Beogradske novine

Br. 193,

BEOGRAD, nedjelja 21. Jula 1918,

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 20. jula. Juče je na zanadnoni tirolskom frontu znatno oživjela bofbema djelatnost. U oblastl A d a m e 11 a odbijeno |e nekollko talijanskih naleta. Na Monte Caventu morali smo protlvmiku ostaviti jednu svoijiu istaknutu oslonu tačku. U A r b a n i j i je jutros sjeverno Od Berata došlo do novih borbl. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berliin, 20. jula. Zapadno bojiSte: Volna skuplna bavarskop: p r i je s t o! o n a slj e d n Ik a Rupprechta: U pojedlnim odsjecima zadobila je engleska djelatnost u žestlni. Prema 'Meterenu, sjeverno od Merrisa 3 Južno od Vieux Berquina napao je protivnik i>rije i>odne. Uvukaio sci u Mete ren. Na drtigim je mjestima odbačen i ostavio je zairobljenika u našoj nici. • V o J n a s k u p i n a n i e m a čk o k p r i i e s t o 1 o n a s I j e d ti i k a: Bltka izmcidju A i s n e i M a r n e produžuje s e. Protivnik je Iznova zapeo ria cijelom borbeniom frontu, jjokušavajućl da probije. U zoru prodrli su oklopni automoblli u dijelove našili prednjih borbeicHi ređiov'a. 0 k o p o dn e j a' p o s 1 i j e žestoke borbe osujećcn prvi neprijateljski nalet na visovima jtigoza•Pađn o od Soissonsa, zapadno od Hartcnnesa, istočno od NeuiHya I sjeverozapadno o d C h a t e a u-T li i e r r y au NoprijaHeljske koJone, za čiji su nam doiazak na bojište javili letači, koji su jeduoivromeno s uspjehom otvorili borbu jrrotiv njih, nagovještavale sti nam aiastavak borbi. Do toga nastavijanja iborbi je pred veče i došlo, a uz najŽešču vat.ru. Izmodju A i s n e i Ourcqa protivnički su napadl skrhani n a š i m p r o t i v n apadima, a južno od Ourcqa veC i n o m v e ć u n a š o j v a t r i. Sjeiv>e<nio od Hartennesa odbacili smo protivnika još dalje od njegove polazne 11 nije. Naše itrupejavljajuza teške netprijateljs k-e gubitke. Pred m a š i m f r o n t o in 1 e ž i v e 1 i k i sb r o j v a t r o m r a z o r e n i h |o k 1 o p n i h a u t o m o b i 1 a. Preko moći vratill sano neprimljećeni cd proftivnika svoje trupe, koje su se nalazile jjužno od M a r n e, na sj«v f ernu obalu ■rijeke. Istočno i jtigozapadno od

PODLISTAK

Bož. D. Luklć: U oči ispita. Kratak odlomak djafkog žlvota u 2 sllke s pevanjem I svlranjem. (Nas'avak). II. SLIKA. Rektorov stan. Prostrana dvorana sa trojlirn vratiina: na srcidlni levo i desno. Dobar nameštaj. PRVA POJAVA. Rcktor sodii za jeduiin stoloin i razmatra nekakav izveštaj. ' R e k t o r : (stari dobi'očudni Ćovek): Ako mu usvojiin predtog, onda Ibi ti cbični plsmeni zađaci na rigorozumima bfci čitave doktorske disertacije. A to bl premašilo ili ne bi nl do'bacilo svoju svrhu. Nc, ne, ja ne mogu vusvajati takve stvari, pa ma one poitlcale L7, najlepše želje I ma šta dalc u Wzultatu sa čisto formalne strane. Reaitzam i sta-ro iskustvo i još svareni kleaiizam u tog mladog čovcka za sad ncćc stupati ni u kakav sporazum, još niamjc u borbu. Jer ja treba da odgajain i predajem društvu, državi i narodu mladiče zdrave i telom i duhom, sposobne za život, netakuute u njihovom miadićskom iđealizmu, a ne mlade starce, koje ispiti ubLju i fizički i psihički, izlskujući cd njili kojekakve sitnice, koje im apsolutno ue trebaju. Kad je n.pr. seđeo na kome bilo prestoIu taj i taj vladalac; ili jedna formula zamišljeme prostornosti sa presekoin na in-n ivici sa datom dajagonalom; ili hi-

Borbe na zapadu. Velika francuska protivofenziva; prvi nalet skršen.

