Beogradske novine

\ ‘ Srlje’đa:«

^ fc* i - t

oslljemira sa Ukrajlnom.

> Učvrićlvanje nkrajinsiro-njeniačkih odnosa. Kb. Berlin. 2. jula. Juče ie ovaino stigao ukrajinski poslanik Š t c i n h e 11 i izjavio jednom predsiavniku „L' o k a 1 a n z e i g e r a“, -jtfa hetman i njegov.a vlada imaju cilj, ‘®ia ’dobre o’dnose sa n j e ln a č k’ o m Sržavom još pobol jšaju i pro’Slr e, te da savezni odnošaj buđe za 'obadvde strane od koristi. Zetva je ‘nopšte 'dobra. a teškoće medju seljaciina su roalo po malo uklonjene. Razne brzojavne vijesti. Bolcst tursko« sultana. ' Kb. Carigrad, 2. jula. Stanje sultanova zdravija stalno isc poboijšava. '„Sloboda govora“ u engleskom doniem domu. Kb. London, 2. jula. Pošto je Billing, elan donjeg jdonui. odista ostao pri tome, da protiv jpdliiKc vlade govori o pitanju interniftranja neprijatcljskih stranaca, pozvan -tje od prodsjcdnika kuče, da se toga Oosiavi. Biilirtg se opirao, da to učini, ;ma šta je donji dom jcdnoglasno priniio prcdiog Bonara La\va, da se Billing isiključi sa sjednica donjcg d-onia. Pošto 'se Billing i daljc opirao, odveo ga je poslužitelj iiz dvorane na ulicu. Njegovo isključenjc važi za ncodredjeno vrijeme. Produživanie zakonodaviiog pcrioda njemačkog Reichstaga. Kb. Berlin, 2. juia. Ka-ko listovi javljaju. podnešeno je Reichstagu zakonska osnova o p onovnom produženju zakono'davne pcriodc, i to do 12. januara 1920. gfldine. Zatim je podnešcna zakonska osnova o produženju zakonodavne periode sabora Elsas-Lotaringije do 31. f dccembra 1919. > Krcdit poljskoi vladi. Kb. Varšava, 2. juln. Kako jedan ovdašnji' list javlja, poljski miuistar financija obratio sc sajvozii varšavskili banaika molbom za ikredit u svoti od 20 milijuna za poljsku jvladu. Savez jc odobvio tu svotu, koja Čc ući u državni proračun za idnćn godiriu. Naseljavanje Kuronske. Kb. Kovno. 2. juia. W o 1 f f o v u r e d javlja r Kak’o javljaju ,,B a 11 i s c Ii-l i t a n s c h c n 'M i 11 c i 1 u n g c n“, izđao jc 1 maršal Hindenbnrg, kao šed giavnog stožera operativnc vojske. 17. jttna odredbu o pitanjir zemljišta u oblastima istočnc vojne uprave, dajući time nacrt za naseljavanje Kuronske. Odrcdba naglašava, da tijcli narod i sve treba da ima od toga koristi, ako pogranične države, lcoje! je Rusija do sada zanemarivala, stupe u krug njernačkog ekonornskog života. Svjesnom UpotrelboTn izdatih ! naredaba uklonićc se zajednlčke opasnosli poskupljivanja zeinljišta. Da bi naseljavanje zeniije bilo slobodno, obaveztijc odredba tia‘četlnika stožera o diobi zemlje i nascIjivanje u Kuronskoj, Idatvrana 2. dana, svakog posjednika zemljišta, koji ima jviše ocl 360 hektara zemlje, da višak imanja proda zemaljskom društvu za Kuronskn, kao liosiocu poduzeea za naseljlvanjc. Prodajna cijena mora odgovarati mirovnoj cijeni od 1914. Obaveza se prije svega mora lako iz.v-ršiti. da svaki, koji u tome sudjeluje, 25% svoje ivovršine proda zemaljskom

