Beogradske novine

1 z 1 az e:

dnevno u Jutro, ponadjaljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: 0>N|rati I ■ krajNtara N t. I tr. 0«ta f cljKH Ml . . .

13 Itatan

MjoooEno pretplati: ■ggr.r?: lii.ttrM.tra ...... I I , Oglasl po oljaniku. t 1

« mMtrlilJI. r •

Jrednlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanje pretplete Toplliln venae broj 21. Teleren br. 28. Primaaje oglasa Kneza Mlhajla ul brej 38. Talefon brol 245.

Br. 131.

BEOGRAD, petak 17. maja 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 16. inaja. Izmedju Brente i Plave odbljeno je nekoliko talijanskih izvldjačkih napada. Na Monte A s o 1 o n e I Montc Pertlca došlo je tom priilkom do borbi prsa u prsa. Načelnlk jjlavnoj? stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 16. maja. Zapadno bojište: Poslije završene jučerašnje pjelačke borbe sjeverno od K c m m e 1 a, u kojoj smo Francuze iz njihovog sjevernog upadnog mjesta ponovo izbacili, popustila je topnička borba u oblastl K e m m e 1 a. I na drugim borbenim frontovima popustila je topnička Idjelatnost. Žestoki vatrenl prepadi traju proiiv naših pješačkih i topničkih položaja obostrano kanala L a B a s s e, kao i lzmedju Somme i Avre. Na zapadnoj obali A v r e neprijatelj je juče u jutru pređuzeo iz senecatske šunie napađ jakim snagama. Odbljen i e s t e š k i m g u b 1 c i m a p o n j eg a. Na drugim frontovima manje predpoložajne borbe. Jak letilačkl potlivat na borbenim frontovima doveo je do mnogih vazdusnih borbi. Oborili smo 33 neprijateljske letilice, 14 od njih oborila je letačka eskadrlla, kojoni ’je ranije itpravljao konjički kapefan barun pl. Richthofen. Poručnik W i n d i s c h izvojevao je svoju 20. vazdušnu pobjedu. Na ostaiim hojlštima nema ničcg novog. p rvJ zapovfednik glavnog stana nl. Luđcnđorff, Izvještaj bugarskog glavnog stožera Kb. Sofija, 16. maja. Maćedonsko bojište: Jedna od naših iurišnih četa pro'drla je u neprijateljske položaje na južniin ograncima planine Peristera 1 privela je nekoliko francuskih zarobijcnika. U zavijutku Crne Reke kod sela R e p e š a, obostrano D o b r opolja i kod Doirana vatrena djelatnost je s vremena na vrijeme bila jača. U dolini pred položajima zapadno S e rc sg patrulske borbe. U var'darskoj dolini živahna neprijateljska vazdušna djeiatnost.

