Bitef

On: „U Kremlj ide Pesma o vodi, onda ova „la-la-la Berija“ o meni, ono kolo gde cure tako dobro vrte suknjama, sve im se bedra vide. Tačka“. Cekali smo njegove vredne instrukcije. Koji su putevi razvoja kolektivne umetnosti. Šostakovič, Jutkevič, Tarhanov, Erdman, svi su ih uzdrhtalo čekali. Ali, instrukcije nas nije udostojio i samo je nestao. Tako je birao program koji če u Kremlju biti prikazan Staljinu. A šta je tamo radio Šostakovič? Pisao je pesmice i šetao s praznom kantom. Imao je decu, a mandže nijc bilo, kao i uvek, uostalom. A mi smo übedivali svog idejnog rukovodioca. jasno ne Beriju, nego šefa ansambla, da skromnom Šostakoviču, koji sc več treči dan pojavljuje s praznom kantom, dà malo pekmeza iz magacina. Rat je več bio u punom jeku. I ja sam vojsku pošteno odslužio. Naratovao sam se. Imam masu ordenja mogu da se zaposlim kao portir. U Lenjingradu sam bio pod blokádom, jedva sam prešao Ladogu s nesrečnim dobrovoljcima, od kojih gotovo nijedan nije preživeo. Stigao sam u Moskvu baš 16, oktobra, kad su ovde palili sve dokumente i kad je padao črni sneg, kad su svi bežali iz Moskve i kad je metro bio miniran ... A 22. juna, gde ste bili? Na granici na Baltiku. Noču sam se probudio i pomislio da su manevri. Povlačili smo se, Krenuli smo poslednjim vozom, tovarili decu, žene. Jedan javni radnik je pokušavao da se progura u vagon vičuči: „Komunisti! Pustite me, ja sam vam potreban!“ A mi smo stvari izbacivali na peron jer nije bilo mesta za decu. Samo smo čudom preživeli. ... Teatr na Taganke Jurij Petrovič Ljubimov stvorio je 1964. godine. Provukao se u poslednjem času kad je Hruščovljevo proleče več počeo da prekriva led. Taganka se rodila u proleče, Hruščova su skinuli u jesen. I sad je več leško (a uskoro če postali nemoguče) da se objasni kako je tokom čitave brežnjevske epohe, truie, tupe, bezizlazne, lažne, u glavnom gradu prve i najrazvijenije na svetu, jedno pozorištance u komšiluku zatvora pravilo ršum, galamilo, rugalo se i govorilo istinu. Celog života je sovjetski narod znao šta je Moskva: Lubjanka, Butirka, Taganka (zatvori u Moskvi - prim. prev.) Od 1964, kad je reč bila o Taganki, moralo se precizirati. Posle su zatvor srušili, zakratko je zabune nestaia, ali übrzo je ponovo izkrsla, samo u suprotnom pravcu. Taganka! Sve noči vatre pune! Taganka! Zašlo takve sudbe lužne!? Taganka! Tvoj sam večni robijaš! ■Kako dar i mladost uništiti znaš!

Več sum objušnjavao radoznalim novinarima „odande" da pesma ne govori o nočnim redovima za premijeru i lumperajkama Volode Visockog... Je li vredelo vratiti se, Jurij Petrovič? Sve zavisi od toga hoču li uspeti da nešto uradim. Zasad se samo koprcam i ništa ne postižem. Sve je tako besmisleno, čitava pozorišna ekonomska struktura. Ali u istoj takvoj strukturi ste uspevali da prikazujete fantastične predstave. Struktura je ista. Okolnosti su se promenile. Glumač se Tagankine firme drži samo formalno jer mu jedan koncertni nastup donese dvomesečnu ili tromesečou platu ... Sa zadovoljstvom sam obnovio stare predstave. Uspeo sam da umct-

nikc spascm cinizma. Za šest godina Su izašli iz forme. Ne razmišljaju o svom pozivu. Svi se bave što je mogučno bržim ostvarenjem nekih realnih, bliskih ciljeva. Kao neku vrstu dopinga, da osvežim pozorište, morao sam da organizujem gostovanja u inostranstvu. Tužno je što svi počinju razgovor od toga hoče li biti putovanja, deviza. .. Potpuno odsustvo duhovnosti. Kako to da ste vi - junak-ljubavnik, dobitnik Staljinove nagrade, najuspešniji sovjetski Romeo - postali voda avangardnog pozorišta? Ne samo Romeo. I Kiril Izvekov, Oleg Koševoj... Jedno je kad Savelij Kramarov postaje protivnik režima, a drugo kad to

isto postane pozitivni junak-Ijubavnik. Učemu je stvar? Sta vam je smelalo? Sta vam je nedostajalo? To je vrlo važno. Sta nedostaje uspešnima? Romeo, Koševoj, krunisani lovorovim vencima ... i odjednom „najantisovjetsko“ pozorište. Upravo su to govorili? Pa ne posebno. Činilo mi se da Brehta upravo tako treba režirati. Domacica kuva - izgleda da je ukusno. Prijatelji jedu i hvale. Dolaze nezvani gosti, probaju, mršte se - govno. Čudno. Svet je jeo i hvalio. Nikad se nišam bavio politikom. Taman posla! 1 sad se njom ne bavim. Prosto pokušavaju da nas politiziraju i špekulišu s nama. Je H vredelo vratiti se? Tri puta mi je rečeno vrlo tvrdo: „Ako vam se ovde ne dopada, širok vam drum. Put na Zapad vam je otvoren“. To je govorio Demičev (bivši ministar kulture - prim. prev.). „A ako ne razmišljate o sebi, pomislite bar na dete. Njemu bi moglo nešto da se desi“. Bez preteče intonacije. Savršeno mimo. Svakog mog slobognog jutra vodili su me na obradu u rejonski komitet, u upravu, ministarstvo. Svake božje srede, Grišinova naredba bila je sve. Naredeno je da se unisti, znači treba uništiti. Stižem kuda treba i počinje razgovor: „De, de. Što se osvrčete? Bojite se“? Ja: „Ne, nego sve vreme vičete ,de, de', pa gledam gde je konj". Opet oni: „Vaša delatnost je antisovjetska delatnost. Morate da priznate svoje greške. Ne možete da vodite pozorište". Jednom su mi predložili da na scenu postavim neko Brežnjevljevo delo. Stiže depeša po kuriru. S pečatima. „Mesto što se bacile svojim prljavštinama. bolje razmislite kako da ostvarite velika dela šefa države itd. Izbor ne ograničavamo: Ledina ili nešto drugo... Sledio je spisak njegovih besmrtnih dela. Prihvatismo se pera (mislim da je Možajev bio sa innom): Pročitavši s pažnjom vanrednu poslanicu i napregnuvši sve zalihe umnih sposobnosti ...“ Pa to je nemoralno. „. . .zanima nas sledeče: jeste li se dogovorili sa autorom o mogučnoj pozorišnoj realizaciji i da li mi je autor poverava? Ako niste, znači da ne poštujete čak ni autorska prava..." Vi ste apsolutno čovek ovog sistema. „. .. I kako planirate ovaj posao? Zajedno sa autorom, ili če autor dati dozvolu za dramatizaciju ili če dati odobrenje tek za završenu predstavu...“ Bili ste svesni da je odgovor drzak? Prosto sam se zabavljao. I nikad se niste omakli? Bilo je i toga. Padao mi je mrak na oči kad bi počeli da me übeduju. Jednom se to desilo kod zamenika ru-