Bitef

scenska opvema: douglas heap; osvetljenje: david longmuiv. učestvuju : ben kingsley (errol philander) ; yvonne bryceland (frie da joubert) ; wilson dunster (narednik j. dupreez, detektiv).

Zanos

Tajms, 23. januar 1974 Kao Ito bi se mogio očekivati, uprkos svom nazivu, komad Athola Fugarda, kojim je završena južnoafrička sezona u Royal Courtu, ima vile od dokumentarnog značaja. Fugard je vise zaìnteresovan da prikaìe do koje su mere pojedini narodì osukaéeni

vladajučim sìstemom, nego krìtìkom sistema kao takvog, a njegov naród je tako dugo bio izloîen patnjama da je, gledano sa izvesnog odstojanja, nemoguće reći u koj oj meri je sam naród odgovoran za takvo stanje stvari, a koli ko su za to krivì nepravednì zakoni. Nominalna tema Statementsa je zakon, kojì zabranjuje seksualne odnose izmedu lica različitih rasa, donet od Njenog Veličanstva Kraljice 1957. Kao izrazit primer njegove bezdušnosti iznosì se slučaj nedozvoljene veze izmedu jednog učitelja i bibliotekarkę, koje su vlasti uhvatìle, uhapsile i iznudìle priznanje. Medutìm, najviše nam se ukazuje na način njihovog strada nja, ume st o da se podvuče neopravdanost donet og zakona. Slučaj ovog para ne moie se smatrati tipičnim. Optužbe se, uglavnom, ìznose proti v belih Ijudi i obojenìh iena, dok se u ovom slučaju radi o vezì obojenog čoveka sa belom ženom. doga muškarca poverena je Benu Kongsleyu, poreklom Indijancu, £ìja put je jedva nešto tamnija od boje kozę prosečnog Evropejca. On i Yvonne Bryceland igraju goli. U poietku ih vidimo kako kleče i izmenjuju nežna mìlovanja. Ali, kada je prikazao ovu ìdilìinu sliku, Fugard je iznenada poništava. Čovek opisuje ponizenja kojìma se izlaže prilikom svakog dolaska kod nje, a pored toga zanemaruje svoju parodica i svoj posao radi nje. Isuviše slab da bi se mogao definit i vno opr edelit i, gubi jasnu predstavu o sredini kojoj u stvari pripada.

Statements traje nepunih 90 minuta, pa ipak se maze smatrati za najkompleksniji komad ove treće sezone. Verujem da je njegova vrednost očigledna za Južnoafrikance, ali, meni, lično, smeta izvesna prenatrpanost i nedostatak jasnìjeg izgovaranja. Nešto, što je savrseno jasno, međutim, to je bezobzirnost zvaničnog mešanja u nečiji seksualni život, pa bio on srećan ìli ne. Osim toga, htelo se ukazali na to, da ljudi nìsu samo kaznjenì, veé i degradirani jednim neumesnim zakonom, koji je ì danas na snazi. Makoliko bio mučan privatni život Fugardovih Ijubavnika, oni su uspeli da saèuvaju Ijudsko dostojanstvo i razboritost. Ali, kada su uhvaéenì u polìcijske mreže, obuzìma ih oseéaj krivìce i panikę; njihova tela se uvìjaju ì stvaraju neprìkladne oblike, a oni se pokrivaju nekìm ružnini pokrìvaiìma. Interpretacija je bila bespr ekorna: čak je i Wilson Dunster, u ulozi policajca, ostvarìo lik jednog razboritog sluge zakona, čije korektno ponašanje samo pojačava utisak kośmarnih okolnosti, pod kojima su Ijudi naterani na izvršenje besmislenih naredenja. Mr. Kingsley i Miss Bryceland dali su izvanredno vìzuelno ostvarenje, koję se odvìjalo uporedo sa tekstom. Pronašli su,poredtoga,jedìnoi najbolje opravdanje za prizore golih tela. Zanoś ili osećanje stida oboje koriste svoja tela kao izražajni instrument. Neću nikada zaboraviti onaj trenutak, kada se Miss Bryceland odazìva naredenju i opisuje šta se zapravo dogadało u spavaćoj sobi. Ona zapinje kod reči poljubac, zastaje, a onda se njen govor pretvara u jauke gnušanja. Iskazìvanje patnje takvog intenziteta retko se sreće na engleskim scenama.

írving Ward le

Ecstasy

The Times, January 23, 1974 As one should have guessed, in spite of the title, Athol Fugard’s final play in the Royal Court’s South African Season is more than a documentary. Fugard is much more interested in showing how particular people are maimed by the system than in attacking the system itself. And his people have been up to the neck in misery for so long that it is impossible, beyond a certain point, to say how much of it is of their own making and how much the result of iniquitous laws. The nominal theme of Statements is the law forbidding sexual contact between the races, enacted by the Queen’s Most Excellent Majesty in 1957. Fugard brings home its cruelty through the case of a miscegenetic relationship between a teacher and a woman librarian who are snooped, on, arrested, and put through pretrial confessions. But what emerges is more a play about the nature of passion than about the aberrations of law and order. For one thing the couple are untypical. The overwhelming majority of actual charges are preferred

101