Bilten Bitefa

"ŠTIĆENIK HOĆE DA BUDE TUTOR"

Posle" Kaspara" , s temom "Nem I govor", usledila је godlnu dana kasnije 1969, tema "Govor nemih". Naslov Handkeovog komada bez reci. Naslov "Štiženik hoče da bude tutor" Handke je uzeo od Šekspirovog Prospera ("Му foot, my tutor" = u prevodu Wolfganga Swaczynna). U tom komadu bez reči, pravoj suprptnosti bogatorn rečima "Kasparu 11 štičenlk hoče da postane onakav kao što je neko drugi, kakav je njegov staratelj. Sve što tutor čini = sedi, stoji, penjce se, spava, čita, oponaša i štičenik, neznatno odugovlačeči, uvek nešto sporije , ili pogurenije, ili zgrčenije. Na kraju Stičenik se kao dete igra vodom i peskom: on je hteo da bude onakav kao tutor, ali mu to nije uspelo. Drukčije nego u pantomimi koja se dovršava fcek snagom gledaočeve uobrazilje, u Handkeovom komadu bez reči zblvanja, kojima nije potrebna nikakva dopuna, u potpunosti, se izvode. To su - kao u pop=artu Claes Oldenburga = montaža naturalističkih, stvarnih elemenata. S beskonačnom lakoćom jedu se jabuke, seku nokti na nogama, kuva kafa I čeka se na zvižduk čajnika, Zbog usporenosti pokretyivaki deo faze pokretanja postao је Izuzetno važan. Najjednostavnijim redo= sledom radnji Handke је otkrio "minimal-teatar" koji je dramatičniji od mnogih velikih tragedija: jedan hepening prilagodjen pozornici i podredjen temi = dakle u stvari, to višo nije hopening ,ali je opet bez postojanja hepeninga jedva zamis= liv. Uzaludnost tog nemog govora izmedju štičenika i tutora, izmedju onoga koji uči i onoga koji poučava, onoga koji se vlada i onog ko vlada, što su s najvcćom preciznošču prikazali Hans Joachim Diehl (Štičenik) i ClaJs Dcrlinghof (Tutor) drama je puna tuge i bola.