R e i m s a vodile su se injesme borbei. Sjevemo-zapadmo od S o u a i n a k rvavo su odbijeml francuski n a 1 e t i. Juče je opet obcremo fldeset neprijateljskih letilica i s e d a m osmatračkili baloma. Poručnik L o e w eh a rd t izvojevao je svoju 40. i 41., poručniik Menkhoff svoju 39, kapetam B e r t h o 1 d svoju 38., natporučnik Loerzer svoju 27., poručnik Jacob svoju 24. i ponučnik K6nnek e svoju 22. vazdušnu pobjeidu. Prv! zapovjcdnik glavnog stana pl. Ludendorfl.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Kb. Sofija, 20. jula. Maćedonskl front: Na mnogim mjestima fronta topnička djeiatnost je katkad bila živahnija. U zavijutku Crme Reke prodrle su naše izviđmice u nc-prijateljske položajc i vratile se nazad s talijanskim zarobljenicima. Zapadno od V a r d ar a povoljna preduzeća jur-išnih četa. Jedtia od naših Jurišnih četa je upala u grčke polcžajc, kojom su prilikom branlcci u borbi prsa u prsa svi poubijami, i vratila se naizad s grčkini zarobljenicima i raznim ratnim materijalom. U predjelu M o g 1 e n i c e, istočno od Vardara i. u dolini S t rti »'e odbili smo vatrom neprijateljskii pjcšadiju, koja je pokušavala nokoliko puta da napadne naše istakmute straže.

Rekorđ. Kad b! se litjelo sve omo cvijeće francuskog, cnglcskog i amerikamskog besjedništva na pragu pete ratne godine brižljivo registrovati i upoređjivatl, onda bl to značilo pretovarivati svoje pamćenje najsuvlšnijim balastom. Slijepi od bjesnila i fanatički isipadi državnika četvornog siKirazuma, ne pozmavajući nl mjere ni cilja, postali su takva pojava, koja se može uvrstiti u red refloksniii pokreta sporazumnih sila kao jedan patološki simptom. Ncbrojeno puta pokazalo se usrećiteljima svijeta i s ove i s one strane Okeama, da se riječ jednoga po pravilu apsolutno protivi računit drugoga. Cviljenje, puno licemjerstva, i uvjeravatija o huraanosti, sukohljavalo se koji put istog daua sa izjavama najbrutahiije netrpeljivosti. Mržnja prema Nijemeima i čovjekoIjublje nalazili su se u isto vrijeme na jed'iiom Istom mjestu. a u najvećem protuslovlju. Pobožni pogledi okretali

