Beogradske novine

Btrana 2.

*Yi

x „ 'CefvrtaE v '*'

ICkiata očigledni, JaBni 1 obadljivi, i Q |ađnotn«d idudih picama izn«ću gotovo ceo tekct toga članka. Jedino 8« naii radikald plaSo od mira kao djavo od krsta. Zna ee zbog čega oni "to Čino. Iz Miih’ llBtili razloga, zbog kojih su bill za uobnetono dosajdanjo produženje rata. Bo|e 88 polaganja računa narodu, »tr&huju M, narodnog grijeva I osude. Ali nama, kojima je Srbija preča ne, partija, nije flo praznili fraža, nego pozitivnih rezullata i do spasavanji aaleg nanoda i naše države. Treme ’6e pokazati švakoga U pr.tvoj fcoji i istaći njegovu fednsku vrednošt. ivreino je najbolji su'dija. Sarno "dok vre|pne piokaže svačiju vrednost narod pati. A pDožda za'to ha$ i poti što nijejnrneo'da ee pelcvbbrli 'svojili rđjavih vodja? St. V, J,

Pašićeva strahovlada. 1 Nasllno ugušivanje opozlcije. Dopisniik kdnog švajcarskog lista |av]ja o srpskoj minlstarslcoj krizi, 'koju je Pašić nasiinim načinom rlješio: „P o z n a t o j e. d a j e srpska v 1 akJasPaštćem naćelu nedarn o i z d r ž a 1 a t e š k u k r I z u. Put i način, kojim je srpsfca ininl8tarska kriza riješeua, karakterističan je za Pašićevu strahovladu i o tome, kako stari ra-dikali upropašćnju srpsku »cmlju i srpski narod. Pošto opoziciji (mladi'radikali, republikanci, demokrate i liberali) niic pošlo za rukoni da se obrazuje koalicijono lnlnistarstvo, jer je prijestoloniasIjednik, koji nije ništa drugo nego Palićeva kreatura, povjerio tijemu (Pašiču) ponovo vodjstvo, to je ona u sai^ioj stvari položila svoie mandate i molik da svakog njenog pojedinog člaria pošlje kao prostog vojnika na front, jer više ne mogu podnositl nikakvu odgovornost z a d aIJ i r a z v o j s t v a r i. Otpor opozicije upravljen je;, što Je jx>trebno naročito napomemitk protfcv Pašiča i Stojana Protiča, a ne protiv sporazumniii sila. Kako Pašić i Protič ne če nikako da pusie vlast iz svoje ruke, *i ako netnaju vcćine. jer je broJna srazmjera podjednaka, to je Pašić saopštlo sporazumnim siiama, da opoziclja nije n a p e r c n a p r o 11 v n j e g a, n e g o prorivnilhttežlza ostvarenjem zasebnog mlra sia središnjiin vlastima, Poslije o v o g a j e c j e 1 o!k u p n a o p o z i c l) a internirana u A c h 111«I o n u n a K r i u. Pašić th nije pustlo na front, jcr se boji da ć>e otvoriti propagandit protiv njega. Prema tome je sad oipozicija sa svint osamljena, nije u nlkakvoj vezi s budi kaikvim pravcem.

Izvedba simfonije ,,Soča“ u Seču. Izvjestili smo vcć naše čitaoce o velikom spoljnom uspjehu S a f r a n ek o v e ,,Soče“ kao I njenom vanređnom prijcmu u publici. No i kritika je najvelćim dijelom bila zanosnav Svaki se bečki dnevnik pozabavio što du•žom što kraćom kritikom s ovim djelom. Mjerodavni mužički kritlčari ne-

