Bitef

uvodne primedbe edwarda bonda uz dramu »spaseni«

»Spaseni« je neophodno optimističan. Len, glavna liönost po prirodi je debar uprkos svom vaspitanju i okolini i estaje debar uprkos svim pritiscima kojima je izložen u komadu. Al i on nije sasvim i savršeno, ili bez ikakvih napora debar, jer bi tada njegova dobrota bila besmislena, oak i za njega samog. Sopstvene greške postaju mu jasne delom kroz dvostruko postavljanje prema smrti bebe, a kasnije zahvaljujući morbidnoj fasclniranosti koju je u njemu izazvala ta smrt.

Istina je da Len na kraju komada ne zna šta treba dalje da čini , ali on to nikada nije ni znao. S druge strane on ima mogućnost da sklopi prijateljstvo sa ocem i razume se, biva kažnjen, ali nije izgubio svoju elastičnost (on popravlja stolicu].

Komad se završava nemim dmštvenim éor-sokakom, ali ako gledalac smatra da je to pesimistički, to je onda verovatno stoga što nije naučio da se hvata za slamke. Hvatati se za slamku to je jedino realno što čovek može da učini. Alternativa, ne uzimajući u obzir nemogućnost sputavanja peslmizma, bio bi jednostran optimizam koji bi se bazirao na površnosti kako osećanja, tako i posmatranja. Pružiti drugi obraz to je gest koji veoma često znači oklevanje da se činjenicama pogleda u oči ali, to se ne odnosi na Lena. On živi zajedno s ljudima koji se nalaze u najgorem i najbeznadnijem položaju koji se može zamisliti (to treba da pokaže poslednja scena] i ne napušta ih. Tvrdoglavo, disciplinovaniji i casniji optimizam nego što je njegov teško mi je da zamislim.

Možda bi neki pozorišni kritičar i rekli da je Len trebalo otuda da pobegne kako bi komad bio optimistican. Pre petnaest godina kad su moralni zahtevl, kao što bi ti isti kritičari verovatno rekli, bil i veći, oni bi ga slavili zbog lojalnosti i odanosti zbog kojih je ostao na svom mestu. Pošto Len svoju tradicionalnu ulogu ne igra po tragiönoj edipovskoj skici komada, on ga formaino-čmukomedljom. Frva scena bczira se na seksualnoj nesigurnosti mladog čoveka ili on sam pronalazi razloge za prekid, ili ga prekida starac. Len mora prvo da ga izazove i odmami iz kuée, pre nego što može da nastavi. Posle toga on pomaže starčevoj ženi što oni koji su se tu našli interpretiraju kao seksualnost. Znatno kasnije starac ga nalazi u jasnoj erotskoj situaciji sa svojom ženom. Posledica Edipovog kompleksa morala bi da bude svađa i smrt. I stvarno sukob postoji, čak i borba nožem samo što Len posle toga tvrdi da je hteo da pomogne. Sledeća scena počinje time što on leži opružen na podu s nožem u ruci, a starac ulazi odeven kao duh ali ni jedan od njih nlje mrtav. Oni razgovaraju i prvi put je u komadu neko drugi, a ne Len toi iko prijatan i častan koliko to samo on može da bude. Starac daje samo mali doprinos, ali u kontekstu to je pobeda doduše pobeda u kojoj ima udela i drugi. Banalno je u takvom sklopu odnosa govoriti o poniženju. Jedini razumni cilj koji čovek može ¡mati kad hoće da übije neprijateija to je da ga preobrati u svog prijatelja. To se dogada u ovom komadu, iako šu Trinogi socijalni i lični problemi, razume se, rešeni otuđivanjem i übijanjem. Isključio sam Lena iz odnosa izmedu Pam i Freda zato što mi je to (između ostalog) dozvolilo da edipovsku atmosferu proucim na drugim zbivanjima. Übistyo bebe naročito pokazuje edipovskl ,atavistički gnev u punom razmahu. Scena je tiplčna za ono što mnogi Ijudi cine kad se ne sputavaju, i ne karakteriše samo te odredene Ijude i te određene situacije. Svakome su poznati i mnogo strašniji dogadaji. Tu vrstu gneva druge licnosti u komadu s mukom kontrolišu što je delimicno krivo za koruptivnost njihovog života, Jasno je, da je kamenovanje bebe u jednom londonskom parku tipično englesko nepotpuno ponižavanje. Upoređeno

83