BEOGRADSKE NOVINF

3. juia 1918,

'đruštvtt za Kuronsku. OstataJc ođ 8Vs% iuia se po mogućnosti prepustiti uz mirovnu cijenu od 1914. godine slobodnom prodajom, zemaljskom društvu za Kuronsku. Odredba važi i za fidei komise u Kuronskoj. •. I Španjolska bolest u Miinchenu. Kb. Miinchen, 2. jula. Španjofska bolest, koja nije ništa Hrugo, nego influenca, raširila se i u bavarskoan giavnorn gradu u tolikoj mjeri, da se može govoriti o epidemiji. Broj bolesnika posljednjili dana veoma se povisio. Tačan broj poboljevanja ne može se navesti. Cijeni se, da bi moglo biti oko 1500 osoba. Najviše se razboljevaju u onim pozivitna, gdje radi ili živi veći broj ijudi zajeđno, haročito medju radnicima i radnicaina u velikim mdustrijskim fabrikama. Prilično jesyctik broj bolesnika iz tramvajskog personala. 1 u telefonskom uredu poboljelo se 30 ženskili činovnika. Dalje širenje bolesti 'moglo bi biti štetno za provadjanje telefonslce službe. i 4 \z taiijanskog financijskog svijeta. Kb. Chia&so, 2. jula. Četiri najveće talijanske kreditnc ustanove skiopile su zauzimanjetn niinistra državnc blagajne utanačenje, koje je odredjeno da izluči konkurenciju u radu. Prema prilikama uvući ćc se i ostale bankc u ovo utanačcnje.

Beogradska realna gimnazija. Dužnost nain naiaže da se, koliko nain ie moguće dostojnije, odužimo jednoj prosvjetnoj ustanovi, kojoj Beogradjani. čija su se dieoa u minuloj školskoj godini vaspitala i učila zbog njeniog istrajnog i vanrednim uspjehom krimisanog rada duguju veliku blagodarnost. Iznijeti i opisati sve ono što smo na kraiu ove školske godine vidUi i čuli u e. i k. beogradskoj realnoj gimnaziji, izahtijeva opširnost i iscrpnost, ako sc lioće, da se godišnji rad jedne ovako važne ustanove, pri torne u vretlienu ovako neredovnom i burnom, širem svijetu rasvijetli u njegovim pojedinostima. Pokušaćemo da to s najboljoni voljom učinimo, pa da sc b,ar time, kao što rekosmo, u ime roditelja dječiiih što đostojnije i blagodarnije oclužimo onorn ogromnom naporu i trudu, koji su u prošloj školskoj godini u toj prosvjetnoj ustanovi založili i njeno uzorno zapovjedništvo i neuinorni i istrajni nastavnici. Neka nam se ue zamjeri, što se ne čemo pridržavati onog rcda. kojiin jc gcđiSnii rad u ovoj prosvjetiloj ustanovi u satnoj stvari ziavršen. Počećemo sa završnom svečanošću, koja je. kao što smo već kratko saopštili, bila u parku reaJne gimnazije (ranijc vojna akademija). Ova po sebi skromna, ali u samoj stvari vrlo lijepa i dirijiva svečanost, počela je tačno u 10 sati prije podne, odinali po dolasku visokih predstavmika glavne vojne gubernije u pratnjr mnogih višili i nižiii časnika. Mnogo ranije prijc toga park jc bio puu dječijiii roditelja, njihove rodbine, mnogobrojnili drugili ugledaiih beogradjana, obojeg poia, na čelu s predsicdnikom beogradske opštinc. Zapovjednik gimnazije dočckivao je i Ijubazno j>ozdravljiao goste na satnom ulaizu u zgradu i upućivao ih na injesto svečanosti. Na jednoj uzvjšici parka, niže kojc su u dovoljnom prostoru bile namjcštenc stolice za goste, čekali su učenici u lijepom poretku svoje roditeIje i goste, pridržavajući sc strogo upnstava svoiili nastavnika. Na sredini te uzvišice jc bilo mjesto za djački

