Bitef

POKUŠAJ LETENJA

3

nacionalen akademičen teatr »ivan vazov« • soflja • bugarska • jordan radiQtov: opit za letenje • režija; mladen kiselov • scenografi dmitrij krimov, sssr • kompozitor: vasil kazandlljev «konstruktor: ing uzunov • aslstent rezije: cvetana dimitrova • pomoónik reditelja: anastasija bakrdžijeva • sufler: snežana jankova 9 pantomima: penka toccava • učestvuju; Ijubomir kabakčijev [uča Иго), nikolaj nikolajev (ilijko), kiril kavadarkov (ba] hadži-avram), anton radičev (petao), račko jabandžijev (matej bedni), georgi mamalev (igo), georgi georgiiev-gec (avram), ganco gancev (potar), anton karastojanov (pavfe), em)l stefanov (majčina dušica), juri angelov (avramèe), maragarita duparìnova, violeta bahčivanova (avramovica), veneHn pohlìvanov (policajac) •

lABUDOVI MOJI

Neki Ciganin imao je nekoliko Cigančića. Bejahu orni kao đavoli. Jednom, uleteše Cigančići u jednu baru i počeše da se igraju i brčkaju u njoj, i postadoše crnji od davola i prljaviji od đavola. izađe stari Giga pred kolibu i, ugledavši crnu i prljavu decu u bari, uzviknu od miline: »Labudovi moji!«

[Jordan Radičkov]

POKUŠAJ LETENJA

Ponovo je pred nama drama Jordana Radiékova kako bi se ioš jednom potvrdilo da je on jedan od najoriginalnijih savremenih bugarskih pisaca i u oblastî beletristike i u oblasti dramaturgije. Svoju prvu knjigu Jordan Radiékov objavio je pre dvadeset godna pod naslovom »Srce kuca za narod« i od tada do danas bio je veoma plodan. Mnoge knjige svedoče о njegovoj neobičnoj obdarenosti: »Obične ruke«, »Okrenuto nebo«, »Vruće podne«, »Neosvetljena dvorišta«, »Kozja brada«, »Bukvar od baruta«, »Crteži u steni«, »Svi i niko« i druge. Tome treba dodati i četiri drame: »Panika«, »Januar« »Lazarica«, »Pokušaj letenja«. Radičkov se predstavio kao maštovit pripovedac. Neosporno je da on negujè tradiciju koju su započeli takvi majstori kao sto su Ivan Vazov, Eiin Pelin, Jordan Jovkov, A. Karalijčev, Čudomir, ali i to nije dovoljno da bi se objasnilo njegovo majstorstvo.

Koreni ovo g majstorstva su pre svega u umetnosti naroda da slikovito priéa, kako u folkloru (legendama, predanjimi, narodnim priéama) tako i u svakodnevnom govoru. Radičkov potiče iz kraja u kome su se mnogo prepričavala istorijska zbîvanja. »I zato što se mnogo lutalo na sve strane, sto su ijudi odlazili i dolazili, uéestvovali u ratovima, istoriju su prepriéavali pretežno muškarci.« Jasno je 4>og čega je poetika priča J. Radičkova bliska narôdnoj pripovedačkoj veštini. Njegovi junaci su ili poreklom sa seia ili žive na selu. Radičkov ih slika u njihovoj celokupnoj duhovnoj ì materijalnoj sredini, slika ih u svetu u kome živi narodna mitologia. 1 Njegovi junaci su naivni, jednostavni, ponekad čak i primitivni, s razvijenom maštom, kojoj se neprekidno opiru. Ali to nisu beznadežno izgubljeni Ijudì, daleko od veiikih zbivanja, koja se dešavaju u savremenom svetu. To se zapaža i po jeziku kojim govore, a u koji su uvedeni novi pojmovi i tehniéki termini. Ovaj neobiéni svet sujeverja i narodne mašte, potéinjen svojìm zakonima i svojoj logici, sukobljava se sa tekovinama savremene civilizacije. Kod njegovih junaka, koji se odiikuju znatnom postojanošću, pojavljuju se slabosti; staro i novo se oštro sukobljavaju i prepliéu. Pisac pokazuje kako staro umìre i kako se novo rada. Taj procès nije jednostavan i dugotrajan je. Radičkov да posmatra pažljivo, najčešče sa osmehom jer u njemu vidi neobične oblike koji nastaju u torn sukobu. I, da bi ih pokazao, on pretežno pribegava groteski i humoru. Neočekivano je što Radičkov sa price prelazi na dramu. Ohrabrio да je uspeh koji je postigla »Panika.« Gledalac je od samog početka iznenađen, pa i zbunjen. Pita se da li je to ìnovacija ili pisac nije ovladao zakonima drame. Zašto se Radičkov nije povinovao ustaljenim scenskim normama: od price je pozajmio ne samo sadržaj i junake veé i samo pripovedanje, uplićući да u radnju, sa nizom pripovedaékih karakteristika, recimo ponavljanje motiva i variranje, sto je svoistveno folkloru. Upornost Radiékova da se pridržava svojih naéela pokazuje, što je karakteristično i za novu dramu, da je ona puna teškoća za reditelja, glumca i gledaoca. »Pokušaj letenja« je nastavak takvog opredeljenja. To je drama ne samo realistîéka veé i alegoriéna. Najtaénije je to što je narod prikazan u veoma primitivnim i realnim uslovima, u predratno vreme, u