budimpešta, 23. februara. ,,Az Est" javlja iz Berlina: Pregovori sa Rmmmjskom ne očekuju se ni ovd.ie, nj u Beču, sa suviše optimizma. Olavni je uzrok u torne, što vlada Averescua ima članova, koji su iz-raziti prijatelji sporazumnih sila. Sam Averescu je u posljednje vrijeme imao takvo držanje, đa se može i s tom mogućnošću računati, da se sa ovom vladom ne će moći skiopiti mir. Ipak se u ovdašnjim diplomatskiin krugovima misli, da će doći do mira za kratko vrijeme, ako ne baš odrnali, jer se Ruinunjska nalazi u očajnom položaju, te ako bude ix>trebno, može biti na mir i primorana. Stanovište srediŠrijih vlasti je ovo: Njemačka nema nikakvih zasebnih ciijeva. Bugarska ima dijelom nacijonalne, a dljelom strategijske zalitjeve, koji se moraju zadovoljiti. Bugarska mora dobiti Dobrudžu. Monarhija, opet, — a naročito Ugarska, mora dobiti izvjesna strategijska osigurauja za zažtitu protiv novih naoadaja. Pri tom lie če saveznici da Rumunjsku ugnše, omi hoče, šta više. da uzmu obzira na eventu-alne opravdane nacijonalne i teritorijalne zahtjeve Rumunjske. U Buga-rskoj se doduše već pokazala izvjestia zabrinutost zhog ovog plana. Medjutim izgleda, da vladini kriigovi i tarno popustljivije sude o tom pitanju. Viječanja izmedju Averescu-a i Mackensena. (NaročiU brzojav „Beozradskih Novina".) Beč, 23. februara. Ovdašnji Iistovi saznaju, da je Averescu sa maršalom M a c k e n s en o m održao već više vijećanja. No izgieda, da izmcdju njih nije moglo doći do sporazuma, pošto se Averescu u Jašu suviše obvetzao. Može se medju-

cnaj isti čudan čovjek sa svojim magaretom. Dolazio je iz pravca, kojim je juče otputovao, a koračao je isto onako dostojanstvcno kao i juč’e. Sad su ga mogli vidjeti i onl, koji juče bijahu u polju zaposleni, ali strah od toga čovjeka ne dacle nikome smjelosti, da ga dobro posmatra. Tek onako krađomice baci svaki na njega radoznali pogled, pa odmah obori oči zemlji. Svaki prizivaše svoju đjecu u dvorište, da se ne bi ponovila jučerašnja povorka, koja ih je po njihovom inišljenju tako skupo stala. Jedva se nekoliko diečaka bez nadzora ostnijeliše da stranca prate iz pristojne daljine, ali i na licu ovih ogledaše se zbilja i strahopoštovanje, koje osjećaliu prerna tom rijetkom čovjeku. Ona su ga pratila do drugog najbližeg sela, gdje se vijest o njemu već prepričavala u svima mogućim varijacijama l gdje su inislili, da če najbolje biti, da ga što bolje prime i isprate. Zvahu ga u kuće da ga ugoste, ali on se ne odmicaše s mjesta, izabranog za odmor. Kad Ijudi, a naročito žene vidješe, da im njihov poziv ništa ne vrijedi, oni mu jx>češe donositi razne ponude za njega i za magare. On je prlmao za sebe samo hljeb, sir 1 jaja, a za magare zob; sve ostalo je odbijao. A kad je napunio bisage, on prosto odbijaše svaku dalju ponudu, ma da su ga, naročito žene, preklinjale da to ne čini. A kad i tđ preklinjanja ne pomogoše, one se dosjetiše, pa mu počeše donositi na dar rublje, ubruse, tkanice, čarape 11, d, On je 1 ocl tih darova Izabrao što

