Bitef

nova kina dala je pekinškoj operi nov život, u početku su mnoge njene teme bile mešavina dobrog i zla. ali tokom „plevijenja starog da bi se stvorilo novo“, sačuvano je i dalje razvijeno ono što je dobro, dok su bezvredne stvari odbačene. naveščemo dva primera. metež na nebu i na raskršču su „vojnički“ komadi tipa duan da. postoje dve vrste vojničkih komada: duan da i shang kao. u duan da ratnici nose turbane i šešire, jakne i pantalone, laku obuču i široke pojaseve oko struka. njihovi akrobatski bojni plesovi su veoma komplikovani. u shang kao-u oni nose šlemove i oružje, visoku dvorsku obuču, ukras na glavi i dva fazanova pera ili četiri barjačiča pričvrščena na ledima. njihovi akrobatski plesovi opisuju (zamišljene) konjičke bitke, metež na nebu se zasniva na romanu hodočašče na zapad, prvobitno je to bila kun qu opera, pod nazivom an tian hui, tj. sastanak radi uspostavijanja reda u nebeskoj palati, u staroj verziji, kralj majmuna, iako prkosi nebeškim duhovima, zatočen je ispod planine wuhang, čime je bio vaspostavljen poredak u nebeskoj palati, novi naziv, zamenjujući reč an (red) rečju nao (što znači stvaranje meteža) slavi prezir kralja majmuna prema nebeškim vladarima i pobunu protiv njih. to je takode satira o nesposobnosti „jakih“ generala i vojnika na nebu. komad se završava pobedom kralja majmuna. kralj majmuna nosi odoru sa izvezenim zmajem, ukras na glavi i obuču od tigrovog krzna - sve u žutom, boji namenjenoj isključivo carskoj porodici, izvrgavajuči time satiri carsku vlast, glumač koji igra ulogu kralja majmuna mora biti vrstan mačevalac i akrobata u ratnim plesovima. u svim dramskim akcijama njegovi pokreti moraju oponašati majmunske. on mora da zna da peva dok izvodi veoma složene akrobatske pokrete. potrebno je sedam do deset godina ozbiljnog učenja, još od detinjstva, da bi se ovladalo ovim tehnikama i stekle unutrašnje predispozicije za ovu ulogu. na raskršču se zasniva na jednoj drevnoj kineskoj bajci. vrli general jiao zan nepravedno je oteran u izgnanstvo, mladi oficir ren tanghui tajno ga prati i štiti. stigavši do konačišta na mestu gde se seku tri puta, general zastaje da prenoči, vlasnik konaka Mu lihna je prijatelj jiao zana i takođe želi da ga spase, medutim, lin i ren se medusobno ne poznaju, tako da svako sumnja da je onaj drugi umešan u zaveru protiv jiao zana, zbog tog nesporazuma izmedu njih dvojice, dolazi do žestoke borbe u mraku, međutim, opera se završava smehom kad se situacija razjasni, borba u mraku je okosnica zadnje, u kojoj se prepliču dramatična napetost i komični nesporazumi, pekinška opera ne koristi dekor, osim nekoliko rekvizita, kao što su sto ili stolica, a ponekad ni to. na osnovu igre glumača, publika dočarava planine, reke, ravnice i drugu scenografiju. izvodači drže u rukama samo korbače, sablje, noževe ili vesla, čime naznačavaju gde se odvija radnja. neki pokreti

označavaju otvaranje ili zatvaranje zamišljenih vrata, scena „borba u mraku“ u stvari se dešava pod punim osvetljenjem. linovo „slepo“ posrtanje budi rena i započinje borba, najpre se sudare, zatim gube jedan drugoga iz vida. obojica pažljvo osluškuju pokrete onog drugog pre nego što žestoko navale, pošto su obojica pozitivni iikovi, publika je bez daha, boječi se da neko od njih ne nastrada. za pekinšku operu su bitni i pevanje, i dijalog i drugi oblici glume, kao i akrobatika, u nekim operama težište je na pevanju, u drugim na glumi ili drugim elementima. u pekinškoj operi postoje četiri osnovna lika: sheng (muški protagonista), dan (ženski protagonista), jing (obojenih lica) i shou (klovnovi), postoje i razlike u godinama. muškarci mogu imati bradu i pevati prirodnim glasom ili kao golobradi mladiči pevati u falsetu da bi pokazali svoju mladost, dan su obično žene podeljene po uzrastu i tipovima, kao i u gradanske i vojničke uloge. starije žene pevaju prirodnim glasom, a mlade u visokom falsetu, uloge jing igraju muškarci, a obojena lica označavaju njihov izdajnički karakter, i oni su podeljeni na gradanske i vojničke likove, sa težištem ili na pevanju ìli na glumi. shou (klovnovi) najčešče su spadala obojenih lica i belih noseva. u nekim kratkim komadima zastupljeno je samo nekoliko uloga. na raskršču ima samo wu sheng (vojnike). obimnije teme, kao što su bela żmija u paviljonu kraj reke i žene generali iz porodice yang zahtevaju sve tipove uloga - sheng, dan, jing i shou. belu zmiju je adaptirao revolucionarni dramaturg tian huan prema jednoj staroj verziji, on je u sadržinu ove legende uneo novo poetsko osečanje. komad slavi bai suzhen zbog njene nepokolebljive odanosti svom ljubavniku i šiba porugom budističkog kaludera koji pokušava da uništi njenu ljubav. zastupljeni su svi tipovi uloga, ali preovladuje dan. posle pada četvoročlane bande, pekinška opera ponovo cveta u svoj svojoj raznolikosti, to se može opisati kao „cvetanje stotinu cvetova i njihovo kupanje u lepoti“. [china reconstructs, peking vol. XXVIII, N° 12, decembar 1 979]