Bitef

Fedra

Teatrul National Krajova Rumunija Euripid/Seneka FÉDRA Prevod: Al. Miran i Troian Dianescu Adaptaci a: Silviu Purcarete Režija: Si viu Purcarete Scenografija: Stefánia Cenean Asistent rezije: Alison Sinclair (Velika Britanija) Zvučni efekti: Silviu Purcarete, Valentin Pirlogea Asistent scenografa: Gabriel Manescu Osvetljenje: Vadim Livinschi Sef tehnike: George Dulamea Ton-majstor: Valentin Pirlogea Maistor svetla: Cristina Spiridon, Hie Craciunescu Suffer: Cornelia Dogaru Učestvuju; Leni Pontea-Homeag (Fédra), Angel Rababoc (Hipolit), Ilié Gheorghe (Tezej), Mirela Gloaba, Tamara Popescu Natasa Raao, Gabriela Bocin, Anca Dinu (Dadilja), Rodica Radu (Afrodita), Ozana Oancea (Artemida), losefina Stoia, Georgeta Luchian, Smaragda Olteanu, Tamara Popescu, Mirela Gloaba, Monica Modreanu, Natasa Raab, Anca Dinu, Anca Dinca, Constanta Nicolau, Denisa Pirlogea, Minela Popa, Paula Pirlea, Valeria Andrei, Gabriela Baciu, Lamia Beligan, Geni Macsim, Corina Druc, Adriana Moca (Hor atinskih staraca), Valentin Mihali, Theodor Marinescu, Tudoréi Petrescu, Marian Negrescu, Constantin Cicort, Constantin Florescu, Silviu Geamanu, Adrian Andone (Hipolitovi pratioci u lovu). ■

TEATRUL NATIONAL, KRAJOVA Teatrul National z Krajove zauzima posebno mesto u istoriji pozorišta Rumunije. Osnovano 1850. godine, nastavilo je da radi uprkos svim nevoljama kroz koje je prošla rumunska nacija. To ne znači aa u istoriji njegovog postojanja nisu zapisani nesrećni događaji. U godinama posle osnivanja bilo je suočeno s nemaštinom, požarima, pa čak i povremenim zatvaranjima. S upornošću svojstvenom rumunskom narodu, trupa je i u godinama krize i nevolja uspela da ostvari mnogo veoma dobrih predstava. Prve decenije postojanja Teatrul National iz Krajove postavljalo je samo muzičke predstave i vodvilje. Od 1990. godine aktivnost se pomera ka dramskim delima, postavljanjem posebno klasičnih svetskih drama, naročito Sekspira i Molijera. Mnoge istaknute ličnosti rumunskog pozorišta počele su i obrazovale se ili su radile u Teatrul National u Krajovi. Početak XX véka bio je razdoblje uspona nacionalne istohjske drame, uporedo s odrzavanjem svetskih klasika na repertoaru. Za vreme komunističkog režima pozorište je finansirala država, ali ta »naklonost« je nametala i ideološku kontrolu. Vodeća linija jedine partije bila je socijalistički realizam. Pedesetih godina režirani su sovjetski komadi, bez obzira na njihovu umetničku vrednost. Kiásná borba je bila važnija od nacionalne specifičnosti. Uprkos tim teškoćama, putem tananosti, metafora i aiegorija, koje je publika shvatala zahvaljujući ritualnom saučesništvu, trupa je mogla da ostvari lepe i nadahnute predstave čak i u najtežem razdoblju, tokom osme decenije, kad je pozoriste dobijalo samo 20-30% potrebne subvencije. Posle pada komunističkog režima 1989. godine,