Put Niihovih Veličanstava u Sofiju i Carigrad, ——————

„Persian rifles“. Za divno čudo u javnosti monarhiie nisu obratili baš toliku pažniu na diskusiju o persijskoin pitanju, do koje Je onomad došlo u engleskom parlamentu, ina da se tu želi. da se na način vrlo povoljan po Englesku riješi problem, u kojetnu su u veiiko zainteresovane i srcdišnje vlasti. Neosporno je, da je u napred ugovoreno, da se to pitenje u engleskom gornjem domu onako kao tobož slučajno iznese na tapet. Lord Lamington uputio je vlađl, a sa potpunom privolom ove posljednie, pitanje, kako stoje stvarl u PersiJl, uašto je lord Curzon smjesta dao žeIjena objašnjenja. Ova interpelacija lorda Lamingtona odnosila se na sporaI zum o srednjoj Aziji, što su ga 31. avgusta 1908. godine u Petrogradu zaključili Izvoljskij i Nicholson, a bilo je govora i o tako zvaniin „persian rifles“-ima. Kao što Je poznato britanska Je vlada s obzirom na nepouzdani režiin u Rusiji izjavila, da taj ugovor za sada ne važi, ali se mirne duše može smatrati, da je engle-skim državnicima baš dobro došlo, što je time isključena ruska konkurencija iz Persije. Ta baš ovaj Isti lord Curzon u svome prvom govoru, što ga je prije devet godina održao u engleskom gornjein domu, strašno je ,,pocjepao“ pomenuti ugovor, a naročito je žestoko kritikovao onu odredbu njegovu, kojom se u Persiji obilježava izvjesna neutralna zona izmedju ruske i engleske sfere utlcaja, navodeći, da baš ta neutralna zona obulivata najvažnije trgovačke pnleve južne Persije. Ona osim toga obuhvata još i cijelo persijsko primorje. Sada je pak lord Curzon ne može biti boljo ispravio ovo ,.z!o“ time, što je pomoću „persijan r!flcs“-a okiipirao cijelu Južnu Persiju. Kakvi su lo „pcrsijan riiles-i“?, Kako bar tvrdi i uvjerava lord Curzon, oni nisu ništa drugo nego 11 obična žandarmerijska trupa, organizovana i uredjena po ugledu na raniju tamošnju žandarmeriju, a kojoj je povieren zadatak, da održava red u Persijf, a naročito da štiti trgovačke puteve južne Persije od razbojničkih četa. U stvari pak ti „persijan rifles“-i nisu nišla drugo nego cnglcsko-indijska invaziona vojska, koja brojl najinanje dvijo divlzije, koja je izdašno snabdjevena artiijerijom i tehničkim trupama, a koja je postepcno Eskrcana u persljskom zalivu izmedju Bender-Abasa i Busejsa, da bi se koncentrisala u unutrašnjostl južne Persije. I to u širasu.

Na taj je način Englezima pošlo za rukom, da se dočepaju cijeloga persijskoga primorja; no osim toga „persijan rifles“-i čuvaju bok engleskim trupama, koje se nalaze na donjetn 1 srednjem toku rijeke Karuna, u oblasti Ahvasa i Disfula. Ovim je trupama opet zadatak da čuvaju 1 štite petrolejske Izvore društva „Ariglo Persian Oil Company“, čiii je glavni akcionar sama engleska vlada. Kao što se vidi, „persian riflcs“-l Imaju da izvrše vrlo važan strateški zadatak, a Engleska jo zauzimanjem cijele južno Persije znatno proširila predtiodna utvrdjenja, koja brane pristup njihovoj najdragocjenijoj koloniji — Indiji. No i engleskc operacije u Mezopo-’ tamiji, koje sc vode pravom britanskom tstrajnošću j žilavošću, prikazuju nain se u sasvim đrugom svjetlu, kada ih do\ r edemo u vezu sa rađom ,,persian rifles“-a. Engleskoj je nmogo stalo do toga, da_ se dočepa oblasti izme> dju Eufrata i Tigrisa, da bi time onemogućila dovršenje bagdadske željeznice, već ona još i teži da zagradi pristup Indiji kompaktnim, teško pruhodnlm masivom zemljišta* Kad se inia na umu, koliko malo skrupula pri svorne radu pokazuiu engleskl državnici, ne možo so ni najmanje posumnjati u to, đa se Englezi u opšte više neće ni brinuti za ugovor, zaključen sa Rusijom i da će stalno zadržati pod svojcm okupacijom najvažniji dio Persije, Jasno je, kakve će posijedice od toga nastupiti za Persiju. Persfja bi izgubila svoje cjelokupno primorje, a persijski bi zaliv konačno zapao pod englesku vlast. Ovakav bl pak :zvoj stvari bio koban i za središnje vlasti i ža Tursku, jer b{ se time onemogučlo privredni uticaj bagdadske željeznice, koji bi Imao da se protegne 1 na Persiju i zapadnt dio Indiie. Time bi pak srednjeevropski blok bez sumnje izgubio znatau dlo privredno-političkog ziiačaja, koji se od njegovog stvaranja može očekivati. I ovom se prilikom dakle opet inože viditi, koliko je dalekovidna u radu engleska politika, koja uvijek bez ikakvih obzira prema kome bilo vodi računa samo i jedrno o vlastitim interesima, pa Još sada, dok se još u vellko bije svjetski rat, pravi potrebne zamašne šahovske poteze, da bi itnala u ruci sve ,.adute“, koje će izbaciti na pregovorima o miru, da bi na njlma zadobila pretežnn ulogu. A da se onl 1 pri tome služe svojim starim a okušanim metodima, vidi se po slučaju sa „persian rifles“-Ima.