pjevackl zbor. Nikakvili đrugili ukrasa nije tu bilo, ali je za to bio u toliko veći ukras sam program o\e školske svečanosti. Nije to bila jedna običnai svečanost, kakvih smo mi bcogradjani navikli bili da glcdatno u prošiim vremenima; to je bio upravo jedan zav r š n i i s p i t p r e d š i r o m j a vnošću, ne ispit samo učenika, nego i uprave i nastavnika zavoda. Prognam je bio obilat, u njcnni je bilo 19 tačaka: pjesme, dekliamacije i gudačko-tamburaški djaeki zbor. Izvodjenjem tog programa učenici su javno pokazali, lcolilcO su uspjcii u l'j pog i sKhdneg pjevanja i u muzici. Oni su ovaj ispit, blagodareči svome trudn i istrajnoin radu svoga vrijednog nastavnika, sveštenika g. L uk i ć a sjajno položih. Sve pjesme, srpsko-lirvatske, njemačke i magjarske, otpjevane su vanređnom skladnošeu i izazvale su u svih prisutnib, pored prijatnih i uzbudljivih osjcćaja, jednodušno dopadanje. Izmedju zborskog pjevanja bilo je dcklamacija na srpsko-hrvatskom, njeinačkom, magjarskoin i francuskom jcziku. Ove deklamacije učenika iz I., II., III-, IV., (V., i VI. razrcda su zadivile svakoga. ne samom vještinom deklamacije, ncgo čistim, pravilnim i tečnim izgovaranjem onog stranog jezika, što je znak. da su Ujecau dotićncm jez'ku \ ostigia vclkt u * pjeli. Pisac ovili rcdaka je misli-o, da su za te deklamacije izabrani učenici, koji su te strane jezike već rauije znali, ali se docnije uvierio o protivnom; vrijednom i smišljenom nastavom djeca su tc jeizike maučila u samom zavodu, postigla su dakle neočekivani uspjeh. Kad se sjetimo. da su naša djeca učila u gimnaziji kroz sve razrede njemački i francuski pa da su na kraju krajeva jedva postizavala toliko, da su mogla pravilno čitati te jezike, o izgovaranju i da ne govorimo. onda se ovom u&pjehu u realnoj gimnaziji moramo diviti, on zaslužuje svaku pohvalu i priznanje. Roditelji se sa uspjehoiii svoje djece, odavajuei blagodarnost nastav« nicima, mogu ponositi. — Ovaj svečani ispit završio se srpsko-lirvatskim potptirijem, koji je izvco djački gudačkotamburaški zbor, opet dokaz vanrednog uspjeha u sklacbioj muzici. Vrlo je lijep i dirljiv prizor bio k’a'd je. poslije govora zapovjednika gimnazije kojim je razložio cio pravac rađai gimnazije, istakao uspjeh i poželio svojim učenicima prijatan odmor, stupio pred zapovjednlka jedan učenik i ti ime svih svoiih ntnogobrojnili đrtigovia zablagodario mti iskrenim riječD ma na njegovoj očinskoj brizi i na napornom ali istrajnom radu svfn' nastavnika. Ovo je sve prisutne vrlo prijatno dirnula, jcr-jc to najbolji znak Islcrene blagodarnosfi i priznanja prema svome dobrom starješini i vrijcdnim nastavnicima. Pod utiscima rijetkog nživanja i zadovoljstva roditelji i gosti dugo će se sjcćati ove skromne svečanosti ■— ovog iavnog sveeatiog ispita. Visoki pred'Stavnik glavnc vojne gubemijc izjavio je zapoviedniku i svima nasta,vnicima u dvorani gimnazijskoj svoju potvvaiu i priznanje na poslignutom i dokazatiom iispjehu. Poslije ove svcčanosti recl je bio da se posjeti izložba djačkih radova ove prosvjetnc ustanove, koja jc na nekoiiko dana bila svečano otvorena u velikoj gimnastičkoj dvorani. I ovdje nas ie dočekalo jcdno prijatno iznenadjcnje. Običaj je da sc samo mjesto, u kojoj se izložba priredjuJe, što bolje i jjepše ukrasi tako, da taj ukras privuče na scbc veću pažnju posjetiočevu nego ii i sam predmet, koji se izlaže. Taj slučaj tt ovoj izložbi nije bio. Ovdje je, na protiv, bio najljepši ukras ono, što ie bilo izloženo. Desno od ulaza u dugačku dvoranu nalazilo se uzvišenije

