Bitef

Andronika. - u februaru, Dekameron 645, sopstveni scenario po Bokaču, u Pozorištu »Anton Pann« u Riminiju Valčea. - u oktobru, nagrada Udruženja kritičara Kvebeka (Kanada) za Tita Andronika. Rad van zemlje 1 984 - Mizantrop, Dramsko pozorište Berševa (Izrael). 1 988 - režira Operu C, Freda Popovici, na Festivalu Pro Musica, Bremen (Nemačka). 1 993 - režira Fedru, u Teatrul National u Krajovi, po svom originalnom scenariju, prema Seneki i Euripidu. Premijera, u koprodukciji sa »Festwoche«, Beč, bila je u junu u Beču. 1 994 - u junu, daje ostavku u Pozorištu »Bulandra«. Nastavija da režira u Narodnom pozorištu u Krajovi. 1 994 - u oktobru režira Oluju, Sekspira, u Nacionalnom pozorištu u Portu (Portugal). 1 995 - u januaru postavlja Oluju u Notingemu, Engleska. ■

REDITEU O FEDRI Sta je vas »pokretalo« u sudbinama junaka? Ovaj mit, ova književna delà dodiruju neke oblasti korena čovečanstva, veoma duboke, veoma temeljite, u kojima su posmatrani fundamentalni kontrastni parovi: belo i crno, starost, smrt, dihotomija. Ova dva pola i jasna permanentna dvosmislenost ovih dvoinih Hkova egzistencije, neprestani sukob izmeau Erosa i Artemide, između čednosti i plodnosti, koje naposletku pozajmljuju funkcije. Sukob starosti i mladosti: mladost koja eliminiše starost, ali i starost koja prozdire mladost, ali taj sukob transceduje moralnu diskusiju zbog toga što je ovde rec o nekim tajnama razuma, nekim osnovnim misterijama. Slgurno je da se ovaj mit otvara hiljadama interpretacija. U njemu je obuhvaćena misterija Hermafrodita, homoseksualnosti, obuhvaćen je negativni odgovor Edipovog kompleksa. Ovde nije sin koji übija oca, vec je otac taj koji übija sina, potomstvo. Može se diskutovati na različite načine ali, u svakom slučaju reč je o svetu u kome su suprotnosti dvosmislene i

verovatno bi to trebalo da okarakterise moju predstavu. Zbog toga hor staraca iz Aţine interpretiraju žene, stârci dakle mogu, u određenim momentima postati zene. Predstava je pod strašnim znakom Meseca, koji »odbija« (reflektire) rastuće i opadajuće pulsiranje. Nazire se, ovde, ideja suptilne ženstvenosti i moja se predstava osianja na nácin na koji su vekovima bila tretirana ova božanstva, (koja su očito oživljena u predstavi) i koja sadrže ovaj paradoks. Da li bi se mogio govoriti o plastičnom »asketizmu« u predstavi? Odgovor je mnogo jednostavniji. U slučaju ove predstave, M еѕес je nebesko telő, dominantno, i to je odredilo koloritsku postavku scene. Koristio sam Mesečevu svetlost koja transformiše svaku drugu boju u belő i crno, u dva tona. Dakle, estetska samoprisila? Opšte je poznato da su műdre samoprisile one kője pobuđuju najveću bujicu fantazije, najplodnije imaginarno bogatstvo. Veoma je važno biti sposoban da nametneš tačnost. Ona, na kraju, može postati kreativna. U Fedd, to daje koherentnost forrni pomaže razjašnjavanju price. Verujem u ovaj oblik jednostavne hromatike i jednostavnih kontrasta, i to prvenstveno izražava ideološko »telo« predstave, izražava to postojanje suprotnih sila i njihovu dvosmislenost. Hromatika u predstavi ne može biti dekorativno sredsivo, ona je teza. Jedna od tema ove predstave je sama Mesečeva svetlost i ono što ona izaziva u razumu. Namera da se upotrebi ova hromatika nije mi se od početka Jasno istakla, ali sledeâ tu temu nametnula mi je da odustanem od bilo kog drugog elementa, er bi svaki drugi hromatični element postao bio oški stran predstavi. ■ (Fragment iz lednog intervjua dat Patrel Berceanu)

LE THÉÂTRE NATIONAL DE CRAIOVA Le Théâtre National de Craiova occupe une place spéciale dans l'histoire du théâtre de la Roumanie. Fondé en 1 850, il a continué de fonctionner malgré toutes les convulsions qui ont caractérisé l'histoire de notre nation. Ça ne signifie pas que l'histoire de son existence n'a pas eu des incidents malheureux. Dans les