su se podmuklo prema nebu, dok su se ruke sa istog_ tijela trzale, željue ubijstva i pljačke, tudjeg života l Imsmja. A ipak — kađšto pobjegne po koja riječ, koja iznenada zakriješti promuklo i besvijesno kroiz spor narodd, ili red disonanca, kojima državnici sa zapada kcmentarišu. All je većinom Amerika, koja svoje rekordno ludiio prenosi iz doba mifa bez skrupula u epohu, koja ima da odiuči sudbinom polovine svijeta Kao da Wcodrow Wilson ne bi mogao sam zadovoljiti potrebu svojih zemijaka ža odjekivanje rekiamnog doboša, priskočio mu je prije neki dan u pomoć negdašnji predsjednik Sjedinjenib Država, William Taft. Ovaj 5ovjek je u drugoj poiovini prošiog vijeka došao iz nizine običnih ađvokatskih vještina za dekaua jurističkog odsjeka na univcrzitetu u Cincinnati. 1901. godine ostao je civilni guverner na Filipinima, u kome je svojstvu izmamio papi Leonu XIII. imanja crkve i redova na ostrvima. 1909. gO'diue pobjedio je kao republikamski kandidat za predsjedništvo, .a poslije njegovoga odstu]ia sa p.olitićke pozormice Sjeverne Amerike mao sc šta čulo o njemu. I sad taj isti William Taft podiže izueaiada svoj glas, i u jednom svom govoru u Waterbury-u bacl začudjonom svijetu u glavu rečemicu: ,,Mi ćemo izbrisati njeniačku državu sa mape, pa ina to deset godina trajalo i dvadeset milijuna ljudi stajalo. 11 Naravna stvar, da ništa ue bi bilo pogrješnije, nego da se historički * 1 uzvik Taftov uzme ozbiljno, ili čak niožda da se iz njega izvode zaključci praktl&ne vrste.. ' y :i umerikauski duševnl život je zanimijiv i beskrajno značajan gest, kojim negdašnji predsjednik Unije govori o bagateli od 20 inilijuna ljuđi. Kad se to čuje, onda i neliotice dolaze uspomcne na ouaj istorijski dan, kad je jedan, hiljadu puta veći čovjek, nego što su svi generali i ministri sporazimmili država zajcdno, ipoblijcdio pri saiiKnn spcineuu mnogo manjeg broja ljudstva. Bilo je to 26. juna 1813., kad je austrijski državni kancelar, knez Metteniich ođržao svoj proslavljeni devetsatni razgovor sa Napcleonom 1. u Drezdenu, Metteruich je onda svom svojom rječitošću poktišao, da velikog Kcrsikanca z'adobije za austrijske niirovue uslove, |io kojima b! on hnao da zadrži francusku carevmu bez Ilirije, gradove Hause, varšavsko vojvodstvo i rajnski savez. Ali Naoieon I. nije lupao glavu sa političkiin I čovječanskim argumentima. Na primjedbu, da svojim odbijanjcm izaziva novo proiivauje krvi, odgovorio je on: ,,A šta su za niene tri sto-

tine hiijada ljudi!“ Kmez Mettemich se za čas promisli. a onda reče: „Tre:ba da otvorimo i prozore i vrata, da cijeli srvijet čuje Vašu riječ o tri stotine hiljada ljudl.“ Korsikanac stisnu zube i — ućuta. I tako su se vrcmena promijenila... Oino što je francuskom caru krvavih bitaka pri pomisli na moguću smnt tri stotine hiljada ijudl došlo kao vruć talas stida i svjesnosti svoje krivice, to jiije ni izdakika pokušalo da dirne ugojenu kramarsku dušu bivšeg predsjednika Tafta, kad je govorio o svojili dvadeset miJijuna Ijudi. Odista, izmedju nclkada i sada dug je put, a sa mjime se može uporediti samo razlika — izmedju Napoleona 1 Tafta. No možda je veliika riječ stotinu i pedeset kila teškog amerikanskog advokata o dvadeset milijuna Ijudiskih žrtava ipak teik početak ispunjavamja sudbine. Osam i po tnjeseci posii'je one svoje ravnođušne izjave o smrti tri stotinie hiljađa ijudii, bio je Napoleon svrgnnt viadar, a filistarski >e Bmirbonac, koji u ,,dvadc-sot godina nije ništa naučio i ništa zaboravio“, zaaizeo opet svoje mjesto. Možda će suidbina na slični način osvetiti i ovo najveće preziranje ijudstva na „pacifističkom (!) usrećiteiju svijeta" iz zemlje neograničeuili i!emogućno.sti. Velika bitka na zapadu. Bombardovanle Yperua. Rotterdam. 20. jula. Ratni dopisnik ,,Times“-a jav ija: Njcmačko topništvo je juče u 5 sati bcmbardovaio obranbena utvrđjćli'a oko Vperna. Pjpšadija nije još stupila u borbu. Franciiska protivofenziva, Čeneva, 20. jula. Ratni dopisnik ,,Times“-a javlja: Francuski napad je otpočco bez topničke priprcme. Pješadija se nalazi pod zapovješćti francuskog gencral i Maugina. Odjek Hertlingovog govora. Neiitralni sud o Izjavama ujemačkog državnog kancelara i o riješavanju beilujskog državnog problcma. Kh. Amstorđam, 20. jula. „SLandaarF pišo: Iz otvorenih i . juva grofa Hortlinga o Deg.ji izlazi, da Njomačka u D- lg'j i od lblgijo no 6s za solx> nižta zadržath Ova izjava se slažo