oblčno su laskavo ocljenill ,,Soču“ odmah Jza kako je prvi put pilkazana ođ bečklh 1 pfilharmanič<ara 2. apriila a uz E ratnju I 7 . pl. VVeingartnera. Evo neoliko izvadaka Iz tiii kriitika: Juiije Korngold piše u podlisku ,,N. F. P r e s s e“ izmedju ostalog ovo: U nizanju sLika, kao i u šestosjnastom taktu Sočine-tente potsjeća to djelo na Smetanino „Moldavu". Potpim Izraz tona, bogata chromatika, ,,prekomjerni“ akordi svjedoče, da konipouistu moderui razvitak glazbe nije ostao ncpoznat. U instrumentiranju se ispoljava talenat, koji iznenadjuje I koji se nešto divlje oblikuje, naročito; talco oluja i opis borbe pokazuju temperament i smisao -za realistične, silne efekte, koji su još pooštreni Hćuim utiscima bubnjarske vatre. U moćnom C-durtt dolazt domovinski spjev, kao stnbol pobjede, do triumfujućeg izražaja. U „Fremd en b 1 at t“-u veli dr. Ricliard Batka: ,,Ja sam o toine likpom djelu već posliie prvog prikaza donio izvještaj u „Fremdenblatt“-u, te se radujem, što mogu zabilježitai jak i jednodušni uspjeh, koje je ono postiglo i u prefinjeinim ušima prestoničkih muzičktli znalaca. U djeJu sc nalazi toiiko zdrave snage i zamjemog stvaranja, da nas njegov sjajni uticaj ne dovodii u suninju ni o ratnom raspoioženju." Max Oraf p?še u „Ze*it“-u: Spajamje motiva pokazuje razumjevanje za muzičko slikanje raspoloženja, talcnat za crtanie predjela sa jakint obrisima. U opšte muzika dobiva svojom jednostavnom muževnošću, reainom svježinom, snažnim zahvatom sve one crte, koje doMkuju vojniku.“ U ,,N. W. T a g b 1 a t t“-u piše Ludvvig Kari>atliy: Ono što zanosna orkestarska vedrina ostvaruje, često puta sa svim začudjava; to je priiježan rad čovjeka, koji niie stručnjalk. pa s toga zaslužuje svako poštovanje." R. Specht u „Illustriertes Wiener Extrabilat t“-u piše: ..Cijela stvar ne uveseljava samo sa svojom prostodušnom dobrotom, nego je to kao simptom đuha jednog od onili iirabrih, koji su prošli kroz krv i straliote, pa svoj pogled od svih tih grozota obračaiu nečern višem.“ A. M. Pirchan naziva šafraneka u ,,W. N. Nachrichten' * 1 istinskim ,,Wereščaginom u zvucima' 1 ... S ovitn slmfonijskhn spjevom podignut je svjetskom ratu silan spomenik umjetničke muzike, koja je stvorena u duhu vremema, jeđna uzvišena pjesma Jake srčanosti, kojom se u zvucima izliva pobjedonosni mir. ,,R e i c It s p o s t“ zove ,,Soču“ uspješnim prvijonceni giazbenika-vojnika. U ,,W i e n e r M i 11 a g s z e i t u n g“-u vdi dr. Hans Donaiu: ,,Iz svakog takta- govori jak taienat, kome se doista može proreći sjajna budućno®t.“ — „Oeslerr. Vo!kszeitung“; Šafranck je talenat!“ U „Deutsches 'i'agblatt“-u, „Ostdeutsche Rundschau“ piše Damisch: Šafranekova orkestarska tehnika cdgovara svima zahtijevlhna nove i najnovije muzičke umjetnosti; on može važiti kao očiti dokaz o tome, da jedan moderan majstor me mora pasti nž s neha niti biti od portva.** ,,S o n n- u n d M o n t a g s z e itnng“ piše: Cjelina zadobija realrstičkim siikama koIoristSčlce očiglednosfi i lijepim zvukom. ,,Wiencr Alig. Zeitung**: „Mogli smo irpojedtriim slikama raspoloženja, koje u C-đuru bljcštavom snagom nagovješćuju konačnu pobjedu, zapazitl jedan sa svim neobični, naročito za ukiipni utisak sposobni muzički ta-