mjcsto, zastrto ćilimima i ukusno namješteno za visoke gostc pirilikom otvaranja izložbe. To je bio cio uobičajeni ukras ove izložbe, koju jc sredio i stručno-znalački složio naš stari nastavnik miatematrke, pcnz. direktor lieogradske realke g. Josip K o v a č ev i ć, vrijedni radnik i u ovoj realnoj gimnaziji. Cilj ove izložbc je bio, da se roditeljima i svakom posjctiocu nai lak način pokažu svi školski i domaći radovi učcnika po raznim predmctima, pa tim liačinom izneso i postignuti uspjeli. Sličnih izložbi bilo je u nas ranije, koliko se siećamo samo u beogradskoj reaiki, ali je u ovoj izložbi bila i jedna novina. U njoj su se mogle viditi i zabilješke, kojc su učenici slobodno voclili na časovimai samog predavanja, te se iz njih inogao viditi pored cjeiokupnog rada učenika i sam rad nastavnika, tu su i džepni riječnici. Ta novina ove iizložbe je doprinijela, da je ona doi'Sta bila pravo ogledalo ukupnog rada učenjka i nastavnika, od čega roditehima i prijateljima prosvjete nije ostalo ništa skrivcno. Ovdjc ćemo odma napomenuti, da na žalost najlepši dio djaokih radova nije mogao biti izložen, jer je mnogo ranije, po naročitom zahljevu, poslat bio na izložbu u Btidimpeštu. Na nekoliko dugačkih stolova', u sredini dvorane, staiali su grupisasii djački radovi, školski i doinaći, pribiIješke i džepni riječnici. ovim redom: srpsko-Iirvatski jezik, njemački jezik', magjarski jezLk, latinsici iczik, francuski jezik, matematika, geometrijsko crtanje, nacrtna geonietrija i krasnopis. Sve ovo što smo u ovitn radovima vidili, iscrpno opisati. trebalo bi i mnogo prostora i vremena. Rečićemo u kratko ovo: Velika večina, naročito ’domaćib zadataka, radjena je vrlo marhivo, pažljivo i čisto; time sc odlikuju i školski radovi, koliko je to kratkoća vremena dozvoljavala. Pribilješke su učenici na čascvima vodili dosta pažljivo, sredjeno, one kazuju, da je učenik predavanjc nastavnika pratio i hvatao s pažnjom. Džepni riječnici su radjeni čisto i prema potrebi vrlo iscrpno. U jezičnim zadacima se obraćala pažnia na pravilnost jezika, interpunkciju, na stilistiku u višim razrcdima i na čistotu rada, to je važilo naročito za škoiske zadatke. Velika većina učemika je u tome pokazala odličan uspjeh. Ali jc vanredan uspjeh u svemu radu postignut u matematici, geometrijskom crtanju i u nacrtnoj geometriji. Čistota, pravilnost i tačnost, koiom su izrađjeni pojedini zadaci, svakog je zadiviia. Crteži geometrijski su tako iijepo izradjeni, da bi se moglo postimnjafi, da su ih doista nadili učenici ove škoie. TrebaJo je dois.fa mnotro trndn da se ova.ko sjajan uspjeh postigne. Poslijc ovoga je Ha redu da se s pohvalom pomene svc ono što je izložcno od djačkih radova iz fizike (elektricitcia, mehanike, optike, telefona, rnikrofona i t. d.). Učenici su pored odiičnih crteža iz ovog predmcta pravili iz sopstvenih sredstava još i razne sprave i modelc s potpunini razumijevanjem predmeta. To su učenici radiii i kod nacrtnc geomctrije, praveći vrlo pravjbio razne modele •ktića', zgrađia i u opštc plastički predstavljali svoj zadatak. U svakoga je veliko zađovoljstvo izazvialo slobodoručno crtanje, koje je izloženo bilo nai zidovima. Učcnici su, po slobođnom izboru i s prirode crtali olovkom, krcdom i ugljenom razne predmete: tice, raztio posudje, cvijeće. voćke, prcdjelc, zgrade, figuralnc stvarr, noge, ruke, glave, pojedine dijelove lica, a bilo je i Jijepih akvarela. Svi ovi radovi su odlični i svakog su svc više izneuadjiJ vali što ili je dužc posmatrao. Radovi I iz z e m 1 i o p i s a i prirodopisiai 1 bili su obilni, radjcni su ncobičnom paž-