aa izjavora državnog kancelara B»t.hniani. na-Hollwega u augustu 1914. i sa ri« jecima, koje je p svojo vrijeme njomičkl državni Lajnik Jago\v, uputi > na i j •ina& kog poslanika u Londonu. Ako Nj-maćkii i osiobodi Bolgiju, ipak 6e se i dalje ir.« teresovati za nju. Kako flandr jskli savjotv tako i razboriti dio valonskog slano\ni» Stva-, izjavio se za političku podjrlu B-I. gije u flamansku i valonskU obiast, kako je to i zvela Njemačfcv. Kako će sa pn maf tomo držati Isoigijska viada l Četvomi spo« razum, to se mora tek prič'fciti. Mi 'da j« Ugnjetavanje Flair.anaca zi uv jo’: p oj« šlo, može se sa 8igurnoš6u uzeti. X | oi« mački politički interesi U RoJ« giji mogu biti od koristi zdr.:« vom rijegbn ju beJg i skog il rŽ.i■'« nog problema. Pregovori za mir izmedju Rusije i Finske. Stockliolm, 20. jula. Ovdašnji zastupnik sovjctskc vla« de Vorovski u izgledu je da će bitl naimenovau za predsjednika ruskog izaslaustva za mirovne pregovore F i n s k o m u R e v a 1 u. Stockliol n, 20. ju'a. Danas treba da počnu m'ruvni progo. vori izmedju Finske i Rusij *. Iznied;u ovo dvije države upravo i ne postoji raU jio stanje, pošf.o ni jeđna od njili nij® rat objavila. Saino je ru.ski bpmand n t tvidjav'e Ilango objavio Finskoj iat u žkoj nevolji. Pri puegovori na o mim r đi so najviže o posjedu tVidjave Kinu Ina. če no sioje mirovndm zafcljučku n.kikve voće smetnje na putu. Moguće ja i to d a 6 e R u s i j a i F i n s k a s k 1 o p i t i I savoz. ititervencija sporaziimnih sila u Rusiji. Pred iMiiiješanjout Janaua u siblrske (Vogadiaje. Ro't.Mdam, dO. ji;Li. U juč^-ošojeni savjotocaiiju odl učij 1 a so japanska vlada, da si nrai< i ješa u sibirsko dogadjajc. Vjer • | vat.no je, da j« Atrerika učinila p„laji:o dL | plomatsfce iorako, pa o ova ndiuka iaia j svesti na te ko ake. Nipad auslr -ugarskili' i i ujemačkh ratniih zaroblje ika na C-ho I Slovake stvoi'io jc nov poiožrj. Z.i ovo | je izisla narcdha od ruskc sovj?!sfc* v aJ de, t« jo primljoia s vesviljem Amor« I ka j > ponudilt .Tnpanu, da stupi u akc : « ju protiv ovog noprijafcelja, a Japa i j> I taj predlog prihvatio. U cčeklvanju njemačke pomoć . Stockhulm, 20. jula. Jodan ovamo prispjeii urcd i , Pri « đu“ izjavio je: To, žlo so dojadja i:a munr.itnskoj obalnc-im n'fcakvo važnost 1 . ; Ki jemci 6e svafcojafco sp r i j>>č i« i t i E n g 1 o z e, d a ii c zaposjednu č > | tavu obalu. Ruska v.'ada N'jemcc re ć» j u tom sprifečavati.

DRUGA POJAVA. Lola, roklorova kći, nežr.a priroda. V>. s<-lo ulazi na lova vra.'a.

