Beogradske novine

T*1a z e t dnevno u jutro, ponadjrtjkom posllje podne.

Pojedinl brojevl: • ItntKi 11 krajttlma upoiJađMlia •i a. I kr. (ata pa oljtal aa ■ . , ■ maflarttjl iO. Mara

Oglaal po cljenlku.

MjeeeSna pretplata:

B tflonflo I p knj e. I kr. ' 1 U iaMrafl U mooartUI. U InoflVMIhra

JrodnlHvo: BEOGRAO, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Tolofon broj 63. Uprava I prlmanjo pretplata Topflčin vanao broj 21. Tolofoa br. ti Prlmaajo ojjlaia Kneza Mlhajla uL broj 88. Tolefon bro| 245.

BEOORAD, subota 29. juna 1918.

Oodina IV.

=»—*

Dovršene pripreme za novu njemačku ofenzivu na zapadu ? — Spriječen talijanski pokušaj prelaza preko Piave.

nezavisnost i sainostalnost. Posljednjih nedjelia moralo se proglasiti ratno stanje u Krestnjiju u guberniji Novgorodskoj, u oblastl Perina, kao i u gradu i guberniji Uii. Iste su teškoće u Saratovu i okolini. Tamo je izvršni odibor gubernije putem savjeta narodnih izaslanika naredio, da se pohita sa naoružanjetn i vojničkim ueenjem svih radničkih klasa. Svaka veza izmediju Moskve i Turkestana presječena je. Čuje se, da je u Otnsku veliki kuez Miliajlo na čelu kontrarevolucionana izxlao ruskom narodu manifest, u kome ostaje pri abdikacfji, te odluku o olv liku vladavme ostavlja „Zemskome Odborti“, koji se ima sazvati. Rtiku pod ruku sa ovakvim glasovtma, koje je teško provjeravatl, dolaai preko HoLamdije i vijest o predstojećem padu Lenjifiovom. Isti izvor zna i za to, da su razllčite boljševikima neprijateljske grupe obrazovalc odbor za uklan.ianje sada.šnjeg režima U posrednoj vezi s thne mogla bi biti i do sada nepotvrdjena vijest o ubijstvu bivišeg cara NLkole. Priča se, naime, da su pri pribbžavanju češko-slovačkilt trupa crvene gardiste u Jekaterinburgu ubili nekadašnjeg sveruskog samodršca. Takodje daje uzroka za ozbiljno razmišlianje vijest, da .ie carevič Aleksije, kako vele, „poslije dugotrajne bolesti" umro. Iz svega se toga jasno v>di, da sc danas režim Lenjin-Trockij više no ikada koleba. Porcd protivrevoiucijonarnih težnji u Velikoj Rttsiji i u zaipadiiom Sibirit prije svega i tcškoće u ishrani u veltkim gradskim centrima zapadne Rnsije nagio ubijaju moć i tipliv sadanjili moskovskih vlasnilca. No zahvaljujuči, Što ih na masit imaju bombaste fraze, kojima je narod obmanjivan u toku ovog velikog prevrata, sovjetska bi vlada ipak bila. dovoljno jaka, da savlada sve te teškoće, taaida u cijeloj toj stvari nc bi bile uniiješane sporaziumtie s!!e sa uobičajenom irn bezobzirnošću. Zapadne sporazumne države pomažu Čcho-Slovakc, čiji ustanak; protiv boijševifoa još nikako nije iigušai, one pomažu separatlstlčke težnje u Sibiru. Jedan od njihovih konsula, — razumije se, da je to engleskt konsul, — uredio je u Vladivostoku stovarište municije, čija je svrha i suvišc jasna, da bi o tome trebalo gubiti riječi. Biće da nije puka shičajnost ni činieoica, da je Kerenskij baš o\1Ii dana otputpvao u London i tamo prisustvovao fadn?čkoj konferonciji. Ko poznaje dvoličnost ovog čovjeka. tačno če znati, dia njega u Londion nisu ti tolikoj mjeri odvoli interesi ruski>> radnika, koliko primamljivi pozivi bijtanskih vlasnika.

