Bitef

istorijski logično, ali u okviru komada s obzirom na to da je opnrvana stidom koji ju je obuzimao. 8. »Magni dominatori poli, / tam lentus audis sceiera? Tam lentus vides? - Tit nastavija da se koristi latinskim jezikom, što je započela Lavinija, obraćajući se Jupiteru: »O, ti veliki vladaru neba, jesi li zaista toliko nečujan da možeš čuti zločin? Toliko nečujan u njegovom posmatranju?« 9. Junije Brut - glavni vođa revolucije protiv Tarkvinija, koji je doveo do uspostavljanja republike. 10. Sibila - proročica u starom Rimu, čija su proročanstva bila napisana na listovima, koja je vetar često odnosio pre nego što bi se pročitala. 11. »Integer vitae, scelerisque purus non eget mauri jaculis, nec arcu« - citat iz Horaeija. »Onaj koji vodi čestit život i nije ukaijan sramotom, néma potrebu niti za kopljem niti za Maurovim iukom«. (Oda, 1, 22. stihovi 1-2) 1 2. »Terras Astrea reliquit«, »Astrea je napustila zemlju« - citat iz Ovidija, Metamorfoze, I, 1 50, Astrea, boginja pravde, kćer Zevsa i Temide, živela je na zemlji u zlatno dóba, ali, proterana ljudskim zlom, uspela se na nebo, postavši sazvežđe Device. 1 3. Aheron - reka s kraja pokla, preko kője je Maron barkóm prevozio duše mrtvih u pakao. 14. »Ad jovem, ad apollinem, ad mortem« Jupiteru, Apolonu, Marsu. 1 5. Hiperion - bog Sunca. 1 6. Furie - boginja osvete. 1 7. Kentaur! - bića koja imaju glavu, telő do struka i ruke čoveka, a ostatak tela i noge konja. 1 8. »(...) Naš prédák - Eneja, koji se smatra pretkom romanskog naroda. 1 9. Did - kraljica Kartagine. ■

Stefan lordache u ulozi Tita Andronika, koja je toliko »punishing« (kako ju je definisao Laurence Olivier), pruža izvanrednu predstavu tragične sudbine, obeležene ludilom, nasiljem, pobedom, bolom, gubitkom, sažaljenjem, osvetom, suzom. Shakespeareovski glumac, Stefan lordache ostvaruje lik Tita Andronika sigurnim putem, pomalo karikairanim, sa momentima svetle poezije. ■ Telefax, maj 1 992, Raluca Tulbure

Stefan lordache jedan je od najpoznatijih glumaca rumunskog pozorišta. On drži mislene uzde predstave. Pored iordachea, antologijski je u jednom od mnogih ostvarenja veliki i poiivalentni glumac pozorišta iz Krajove, Ilié Gheorghe...« ■ Književnik, 1 6. oktobar 1 992, Jeana Morarescu

RUMUNI VELICANSTVEHO BRANE SHAKESPEAREA Na sceni teatra Jean-Duceppe, u idealnoj atmosferi otvaranja pozorišta (primerno otvaranje - posta je Teatar ovde trijumfovao bogatstvom novina i jednostavnom lepotom) trupa Teatrue National iz Krajove, Rumunija, je podarila predstavu Tit Andronik, zahvaljujući onome koji poseduju pravi talenat reditelja - Silviu Purcaretea. On je uspeo da ovom raskošnom predstavom, zamršenom i dugom (koju bi bilo teško pratiti čak i na francuskom) ostvari veliku svečanost, jednostavnu i skromnu, u kojoj je sve odigrano pod velikim belim platnima koja se dižu i spuštaju, uz minimum rekvizita. Ovde je Shakespeareovo divljaštvo sadržano u belőj liturgiji, slavlju pronalazaka, kao u vreme Lope de Vege samo tek jedan štap i zavesa. Rezimirati Shakespeareov komád, koji je jedan od najnepristupačnijih, bilo bi nemoguće. Trupa iz Krajove je od ove izuzetno snažne materije pripremila predstavu koja malo umiruje ovu supstancu, prodire do krvi delikatnošću brzine i transformiše snažnu tragediju u veliku teatralnu teoremu rađanja fašizma, jaku metaforičnu i kliničku optužbu ugošćenog totalitarizma s krvlju na završnoj proslăvi. Scenografijom sa dugim belim platnima, najjednostavnijom i najlepšom kakva se može zămisliţi, u kojoj svetla menjaju prostore i vremena, u kojoi senke glumaca na platnima imaju istu jasnu ulogu kao tela glumaca (izvrsni svi) i, naročito, uz čarobnu zvučnu traku, podjednako savršenu, koju je sam Purcarete uradio, ovaj se Tit Andronik plasirao veoma visoko još od prve večeri na Festivalu