Beogradske novine

Ižlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadlnl brojevl:

MJeseCna pretplate:

• lupfc 1 ■ knftrlmi nyot|«dmrtlm j fl holOT3 •t a. 1 kr. Mi h djMl o* , , .lUlltlKlfl

0 MIHtt^lH«« tt i ir. c»ta za bojnu 1 etaonu snHn U ■••iradii u dottavom ■kX« ■ * U mMarklll. .... ... • • • • U laoatruatra

aao a3- 4- 80

Ogletl po eljenlku.

ilrednlitvo: BEOGRAD, Vuke Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Upreva I prlmanja pretplata Topllfiln vanao broj 21. Talafaa br. 28 . Prlmaaja aglaea Knaza IHhaJla ol bre] 38. Talefon broj 248.

Br. 132.

BEOORAD, subota 18. maja 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera 4. Kb. Beč, 17. maja.

Njemački državni kancelar o svršetku rata.

Na talljanskotn frontu mjestimfce žlvahna topnlčk a b o r b a. U Arbaniji napali su Talljani I F r a n c u z i naše planinske položaje izmedju rijeka Osuma IDevoii; osim neznatnog prostornog dobitka zapadno od Korče, neprijatelj je svuda odbljen. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 17. maja. Zapadno boiište: 'Jedan neprijateljski monitor je gadjao tia Ostende i nanio stanovnižtvu znatne gubitke. Na borbenim frontovima se vatrena djelatnost povećala samo u nekim odsjecima. Ziva izvidnička djelatnost traje dalje. Prilikom odbijanja jačih engleskih napada sjeverno od Scarpe 1 kod Beaumonta te Hameia, kao i prilikom uspješnili vlastitih preduzeća južno od A r r a s a zadobili smo izvjestan broj zarobljenika. Na drugim frontovima nije bilo ničega značajnog. Juče je oboreno 18 neprijateljskih lctilica i 1 osmatrački balon. Poručnik L’oewenhardt izvojevao je svoju 22 ., poručnik VVindisch svoju 21. jVazdušnu pobjedu. Prvi zapovjednik glavnog stana nl. LudendorfL

Oprobani putevi. C 1 svih državnih tvorevina, u koje se ruski kolos raspao poslije prvih traavica revolucije, odlikovala se mlada ukrajinska republika svojim razumnim programom, udešenim prema prilikama vremena. Rada, koja je u Brest-Litovsku sklopila mir sa središnjim vlastima, oslanjala se u glavtiom na principe Lenjina i Trockoga. Dna je svuda, gdje je god bila potreba, tražila put kompromisa. Po svotn ikiopu bila je ukrajinsko-nacijonalna, jer se oslanjala na 'široke mase narofia, i vodila je politiku, prijateljsku setjacima. U tom sinislu je glavna tačka njenog unutrašnjeg orijentisauja bila prisilna prodaja — bez odštete — velikog posjeđa, a u korist seljaka. Već ;onda su uvidjavniji ljudi predvidjali, da se ovo stariovište za seljake ne može uzdržatl. Posjednici, koji su većinom Rusi ili Poljaci, protivili su se novom sistemu svim sredstvima. I tvrdili sa pravom, da ovakav sistem još ni u jednoj uredjenoj državi nije doniodo-

