Bitef
sa priliči Bogu, a ne ljudima. Nakon nekog vremena na njegov dvor stiže arapski kralj, i babilonski ga kralj nagovori (da bi ismijao priprostost svojega gosta) da ude u labirint, po kojem je on uvrijeden i ponižen, lutao sve do večeri. Onda zaiska Božju pomoč, i izade na vrata. Njegove usne ne prozboriše o torne ni slovca, ali on reče babilonskome kralju da u Arabiji ima veči labirint, i da če mu ga, ako Bog da. jednom pokazati. Onda se vrati u Arabiju, sazva svoje zapovjednike i svoje vojskovode i napade babilonsko kraljevstvo s takvom vojnom srečom da sravni sa zemljom njegove tvrdave, do nogu potuče njegove ljude, i zarobi samoga kralja, Svezana ga uprti na brzu devu i povede u pustinju. Pošto jahahu tri dana. reče mu; „O kralju vremena, tvari i znamene vječnosti, želio si da u Babiloniji izgubim se u brončanom labirintu s mnogim stubištima, vratima i zidovima; sad mi je Svemoguči podario da ti pokažem svoj, u kojem ne moraš ulaziti stubama. ni provaljivati vrata, ni lutati zamornim hodnicima da ih prijedeš, ni zastajati pred zidovima koji ti preprečuju prolaz. Onda ga oslobodi spona i ostavi usred pustinje, gdje on umrije od gladi i žedi. Neka je slavljen Onaj koji ne umire.
REČNIK LAVIRINTSKOG JEZIKA L LAHARLJA - požuda LAHARLJADIANES- onaj koji je ispunjen požudom, požudan; bik LEAR nebo LOLI - grudi LINAMENA - miomiris P PRJOS - strast POS - tama PUPI - obrazi PERDIK - jarebica E ERO - poljubac; slina ERANEO - poljubiti EO - ja H HEREA - žudnja HAT - dan HOS - mesec HOROLINAREO -vojska pod zastavama HUMO - vrat M MAS - sunce
ll' ko da padoh Leti u dubine: Ne, jer ti usud zavidim presretni, Već jer me sreći puna sreča tvoja. Da ti. o šumska drijado krilata. Kroza splet poletni Zelene bukve i sjena bez broją, Proljeću pjevaš, laka i grlata. Htio bih gutijaj vina! stoje bilo Hlađeno dugo zemlji u bezdanu. S okusom Flore, zelen s polja pilo. Provanse pjesmu. ples. radost sunčanu! Oh. želim čašu vina topla, gusta, S Juga i punu rujne Hipokrene, Da rub joj kipi biserastim zrakom, A purpurom usta: Da mogu ispit, nek nevidan svene Život mi s tobom zavit šumskim mrakom. Daleko svenut. iščeznut, nestati I smetnut s uma što nikad ne znade Ti medu liščern. kako čovjek pati 1 zgara čujuč gdje svak jada jade; Gdje kljenut trese zadnje kose sijede, Gdje mladost blijedi, kopni i umire, Gdje mislit znači biti prepun boli. Gdje zdvojnošču blijede Olovne odi, gdje lijepost samire. A Ijubav siitra dočekat ne voli. Otale! k tebi želja letjet mi je, Bez leoparda i bez kola Baka, Već na nevidnim krilim poezije. Prem tu me drži, priječi miso svaka: I več sam s tobom! noć mekoča mije, Kraljica Luna možda je na tronu, D krugu svojih svih zvjezdanih Vila; Al’ svjetlosti nije.
MEO - moj, a, e MALAKIAS - lepa prijateljica MARVADOS - muž MAROTHROS -mladikam MEASTOS - miriš ulja tvojih MEOHORATHOS - vojnička sena mojih predaka S SEOS -svoj, a, e В BANZIAS - hladna BORDI - pazuh BELARIES -dve kile belokosne T THORIJE - ud THORIJES -udu erekciji THIARDIS - strašna R RO - pút DZ DZUMBI -trbuho
ODASLAVUJU Boli me srce, san klonuča mori Ko da se napih divlje živoline. 1Г ispih do dna opoj ponajgori.