Put Njihovih Veličanstava u Sofiju i Carigrad. Kb. Beč, 16. maja. Njihova VeJičanstva car i kralj Karlo i carica i kraljica Zita otputovali su jutros s velikom vojničkom pratnjom, dvorskom suitom i u pratnji grofa B u r i a n a, ugarskog dvorskog ministra grofa Aladara Zlchy a i austrijskog ministra trgovine Wiesera u Sofiju, otkuda če produžiti put u Carigrad, da ondašnjiin dvoroviina učine prvu j^osjetu kao vladajući supružnici. Odlučni dani na zapadu. Pred novoui njemačkom ofettzlvom. Kb. Zcneva, 16. maja. Havasova agenciia javlja, da neiposređno prčdstoji jedna nova njemačka ofenziva. Mjesto i vrijeme još su neizvjesni. Prema ,,E c h o d e P aris“ nijesu Nijemci još gotovi sa pregrupisavanjem. Isti list misli, da je nevjerovatno, da predstoji talijanska ofenziva. VazdušiU napad na Paiis. Kb. Paris, 16. maja. PoŠto su osmatrači javili, da se neprijateljske letilice približuju p.rijestonici, to je u 10 sati noću dat znak uzbune. Tojrništvo Je otvorilo obranbenu vatru, a letači su preduzeii goujenje neprijatelja. Ali se nad Parisom nije mogla vidjeti ni jedna neiprijateljska letilica, mediutim je u okolini Parisa palo nekoliko bombi. U 11 1 tri čevrt sati je dat znak đa je opasnost prošla. U 1 i tri četvrt sata je ponovo đat znalc za opasnost od letilica, a u 2 i pol sata je znakom objavljeno, da je opasnost prošla. Mtenje ousira-uscrsKonjemnčkon saueia. SllčnJ savcz I izmed.iu Bugarsko I Turske. — Riješenje poljskog pitanja u austrijskoin smislu. Berlin. 16. maja. .,V o s s I s c h e Z e 11 u n g“ lavlla lz Beča: U ovđašnjim političkim krugovlma se govorl, da će se sličnl sporazumi, koji su postignuti izmedju Austro-Ugarske 1 Njemačke, izvesti i izmedju Bugarske 5 Turske. Đalje, da će se donijeti ođredjena ođluka o oružauoi pomoćj Austro-Ugarske na zapađnom frontu i o pristanku Njcmačke u austropoljskom pitanju. lzjava groia Buriana. U Jednom razgovoru izjavio je minlstar spoljnih poslova, grof B u r i a u,

da je jačanje saveza izmedju Austra^* Ugarske * Njemačke potrebna posljedlj ca one potrebe, koja je ratoin nastalafc da Njemačka i Monarhija moraju bit! 4 zajednici, ako lioće. da se održc prativ strahovitog obuhvafa neprijateljaU Što se tiče aktuelnog položaja, ja tie| sumniam, da Njemačka i Mouarhija nM mogu biti pobijedjene, ako budu u za* jednici. Snaga naše volje zai mir primoraće takodje i nsprijatelje na mir.