brih plodova. Naskoro za tim stvorio se u zemlji ekonomski haos. Protivnosti su -se sve više zaoštravale, a poi sljedica toga bila je ta, da je u velikim oblastima jedva ili nikako dolazilo do obradjivanja polja. Na racijonalnom obradjivanju zemlje ne samo da je biia zainteresovaria sama repubilka, nego je to bio i onaj dio inostranstva, koji je sa Ukrajinom bio sklopio ,,mir hljeba“. Svjesno postupanje austro-ugarske I njemačke vojne sile tjeralo je doduše promišljeno, ali isto tako odlučno na riješenje kritičnog problema. Upravo onda, kad je Izgledalo, da se položaj - ne će uzdržaii, nastade iznutra preokret. Pod jakim pritiskoin uvidja\Tiih narodnih elemenata došla je na kormilo nova vlada, a njenl predstavnlcl uspostaviše brzo sporazum sa saveznim zaštitnim silama u sopstvenom interesu. Na čelo nove državne vlasti stupio je hetman Skoropadski, čovjek velikog političkog iskustva I veiike zrelosti u sudjenju. Na svaki r.ačin on je čovjek, koji očigleđno zna, šta hoće. To se odniali vidjelo iz njegovog poziva, koji je prvih đana npiitio svima strankama. On Je od njih tražio, da sudjeluju u radnom mintstarstvu i tako u zajcdnici s njime izvrše praktičan rad, svjestan svoga cilja. Prema spolja proklamovao je održauje i jačanje nacijonalne nezavisnost! Ukrajine u najužoj vezi sa središnjim vlastima i uz isključenje veliko-ruskih i poljskih tendenca. Kod članova njegovog kabineta upala je u oči okolnost, da su pripadali većinom dosadašnjiin strankama kadjeta I oktjabrlsta. LT loše orijentlsanim krugovloia u^clo se £ok, đa ićc nova ukrajinska vlada provesti prevrat boljševikizma 1 uspostavu starog ruskog imperijalizma u cijeloj zemlji nekadašnjeg cara. Naravno, ova pretpostavka pokazala se kao pogrješna. Skoropadskoine nije bilo ni do čega drugog, nego da svoju doniovinu oslobodi od onog otrova, koji je stvorio već toliko aesreće te ugrožavao teško izvojevani mir. Ako se prije kratkog vremena još -i moglo posumnjati u program novog režima, ovih dana objavljena izjava nove ukrajinske vlade uklanja svaku sumnju. Načela novih ljudi precizovana su kratko i jasno u toj izjavi. Ova načela ne znače ni više ni manje, nego poštenu namjeru, da se zeinlja špase od anarhije, otimačine, nasilja, ubijstva 1 besmislenog upropaštavanja narodnog imanja. Kao najviši zakon njima važi stvaranje čvrstog đržavnog reda, osnovanog na zakonima i poštovanju najvažnijih ljudskih prava. Time je u Ukrajini, kao prvoj, u kojoj Je

ruska revolucija stvorila mračne ponore, došia uvlđjavnost, u kome se pravcu dolazi do spasa i sreće. Opet je progovorila odlučnu riječ velika učlteljica, svjetska istorija, pošto su jo duže od godinu dana nogama gazili suludi prevratnici. A budućnost, lcoja se otvara pređ bogatom i tako zlostavljanom zemljom, pokazuje dobre, oprobane i plodne puteve. Nove izjave grofa Hertlinga. O bukureštauskom mlru. austro-ugarsko'njcmačkom savezu I skorom miru. (Naioeitt brzojav „Beograđskih Novliia".) Budlmpešta, 17. maja. Berlinskl dopisnik ,,Az E s t“-a imao je razgovor sa državnim kancelarom, grofom H e r 11 i n g o m, koji jo dao izraza svome zadovoljstvu, što su sada magjarski interesi bukureštanskim mirom osigurani protiv rumunjskih napada, I da su stvorene I druge garancije protiv takvih slučajeva. 0 sastanku vladarž u velikom glavnom stanu izjavio je grof Hertling: Iz rezultata savjetovanja može Clćmenceau vkljeti, kuda su ga odvele njegove spletke za raskid saveza izmedju Njemačke i Austro-Ugarske. Novi savez nema nipošto agresivan karakter. 0 izgledima za mir rekao je državni kancelar: Ja sam joŠ uvljek prfIičan optlmista. Misli nt, d a ć e Jošovegodine doćido mlra. U p r k o s ratničkih govora drža vnf ka sporazumnih si 1 a približiće nas dogadjaji na sapa dnnm K.. j 1 š I II k r D t 11 r B t 3. Problem opšteg mira. Demanti vljestl, kao da je Njemačka 1917. blla voljna 9'a ncus * t0 l ustuplti Elzas-Lotrlnglju. (NaroSltl brzolav „Beograasklh Novlna 1 ') Berlin, 17. tnaja. ,,N o r d d. A11. Z e i t n n g“ pobija vijest mnogili liolandskih listova, prema kojoj je Njemačka s proljeća 1917. bila voljna da ustupi Francuskoj znatan dio Elzas-Lotringije, ako bl tlmejnogla rat privesti kraju. Odlučni dani na zapadu. ’ Novl Ludendorffov ratnl plan. ,}' Kb. Bern, 17. maja'. Pariski dopisnik ,,D a i l y M a i l“-a piše, da NjemaČka čini sve napore na francuskom bojištu, kako bi jednim