kad je Rumun takvu nazvao svojom 'ženom, on sc ponosio. kao da je dobio ■princezu, jer je umjela i da đočefca i da isprati i gospodiua i seljaka, a ne kao njegove suiiarodnicc, mediu kojima je tila jedna popadija, koja jc mislila, da se kava kuva kao grah, ie ju je tako prestavila uz vatru, da njomc ugosti ivkidjku, kad je ovaj u prolaizu za Mehadijn kroz selo namjerio, da kod njezinog muža svrati na odmorište. SIobodno sc smije reći, da je Vršac u to duba davao više popadija, nego ikoji drugi grad m prostranoj monarliiii. ■ - A šta veliš za ovoga moga tjeloliraiiiteljai Arsu — upita vladika pop i-’avla — bl li pristajao uz tvoju stariju ćerku? p o-p Pavla kao da nešlo takmt u : a:e, jer kaa god je ugledao toga mlau ća, niemu sc namctaše misao, takav da mu je od kud zet, pa brzo odgovori: — Bi, te još kako. Ovakav je mortao izgledati Kraljević Marko u svojim ■mladićkim gođinama, naročito kad Vas pratr na konju u giaii s kalpakom na glavi, u dušanci, uzanim čakširama i jjomaimnzanim čizmama, sa sabljom o bedrima i ćurdijom preko ramena. — E, pa neka ti je sa srcćom. Svršio je bogosloviju I dosta me je vijcrno služio. .Vrijeme ie, da se f on ' ii'-i. On će ti biti Rapelan, pa ako jc Bogu ugodno, i naslijediće te u paroliiji. Pop Pavle bijaše tronut iolikom milošću vladičlnom; oči mu sc od prcvelike radosti navodniše I ne mogaše nilta višc rećl; a vladika preklnu tišinu riječima: -- Zbli>% Ja u malo ne zaboravlii

da pregledam, šta si mi to svc donio. Hajd sa mnom! Ustaše i podjoše, vladika naprijed a pop Pavlc za njim. Vtedika je to činio iz dva razloga: prvo, da učini pop Pavhi radost izjavljivanjem svoga zadovoljstva zbog svakog poklona, a drugo, da se osvjodflči, da mladji nijesu što prikrili. Zato jc pri kraju i zapitao pop Pavla: — Je Ji sve tu. očc Pavlc, što si donio? — Svc je tu, Vašc Visokoprcosveštenstvo. O ručku je bilo za trpezom po činti i starijih sveštenika od pop Pavla, ali ovi su mu po žeji vladičinoj ustupili prvcustvo s desne strane do vtadike. Arsa i Kosta, budući zetovi pop Pavlovi positižuju za trpezom, a .pop Pavle ih posmatra, paf tmi je prcpuuo srce od radosti. Arsa sc drži kao kakav div, a Kosta, malo sitnijc, mio je kao kakva vjevcrica. Po ručku se povuče vladika sa starijhn jsvešteniciiua i gostom u sobu za pušenje, gdje se uz vino nudila fcava i druga djakonija. Vladika je bio dobre volic. nudio je goste vinom i duvanom, i pošto mu Arsa pripdi dugački eibuk, zapovijcdi Kosti, da olpjeva prikladni krstovdamski ,,irmos“ (s!avopoj Bogorodici). Kosta je svoiini tenorom izvijao fcao stavuj; svi ga svojim glasovima u toine potpomagaliu, a uaročito Arsa svojim snažnrm baritonom. Vladifca Je poslije ove pjesme pao u pravb ushićenje, pa naredi Arsi. da sad otpjcva uz guslc onu o Kraljevićn Marfcu I Musi Kesedžijt. U pjesmatna o Kraljeviću Marfcn Je vladika neobično. uživao. Jer Je u tom jutiafcu gtedno oli-