\ Finska — monarhija? Kb. Stockliolin, 16. maja.\ ,,S v e n s k a D a g b 1 a d e t“ jaVUa iz Melsingforsa: Vodje glavnih stra-* naka u Finskoj objavili su u utorak proglas, u kome se pozivaju sugradjani, dai obzirom na potrebu Finske za unutraŠnjom snagom kao i spoljnom. tivedu monarhističku vladavinu. Ukidanje nasljednog prava u Rusiji. (Naročttt brzojav „Beograđsktb Novina’*) , • Moskva, 16. maja. Petrogradski brzojavni ured javija: Savjet narodnilt komesara je riješio, d a s e u k i n e n a s 1 j e d n o p r a* vo. Poslije stnrti zavještaoca sve njegovo nepokretno imanje prelazi u sv‘ ■* iinu države. Sasonov pred ratnim sudom. Uznemirenost u Parisu. (Nirooitt brzojav „Beogradsktb Novtna“.) Berlin, 16. maja. Kako ,,L o k a 1 a n z e i g e r“ prema jednoj vijesti iz Zeneve piše, Iza*zvaia ja u Parisu veliko uznemirenje vijest, da će bivši ruski ministar Sasonov biti stavijen pod ratni sud. Sasonov iina, kako ie to u svoje vrijema javio petrogradski dopisnik jednog tamošnjeg lista, važnth tajnib dokumenata mnogo vlše, nego ma koji drugi dr< žavnik sporazumnih siia.

Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA, Kb. Berlin, 16. maja. W o 1 f f o v u r e d javlja: U zapor-« tiom pojasu oko Engleske naše su pod" mornice ponovo potopile 11.500 bruto tona. Načeinik admiralskog stožera mornarice. Pos'jedice pooštrenog podmornlčkog rata. — Ncstašica uglja u Engleskol. Kb. Berlin, 16. maja. VVolifov ured javlja: Nestašiča uglja u Engleskoj zauzimlje većo dimenzij4 Englesko zemljište skriva u sebi doduše mnogobrojne zalilie sirovina, ali nedostaju rudarski i transportni radnici, kao i transportna sredstva, narocito obalni brodovi, koji imaju da

PODLISTAK M. Čekić: O ,,Hasanaginici u Dr. Milana Ogrizovića. U našoj novijoj književnosti motiyl lz narodne poezijc retko su uzlmani za sujeta u dramama, koje su imale sreće na pozornici. Dramski aiscl koii su pokušavali da iskoristi gradju narodne poczije, a to su u nas bili obično poetae minores, nisu imall, na žalost, smisla za scensku obradu, te su davali dela bez trajne pozorišnc vrednostl; kulturniji naši dramatičari nisu opet bili dovoljno ni lipoznati sa narodnom poezijom, da bi se njome mogii iskrenije zainteresovati. Od njih jedino ako možemo izdvojitl Lazu Kostića. Slobodno možemo konstatovati Jakat, da srpski književnici u opšte inalo poznaju narodnu poeziju — što Izfleda paradoks, na prvi pogled — te nfje nikakvo čudo da niko od njih nije ni ušao u dubine njenih dragocenih piotiva, pa da ih, razvijenom dramatskom obradom, podigne na visinu prečišćenog umetničkog ukusa. Hrvatiina je ta poezija, po gotovu, više strana no srpskim pesniciina. Izuzetak čini g. Ogrizović, koji odlično poznaje narodno pesništvo. te Je bio u stanju, kao rujtiniran dramatičar, da stvori dramu koja je sačuvaia svu lepotu i prostotu narodnog motiva, a koja je i scenskl tako savršeno izradjena, da Ima najvećeg interesa za savremene zahieye velike pozorišne publike. U poznatoj pesmi o Hasanaginfcl, koja ie nekada zalnteresovala 1 samoga Goethea, nalazimo jedan od najlcp-