udarcem dovršila rat. Ludendorff Je lzradlo novi pian, stavio svu svoju energiju na to, da satre savezničke vojske. ; Podmornički rat NOVA POTAPL.IANJA. Kb. Berlln, 17. maja. Naše podmornice potopile su u Sredozetijnom moru preko 25.000 bruto registrovanih tona neprijateljskog prostora. Načelnik ađmiralskog stožera mornarice.

Razne brzojavne vijesti. Ove godine nema vojnih vježbi u Holandiji. Kb. Haag, 17. inaja. Druga komora primila je predlog, đa se ove godino nemaju održavatl nikakve domobranske vježbe. Izložba vojne glavne gubernije za Srbiju u Budimpešti. Kb. Budimpešta, 17. maja. Listovl donose vrlo opširne izvještaje o juče razgleđanoj izložbi vojne glavne gubernije za Srbiju, u okviru ratne izložbe na 1 ostrvu Margiti, ‘ (Vidi o tom i bilješku u „Dnevnim vijestima 11 . Op. Ur.), cijeneći je dostojno kako po samoj ideji tako i po samom njenom izvodjenju. — .,N. P. Journai“ piše: Kako Srbija u 4. ratnoj godini izgleda, kako njeni stanovnici žive i čime se om havi>, kakav su kulturni rad poSVFoSVftll Ull U i«l*itovi ; octcfrt« vara na sva ta pltanja srpska izložba. — U '„Pester Lloj^du* 1 se veli: Ono što je u Srbiji, toj blagoslovenoj zemlji, propustila da učini žalosna poIitika, sad je, kako izložba pokazuje, ,,neprijatelj“ naknadio, — 1 ,,A 1 k o tmany“ piše: Ratna izložba na ostrvu Margiti, koja je do sad u glavnome objašnjavala đogadjaje rata, ustupa sad mjesta i za prikazivnjc pomirljivog kulturnog rada, kog su posvršavali naši čitiioci u Srbijl. Izložba nasih okupacijonih vlasti je poučljiva i bogata u zanimljivosti, ona je upravo senzacijona u svemu što se u njoj vidi. — Svi listovi sa zadovoijstvom ističu, što se u srpskim srednjim školanta uči 1 magjarski jezik i za to iskazuju okttpacijonim viastima blagodamost i priznanje. Prilikom jučerašnjeg razgledanja izložbe od strane prcdstavnika štampe vojnog giavnog guverneva gen.-puk. baruna R h e tn e n a Bernsfeldskog zastupao je odjelni predstoj-

nik u m. H 6 r m a n n, koji je s muogiitl drugim časnicima gubernije bio d*. rnaćin.