sebe. Eto nekolfko koračaia j on već Iritmuo. Osjeća umor na čitavom tijelu, pa teško koraca. Pa istom kad još prijcdje rukom više čela, a prsti cd' nerada uiinjeni lizmu čekinjastim brkom i iskočenu stiliu koižu na obrazima i osjete progrušane saedine, zađršće od nc'koga ncslućenoga straha. A taj mu zasio na čitavom tijelu, pa ga se drži 'Poput aveti. I sjeda na giavu, oči, prsi S unutrašnjost sanni. — Šta ć* ona, lijeipa Pave, kad to ,vkli... ovako isprebijanoga, siabcnga, Da rw 1 znoj ga oblije još jače. a uzdah aapeo gntdi. ! — Pa oinda.., ako me radi toga Jasna slika ujegove Pave iskočila i staia potiskivati sve ostalo. On sasviin dobro parnti ujezino iice 1 obličje. Sjeća se svake kretnjs sve taino od mladostL Pa ouda ašlk ... nadmetanje s momcinia... mala i v«Hka rakija... svadba... prvi dani... sve, sve on to paonti i kao da gleda svojim očlma kroz debeii ntrak. > Posiije prvoga djeteta on podšćtiuk). — Znaš, Pavo saidikar... et‘ zato, što nis* ko druge, toš jačo te voHm... .volkn jako. Pa to naše dite. Et* to ć‘ biti znamenje da se volimo. a ne k6 drugi, što se vole beiz dice. ‘Di nij‘ toga nij‘ ni blagosk>va... baš ništas. Onda došk> drugo na treće, pa •— — odlazak. I — Et* ono, što j‘ u menika i kod me... kod P&ve. Sa crkve udaraja deseta. Bože, ‘oš nekoliko časaJca. Saui', šta ć‘ oiia... da nijo — •1 ona pjttiisao. da hi mogao oaići u doanu protivno, zgrčl ptjest. « vratne 1 6JjeTxiČne žile nabrekoše u čas.

— Ne. ue... A1 onda došlo ono protivno I on satn sebi govorio Čas da. a čas ne. Na koncu konca šbućkalo se to oboje i on zateturao i več da će bamiti n kuću, zastane lcraj vrata 1 staue prislnškivati. Seio niimo i ona matesia odcauca tu i tamo kidaju se u crvenkaste Šare od žiška U1 lojaiiice na stolu i plamena badniaka na banjku. Zidanica da zidainice sik'iitrila se baš kao i priie, Pa ! ona kailiava cesta 1 rašljasti bagrami, proredjenie tarabe. trošnl tarac 1 dnigo ... Sve, sve je nepromijenjeno, sSmo on k6 da nije isti. On to osjeća na čitavom tijelu. Istina, on je ovo zadnje vaijeme provodio udobaa život. Imaio ie sve što ntu trebalo. Pače i više. Nutkali ga svim i svačbn. I on je upravo osjećao, kako nm krv brže kola l pod kožom sve isešto struji 1 širi se od pritajene ugode. U takvim Čaisovtma željkovao je samo jedno: svoj đom l njegovo u njetmi. Zuao ie dobro, đa ga tu čeka dostai posia, bit će muke, brtgS. A1 Šta za to! Om ć« pljunuti u šaloei, pa udariti po posiu, Nenta toga, što se ne može, kad se hoće! Rad. kako ga on sada zaanišijavao, bit će mnogo dnilkčlji, nego tamo priie dobranih godine 1 p6, kad je krenuo na bojište. Sad će to biti ono, što je neidloistajalo z a vrijetme bolovanja, a što ]e želto k6 parče hljeba. Raditi, raditi! — Niš ja za gospodskt krevet 't gospodsku sobu. Aja, toga ne rodi. Premalo i‘ tamo prostora I zraika. A prostor I zrak, to je Mo ono, što mu je tapinjaio dušu 1 zagušiv&io ga. — ‘Oš saano to, sam' to da nije... I on se pouovito zagiedao u ogledkio, pa kako ga ie naglo rlnuo pned Hce, tako ga ukočeno zadiržao i kd da se prillJietpNo uz prste. Oledao i gfedao.

BEOGRADSKE NOVINB ienaf I Izvjesno razumjevanje za prijatnu narodnu melodfju u iznalaženju motlva.“ „Arbeilter Zeitung“: ,.Komponista opisuje sa izvanredno formalnom stvaralačkom snagom I često s vrlo uspjelim nadahnućem, pri čemu jako koristi poznavanjem svih tajni modenio harrnoniike i fnstrumentalne urnjetnostI.“ „Der Morgen“: „Pod hipermodernim velom može se naslnti'ti prijatan talenat sa izrazitim razumjevanjem Jakog orkestarskog efekta.* 1 Svoukupiie ove kriteke ii različninl detaillima i raziičnim riječima potvrdijuju ocjene i osvrte „Beogradskih Novma“, koje su prigođom prve izvedbe ,,Soče“ razabrale cdmaji u tom djelu 1 samorodnu životnu snagu i modemu obradbu.

