Bitef

biti voděna samo po cenu ujedinjenja dve nemačke državě. Da je isuviše nekadašnjih nacista zauzimalo položaje u vojsci, ministarstvima, pravosudu, policiji, profesuri. DajenajboIje što Nemačka ima svoj ustav, kóji je karakterističan po tome što, doduše, nije sačinjen bez Adenauerovog uticaja, ali je to, ipak, uradeno pre njegove ere. Neizgovoreni argumenti druge strane nisu nam, isto tako, nepoznali: da ne bi bilo mogućno izvesti, solidno i brzo, ponovno naoružavanje bez učešéa několiko obrazovanih i upućenih nacističkih oficira koji su morali da spreče temeljno razjašnjavanje nemačkog militarizma u Carstvu, u Vajmarskoj Republici i nemačkoj nacistickej državi ako su hteli da stvore vojsku koja bi se odlikovala bar sa malo tradicije i samopouzdanja, odnosno, da stvore jednu upotrebljivu vojsku ne doprinevši, pri tom, stvaranju oruda za njeno vlastito uništenje; da se blistavi uspon Savezne Republike Nemačke, toliko hvaljen u zemlji i u svetu, sa nevidljivim šavom na spoju sa západním vojnim sistemom, uključujuči i ňadgrádnju, ne bi mogap izyesti bez teškoča da nije bilo prövèrériih i odanih službenika i stručnjaka čije visoke kvalifikacije,,,opet, ne bi bile moguče da nisu suyereno; nosili određeno partijsko zňameňje i državu, uza sve to, izvesne smede boje... Sve je vec nekada řečeno, ali nikada i nigde nije shvačeno. U ovoj zemlji se živi kao da ne postoje drugi partneri za saveze osim NAda j.e.hriščanstvo nešto što se samo po s'ebi razume, kao reklama za Piter Stojysent, kao da je nacional-socijalizam bio greška u koracima vredna žaljenja; kao da obavezno služenje vojriog roka zaista nije ništa drugo nego prekid proçesa pbrazovanja i stručnog usáyrsáyanjat Parlament je strukovni odbor eksperáta; graniep pa Odri j Nisi su plod sovjetske samovçQiejj Istočna Nemačka je nestašno deríšte svetske komunistické závere; nemačko-francusko prijatcljstvo je dpprinos razutnevanju medu narodima. Četrnaest godina Adenauerove vladavine napravilo je od 55 milióna Nemaca, pisaca i čitalaca, političara i komentátora, televizijskih i filmskih gledalaca i producenata. národ čija je jedna polovina nudila poluobaveštenja, a druga bila poluobaveštena, národ u kóme jedni kážu samo polovinu onoga što znajú, a drugi saznaju samo polovinu, onoga što im je potrebne kao s'aznanje; opterečeni prcdrasudama, okruženi tabuima, obavijeni iluzijama, tako da više ne primečuju svoje prednosti, a svoje interese zanemaruju. Razraere nepoznavanja sopstvenih