Sa Balkana BUGARSKA. Posjeta eara I kralja Karla i carico I kraljice Zite u Sofiji. Prvu posjetu Njihovih Veiičanstv® a Sofijl generalisiin 2 e k o v je u Jeđnotn razgovoru ožnačio kao žlvi izrag prijateljstva I saveza, koji vezuje vla* dara Austro-Ugarske I kralja Bugar« ske. Posjeta će datl snažni izraz uza* janinoj ljubavi izmedju oba saveznai naroda, a u iine vojske na bojnont poljtf može naglasiti samo radost, koju naše čete, od vojskovodja do prostog vojnlka, osjećaju povodom te pažnje, koia s« našoj vojsci ukazuje. Ta će posjet« jednovremeno tiajjače utjerat! u tiaše protivnike, koji su svini mogućim srestvima pokušavali, da ntedju nama zasiju nepovjerenje, zavadu i nesporazume. Kao zaslijepljeni pristalicai prijateljstva i vjernosti prema našiia saveznicima, koji su silni i dostojul borcl, ja se tiadatn, da će zajednička stvar saveza dospjeti do pobjede i da: Ćenio mi đoživjeti dan, kada će naši narodni ideali biti ostvareni na veiiku rađost naših naroda, koji već tako dugo vrijeme nmogo trpe. TURSKA. O oduosima prema Kavkazu i iše ,,Ikdam“: Nl jeđna okoinost nema' za Tursku toliko važnostl kao kav« kasko pitanje. Ml ne sniijemo dcvpu« stiti, da dođje do konfLikta izmedju n 3, i Kavkaza. Kako u polltlčkom pogladu, tako i obzirom tta ekonomske : nterese, mi smo u uskoj vcz! sa Kavkazom. Kod ekonomskog razvoja zemlj« mora Ttirska Igrati ulogu Iskrenog prijateljskog posreditika. To je jedna od prvih dužnosti Turske, da Kavkazu ekonomski pomogne. Pošto je većina stanovništva na Kavkazu muhamedanska, ue će ustarnovijivautje poiitičkih odnosa činlti nikakvjji teškoća. U tome može ueinzf velikih usmga muuro upravijam seik« ul-lslamat, kao I osmansko ininistarstvo prosvjete. A kad se uzme u obzir, da naši odnosi prema Persiji ima« ju veoma prijateljskl karakter, moglo bt se pokazati kao korisno, da se organizacijama šeik-ul-Islamata, što sU već u planu, dođadu još i>eke nove. f osmanska literatura imače pri^ tom važnu dužnost. Da bi se kultura I nauka obiju zemalja stopile u jedno. blld bi već vrijeme, da se izvede reforma 1 govora, koju smatramo za potrebnu, Ali i Persija se za nas mora uzetl it obzir prt ustanovljivanju raznovrsniit odnosa prema Kavkazu. U buđuće treba da prema Persiji vodimo veoma! mudrit politlku. GRČKA. Jedna nepravična mjera Grčke pretna turskim podanicima. ,,S a b a h“ piše: U decembru 1916. GrČka je jednint zakonotn lišila

PODLISTAK

Hasanaginica. Gva je pjesma prvi put naštampa* na 1774. godine u putovanju Forti6 o v o tn po Dalmaciji, i to latinskijeim slovima s prevodotn talijanskim; a lz ovoga prevođa preveo ju je G o t h e 1789. godine na njemački jezik: tako je ona prva naša narodna pjesma, koja se pojavila u učenoj Evropi. Iz putovattja Fortisova Ja sam je 1814. godine ■prepisao našijim slovlma i onda ovdje naštampao. U pomenutoj FortisovoJ 4cnjizi ona je naštampana sa mnogo štamparskijeh, a po svoj priiici, i pisarskijeh pogrješaka, koje sam ja; koJiko sam i kako sam onda znao, g!edao da popravim. Poslije je više za to nijesam štampao, što sam sve očekivao, ne Ću li je u narodu gdje od koga Čutl; no do sad nigdje ni spomena. Da je Fortis kazao mjestimice gdje ju je čuo i prepisao, ja bih putujući po Dalmaciji išao onarno i pitao najstarijih Jjudi i žcna; ali on to nije naznačio. Tako je ja sad opet ovdje štampam po Fortisu. Sto sam prile popravio, nešto sam zadržao, -kao što mlslim da bi narodni pjevač prema ostalijem pjesmama kazao; a gdješto sam se 1 povratio k Fortisu. što sam čuo da se u narodu govori i pjeva. Iz ovoga poznaće čitatelj srnjesu narJečija, osoblto bosanskoga i čakavskoga. 1 ) Labudovi već bi poletjell; Nit‘ je snijeg, nit su labuđovi, Nego šator age Hasan-age.

l ) Vuk Stef. Karadžić: „Srpske najpdne pjesme“, Biograd 1894. knjiga III. /Straua 518-»r5l9.

