Bitef

tesne isprepletene svetove. Njegovo granično pozorište je prvenstveno pozorište puisa, mašina i predmeta sa kojima se suočavaju glumci-igraéi njegovih predstava. On zamišlja i nudí svet kóji istražuje nove susrete tehnike i emocija, pozorište intenziteta kao poprište vrtoglavice i ispitivanja. Njegova glavna ostvarenja su, pored ostalih. Quarantaine, Scan Lines, Da su piramide četvrtaste. Prvá predstava Piana K zasníva se na tekstovima Picrrea Guyotata. Saraduje sa Williamom Burroughsom i američkim avangardnim umetnicima kao što su Peter Gordon i Michael Galasso i Marinom Kasimirom, Fabriziom Plessijem i Michaelom Nymanom iz Evropě. Pošto je přiznat kao jedna od najvaínijih družina pozorišne obnove и Belgiji, Plan К je potvrdio svoj ugled na glavnim festivalima, mnogim gostovanjima po Evropi. u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Japanu i Južnoj Americi... Od 1979. godine Flamand u Briselu upravlja u jednoj staroj rafineriji šečera, medunarodnim centrom za multiumetnička istraživanja, Rafine-

rijom Piana K. Za režiju Da su piramide čelvrlaste u Meksiku 1986. godine dobio je nagradu za najbolje strano pozorišno delo. Slava te predstave donela mu je poziv zá Documenta 8 u Kaselu (SRN) 1987. godine, a 1988. Gerard Mortier je Plan К pozvao da Da su piramide četvrtaste prikáže u Belgijskoj narodnoj operi. Iste godine Frédéric Flamand je u Belgiji primio trogodišnju nagradu za režiju (Nagrada štampe- Eve 88). □

Pad u slike .. .Priča o postanju Ikarovogpada jeste priča o mnogim susretima, pre svega o dávnom susretu Frédérica Flamanda sa platnom Bruegela Starijeg Pejzaz sa Ikarovim pádom. To je, objašnjava Flamand, jedno od onih zagonetnih dela kao šlo su i Bičevanje

Hrista i Fiera Della Francescae Hi Holbeinovi Ambasadori, koja su и neposrednoj veži sa savremenom umetnošču i još uvek nam postavljaju pitanja. Kad čovek na brzinu pogleda Bruegolovu sliku, môže i da ne primed onaj sitan lik, tamo dole, desno, lu pojedinosl po kojoj je, medutim slika dobila naziv. To je zato što je slikar izopačio pravda úmernosti prikazivanja i stvoria jedan zagonetan unutrašnji prostor kóji sam, tokom mnogih godina, želeo da iskorislirn kao nadahnuče za пеки predstavu. Trebalo je samo sáče kati da se otkači. .. Otkačilo se u sali Dokumenta u Kaselu 1987. godine, pred video-okruženjem Fabrizija Plessija. Kao svakog dobrog Venecijanca i ovogje umetnika oduvek opčinjavala voda i úpravo su ga ta njegova istraživanja navela po analogiji sa kretanjem, plavetnilom, odsjajem svetlosti... - da se zainteresuje za video. Flamand se, medutim odmah odlučio da svoj projekt sprovede u dělo sa Plessijcm najviše zato što on obraduje elektronsku světlost na veoma topao, italijanski náčin. Baš kao što světlost na Bruegelovom plátnu govori o njegovim

prekoalpskim utiscima. Taj video-svet morao je da bude propraćen i mužíkom sa druge planete. I Flamandu je . odmah palo na pamet ime Michaela Nymana. muzičara koga je dobro poznavao... jer zbog nedostatku sredstava nije mogao da ga pozove na saradnju u Rafineriji Plana К. .. .Тако je, bez mnogo příče, kroz konkrétné susrete i putovanja, mogao da nastane jedan evropski projekt kojí nosí isključivo stvaralačka spremnost umetnika, a medu njima su svakako i devetorica glumaca igrača pristiglih sa najrazličitijih strana sveta. □ Le Vif ! L'Express , Oktobar 1989, Jean Collette