Bitef

OTVARANJE BITEFA

OTVARANJE BITEFA ■ STO UUDI KOJI ĆE SPASTI SVET ■ INSTALLATIO IN VIVO ■ IVANA VUJIĆ, DUŠICA KNEŽEVIĆ I TODOR LALICKI ■ BEOGRAD 18. SEPTEMBAR 1996 Pitanje da li postoji sto ljudi koji če spasti svet podseča me na pitanje cesto postavljano Grotovskom, da li postoji sveti glumač? Na oba pitanja moguče je dati samo jedan odgovor, koji siici odgovoru svetog reditelja Grotovskog. »Kao i kod postulata o kretanju brzinom svetlosti, mi nikad ga ne ispunjavajuči, možemo se svesno i sistematski kretati u torn pravcu i time postici praktične rezkate«. Bez obzira na to što če skoro propast sveta i na to što kad prepadne nije šteta. Rekla bih da se slučaj Ikarevog pada, dañas više no ikad, mora citati kao izraz razvoja koji nikad nije završen, te da je bez obzira na Dedalov srečan i dugovečan život potrebno tražiti i imati Ikare. Paskal je u sebi pronašao principe geometrije, Mocart je kao dete u sebi samom otkrio osnove muzike, čovek u svet uvodi,

kaže Jonesko, stvari koje u njemu ne postoje: hramove, kučice za zečeve, kolica, lokomotive, simfonije, poeme, katedrale, cigarete. Sto ljudi i više stotina njihovih gledalaca svečanim uvodenjem u dužnosti u prostoru grada ili instalacijom uspostaviče kretanje Beogradom na liniji GRAD - BASTA - HRAM. Uprkos svakodnevnom kretanju ova stotina ljudi govorice sami sebi o sebi, i u sebi če pronalaziti pozorišne oblike. Installatio in vivo predstavljače sečanja, odražavanje uspomena na več videno, na prve trenutke »čudesne epohe prapočetka«. Instalacija traga za prepoznavanjem grada kao prostora baste i hrama, grada kao sveta, teatra, parateatra, - interpretacije svima znanog mita. STO LJUDI KOJI ĆE SPASTI SVET? MOGUĆNOST PREPOZNAVANJA ZAGARANPOVANA ■ Ivana Vujič

BEOGRADSKI INTERNACIONALNI TEATARSKI FESTIVAL ■ BELGRADE INTERNATIONAL THEATRE FESTIVAL ■ NOVE POZORIŠNE TENDENČNE ■ NEW THEATRICAL TRENDS ■ SECAN JE NA BUDUĆNOST ■ REMEMBERING THE FUTURE ■ BEOGRAD ■ SEPTEMBAR 1996 ■