Grad i okolica Duevu! kaleudar D a n a s je četvrtak 2. maja, po staiom 19. aprHa, — Rlmokatollcl: AtanaslJ; pravoslavni: Jovan VethopeStcrski. Cnsnička i činovnička kaslna otvorena je počam od 15. februara do 11 satl u noči. C. 1 k. vojnički dom: Citaonlca, toba za pisanje i Igranje, kantina. Otvoreno od 7 saU tzjutra do 9 saii uvcče. Siobodau prisiup svnkome vojniku. Kinematografl: Vojni kinouKralja Mllana ulici br. 56 (Koloseum): U 1 6 »ati posiije podne predstave za vojnike, a u 8 sati uvece opšta predstava. — C. i kr. g r adjanskt kino na Terazijama br, 27 (Paris): U 5 i 7 sali poslije podne opčte predstave. Beogradskl orfeum (u zimskom pozorištu, prlje Boulevard): Početak predstavc ti 8 sait uveče. Bibilotcka i a pozajmicu (Balkanska ulica br. 1, Hoiel Moskva). Otvorena ođ 10—1 sat prije i od 3—7 satt posllje podne. Noćna služba u ijekarnama: Od 28. aprlia do uključivo 1. maja vršlće noćnu službu u Beogradu ove ijekarne (apoteke): Dr. Panlć, Saborna ul. br. 77; Deltni; Kncz Mihajlova ui. br. 1; Nikoltć, Bltoljska ul. br. 2; P r o 11 ć, Kraij Milanova ulica br. 87. Saobraćaj na ratnom mostu Izmcdju Bcograda 1 Zemuna obustavljen Je svakog dana cd 7—8'30 sati prije podne od 12.30—2 sata poslijc podne. RtmokutoHčko Bogoslužje. Danas kao i s\’ako veče u 6 »ati kroz cijeli mjesec mai vršlće se u crkvi u dvoru majstka pobožnost. Pravoslavno bogosluženje u beogradskim crkvama n toku vellko nedjelje I na dane vaskrsenja Hristovog. Pravoslavno bogosluženje u toku nastupajuće velikc nedjelje a i na sAm dan Vaskrsenja Hristovog obaviće se ovim redoin i u ovo virijeme: Na velikl četvrtak'r jutrenje u 7 sati izjutra, večernje sa liturgijom sv. Vasilija yđikog u 8 I pol satl prije podne. Poslije podrto u 6 i pol satl b d en i j e u spomen svetih I spasonosnih stradanja Oospoda našeg Isusa Hrista; Na vellki petak: carski časovi u 7 sati izjutra. Posiije podne u 3 sata večernJe sa tenošenjem plaštanice; Na veliku subotuf Jutrenje sa pjefvanjem statija I obnošenjem piaštanice oko crkve u 5 sati izjutra. Liittrgija sv, Vasilija Velikog tt 9 sati prije podne; Na I. dan Vaskfgenja u nedjeljut jutrecje sa litijom csko crkve u 5 sati izjutra; liturgija odmajh u nastavku za Jutrenjem u 7 1 poJ satl irtutra. Poslije podne vaoeirnja u 4 sata. Na II. 1 III. dan Vaskrsa: jutrenje u 7 sati izjutra; llturgija u 9 sati. Poslije podtie večernja u 4 sala.

Je li što mislio I što — ne sjeća se. Tek, a toga se stidi i danas, kad je progovorfla u sobi neka gospodja Crvenoga križat, koiu su svi od dragost! zvall Sestra, i ova ga upitala: šfca radi?. lecmio s*e i potegao zrcaiom na*rag, — TaJco... ništa. * — Ma kalko ništa, kad sam ja već, Mataja, dosta dugo u sobi, etojim, pa gledam, a Vi tim zrcalom u mcl, pa nl makac. Dai ga ne uvrijedi. a ovamo oua znatiižeHno, lagacko mu potrepta r«f mena. — E, Mataja, Mataja.., vailjda nešto snujetei, smišljavaite. Sad je došao k sebi. Zaboravio na *voju plahost 1 otvorio i <fušu i srce. — Oću kuči. Cekaiu me. Pa i vrijeimc j‘ dosta saint bada'vadjio. Sajn' še bojim. Nekttd sam k6 ostar'io. Sam seiblka ne virujem.., ne dopadam. a kod kuće iniada žena... moja Hpa Par ve. Kako ć‘ pred nju? ‘Oče me 'vaiko da joj ne budein pre — — A ja j‘ tako volim... uvfk niislim Samo na nju: Njezinu mladost, zdravlje, na... taiko na njeizjMiu pojavti, ono, za što b‘ dao I svoj život... sve svoje. Razgovor utMmuo I boiničairka za.gleda u njcigovu pokuujeuost. Pronicavo ga odmjeri 1 malrno ntkoin. — Ne bojte se... nije to baš tako strašno kao što nrislite. Previše se bri* gate. Nešto ste doduše oslabili. ali svieijedno ste prfstao čovjek. Pa anda na zaboravite, ako «te što 1 izgubili od svoje jakosti, to Je bilo za krajja i domoviiui. To će vam sviak pripoznatk To vrtiedi mnogo, a to poije^ršava i dušu 1 tbela Baš Vas zafco čeka lijepa budućnost, u čem jreka Vas krljepi uvjetreoje, đa ste učiniii pleinenito dtfelo, čime s& ne će moćl pomositl svakf