čenje svoga naroda u njcgovim dobrim i lošim osobiniama. Kacl je već bilo d:osta blagovanja, vladika ustade, a s njim i svi ostali, pa sc povuče u drugu odaju, pošto jc predhodiio poželio tpop Pavlu sretan put i refcao mu, da ćc po njcgoroj molbi U brzo' narcditi, Šta troba. Već poslije dvijc nedjelje stigoše jcdiic subote prcd vcče e.koro u isto vrijcme prcd pop Pavlovu kuću u K. đvoje kola. U jcdnitna su sjediii iz Vršca jedan stariji sveštenik, jcdan djafcon i Arsa, a u drugima iz M. pop Igen sa svojom ,,Paligorkom“ i sinom im Kostom. Tad su se prvl put vidjcli mladići s djcvoikama i tad su doznali, koja fcome, odnosno fcoji kojoj pripada. Ali da jc bilo i obratno, ne bi bilo ziaimjerkc ni s jcdnc stranc, jer su oba mladića 1 i obije djevojfcc, svako iza sebe, imali osobeiiu draž.. Po večcri smješieni su gosti lia prcnoćištc po boljim fcućainiai, jcr u maienoj pop Pavlovoj nije biio mjesta. Sutradan su svi bili na jutrenju, a o liturgiji su služili tri sveštenika sa djakonom. Tafcve slave nijo bilo od fcad se crkva osvcštala. Bio je to veliki dogadiaj za selo. Crkva bijaše prepuna svečano odjevcnog svijeta, fcoji je uživao u umilnom pjcvanju budučih pop Pavlovih zetoviai Svf su se radovali njegovoj sreći. Poslijc ručfcai izvršeno jc propisno prstenovanjc a za tri nedjeljc fcastiije vjetičanje mladenaca. Arsa je bio siroče; zato je vladika poslao starijeg srcštenika. da u fme njegovo zastupa oca Arsinog prilikoftn vjeridbe. Sa osvećenjem oba oženjena bogoslova se kao obično žurilo; jer, ne daj Bože, da jednome iznenadno ranre Žena, mladl udovac morao b? se ill

odreći ponovne žcnidbe i postati kaludjer, ili bi se morao odreći svešteničkog čina, da bi mogao štupiti u novi brafc; jer po rečima apostola Pavla ,,ne dostoji se^ sveštcniku, biti muž dviju žena“. Taj pasus iz poslanice apostola Piavla tuilmče mladji sveštenici, naročito uđovci, sa svim drugojačc, nego što ga mierodavni izvode. Oni vele, da jc u doba apostola Pavla cvetalo mnogoženstvo i da jc bilo sveštenifcai, fcoji su držali ili htjcli da drže više žena, a apostol da je bio protivan tome i da jc zato u svojoj posianici postavio ono pravilo, po koiue svešienifc ne treba pored jedne^žive ženc da ima još i druge, fcao što su to imali mnogi hrišćani gradjanskog rcda, fcoji su svojim prelazom iz mtiogoboštva u hriščanstvo zađržali svoje žene, ikoliko su ih god imali. Medjutim oni što su ntjerodavni u tumačenju apostolsfcili poslanicai, vele ovako: Ljubav je najsvetija osobina čovjekova i ona ne treba ničim da bude potfiućenas jer ne bi bila potpund. Ko ise dva put ženi. taj ill 5e volio prvu žeiiu više nego drugu, ili voli drugu više nego prvu. U oba slučaja je jedua odf tih dviju ljubavi nepotpuna ili osfcvmjcna, a dobar hrišćatiitl, naročito srveštenik, ne srrrije da sfcmavi tu najsvetiju osobinu čovjekovu; za njega treba da postoji satno jetSan ideal ljubavi, njemu treba do groba đa ostane Vijeran i ne smije znati za drugi, Oh U iom pogled'U mora biti potpuno neporočan. Sto se u praktrčnom svagdašnjem životu većinom obr&tno zbiva, to još nije ddkaz. da sa treba odreći tafco nzvišenog načela. (Svršićo se.)

