Bitef

odin teatar

Međuskandinavsko pozorlšte-laboratorija za glumačku umetnost,

Odin teatret je osnovan u Oslu septembra 1964. godine. Osnovao ga je italijanski reditelj Eugenio Barba sa grupom glumaca na čijem čelu su se nalaziii Elza Marie Laukvik i Tirgeir Wethal. Juna 1966. godine Odin teatret se preselio u Holstebro (Danska) gde Je komuna omogućila pozorištu da postane međuskandinavska pozorišna laboratorija, kao centar za istraživanje glumačke umetnosti. Trupa se sastoji od glumaca i saradnika iz cele Skandinavije. Rad laboratorije se pre svega sastoji u Istraživanju psihofiziološkog aparata, odlučujućeg elementa u stvaranju glumca. Glavni rezultati teatra su sledeći ;

a) Obrazovanje glumca čije umetničke potrebe ne može da zadovolje tradicionalne umetničke škole;

b) Obrazovanje reditelja kome su posvećene grupe glumaca za rad u okviru metoda laboratorijskog rada;

c) predstave kao rezultati istraživačkog rada I sa kojima Odin teatret pravi turneje po svim skandinavskim zemIjama. Laboratorija isto tako deluje kao mesto susreta pozorišnih Ijudi iz cele Skandinavije. Najizrazitiji rezultati mogu se ovako formulisati:

a) Čisto pedagoški seminari koje izlažu pozorišne ličnosti o svojoj metodi (do sada: Grotowski, Cieslak, Brzowski, Kouril, Krejča, Kačer, Smoček, Svoboda, Marowitz, Fo, Poll, Fad ini , Damiani, Decroux, Lecoq, Esslin, Chaikin, Podio) ;

b) seminari koji prikazuju aspekte i rezultate najinteresantnijih pozorišta u pojedinim zemljama (na primer češki seminar aprila 1967, seminar o mitu commedie dell'arte aprila 1968 i seminar o scenskom jeziku aprila 1969);

c) skraćeni kursevi za učenike drugih pozorišnih akademija, scenografske, dramaturške itd.;

d) sociološka istraživanja u saradnji sa sociološkim fakultetima skandinavskih i drugih zemalja;

e) filmska arhiva o pozorištu koja se šalje svima zainteresovanim; f) izdavačka kuća koja izdaje pozorišne publikacije I reviju Teatrets Teori og Teknikk, koja tretira tehničke I teorijske problème pozorišta;

g) Studio II: eksperimentalna grupa za pantomimu, koju vodi Yves Lebratón 1 Ingemar Lindh.

o nazivu našeg pozorišta

Postojanje jednog pozorišta nema opravdanja ukoliko ono nema izoštrenu svest o svojoj društvenoj misiji. Pridev »društven« izaziva misao na etičko stanovište i emotivo! stav jednih prema drugima. U stvari, umetnički rezultat je uvek pod uticajem tog stava, estetskog kao I tehniökog. Naziv našeg pozorišta nije proizvoljan. On je sasvim prirodan, Sini nam se, jer njegovo ¡me je ime moći koja je obeležila naš vek, vek boga rata Odina, tog velikog »berserka«. Na isti način na koji su nasi preci ¡zazivali i borili se protiv svojih demona, kojima su se prepuštali u kolektivnim ceremonijama, evo ñas sjedinjene gledaoce i glumce da ispoljim »ono Odinovo« što vreba u ñama u mraku i protiv čega se treba boriti na punoj svetlosti.

Da borba protiv drugoga skrivena u ñama postaje dublji izvor saznanja od naše sopstvene unutarnje fizionomije i osvetljavanje tajnih sila koje izbiju iznenada i opsednu nas u povoljnom trenutku. Naše pozorište neće ni da zabavi ni da izlaže teze. Ono samo postavija pjtanja na koja svako od nas treba da nade svoj sopstveni odgovor; »angažovano« pozorište ne pruža dobre odgovore, već postavija dobra pitanja.

Okrutnost unutrašnje borbe koju vodimo sa samim sobom vodi nas ka preporodu to je pozitivna strana shaman Odina malo po malo, kamen po kamen proširujemo prostor naše svesti I savesti.

102