On boluje od ljutijeh rana, Oblazl ga mati i sestrica, A ijubovca od stida ne tnogla. Kad li mu je ranatn 1 boije bilo. On poruči vjernoj ljubi svojoi: ,,Ne čekaj me u dvoru b'jelontu, „Ni u dvoru, ni u rodu momul“ Kad kaduna r'ječl razutnjela, Još je jadna u toj raisli stala Jelca stade konja oko dvora; Tad‘ pobježe Hasanaginica, Da vrat loml kttli niz pendžere; Za njom trčl dv’je ćere djevojke: „Vrati nam se, mila majko našal „Nije ovo babo Hasanaga, „Već daidža Pinterović beže.“ 1 vrati se Hasanaginica, Jcr se vieša bratu oko vrata: ,,Da moj brate, velike sramote! „Gdje me šalje od petoro djece!“ Beže muči, ništa ne govori, Već se tnasa u đžepe svione, i vadi joj knjigu oprošćenja, Da uzimije potpuno vjenčanje, Da gre s njime majci u natrage. Kad kaduna knjigu proučila. E'va je sina u čelo ljubila, A dv'je ćere u rumena lica, A s malahnim u bešici sinkom Od'jelit* se nikako ne mogla, Vcć je bratac za ruke uzeo 1 Jedva je s‘ sinkom rastavio, Ter je meće k‘ sebi na konjlca, S njome gređe dvoru bijelome. U rodu je malo vr'jeme stala, Malo vr'jeme ni nedjelju dana, Dobra kada i od roda dobra, Dobru kadu prose sa svih strana, A najviše Imoskl kadija. Kaduna se bratu svome tnoli: ,,Aj tako te ne želila, braco! „NemoJ mene davat* ni za koga, „Da ne puca jadno srce moie „Oledaiući sirotice syoie.“

I

Ali beže ništa ne ltajaše, Već nju daje Imoskom kadiji. Još kadutta bratu se ntoljaše. Da napiše Iistak b'jeie kttjige. Da Je šalje Imoskom kadiji: „Djevoika te !‘jepo pozdravljaše ,,A u ktijizl 1‘iepo te moljaše: „Kad pokupiš gospodu svatovc, ,,I kad podješ njenom b‘jelu dvoru, „Dug pokrivač nosi na djcvojku, „Kada bude agi mirno dvora. ,,Da ne vldl sirotice svoje.“ Kad kadiji b’jela knjiga dodje, Gospodu je svate pokupio, Svate kupi. grede po djevojku, Dobro svati došli do djevojke, I zdravo se povratili s njotnet; A kad bili agl mimo dvora, Dv‘je je ćerce s pendžera gleđahu, A dva sina pred nju Izhodjahu, Jere svojoj majci govoralnt; „Svrati natn se. mila majko naša! ,,Da tni tebe užinati damo.“ Kad to čula Hasanaginica, Starješhii svata govorila: „Bogom brate, svata starješina! „Ustavi mi konje uza dvora, „Da darujem sirotice moje.“ Ustaviše konje uza dvora. Svoju djecu l‘jepo darovala: Svakom sinu nože pozlaćcne, Svakoj ćeri čohu do poljane; 'A malome u bešici sinku, Niemu šalje u bošči haljine. A to gleda junak Hasan-aga, Pak đozivlje do dva sina svojat ,,Hod‘te amo, sirotice moje! „Kad se ne će smilovati na va* „Majka vaša srca kamenoga.“ Kad to čula Hasanaginica, B‘jclim licem u zemlju ud‘ri!a Uput se je s dušom rastavlla, Od žalosti gledajuć sirot ft