I da nisu mjerodavni šporazuimii političari otvoreno izrekli priznanje, da sporazutn još jednako računa sa ruskom pomoći, ta bi se činjenica dala raspoznatl po pojavama, koje smo maločas navell. U sadašnjem kritlčiiom momentu, gdje su ih prevarile nade u amerlčku pomoć 1 gdje je vojni minlstar Sjedinjenih Država satn rekao, da sn od 900.000 američkih vojnika, do sada tobože ispraćeniLi u Evropu, sposobni za borbu samo 60%, t. j. oko pola milijuna, u ovome času, gdje se približava konačna odluka i gdje držaamici u Parisu i Londoiiu sve večma uvidjaju. koliki su zločin počinili, gdie osjećaju, da im se izmiče fio pod nogama 1 da se džinovskitn koracima bližl dan ‘odmazde, — u tome času najveće revolje sporazuin se sprema, da ponovo „oglasl sposobnim“ ruskoga bogalja, koji ie krivicom svojih saveznika umno i fizlčki upropašćen i da ga uprkos svima svojtm teškim unutarnjim Ibolestima ponovno izbace na klanicu. I da je sporazum pred sudoin istorije našeg doba inače potpuno ispravan i čist, ipak bi ovaj akt frivolnosti sam ■za sebe bio dnvoljan, da pokaže današnjem pokoljcnju I docnijim naraštajima, za kakve se ideale i sa kakvim sredstvinia bore neprijatelji središmiii vlasti, A što se toga ,,innče“ tlče. spoiazumiie su sile vrlo daleko od toga da bndu ispravne 4 čiste. Dogadjaji u Rusiji. Nepotvrdjena vije9t o padu boijševika, Nikoiaj Nikolajević tobož proglašcn za cara. K*\ Stockhohn. 28. juna. rielsfngforski dopisnik „AiionbLatdet‘-a javlja, da se po MoskvL pronose glasovi o padu boljševičke vlade. Kornjilov i Kalcdjin sn preina toj vijesti zajedno s Nijemcima iiosjeli Moskvu. Niifolaj Nikolajević proglašen je za caraaHcnjiti l Trockij pobjegli su na Murtnkii. (No isti dopisnHc veli, da njeniačko vajno izaslanstvo u Petrogradu nije dobilo povtrdn tih dogadjaja, a i bečkj dopisni ured veli, da na nadiežnom mjestu nisu stigle nikakve vijesti o takvim dogadjajima. Ur.) Nema japanske intervenciie u Siblru. Kb. Washington, 28. juna. Prema jednoj ovatno prispjeloj liezvanlčnoj vijpsti zaključila je japanska vlada, da odbije zahtjev sporazmnnih sila za intervenciju u S ibiru. U zA r anioiiim knugovima i poslanstvima sporazurmiih sila u W ashingtonu ne smatra se ovo odbi| jauje kao 'prestanak namjera savezni; ka ili Sjedinjenih Država za pomoć I Rasiji pri njenotn rehabilitovanju i sa-

vladjivanju njemačkog upljva. Jedan viši činovnik izjavio je. da bi japansko sudjelovanje u vojničkoj ekspediciji satno tome pridomijelo, da prijatelje Rusije ojača u njihovim namjerama za davanje pomoć! i potpore elementima, koji idu za tim, da uspostave u zetnlji zakon i red. Japan ipak voljau ita iniješanje? Kh. Stodkholm. 28. juna. Iz Helsingforsai javljaju, da se u Oms.ku drže značajne konferencije izmedju vlada J a p a n <ai, - S i b i r a i K i t a j a odnosno zajedničkih operaclja protiv boljševičkih četa. Japan je voljain, da uz izvjesne prividne koncesije pomogne Sibiru, ali pitanje o tome još nije riješeno.

Iz Ukrajine. Agrarna reforma. Kb. Kijev, 28. juua. Kako javlja ,,K i j e v s k a j a M i s 1“, izjavio je hetman pri prijemu hekog scljačkog izaslanstva iz više ukrajinskili gubernija, da se izradjnje zemaljski zakon, koji ima da obuhvata stvaranje budućilt reforma, ali za to treba vremena. Velikih će imanja nestati, a jedna državtia zemaljska banka izvršila bi razdtobu zenilje medjti seljake, lcoji je nemaju. Ustav zemstava bi se preradio, da bi se stvorio jednoobrazan seljački stalež, koji bi bio čvrsto jezgro stanovništva. Ukrajinsko-ruski mir. Postignut sporazinn na pregovo r iuia. Kb. Kijev, 2S. jima. Ukrajinsko-ruskim mirovnim pregovorima postignnt je sporazum, iprenia kotne će se granice odrediti i utvrditt sa etnografsk-og kled i š t a.