ćoio mzumeti" kako je to u/.vi : c.ia poez j i u tim stihovima! (Čita)

poteze te 1 te filozofske škole, gde um ijudski u težnji svojoj za vcčitom istinom, po ograničenosti svojoj, najzad, natruća koješta itd. itd. — gluposti! Dofc n. pr. umno blago njegovog nafoda, duša njegovog naroda, književnost t filozofija duše njegovog naroda tanian su mu toliko isto poznaiti kao i španska sela. Sposobnost boriti se u životu sa životom, gledati na život kao na optimizain i hrišćansku svetlost i svetost — to ja Itoću da im ulijem, tim pravoctm vaspitanja da ih uputim, takve uopšte ila iti predam društvu i narodu, kojitna ne trebaju rmimije nego ljudi! A?i, zaista, ova generacija djaka spada u najđaroviitije generacije. Za njih ni malo ne strepim. Verujem tvrdo, da će ov! ispiti blti pravi tioktorskl ispki. Kakvili samo tu dairovitih mlad'iča iina: Miie, Maksiin, Boža, Predragl No, čucii rae, da ili tako ne tnirišu nl DobriČan&i, ni Ivec, ni drugi profesori a vcić o Sapcamiinu da i ne govoritn. Taj mladi, ambiciozni čovek, po spreini da svakom iniponuje, aii takav jedan sitničarski duh, da prosto sam doprinosi đa se čovek u njemu brzo razočara. The!... Mrzi ovc djake što su oi>šte živog temperainemta, što su muzikaini, što su najzad puni života. Hteo b! da cd nji-h ima pred soboin samo bubalice i!i preblage Jevreme. Ali, ja ih volim, jal.Neka bi mi Bog dao još takviii generacija! (Za izvještaj): No, da ja ovo bachn u arhivu ad acta, kao jedan od oirih mnogili predloga ijudi, koji nomajućl pojma o pc.dagogicl, još manje o metodici nastave, preuzimaju predavanje samo po nuždi, od bede, onako mrtvački! Ej, Bože, Bože! A ovamo sto prcdloga o reformi nastave I ispita. (OcMazi dcsno.)

Lola: Bom moj, kako tarn snećnal ; Ta znate, već sam od- darias starij i za ! jnđnu godinu. I \x«6 su ml mnogo čos'itk- j sa' buketima dožle. Namesti’a sam ih u ; svojoj sobi. Neko i/obrano sa puno fi- ; nog ufctiso, dofc d ,- u»e svakako da što ■ manje kožtaju. Ima ih mnogo, počovši , od drugarica i rodjalra, ra i iz ta i log fco* lcgijumn. Go.-p’đin Sa č’ in, r /.ut© se, da nije izostao. Njogov ji bufcet, n jveć : , ah sa tafco matn ukusa da u nj >niu spcjepo boja C.veća čovefcu č : sto uz nnimjn neive. Siromab Šapčan'n, kak > raal i nkusa ima, a kakav samo fcavaljo*'!. A’i on mi uvefc izgioda, sj oni n nj givim du« gačfcim vratonr, fcao čovek kom > sv. - d ugo liči, a bufcct cvoći pa čak i nefci p svcćcni stihovi — ni mal>. J.uln'k ■ fcoliko jo saino vremena morao di izgubi dok je sastavio te stihovo! 1 kafco sn t'i samo vatreni stihovi: . .ljubav j * vat. a“ i šta 'i još znaml (Srrejo sdi: TTj, ba ’ha! Kako jo to samo vaUo'io srcoi AI s dn-g ■ st'ane onaj nj-gov me'arsfci vratt... No da ga djavo nosi, zauze mi sad u n-i bmi v !: o vremona, no žt> se i daj.e nop'te čoveku, fcoji fe antioatičaiJ. Druga je ini ao po sreilini moga mozga, moj * duš© i mo»a srca, kad pori dam na bukbt t it n g dj"fca; fcad pmčćtam nj govo divno sthovo. Kalco je to div»o i pojveće.ro: , U album gospodjici Leir*. I-'tina ova j> po3vet'i anonimna. Aii ja razum m, ja p>znaj>m srce, kojo ju je diktovalo, (Vid ; iz ikdara pisamce). i ako ovo pi amro ni e došlo sa bufcotom već odvojeno, a uz bufcet stavijeno ncfcoliko fraza naj*> , >ičnije sadržino sa reT>rom «amo: ,,o da 1