BroJ 175, t njom i s potpunim razumijcvanjem predmeta. Kad jc posjctilac izložbe svc ovc rađovc tičenika prcgledao i sam u sebi donosio o njima ocjenu, ou se prvo morao sietiti onog truda, fcoji su u svemu ioinc morali zaJagati nastavnici. a posiije marljiyosti, pažnje, slivatanja t vrijednog rada učcnika. Svaki sc svcinu ovome morao s priiznianjem pokloniti. Ovafco ogromnom uspjeliu mnogo je doprinijela i uprava realnc gimnazije, ona je pomagala obihtto svojc učcnifce time, što im je stavljala besplatiio na; raspoložcnjc cio potrebni materijal za pisanje, crtanje i modeliranje, ona je podnijela izvjestm matcrijalnu žrivu, ali se njome može ponositi, njen ic uspjeh u svemu sjajan. U svcčanost svršctka školske godine ovog prosvjetncg zavoda dolazb koncerat, koji su učenici ove gimnazije priređili 29. juna n bašti „Gostionice Takova“. U našem listu je o tomt uspješnom konccrtu hilo već govora.' doptmićemo ga sanio time, da je i prihod bio odličan i da će ga, kako smoi izviešteni, zapovjeđništvo gimnazije upotrijebiti' na pomoć svojili sirotnih' učenika u idućoj školskoj godini. Završujući ovaj izvještaj dužnost nain ie napomcnuti još ovu novinu, fcoja je trajala u ovoj giumaziji u tofcu šfcolske godine. Da bi u pimom smislu od-', govoriio svojoj dužuosti i svome pozivu, zapovjedništvo je škole uspjelo da škola bude uvijefc u vezi s kućom svojih učenika. Odredjeni su bili časovE primanja, fcađa su i zapovjedništvo i> profesori primali rođkelje i staraoce' svojih učenika te su oni neposrednor: mogli izjavljivati svoie želje ili žatbe; To je mnogo doprinijelo da je zapovjedU ništvo bilo u stanju da postigne i drug! svoj zadatak: održavanje reda i discipline medju tičcnicima. zdravstvcnog:; stanja, koje je preko cijele godine bilcfc> odlično, da očuva uvijek pristojnost i lijepo ponašanje svojih učenifca. Brižlivost zapovjedništva škole bila je uvijek obilata u svima pravcimai, pa je ztf to i pobrala ovako ogromni uspjeb. Mi joj u imc svih djačkih roditelia i svega beograđ’sfcog gradjanstva IzjaVIjuiemo našu iskremi blagodamost. o Beogradjanin.’^'