Borbe na zapadu. Euglezi se nadaju skorom početku uove njemačke ofenzive. Kb. Amsterdani, 28. jutia. Dopisnik lista ,,DaiIy Mai!“ na britanskom frontu telegrafiše svome listu, da Nijemci spremaju novu ofcmzivu. Pripreme, veli, izgleda da su gotove. Otprilike tri četvrtine četa, Što stoje na raspoloženju, postavljeno je iza njemačlcog fnottita preina brftanskim linijamia. Bomba r dovanjo gradova. Kb. Bcrfim, 28. juna. Juče su Estrees, S t, Denis i M a r g n y bombardovami majtežom njemačkom horizomtalmom Ivatrom.

Vazdnšnl tiapadi na Saarbrticken I Karlsruhe. Kb. Berlin, 28. juna. 25. i 26. juna naipali su protivnicl na naše otvorene gfado\ r e. Cetiri neprijateljske letilice oborene su kod Kairlsruhe i Saarbriickeiiit Dvije od njih srušile se u plamemu nai zemilju. Steta je neznatna, samo je if Saarbruckenu bilo 4 mrtva i 12 ratijenih. , -

Rumunjska.

Debata o priiestonoi besjcdi. ' Kl>. Bukurošt, 28. juua. Pri’ikjom jučor.išijjo deiia’e o odgo.ol« ru na prijostomi besjodu jzjavio j' I) l' a, da stt za stupanje Ruiminjsk'i: tt rati krin svi u Rumunjskioj, r da se na r«!* go\'Or mogu liOzvaii ona Ji a, koj i su okrivljona zifog kakvog noi'asriOK djvaL Zastupriik ininistra pu-dsjel. ika Jvonstiintiu ‘Arion ntv'tdio jo na suprot izja» jvama Averescua, da ovaj nijn po pisao proditženjo piimirju, vcć pi' l nii iurni »Tiir.

Kuhlmannov govor. Engleska kritika. Kb. Lonđon, 28. juna. * * ’ RcuLer javlja: I' jodnoin Manku o govom njcmačkog dtžavnog '(ajn'ka pl. K ii h 1 m a n n a veli ,.M a n c h e s i <• f, rruardian“ mcdju oslalim i ovo: Izntedju Kiihlmanna i njogovh k-i i6'» ra nc postoji nikakva radika'na razlika. U jodnom so princ'pn oni ne r zi'aze. j< r su, 'voli ettgleski list, s\l oni ..jmikeriA Sarno su iin računt različit'. Dcgadjaji na bojišt.ii imaćo da riješe, lroj od tili ru'rma ido višc ij nianje u prilog faktima.

Kriza engleske vlade. Držanje radničke stranke. Kb. London, 28. jutia. ■ l<(euter javija: S obztrotn na zaključak jučerašnje radničke konferencije o ]>rekidanju stranačkog inira. savjetovali sii so zastupnici u ministarstvu o položaju. Pošto je H e n d e rs o n dao izjavu, da radnička stranka ne želi odstupanje radmičkog ministra iz vlade, govori se, da je ratlnički ministar zaključio. da ne odshipi, l>arem tiB u sadašnjem tremitku.

Rat na moru. NOVA POTAPUANJA. ( Ivb. Boriin, 28 jumv AVolLfov uiod javlja zvahičifo: Njc« mačka j>odmornica pod zapovjodništvAKn fca}>6taiia Jessa potopila je u irskom mlorti i pjogoviui prolaznim pute\ ima Iri osobito drago jona parna broda oJ po 5000 do G000 tona. Dva od tih' bro<lov r a' izbačona su iz osiguraue, za EngkskU plovećo pratnje. 1\> dobivcm'm vrijestima' potopile su njetničko podniornico t.onovo .20.000 tona.

Br. 172.

• y ZBOO DANAŠNaEG KATOLIĆKOG PRAZNIKA IZAĆIĆE NAREDNI BRO.J „BEOGRADSKIH NOVINA“ U PONEDJEL.JAK 1. JULA U 2 SATA POSLIJE PODNE. I