2. maja 1918.

Pozlv. Austro-ugarebo udruženjo za pomoč nmioElo naa je, da obznanimo ovaj njegov dopis: Pbzivaju ee članovi austroMgareke kolonije, da u što većem broju Učestvuju u časničkoj vrtnoj zabavi automobilske grupe vojne glavne gubernij e u Srbiji u korist fonda cara i kralja K a rla. Ulazniče so mogu dobiti po cijni od 8 krune kod prcdsjodništva austro-ugarBkog udruženja z:i pomoć (Knez Miliajlov.v. ul . br. 50). Dobrovoijni prilozi priifraju pe s obzirom na blagotvornu svrhu s Jiaj. većom blagodarnošću. Trafže se radi prijema novca. Radi primanja novčanilt pošiljki, potrcbno je, da se jave gosp. Mibajlu Ojorgjeviču, profesoru sa stanom u Bregovitoj ulici broi 14, niže imenovana lica: 1. llija Vučetić, direktor gimnazije u penziji; 2. Dimitrije Premović, profesor; 3. Petar Ž. Ilić, profesor iz Skopija; 4. Dragoljub P. Ojorgjević, suplent, i 1 5. Zivojin Tođorović, suplent. Prilikom prijema novca, potrebno Je imati uza se redarstvenu legitimacijn. U slučaju, da se ne nalaze u Beogradu potrebno je, da pošalju svoje tačne adrese, na koje bi im se novac mogao poslati. PrĐozi za fond cara i kralja Karla. Časnici c. i k. gubcmijske štamparije, kao i uredništva „Belgra.der Nachric!itein“, „Beogradske Novine“ i „Belgradl Hirek“, kao I administracije pomenutih iistova, prikupili su svotu od 260.40 Ikruna i već je poslali fondu cara 1 kralja Karla. Kao dopuna prikupIjanju lica pomenutih poduzeča Još je prikupljenia svota od 75.50 kruna u istu »vrhii 1 poslata svome odredjenju. Priznauice za pomoć za miesec maj. Priznanice za pornoć za mjesec mai izradjene su do broja 600 I otpoČelo je već od danas izčtavanje istili u uredima okružnog zapovjedništva Beograd-rad u ulici CrkveoioJ (prije Bosanskoj — ndkadašnja zgradia glavnog računovodstva) u sobi broj 20, od 8 do 10 satl prije podne. Istoga dana* odmah po prikmu prizjianice prlje podne blagajna c. i k. okružnog zapovjeidništva Beogradgrad koja se nalazi u lstoj zgradi soba broj 18, isplaćuje I pomoć. Kako prilikom prijema prlzuanlce, tako i sarne pomoći, potrebno ja Imati uza se redarstvenu legitimaciju. radi ufrvrđe indentičnosti. Traži se porodica. Porodića umrlog Nikole A 1 e k s Ij e v 1 ć a, potrebno je da se javi suđskom odjelonju opštlne grada Beograda, radl Izvjesnog hrtnog i važnog saopšfcetnja. Koncerat u c. 1 k. časničko) kasiui. Danaa pošlije pddno biće u c. 5 k. Česuičkoj kasini koncerat s odabraninfc ^jprogra-mom. Istorijskl kalendar. Na današnji dan, 2. maja 1519. god. uimro je u zamku CIoc-Lucć u blizini Amboiseoa u Francuskoj čuveni talijanski slikar, a pored toga još i skujptor, mafcematičar i fizičar Leonarđo da Vinci. Leonardo rodjeia Je 1452. godine u Vlnci-u blizu Fireozo kao vanbračno dljete bilježnika ffrencijske signorije. Od 1482, <fo 1499. god. živlo je u M i 1 & n u, gdje je osnovao umjefcničku akademiju. 1516. godine pozvao ga je na svoj dvor francttski kralj Franja I., pa je Leouardo ostao do smrti u Francuskoj. Leo-

