Bitef

(Uzima tri lista hartije iz svoje tašne i daje jedan Warholu i jedan Kathleen. Warhol skida naočare i briše ih. Kathleen cita bez reči.) Kathleen (Warholu, koji gleda u svoj list hartije): To je isto. Warhol (cita): Revolucionarni komitet Intergalaksije 21 osuđuje Andy Warhola da bude, zbog svojih zasluga, übijen. Presuda postaje odmah punovažna. Za izvršenje smrtne kazne revolucionarni komitet odreduje Ulrike Meinhof. Andromeda, Intergalaksija 21, 2. juna 1978. Jan Pallach, Yukio Mishima, Ulrike Meinhof. (Ulrike stoji pored njega sa rukom u tašni.) Warhol: To je veselo. Ulrike: Jeste li hteli još nešto da kažete? Warhol: Na to pitanje može se odgovoriti i docnije. (Ulrike vadi revolver iz tašne i übija Warhola, koji pritiska rukom okrvavljeno mesto i pada na stolicu. Kathleen izlazi na vrata koja vode na stepeniste; Ulrike izlazi na druga vrata. Ulazi tudinka sa ulice i seda Warholu u krilo. Odjekuje baletska muzika iz Mocartovog »Don Žuana«, dok se tavanica od folije spušta. Na njoj se ogledaju posetioci, koji tako imaju priliku da vide sami sebe, Kada se tavanica ponovo podigne, pozornica je prazna. Gledaoci unutra suočavaju se sa gledaocima spolja. Publika u pozorištu vidi sebe i na TV monitoru.

BELEIHE ADELE EDLING SHANK ITEODORE SHANK

Pozorišni komad »Poslednja Ijubav Andy Warhola«, otkriće Squat teatra u SAD, doživeo je premijeru 2. juna 1978. u njujorškom Squat Theatru, u 23. zapadnoj ulici. Njihova prethodna predstava »Pig, Child, Fire!«, nastala je većim delom u Holandiji, mada je jednu scenu grupa Squat Tteatra izvela u stanu u Budimpešti posto joj je bilo zabranjeno javno prikazivanje. Novi rezultati ansambla ostvareni su na iskustvu stečenom u Njujorku i, kao i u »Pig, Child, Fire!«, slučaini njujorški ulični događaji, koji se moqu videti kroz izlog, postaju najvažniji deo predstave. U stvari, istovremeno se odigravaju dve predstave jedna, koju publika vidi iznutra, i druga, koju prolaznici moqu da prate spolja. Prvi deo »Warhola« odvija se u jednoj sobi na prvom spratu.

1. Stranci na prvom spratu Iz te sobe na prvom spratu gledaoci prelaze u jednu veliku prostoriju. Pored zida se nalaze stepenasti redovi sedišta, a na suprotnoj strani podijum izdignut oko 45 cm. Na jednom kraju dvorane vide se vrata koja vode u hol i ka stepeništu, a preko puta njih su prozor i stepenište za slučaj požara. Na policama

su knjige, šivaća mašina i još neki lični pribor. To je soba u kojoj žive dva ciana grupe (Eva Buckmüller i Istvan Balint). Dok publika ulazi, poluuzdignuto leži neki čovek na dušeku. Ne pokreće se. Njegove gole noge vire ispod pokrivača. Obučen je u sivo odelo i ima šešir na glavi. »Tehničar tona« (Eva Buchmüller) sedi u kratkom crnom slipu za stolom sa raznim aparatima (radio-odašiljač, prijemnik itd.), sa slušalicama na glavi. Kada bira pojedine stanice na radiju, publika čuje muziku, reklame, prenos neke utakmice ìli bilo šta drugo. »Tehničarka uključuje mali reso i stavlja na njega lonče za kafu; vraća se za svoj sto, namešta slušalicu i prebacuje ton na svemirski odašiljač, a zatim ga vraća na emisiju muzike. Kad skuva kafu, »tehničarka« puni dve šoljice i prinosi ih čoveku nepokretnog lica. Pošto se on ni onda ne pomice, stavlja kafu na policu, kleči i masira mu noge. Neko na pomoćnom stepeništu kuca na prozor i ponovo nestaie. »Tehničarka« Ijubi noge čoveka sa nepokretnim licem, vrada se ka radiju i menja stanicu. Oblači dugu kuénu haljinu i sprema se da napusti sobu. Kad prode pored čoveka, on je hvata za ruku i ujeda. Ona odlazi u hol i sa vrha stepeništa nešto dovikuje, a zatim se vraéa za sto î stavlja slušalice. U sobu ulaze čovek sa žaketom prebačenim preko ruke (Pelar Breznyik) i čovek sa tamnim naočarima. Sedaju na podijum, ispijaju ostatak kafe i slušaju radio-emisiju. Svemirski odašiljač: Halo, Zemlja kraj Halo, Zemlja, Halo Zemlja kraj govori odašiljač Revolucionarnog komiteta planete Andromede. Intergalaksija 21 zove Zemlju. Halo, Zemlja kraj. Govori odašiljač Revolucionarnog komiteta planete Andromeda, Intergalaksije 21. Morate objaviti svoju smrt. Pripremite se. Vaša smrt, kao i smrt svih drugih, mora da bude objavljena sa naznakom vremena, mesta i uzroka smrti ... U ovom slučaju pružamo vam priliku da ... Glas Ulrike Meinhof: Ovde Ulrike Meinhof, govorim stanovnicima Zemlje. Morate objaviti svoju smrt... Noću, 9. maria 1976, u samici zatvora u Štamheimeru, u kojoj sam bez presude bila zatvorena, po naređenju državnog tužioca Savezne Republike Nemačke, kao vođa frakcije Crvenih brigada ... Kada se uže око mog vrata zateglo, u trenutku kada sam počela da gubim svest, odjednom sam ponovo došla sebi. Neki stranac me je voleo. Ako je istina ono što su neke novine pisale da su na mojoj haljinl bili nađeni tragovi sperme, onda bi to mogao da bude znak seksualnog odnosa ... Posle tog čina mogia sam da ustanovim da moja svest nastavlja svoju delatnost u jednom novom i nepovredenom telu. Stranac me ie, zatim, odveo na planetu Andromedu. Ovdašnje đruštvo doživljava vreme i prostor sa intenzitetom, blagošču i slobodom kraj. Govori Ulrike Meinhof u ime