ših rnotiva naše narođne poezije, koji možcrno staviti u isti red sa onim o Maksimu Crnojeviću ili o Nahodu Simeonu. Ta je pesma obratila na sebe pažnju 1 srpskih literata, pa je odlični lirski pesnik, g. A. Santić obradio Hasanaginicu u jednom, lirski slikovanom ajnaktcru. Medjutim, široku dramatsku osnovu, od koje ninogo što šta vtdiino u naroduoj pesmi, znao je g. Ogrizović tako nspešno razviti, da je od nekoiiko toplih narodnih stihova stvorio dramu masivne arliitektonske forme, ko.ia silno delnje na sceni. Izrazlto dra» matski karaktcr dao je delu na taj na-> čin. što je kod Hasanaginice jače raz-< radio jcdnu nijansu čisto ljubavne bolh kcja u narodnoj pesmi nije dovoljno ni naglašena. » Narodna pesma kazujc, kako jc Hasanaga oterao ženu s dvora, i rastavio je od dece, jer nije došla u goru, da inu rane vida, kako je potom Hasanaginicu rodbina, kojoj se ona povratila, htela preudati za Imoskog kadiju; ali kada su svatovi prolazili pored ku- ‘ le Hasanage, mati nije mogla više srcu odoletl, već svraća dcci svojoj da ih daruje, gde mrtva pada od žalosti za svojom siročadi. Kod g_ Ogrizovića ostaje istl odnos majke prema deci, samo što on daje odnosu žene prema mužu primarni značaj: Hasanaginica umire od ljubavne boli, jer se nije mogla rastati od muža, koga je volela. O. Santić, liričar, izradjuje narodni motiv u jednostavnoj llniji, iduči u dubinu maičinog osećanja, te kod njega Hasanaginica umire nad kolevkom đeteta; g. Ogrizović. dramatičar, tražl radnju, konflikt, zaplet, čoveka u celini, život u potpunosti, i zato on celu stvar širi, razvijajući Ijubavna osećanja u

glavnih ličnosti, te kod njega Hasanaginica umire od sevdaha, u naručju Hasanage. To je lepo kao inotiv, prirodno kao zapiet, Interesantno kao drama. Kako je taj materijal scenski razradjen videćemo detaljnijom anaik zom sarnoga dela. Drama započinje dečijom scenom, a zatim odmah dolazi scena izmqidJu Hasanaginice 1 Sultanije, u kojoj mati saopštava kćeri poruku Hasanage, da ga ne čeka u dvoru; kčl Je tešt s nadom, da će se otac umekšati. Dijalog bi bio nešto predug, da lietna u sebi mnogo interesantnih psiholoških detaIja, u uzbttdjenjii žene koja je pred sudbonosnom odlukom, koji dobroj glumici pružaju dragocen materijal za efektnu izradu. Iz daleka se čtije topot konja. Hasanaginica misli da je to Hasanaga, pa polctj, đa vrat lomi kuli niz pendžere. Ali je deca zadržc, jer ovo nije Hasanaga, vcć beg Pinterović. On dolazi da sestru uteši, da je vodi kući, a da od Hasanage uzme ,,ilmi-haber“ i ceo miraz koji sestri pripada. To je onaj Isti originalan motiv iz narodne poezije, koji nalazimo i u Maksimu Crnoieviću, gde se pobratimi zavade i pobiju oko darova. a ne zbog devojke. Dolaskom Pinterović bega scena se širi, drama raste, konflikt se razvija, a sve to dolazi do stepena krajnje napetosti pojavom Hasanage. U binski vanredno vešto izradjenoj scenl Izmedju Hasanaginice, Hasanage, Pinterović bega i Umnihane, vidimo dva ponosita karaktera kako grcaju pod plimom sopstvenih osećanja, ali se ne može ni jedan prvi da sloinije. Gledeći ovu scenu i nehotice se sećamo reči Georga Fuksa, kojl je vrlo tačno kazao (hotećl naglasitl, da drama nije