Broj 117. narđo da Vinci, koii je, kao Što rekosmo, bio znameaiit me samo kao jedan od najvećih slikara sviju vremena, već i kao vaiar, mateinatičar i fizičar,’ takmičl se svojom slavom sa Michelangelom i RafaeJom Sanzi-em. Po svojim je rad:ovima srodan ovom posljednjem niežnoSću i skiadnošću svojih radova. Najčuvenije mu je djelo freska „Tajn a ivečera“ („11 oemo“) u Milanu, poznato po bezbroju reprodukcija.’ Ovo je djelo dosta postradaio od viage, jer je dngo vremena bilo potpuno zaboravljeno, pa je ranijih stoljeća neko vrijeme zgrada, na čijem je zidu Izradjema slika, upotrcbljavano čak [ kao koruički mianježl Sada se svima sredstvima modemo hemijsko nauke radi na tome, da se dielo sačuva od daijeg propadanja. Poslije ovog djeia najčuvenija je slika Leonardova ,,M on na L.isa“ ili „Joconda“, koia je po svojoj populamosti i broju svojih bezbrojuih reprodukcija još u veliko nadmašila „Tajnu večeru“, od ■kada je 1911. godino na senzacijonalan način tikradjena iz pariškog „Louvre-a“. Kao što je Još opšte poznato, dugo joj nisu mogli uhvatiti traga^ dok je naizad poslije dugog vreanena pro* nadjena kod nekog mladog Talijana; koji ie ovu kradju pravdao time, što je, veli, htio bar u nekoliko da se naplati Francus'koj za silme talijanske umjetničke tvorevinc. što ih je Napoleon iz Italije bio odvukao u Paris. Sudbinfi ove slike, isto toliko romantična kao 1 ži'vot dame, koju je predstavljala, dugo je zamimaia svu svjetsku štampu; Sto se „Tajne večere“ tičes to je čuvena anegdota, koja se dovodi u vezti sa njoine. Tvrde, da je za v rijeme, dok je Leonardo radio „Tajnu večeru" jedam kaludjer (zgrada, u kojoj se „Tajna večera“ naiazi naslikana ua zidu, bila je prvobitno manastir) stalno dosadjivao slavnom slikaru, govoreći mu, da mnogo sporo radi. Leonardo mu sc za ovo dosadjiivanje osvetio ma originalam načiu, dostojan velikog umjetnika. Ovjekovječio je lik toga kaludjena na samoj slici, uzevši ga kao model za — Judu Iskariofcskog! — 2. maja 1729 godine rodjena je u Stefctinu kao kći kneza Christkma Avgusta AnhaltZerbstskog ruska carica K a t a r i n a (Ekaćerina) II. Na preporuku pruskog kraija Friedricha II. msika ca j rica Jelisaveta oženi 1745. godine svqjim nasijednikom Petrom, voivođom holstein-gottorpskim, pošto je Katarina pretliodno prešla u pravoslavnu vieru. Kao umna i visokoobrazovana žena; ona nikako nije mogla da se pomiri sa svojom ulogom. Suprug je prema njoji .postupsao grnbo i be'zobzfmo. a dvor je bio ispunjem nepovjerenjem prema njoj. Uslroro jd paik ona ipak usred : dvorskih intriga posiala gospodarenf situacije. 1753. godine sprijateljila so sa grofom Sergijem Salćikovim, a za-‘ tim sa poljskim grofom Stanislavonf Poniatowskim, pa najzad sa čuvenim grofom Orlovom, koji je igrao toliku uiogu u njenom životu i njenoj vladavlni. Došavši po sanrti carice Jelisavete na prijesto kao Petar III.; njen je suprug htjedo uputiti u neki manastir, ali je još za neko \'Tijeme odiagao izvršenje fce odlulee. Katarina pak preduhitrlla ga je, čvrsto riiešena, da ga zbaci i da sama zasjedne na prije- i sto. Dojurivši sia grofom Orlovom iz, zarnka Peteriiofa u Petrograd, zado-j bila je noću u oči 9. jula 1762. godinđ ođuševljenim govorom cijelu gardu z a sebe. dok je jednovTcmeno više sveštenstvo, sakupljeno u kazanskoj sabornoj crkvL proglasila Katarinu za vladajuću caricu. U deset sati prije p»dne bio je prevrat u svemu dovršen I Katairina II. biia jc de facto vladar rus-