Grad i okolica Dnevni kalcudar D a n a s je srijeda 3. jula, po starom 20. jura. — Rlrr.okatolici: Hcliodor; pravoslavnl: Muč. Melodlje ep. Casntčka i činovnlčka kaslna otvo’rena je počamod 15. februara do 11 satl u' noći. Clk. vojnički dom: Citaonlca; sooa za ptsanjc I Igtanjc, kantlna. Otrurcno od 7 sati izjutra do 9 sati uveče. Stobodsnl pristup svakomc vojniku. Bibfioteka za pozajmlcu (Bal-’ kanska nlica br. 1, Hotc! Moskva). Otvorena od 10—1 sat prijc i od 3—7 satl posiije' podnc. Kinematograii: C. ik. vojnl kinema-i tograf tt Kralja Milana ttlici br. 56 (Koloseum): U 0 satl posltje podne predstava za vojnike, a u 8-30 sati tiveče predstava zs časnike uz pratnju garnlzonske muzike. C. i kr. gratijanskl kinematograf tta Teraztjama br. 27. (Paris): U 6 satl posilje podnc i u 8 sati uvečc opšte-prcdstave. (Pch slcdnja uz pratnju vojne muzikc 409, ctapnog bataljuna.) < B co gr a d s k i o r f c u m ii ljclnoj pozomicl, ibnšta „Hotel Takova" na Teraz!j3m,i). Početak prcdstavc u 8-30 sati uveče. Noćnn sl ttžb a u i j e kar n a ma : Od 30. juna do uključivo 6. jula 1918. vršiće noćnu službn u Bcogradu ove Ijckarne (apoleke): Dr. Pantć, Saborna ul. 77, Dclinl Kncz Miliajlova ul. 1, Nikollć, BitolJska ulica 2, Protič, Kraij Milanova ul. 87. C.ikr. savsko kupatilo. Otvoreno cijcli dan. Za vrijcmc otvaranja ratnog mosta — od 7 do pol 9 prijc podnc — ne če se vršill prljevoz posjetllaca kupatlla. Saobraćaj na ratnom mostu Izmedju Becgrada i Zemuna obustavljcn jc svakog dana otl 7—8 30 sati prijc podne od 12.30—2 sata poslijc podnc. Kužna boluica: Posjeta nije dozvo* ljcna. Obavijcštcnja o bolcsnicima dncvno od 11 do 12 satl prije podne naulazu u bašlu bolničke zgradc sa stranc Vldinske ulice. *■ Posjet boiesnika u bolnlcama: U bolnici .Brčko*: od 2—4 sata poslijc podne. U bolnlci n Briitm“: od 9‘30—12 sall prije podnc i od 2—4 sata poslije podne. — U c. i k. gradjanskoj bolnici: u utorak, četvrtak i nedjelju od 1—3 posllje podne. Vojno parno loplo kupatilo uCarDušanovojullci. — 1. Kiipatilou k a da ma: a)Za vojne osobe otvorcno radnlm danima od 7 satl prlje podne do 5 sali poslljc podne, a nedjeljom i praznlcima od 7 sali prije podnedo 12'/ sati u podne. —_ b) Za gradjansivo radnltn danima od 9 sati prlje podnc do 5 sall poslijc podncr a nedjeljom i praznldma od 9 sati prije podnc do ia*/ 2 sati u podne. — 2. Parnokupatllo za časniko i njlma ravne člnovnike otvorcno jc utorkom, srijcdom, petkom i subotom ocl 7 sati prije podne do 5 sati posUjc podne, a nedjeljom i praznicima od 7 satl prlje podnc do 12'/ 2 satl u podne. — Za gradjane muškogpola otvorcno jeparno kupatilo ponedjctjkom i četvrtkom (ako u le daue nc pada kakav prazntk) od 9 sati prije podne do 6 sati posllje podnc. — Cttniclma i njima ravnitn činovnidma stojfc lta volju da se služe parnim kupatilom I u dane odredjene za gradjanstvo (ponedjeljkom 1 četvrtkom). Blagajna se zatvara radnlm danlma tt 12*/ a sati, a ncdjeljom I praz nlcima u 12 satl u pođne. U počast pogimilih juiiafca *•4 Z* jučo zakttzaua. sveć.inost ru au« strO|.ligarskiom: vojiličkorii groblju, lo<l ko / jo jo trebao da pjeva pjevački zbof boćko drorske opero, tođgodjoti.'i Jo abog r.ljavog TTomona )ta tianas, razumijo jsc, ako je i bpot no btitlo pokVaii!© zlo vrijemev Kola rlektličnog Irajnvaja Slftjailo rhs putacijo sprcmna li 4 Patft pionUjo fKtdnO U Kralj Atek'sandroivtj itlici,