Joza Ivakić: Didak i baka. U našo] je kući mitogo družine. | Baš se niože kazati: velika kuča. Eto, baš da ih nabrojim! Sebe i moga Šimu ne ču nl raeunati. Tu je moj sin Pava i njegova žena Oliva, pa još jedan sin, kojega smo baš jeseuas oženill, i — dabome — njegova mlada. Kud ćeš više? I lije.po ja to, kad je puna kuča čeljadi, kad sve bruji život u njoj. I godi [ srcu pogledati ozbiljna, vesela i mlada lica; i p6s6 tu odtniče i sve je na svotnu mjestu, kako treba, i ništa tu ne zapinje i sve se uradi. Pa i rnoje se staro srce katkad razveseli i razigra, kad pogledant oko sebe nJih onako čile I svježe. Vidim njihova lica rumena i mlada, kako sjaju od radosti i od zadovoljstva, vidim, kako i!i život vesell. Gledam ja to i zamiŠllm se 1 sjctim se mladosti svojei. Sjetim se i spomenetn se svega. A1 opet mi je sve to nekako daleko i tudje, čini tni se. kd da ja to i nisam proživjela. Čini mi se pomalo, po gdjekoja tl rijeČ iz nje dodje u pamet, al ipak čltavu piesmu ne znaš. Ne znaš je, i krivo tl je 1 žao tl je, što je više ne znaš. Tako se i meni pričinja moja mladost, Katkad mi se učini. kO da je 1 nije bilo. A bilo je, bilo... I ja sain negđa bila mlađa. I moja su ledja negda bila uspravna, i moje je lice negda cvalo; 1 • moje su oči negda bile jasne i vescle I usta nasmijana i tijelo skladno i jedro, a tanašni oplećak sve pucao od punačkih grudi... A1 davno je to bilo, davno... Zgrbiia se Iedja, lice se navoralo l oko se zamutilo; pritisle godine i i grunuia teška starost.. Starost teška.

teret teški... Na teret si sebi 1 drugima! Pa kad tako sjednem u zapećak f viditn oko sebe taj podntladak ! spomenem se dana vedrilt I veselih, svc mo obuzinilje neka tilia milina od spomlnjanja... ^ Bože, k6 da sad gledam moga SP mu, kad je bio momak, hiako Jo§ sasvitn mlad, bez brkova! Potprego gaće vezene, a ispod njih vire šaren] obojci i komad rutave noge. Plavl kainizof raskopčo, a kapu kicoškl najerio i zakitio se cvijećem. I Još nije ni pravo zašlo sunce, još se pravo nije ni mrak’ uhvatio, još na sokaku sjede stari Ijudi u Šamcu 1 divane u svu šir, — at evo već njega, gdje se mota oko mojih pcndžera. K6 bajage poso ga onnda vodi! Baš tako se on drži. Ne čo on, da se zna. A znadu svl to u selu, da so volimo 1 da černo se uzeti, pa so i ne zamjera. Mene katkad moji prekore poradi njega, al to sve ‘nako oa običaja. A zna se, pravo Im je. Pa kad se spusti noć, i mrak so slegne lta selo. i sokak uzavri na divanu od mlađjarije, od pjesme, ciktanja I smijeha, tambure zasviraju I pusto se kolo razmaše, — nas dvoje svako nai svojoj stranl. Ko da se i ne volimo. On lioda oko drugih cura, šali se s njima; uz druge se hvata u koio. Ne će pred drugima da sa mnom divattl. — Ne treba — kaže — da drugl slušaju, kako rni divanimo. A1 kad se raspe divan, kad se sve stiša na sokaku. onda on mene pratl kući. Sjednemo na klupčicu pred kućotn i divanimo, Bože, i divanimo... 1 šalb mo sie i smijento se, a gdjekad udarimd. i u cnzbiljan razgovor. A1 to samo katkad 1 . On me obuhvati oko pojasa i grl! me i ijubi me. Znao me tako čvrsto zagrliti onim snažnim rukama. da m«