RATNI IZVJESTAJI. (zv|eštaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 28. Juna. U J u d I c a r i j i, u dolini E č a v e iTalijani su svoju bezuspješnu vatru radi uznemiravanja upravljali daleko iza naših linija. U predjelu Presena propali su mnogi nepriiateljski izvidničkl pokušajl uslijed opreznosti naših posadmih četa. Na mletačkom frontu nalaziii su se C o 1 d i R o s s o, kojl je 26. i. ni. jumački održan, zapadno bd njegaMontediValBella i prostor zapadno ođ Asiaga pod jakom vatrom artiljerlje i mina. Neprijateljski napad koji je, koristcći se toni vatrom, bin izvršeu južno Canove, krvavo su odbila odjelenja 74. p j e š a č k o g p u k a. Na frc-ntu P i a v e osujećen je ponovni talijanski poktišaj preiaza kod F o s a 11 a. Piava je još jednako bujna j stalno nadolazi. ! Načelnik glavnog stožera. izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlim, 28. juna, Zapadno bojište: Vladala je živahna djelatnost. En■gleza i Francuza s obiju strana Somme. I u dmgim odsjccima, izinedju y sera i Marnc pojačala se s večeri artHJerijska vatra. Jutros je dostigla veliku žestimi ncprijateljska vara s obiju strana L y s a iztnedju B a i 1e u 1 a i B ć t li un e a i južno od Aisnc. Naša je artiljerija snažno primila borbu. U pojedinitn odsjecima razvile suse pješačke borbe. Jača letačka djelatnost dovela je do žešćih vazdušnih borbi. Naši su ietači iuče oborili 25 neprijatcljskih letilica i l izviđnički balon. Kapetan Bertholdje izvojevao švoju 37., poručnik L o e w e n h a r d t svoju 29., j>oručnik Rimey svoju 26. i 27. vazchišnu pobjedu. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Bogalj na front! Sve veče kontra-rcvoluciomiamc »pletke i pobune zbog giadi doveli su IK>vu Rusiju na samu ivicu krize. Svaki đan su <sve veće teškoće, s kojhna ima da se borl sovjetsk.a vlada u Moskvi. Iz\ian Velike Rusije skoro neće biti ni e gubernije, koja nije objavila svoju

PODLISTAK Istorijski kalendar. Kosovo — Fehrbellln — Rousseau Cavalgnac — Skalice J Mnjihovo Gra, dište. • ’Juče je biia godišnjica k osov ske |b i t k e. koja sa bila na Vidov Idan 1389. godinc od svamuća do tri sata poslije giodme, ktuda je pala odluka. Svakom sti ČKaocu poznate sve pojedtnosti ove bitke, za koju narodno predanje vezuje propast stare srpske države (u štvari jc bna kcnačno propala tek tnnogo docuiie — padom Smedenava 1459. godine), kako dokazane istorijske pojedinosti, tako 1 pojedinosti, koje o toj bitci jznosi narochia pjestna 1 legenda. Jedmo ođ najinteresantnijlh pitatija, koije se liče kosovske bitke, jeste pitanje o držanju V u k a B r an k o v i ć a. Dok se nekl historiča<ri slažu sa mišljenjem paroidmog predamja, koja je iovog vojsltovodju žigosalo kao izdajuika, neki jnalazi, da ovo mišljcnje apsolutno nije iačivo, da Vuk Branković tnožda konjlčklm napadom, koji je pred kraj bitke izvršio sa svojih 12.0U0 konjanikaTpklotpnika nije više mogao promiijeuiti jrezultat bitke, ali da je inače u svakom jpogliedu ispunio svoju dužnost prema jsvome vladaru. Narodno vjerovamje o tVukovom izdajstvu smatraju ti istoričairi da je "poteklo od docnijih trveirja fVukovih sa Lazarevim simovima. JValjda ee docnija istorijska istraživanja najzad konaČno raščistiti i to pitanje. Srazmjerno malo je poznata ova feanlmljiva pojedinost o kosovskoj bitci. JCao Sto je poznato, sa srpske se strane ^gKosovu borlo i jodan pomočni odred,