ILad i sama pomisao na t i Isfcazuje srca siluu žud Slilai tvoju uzdasi mi prat • A ljubar ini nizgor.vu gruđ, /.ivol mi tada k:uži veo sreć *, Mladjanog duha burni le 1 , šmni, bruji moj > piomdećStvarajuć srcu raj-ki sv<t Nisi l' sunce? — Čujom aizJsUi n<j <, N» uzdižo 1’ beravima hor? Otlmd osmeli zorioe pun b j i, .Crnog ofca sjaj i st'asni zbor? Ti si duaa miiišijava, nu.j La, Život.v mi mlađcg v či.i krast Nek r:as spaja Ijubav svo a, lajsfca U zagrljaj, u svtčani čast Ljubav ihišu n k blažons!vo niji, Kek nam m'ljemj siećom punj grud: Slavuj pesuio srca rek izv j , I blaženstvo nok se ori svudl (Poljubi pismo). Kako sain six*ćoa saino što je to moiil posvećono!... Sa koliko uzvižone l'kenosti, ndadost i s'eća bruj> sv ka r č u ovoj pesmi. I kako đivno torne O' j fcuje rofren: , o da li 6-to iaznni'cti“l — !‘>azumem, 'da; razumem! Mnogo viš ■ no što jo L izrečenol Divan, idealan mladić taj Milel . (li’auz.i). B ižo nioj, Dožet Jali moguć- d.a to j » o etlrn u svoj >j nastaloj 18. godini. Čini mi so p wd dčiina j dan svoljio vidoktu?, sa onom finom i leporn figiiiPin iz koj- b : jo ži ot u pu’.iom blj -lcu svoml... Životl... Bož> moj, fcakav idcalan živo! I... (Zanere 3o fcist >>: No, g °, ja neznam, šta jo ovo sa nmoml...^ f'a i to iie donosi sollom 18. g 'd.n-l Iv-lro

milo osećanjel... M.l ■... Mi’e! K iko sa r:o zvufcno, sa puao Lanmnij - — to in.e!.,. Bože, daj mi, (trgi:o se)... No šta j to. I đa mo sanio fcujo moj tat.ca! Gl", s a j sam nekafco... čisto drbtini... Ali št> je to samnom?!... NV, ne; moram da b« žim odavdo. Ne siiimi viže sann da osta. hem. (Uzima sa stola noku st.ar i v aća se odaklo jo, i došla): B r da naredju o ni Boži za spremu oko če.riit mja ... (Od ■). TREČA rOJAVA. Milorad, roktorov sinčić, sa nefcoli o svojih drugova. Nosi buket cvća Milorad (na>i;uj- na sro nji v.ala i kad vidl (la nenia nikog, -oninia na .o« lju): No, ulazi bro tevab'jol (kad ud;u I koniandujo): Bataljun stojl (Ovi se gu. raju): Odbil... No šta je? Odb: m re! Tako. (Ofcrećo s-> i d.ugovima): Bože Bo. že, da me čuj - i vidi cesto sad mcji Le« lica, fino l>i brlo i me:ii i \an>a. Slog bi jo udario zbcg našeg štrapacinu.ja po ugla. ćanoni parkelu. Ne bi iiam tu pomogae ni ovaj bufcet, fcoji smo joj spre nil r .a ro. djendau... . . Svetornir: Od novca, k-j' ai joj ukr-ao za đuvan (sniej). Mi lorad : Odbi 'i 1 D k' n« ot kjč em s pcglanjern .. Pa ni tata n'i> tu.. Divotal Rar da. održimo probu, pa đa tucan o onog crvenperka. Znat-, dušu mi iz do, sa onim svojim imi ira-j m s-nej i iz t'* buba. Mi da ga tucamo imiti'Jtnjmi tam. bui'a, pa kad se sfcupimo na fcotfcatu da cckne od muk>*. Svetomir: Daboiref. Milorad: J-?molislož< 1 , drusto’? Svi: Složnil Milorad: Onda, pazil (P'ibiižuju mii s<>): No odbil M ; rrol IM i' Ti češt ćilirri i, ćilimirl... flnton! aM ći m'r!. (Svi