tim đržati, da Rumunjska nema velikofl izbora i da će konačno morati ipak prt< stupiti zaključenju mira. Turskl opunotnoćenlci za pregovora s Rutnunjskom. Kb. Carigrad, 23. februara. \ Ahmet Desiml bej, divizionaf Izzet paša, podtajnik Reahad H ! k m e t b e j otputovaće u subotu u Bukarešt kao Izaslanicl otomanske vlade za mirovne pregovore s Rumunjskom. Poslije boljševičke molbe za mir Kurir ruske vlade ćeka na odgovor središnjlh vlasti. (Naročiti brzojav ..Beograđsktli Novtaa".) Berlin, 23. februara. Kurir ruske vlade čeka na odgo* vor središnjih vlasti, koji će, kako se. drži, brzo usliiediti. Lenjin o neniogućiiosti nastavka rata i potrebe, da se zaključi mir. Kb. London, 23. februara. ,,D a i I y T e 1 e g r a p h“ javlia \t Petrograda: Lenjin je iziavio: Rusija nije u staniu da se odupre nastupanju Niietnaca. Produženje rata bi se okončalo porazom Rusije i potpunim unišleniem svih tekovina revoluciie. Jedino je sredstvo za spas zakliučenje mira, poslije kog će se moći rad’tl na nonovnom podizan'u Rusiie u sociiaiističkom smisiu, Vlada mora produžiti rat protiv unutarniih neprijhtelia, pa stoga ćete. koje su joj za tu borbu potrebne, ne može slatl na front. Drugi uzrok za zakijučenje mira 5e, što se Nb'emel sad iiiiesu složiii sa imperijalistima ua zapadu Evrope, ali će to biti prije iii noslije, pa se s toga mir mora zaključitl, dok se imperlialiste cljelog svijeta no slože protiv revoiucije. Turskl opunomoćenik kod pregovora sa Velikom Rusiiom. - Kb. Carigrad, 23. februara. Prema vijesti ,,T a n i n a“ kod novili će pregovora sa Velikom Rusijom u Brest-Litovsku zastupati Tursku kao niezfii oipunomoćenik turski poslanik U Berlinu, Hakky-paša. Pariškl HstovJ o otporu boljševičkih čcta. (Naročitl brzolav ..Bcneradskih Novina“) Budimpešta, 23. februara, .,Az Est“ javlja iz Ženeve: Preina pariškim Iistovima boljševičke će se čete pred Revalom kod peupuskog jezera Nijemcitna oduprijett, ako donle ne počnu pregovori za mir, O njemačkom nastupanju. Kb. Berlin, 23. februara. Wo 1 ffov ured javlja: Nastu-< panje 8. armije već se prvog đana proteglo na 75 kilometara frontne širina i teče sa svim prema odredjenom smjeru. Čete, prožete željom, da napaćenoj zemlji priteknu što brže u pomoć a nasiljem namučenim ijudiina da spasu život i slobodu, ne znaju ni za kakavi umor. Stanovništvo Rige ispratilo je čete s najboljlm željama za Estonsku 1 Livlandijti, o kojima zna da se nalaze

mu se svidilo, a ostaio ostavi na gomili, i da bi se kurtalisao pretjerane izdašnosti seljana, uhvati magare za ular, napusti selo i ode dalje, govoreći gomili nešto stranim jczikom, koji nikoi nije razumjevao. Niko nije znao, ko je bio taj stra*nac, od kud je doša-o i kud ga je vodie njegov put. Do duše, gospoda- ! z kotarskog ureda,su pričala, da je taj stra« nac bio neki musliman iz Anatolije i da je bto na putu za Budim, da se tamo pokloni grobu Djul-Babinom; ali na§ svijet nije to razumjevao i lakše mu ja bilo da povjeruje, da je to blo sveti Peta, već s toga, što je to izgledalo ta« janstvenije I jer je to više pristajalo u* neobičnu pojavu strančevu i juče'ašnjtl r.esreću u mšem seiu. Gospoda iz kotarskog ureda su dokazivala, da ]e siranac pomeo svoj put l da ie saino zato prošao dva put kroz naše selo. a sacj da se nalazi na pravom putu za Budimf al; sve to nije mnogo poinoglo. Ljucll su ostali pri tome, da je to bio svetl Petar, pa su iz svega toga izveli pouku, da se u buduće bolje ophode sa strati« cem. Prilika im se za to brzo pružila. Zai malo godina a u našem kraju pojavi soi opet neki stranac, ovoga puta u kaludjerskoj nošnji i s ispravama, koje su ga opunomoćavale, da kupi milostinjđ za neki manastir u Svetoj Zemljl. Pojava njegova podsjeti svijet na onogs stranca od prije, i sad mnogl jwimisliše, da Ii to nije onaj isti. Istina, da je ovaj sadašnji bio manjeg uzrasta, boU«