koji je kmezu Lazaru bio posLao u pomoć mjegov savczmlk, bosamski kraJj Tvrtko. Taj se odred nalazlo ma desnom krilu, Roje je u početku borbe us]>ješno biio potuklo tursko lijevo krilo. Koniaiuiant bosamskog poniočnog odreda odmah je poslije toga uspjelia poslao hitne gLasnike svome kralju, da mu javc za ipobjcdu, a ovaj je opet sa svoje strane razaslao kurire svima evropskim dvorovitna, da im javf tadosnu vijest o velikoj hriščanskoj pobjedi nad Turcima, prćd kojiin je tada strepila cijela Evropa. Otuda jc došlo, da su zvona štarodrevne B ogorodičine crkve u Parisu oglašavala svečano blagodarenje jx>vodom te javijene vclike hrišćanske pobjcde, dok su u to vrijeme iznTedju Laba i Sitnice trumuli leševi elite srpskoga plemstva, a Osmanlijc slavili savršeni svoj trijumf. Mnogo je u istoriji takvih tragičnih kontrasta... 28. juna 1675. godine bHa se kod varošdco F e h r b ci 11 i n a, na rijecl Rhinu (zapadno lod Berlina) krvava bitka izmedju Brandenburžana (Prusa) pod komandtom njihovog knezabirača (Kurfiirsta) Fr.ie-drlcha W i 1 h e 1 m a i Švodjana pod komandom generala W. W r a n g e 1 a, brata švedskog maršala Q. W r a n g e 1 a, k<oji je operisao uporedo sa njime prottv Bramdenburške. Švcdjamt su tbili kao saveznici Framcuza upali u Brandenburšku i prcdrli 'su do rijeke Havela, ta<ko da viša misu bili daieko od sarnog Berliua. Friedricli <WlIhelm je početo naglo prebacivati vojsku sa dalekog framouskog bojišta đa odbrani svoju irodjemu zemlju, te Je već 25. juna 1675. godime konjičkim prepadom kod Rhathenowa probio Švedski Iront. Na Jjo sq švodsfat goiior.d ,W. WrM)gol počoo

toaglo povlačili na sjovor, ’da bi sa Ti’drtižio eo vojsk'om svoga brat:i, švedskog g'.r . noloomandujućeg ivt. ovom boiiJta — mar« ša'a G. Wrmgela. Frtodrioh: vVilhelm pak glodao je, da ga stigne i tia ga sa-ire, no đavši mu da ae sastane sa švo Iskorrt glar« nir.om. Brandonbinržiim stigoŠe W. VVr< n.gola još odovud FohrboUinskog provc« Jjja. Ovaj so posljcdnji bio utvrdio .Rod se!a Linuma sa 7090 pjcštu ka, 88 topov r a l 4009 konjanika. Ovdja jo ti 2 joru 28. juna IG75. gćdine naišla na Tijcga brandohburška prctbodnica — T500 -konjanikti p*i lcomandom priaca Hom« burškog. Friedrich Wilhokn dopuslt (pnotivrx> savjetima svoga marša’a D?r • fiingera) priticu Homburškom, da sa svc« jom konjioont najpadno Wr,<nao'a i" zidrži ga sve dot’e, dok ne stigne brandenbur. ška glavnina <—• 4200 konjanika /' 13 toj>.» ya (pjošadije t<ko reći još nisti ni imali na ovom bajištu, još s© nalaziia na pu'a va' fr.'uicuskog fronti). Pred na’otom j)’rin» na Hotnburškog odstupio j© Wrangol da Hakonborga; Brandorburžani pvdjošo 2 A njima i povjedošo neki v s na dtsnorh švodskont kriln, sa koga su dominiruk švcdskim po’ožajima. Na bvaj ]© vis ’šve 'ska pjcšadija sada vršila^očajničk© prc« tivnapađe. Dva brandenburška puka o V stupiše; sada sam Fr.odricli Willie m st“* d» na čo!o svojo konjice i povedo jo na protivnapuđ. Tom je pri’ikrm noposrodno porod kneza poginuo njegov kanjuŠar Frc« ben. Tvrdi so, da je on znao da jo Svedj;’» nima jtoznut Friodrich Wilhehnav kanj, Hoki grdni b'je.’ac,. a_primjctto je, da ga jednako uzimaju na nišan ’(to jo lada bi o mogućo, jer so l puščana i artiijerijslCa borba vodila na pa današnjim jtojmorima vho bliskim ostojanjima), pa ie 9 to<ga, po<l izgovonom, da još nij© dobro nv ežbuo bijolcn umojja Fliedricha WilhoLn"ia, da