ništa drugo nego ritmično kretanje): da sve velike scene u znamenitim tragedijama imaju izvesnog pravilnog ritma kao u nekom muzičkotn delu i jx>tsečaju nas, recimo, na kakav menuette, u kome se ličnosti za čas prlbliže jedna drugoj, da se odmah zathn rastave. To isto ritmično gibanje nalazimo i ovde. Taman da se Hasauaga i Hasanaginica približe jedno drugom, a Utnmihana ili Pinterovič beg rastave ili svojim lipadicama gordostl ill pakosti. Najzad sc scena, na vrhuncu zategnutosti, prekine; Hasanaginica, u očajanju, oulazi, a Hasanaga, nesrećan, boteti, satn se pcnje u svoje odaje. Po raskošnoj sceuskoj izradjenosti prvi 'čin ima osobitog efekta. Drugi čin je kod Zariihanume, majke Hasanaginice. On ima sasvlm miran lon, kome ljubavne sanjarije Imoskog kadije daju po golovu idiličan karakter. Hasanaginicu prose za Imoskog kadiju, a ona pristaje, da ne bi bilo sramote na rodu. No njene rnisli i sva osećanja neprestano idu kućj, deci, Hasanagi, koga nikako ne može da zaboravi. Sađ ona razume Hasanagu i pojmi, kako je uvredila njegov sevdah. I ako je ovaj čin nešto nredug, s poglcdom na radnju, ipak bl bilo pogrešno misliti, da on u opšte i nije neophodno potreban u drami. Naprotiv, on je vrlo potreban i to ne samo radi izvesnih detalja, nužnih za dramatsku rađnju u đelu, već i zbog nekih psiholoških i estetlčkih razloga. Posle burnih i Jakih scena prvoga čina, a pre trećega čina, dirljivog do ganuća, potreban je jedan momenat mirnije rađnje, u kome će se nervi pribrati f srediti. I u jednom muzičkom delu nemoguće je slušati, bez

prekida, neprestano allegra fortissima; stoga se tu uineću, na zgodnim mestima, tempa moderata i anđanta, koja če blagom melodičnošću vezivatl drastične utiske ostalih pasaža. Tako i u Hasanaginici drugi čin — kojl je upravo sav jedan ,,Stimmung“ —> vrlo zgodno vezuje prvi sa trećim, koji je od sviju scenskl najefektniji. U trećem Činu viditno Hasauagu, gde secli u svojoj kull mrk i tužan. Robiiija mu peva, a!i njega ništa ne veseli, Već sam početak sluti koban razvoj: mlada Vlahinjica robinja se ubija, jer voli Hasanagu. Majka mu donosi vest 0 preudaji Hasanaginice. No on se i ne miče sa svoga mesta. U to se čuje svirka svatovska. Deca su na prozoru 1 opazivši svoju majku pozdravljaju je. Hasanaginica dolazi da se oprosti sa decom i da ih daruje. Tužna je do suza seena, gde se oprašta ona sa malim ,,bcgovićem“ u bešicl. Hasanaga, mračan, stoji uz decu, pa kada Hasanaginica polazi dovikne joj: „Zbogom pošla — srca kamenoga!“ Ona se otrgne od kčeri što je prati, pa kriknej „Voliš II me, aga Hasanaga?" „Volim, ljubo!“ Ona je već u njegovom naručju, ali mrtva: uinrla jc od sevdaha. Hasanaginica je drama širokih razmera, scenski potpuno razradjena, sa radnjom koja je psihološkl Jdsnn motivisana, sa tipovima koji su precizno ocrtani. Naši dramatlčan, pa i oni večeg pesničkog talenta, nemaju na žalost čisto pozorišne kulture, be 2 lcoje se drama ne može ni zamislitl na sceni. Q. Ogrizovič ima toga u dovotjnoj merl, pa njegovo delo tim višo čini utiska sa scene. Uz to, — a ovo moraino naročito podvućl, — stihovi u Hasanaglnici pisani su 'tako kri-