Bitef

arrabal

Ponovno rođenje teatra

Danas, teatar izmišlja svoju beskonačnost, zamahom se baca na ulicu stvarajući njenu povijest > —, mimodramatizira ludilo, svetkuje svetkovinu, izraduje svoje obrede i, zaboravljajući negdašnje fanatizme i njihova okvašena zvona, izniče i zadivljuje svojim ranjenim valovima oceana bez kraja.

Teatar pasije i katastrofe, precizne konfuzije. Teatar koji nam dolazi uzlijetom, kao konj iz košmara od kojeg očekujemo sve: povrijedeni čelik, osjećaj i jecaj, zavještenja, žličicu krvi, posijednje dane i ishodišta.

Ovdje ce se sastati svi oni (porodica zlatna i prljava) koji vole teatar u njegovoj prašini, koji ga siluju u njegovim raskošima, uzdižu u njegpvim novostima i bacaju u zrak u njegovim tradicijama. Plodni je čas novog rodenja. Cas je grča i gadenja, sunca i vulkana. Cas je munja i zaslijepIjenosti leptira. Vrijeme je teatra koji živi na oštrici čina, protesta i snova. Čudesno bdijenje!