Vaš suseljanhi, Vidjet ćete, da *am govar ila isthra. Covjelc se sffnirio. Uvierljive rtieči dijejovale, pa kad se poncmio pogledao u zrcalo, opažao i sdm, <k baš nije svc offiako, kako je čas prfcje vtdio, & što mu pofcresio dušu. Da mu je bi!o tnoguće odmah poletjefci ravno Iz grada u rodni dom, smireno bi nastavio prekinuti život i bez zapi’efcaja prigrlio tevadjati zasnovane plancve. To čuvstvo povećaio se prije odiaska, kaid mu je uz stisak rrike sltčno rekla I druga bohričarka, gosixxlja Oreta, koja je rada tješila l krijepife kknrale dnšo, a imeffiito Mataju, koii Je baš svoiont plašljivošćit 1 snatvalačkom đnšom ffKivTnuo na se pažnju sviju. Do kolodvora su ga ođpratila dva bohdčaTa. koji su prkfijedjefti kao takovi lakšoj službi, dok je on riješen vojništva za vazda. Isprva niie vjerovao s5m sebi. Nikako da đokuči, kako može smefcati ratovanju, što ne može ravno ispružiti desnu nogu. 2ile se dođuše stegle i on osjieća nešto boH, ali za to bi on ipiak niogao služiti ! dalje. Jer, kad to mogu drugi, zašto ne bi 1 on? Černu da njega štede kraj toMto drugih, koji su inače u kud i kamo lošijim priHkama ne on J njegova svojta. koja no oskudjeva lii na čem. A i ne bi rado, da. mu tko prigovori, da se onako ,,izvukao“, da ja slabić t slično, Kad je časno siužio prije, mislio je i sada za vriieme mata, a onda poslije, ako mu sucbeno bude iznfjetl živu glavu — ueka to buda doHčno 1 časno u svakom pogledu. — Ma na maš tl višo služiti ovas ko kaljave noge... Ne mo‘š ti jednom bit na zemlji, a drugom u žraku. Znaš, nfora s‘ to paz'ti i na foilmu... eto, tako ti je Ux, | c d)d mti Je bHo jasno. fll dnuriin

riječhna: voinik treba tta bude ne samo junačkoga srca. več i prtstao čovjek. A to ou više nije, jer je tane ttčinilo svoje, a što čovjek više promijeniti na niože. To ie u ostaiom miao crno na bijeloin. a šfco ga je pekio vazda, kad bi ugiedao inedju svojinv papirima, U to stigli l na kolodvor. Oni ravno, da će u čekaonicu, a tamo čudan prizor. Mtrž kori ženu radi rasvjere. a ova samo što prkosno odmiče i sama sobom zadovoijiia, ni ne osvrče sa na prigovore. Mataji biio to cudno, pa će da fif zapita, zašto se ne brani, misleći, da jir tko obrukao pred sviietom Iz zlobe. Kako je bito u njega srca i previše. mr slto poštono, a!i mu za čudo bio kratki njezin odgoivor: — Nek govori šta ko ‘oće, bogaIju s* ne ispovijedam... nikada. Skamenio se. ToUko zlobe, toiiko pakosti u žem, rodjenoj ženi. I baš on to mora čuti, koii ne želi nJ svojem nepriiateljtt zla, a kamo ii sebi u čemu. gdjo i sam klo u meizvjesmost budućnosti. Tješilo ga jedino, što njegovi u domu ni ne slute,. da s« vraća i da se uopće i može vrafciti rz tako dalekoga kraja. Dugo je prenrišljavao, bili ifti to najpriie pisao ili ne, i došao do zaključka, da je najboJje: iznenada ne doći. Poznavao je svoie u duši. pa im htio prištediti suvišno uzrujavanje i iščekivanje, koie obično traje do časa prr initka pisma. pa (kao) sve dok se neispuni ono. što navješćuje, A zato je iskusio prečesto, da ima ziih P°6ljedica. Mnogi njegovi drugovi pisali kuci, ovi to odmah shvatUi kao zapovijed. pa daj putuj l pieške 1 koiima i željeznicom. Dok stignu na odredjeao rajesto. dotle oni već premješteni đruga-