sa njime prmnijoni konja, hoteći 'so žrtvtoj. vati za svoga vlađara. I zbiija ne potraja dugo i Frobon budo razno.-en gruiiatom. U jednom dijolrt brandenburško vojske piones© so glas, da j.< Friodrich Wil'hohn poginuo. No on jo u stvari uspje.šno od» bacio Svodjano i natjerao jo gonorala ,Wrango!a na bdstupunjo. Odstupanje jo štiti’o Švedsko lijovo krilo, kojo Fu'drich Wilhelm nijo mogtuo napast', jcr nij© ffnao TitV ruspo’ožonju pjošadije. Toga dana, su Svodjam imal* prćbo 2009 Ijudi gubitaka, aosim toga su inf Brandonburžuhi oteli T0 zastava. Sutradan prodrli su Bran'denhur. žaai u yam grad Fohrbellin, na Što jo kotl Svedjana nastao cp'to povlaŽonj•, ko.iin jo u fllijed nast'ilo zabimo obtihvaćona 1 švedska. glarnina pod kommdom maršala G. Wrange’a. Docnije je na fehrbellinsk'om -l»jištu jtodignuto neko'iko spomotfika (1800., 1857. i 1879. gođine), a u sumom FehrbeTinu spomonik Fri dri^m WillK*!-mu. K:uo što so iz ovog opisa vidi, nc <xl» govara ist uijslvim činjomcama tok dogadjuju u fohrlteTinsboj bti kiko ga prcdstavlja Kleisl u svojoj dram’i ,Der Priuz von Homburg 1- , po kojoj je princ hbmbur« ćki taj odlučni konjički napad izvršio na svoju rukU, a ntimo narodbe. pa ga jo Friedrich Wi!holm i {oro.l p>stignnTx>g U'» pjeha za nopbkornost stavto pod TOjni sud. ■—> 28. juria 1712. godiue rodio sn u Zonevi čuveni francuskt kajižovnik i fi o. zof Jeau Jacquos Roussoau (izg. , Zan Zulc Ruso). Majka mu je umr.’a neposrcdno jto njegovom rodjonju, a otr,c, Ča ovriičar i učitolj igranja, nije se nmcgo bririup zi vaspitunjo svoga sina. M adi Joan Juctptcs jboussoau najradijo jo čituo, i to j<> č» tao sve što bi mu jvđo šaka. NajmT'ja su mu toktira bili romari 17. stolj-ća . R.utarhove biogrufijo. Iladio je prvo u kut.« colajiji, nckog atfvokata, pa, zahm kt^o

učonik kod nekog bakroresca; zbog la» komislonog su ga života hiTiogo kažnjuva’i', pa jo s toga pobjogao iž Ženovo i dositia kod neko gos[,odjo pl. AVarons, koja ga je poslala u Italiju, gdje j > llbussoau 1728. godinc iz protestantsko prcšuo u kuto'Un ku vjeru. U Italiji, u Torinu služio jo Sdousseau noko vrijeino u ntioj Ivogitvj lcući, pa jo tamo olpuštcui, pošto su ga osnnuijiči'i za neku kr.tdju, te so najzadj 1730. godino paslije dugog lutanja \TutiO gdji Warens. POŠto je neiko vrijeme u sumnjivom 'društvu provoo u'Parsi', opef jo 1732. goiliuo došao ko:l gdjo Wurons, pa jo sa njome ptovoo osam go.iina, zX kojo j© vrijeino ozbi'jno ra’dio. Citao ;>i hancusko, onglosko i ■nj«*n;t?ke fi ozofo, studirao je latinski jozik l matoniat.iku, a počoo jo pisati i kamedije- Kao što s« vidi, ovaj jo slavni knjižovuik i fitoztoS fmao vrk> burnu mladost. Dok je jjak i’ousseau 1737. godiue provoo m’-kolifcp lnjosoci iu banji, gdja Warons naš'a j > joS jedrog intinmog prija olj i. a pbšto Rous> soau nije htio, kuo što jo to ona prediaga* ]a, da dijoli njor.o sroe sa njimo, t<> j • oii prekinuo sa njoane i otišio ja 1741. gt;d.« nb U ltiris, gdje jo psdnio akadeirft.l nauka noki svoj novi notnš sislem, koji jo odbl« jen. Zatim se primio za sckretura kod frai> cuskog jToshuiika u Voneciji, gro'a M o n. laigv-u, grubog • stiogog čovjeka. Paslijo IS-mjeseči.og službovanja mpustio jo Ro issoau i to mjesto. PriŠto s© vrat a u Paris, došao jo u vozu sa književue« kim i fi’oznfskim krtigom, u kojernn se tnetlju bstalim kretali Djderot, Grirnm, d’Alcflnbert, Holb.ich, g<!ja pl. Epiuay itd. Vcć su tada s jedne s rano hva i i Rou » seau-ovu duhovitosi, a s druge »!r.<n * su se smijaii njegovoj novjoštini u drušlv . nom ophodjonju i njbgovom kiosluku. U 011)0. jb vrijbmn Roussoau fttup.to u ljn«