Bitef

smrti Abramova), Dodin se prihvatio rada na sági sibirske porodice Abramova, vodeći svoju trupu na duge boravke u zabačena sela i razbijajud tabue i zvanično ćutanje o delu kője je na svetlost dana iznosilo zla sovjetskog društva od posleratnih do sedamdesetih godina. Iz te aventure je nastala véli ka d ramska epopeja Brada I sesfre, prikazana u Glazgovu i Londonu 1 990. i 1991. godine. Danas se obično ta produkcija Malog teatra vezuje za sovjetsku glasnost, a u stvari joj je prethodila nekoliko godina. Naslov predstave Klausfrofobija nametnuo nam se u radu na improvizadjama. Svaki glumac ima sopstvenu klaustrofobiju. Svako od nas ima svoju. To je prava ruska bolest. Uvek se kaže da je naša zemija ogromna. Istina je: ogromna je. Problem je u tome što samo to prostranstvo izaziva klaustrofobiju. U bib kom pravcu da se ide, svuda se nalazi Rusija i isti život. Zatvoreni u cetiri zida. Nekad, svako je bio srećan da se ponovo node u svojoj zemlji, medu prijateljima, porodicom, da se vrati u Sankt Peterburg. Ali su svi bili opsednuti mišlju da nikad vise neće ponovo Izaći. Samo na to smo mislili i ogromna kolidna negativne energije se gomilala u nama, a tako je bilo s celim našim narodom. Ali klaustrofobija nije čisto ruska holest. Danas od nje páti svet. Da nije tako, šta bi znadle sve te napetosti na svakoj granici? Strah da će čovek biti zatvoren u neki zamišljeni prostor pretvara se u psihozu, iz koje pre svega izbija nadonalizam. Nacionalizam je jedan oblik klaustrofobije. Pltanje: može li se klaustrofobija izbeći? Ako se néma primeren odgovor, može se izneti da je umetnost dobar lek. Vera u umetnost još Je živa, iako je život tako težak. Ta vera daje nadu i s njom smo napravili ovu predstavu. Buduéi glumac mora znati da gleda današnji svet. i svoju zemlju i izvan nje. Tu smo temu zadali studentima Pozorišnog institute za rad na improvizaciji. Kako vide ovaj svet i kakva su im sećanja na svet njihovog detinjstva? Ovi mladi glumei su mnogo putovali s predstavom Gaudeamus. Ruska stvarnost viđena izdaleka prima se oštrije i bol nije. Tokom improvizacija koristiíi smo teme íz savremene ruske literature, kao u Ulicke, Sorokina, Jerofejeva. lakó se dtanjem tih tekstova nailazi na komunističku Rusiju, predstava govori o Rusiji posle puca avgusta 1 991. godine. Nova vremena su izazvala nove fobije, nevroze, fiks-ideje

i istovremeno podstakla nove nade, nova otkrića. ■ Lev Dodin

CLAUSTROPHOBIA Ballet. Une salle, hors du temps, hier et demain, un squat pour peintres, putes et paumés, un lieu qui semble abandonné mais peuplé de fantômes et de souvenirs. Peut-être la salle 391 de l'lnstitut de théâtre de SaintPétersbourg où étudient aujourd'hui les étudiants du Maiy et où résonnent encore les rires d'anciens élèves, Mandelstam ou Nfabokov... L'ubiquiste est un organisme pouvant s'adapter à n'importe quel milieu. C'est le nouveau »héros de notre temps«. Une nouvelle génération de mutants nés dans a déception, la fin des idéaux, la détresse, 'ignorance, le perte des racines et de la culture. Et par-dessus tout, il est universel. Brève histoire des derniers temps par deux spécimens des temps nouveaux... Ballet. Les übiquistes sont issus d'un monde tellement uniformisé qu'on n'arrive plus à distinguer de différence entre les sexes. Mais même eux, paradoxalement, rêvent d'amour... Quand tu ne sais pas où tu vas, souviens-toi d'où tu viens: de l'enfance, de ton école... premiers désirs, chimie, morale officielle... Ballet. Souvenir de femme; même l'amour rend claustrophobe. S'évader à tout prix... dans le désir... dans le passé. Amour bouée de sauvetage, amour en dépit de tout... On tombe amoureux des institutrices mais on couche avec les putes: Chmara, dans l'argot des voleurs. Cette nouvelle génération de la négation et du refus invente ses propres codes, sa propre langue d'exclusion. Toute notion de progrès est considérée comme une nouvelle idole de substituion qu'il est urgent de détruire... Ballet. L'artiste tente de vaincre la résistance de la matière mais cette matière - là n'est pas l'argile ni la pierre mais le temps et les gens, le nouveau et l'ancien. il est difficile de créer une forme - l'lmage du monde - à partir de tels éléments et la réalité impose d'amers constats... Zina, une handicapée seule au monde, est chassée de l'église par d'autres mendiants. Le peuple des