Bitef

23. septembar 1996. u 16:00 Berliner Ensemble Berlin Nemačka Bertolt Brecht:

DER AUFHALTSAME AUFSTIEG DES ARTURO VI ■ ZADRŽI VI USPON ARTURA VIJA

Režija: Heiner Müller Scenografija i kostimi: Hans Joachim Schlieker Muzika: Schuberta, Paperlacea, Verdija, Liszta, Klebsattela, Mozarta i Wagnera Uloge; Ui: Martin Wuttke, Roma: Hermann Beyer, Giri: Volker Spengler, Givola: Martin Seifert, Dogsborough: Stefan Lisewsk, Glumač: Bernhard Minetti, Dockdaisy: Margarita Broich, Dullfeet: Dieter Knaup, Mrs Dullfest; Traute Hoess Premijera: 3. juni 1995., traje 151 minut Nagrada: Berliner Theatertreffen 1996. ■

GANSTERSKA PRIČA Najpoznatija scena poznatog komada je i u ovoj predstavi diskutabilni vrhunac. Jedan glumač podučava Artura Uija kako se pravilno hoda, sedi, govori, stoji. Stari Bernhard Minetti igra glumca u ervenom somotskom sakou i crnom kalabrijskom šeširu - čudovišni partizan pozorišne umetnosti. Sjajnih očiju starac u fotelji, pusta svog učenika da ukrštava ruke nad polnim organima i da ih drži vodoravno, da zabacuje glavu i pravilno naglašava Antonijev govor iz Julije Cezara. Minetti kao da nije sa ovog sveta... A Wuttke kao Arturo Ui je tako ponesen njegovim duhom, tako opčinjen da tipična hitlerovska retorika, zavijanje, zatamnjivanje vokala, kotrljanje slova »r«, übadanje prstima, kuženje i istezanje ruku, organsk izvire iz Minettijevog učenja; i kao da je Minetti u svojoj eterično vrhunskoj formi u stanju da čak i Hitlera navede na umerenije tonove. No, ono što pogada i uzbuduje u sceni je skaradnost. Nije reč o zloupotrebi umetnosti i pozorišta, več u tome, što se u

zloupotrebi besramno i na jeziv način uživa. Moralnu pouku sa kraja komada, Midler je suspendovao. Prolog u kome konferansije najavljuje čelu gangsterski priču, je Müller prebacio u »bese« formu i stavlja ga kao epilog na kraj i to tako da je jasno da sve to može da se nastavlja u nedogled. Übijeni i preživeli nadu se u grand finalu koje to i nije, na bini. Umesto smeha pouke: avetinjsko prazno šaputanje ■ Frankfurter Allgemeine Zeitung, 6. juni 1995. Gerhard Stadelmaier

PREPLITANJE MOĆI Kako postaviti na pozornicu svet velikih, koji je u isto vreme i svet velikih zločinaca? »Glupost postaje nevidljiva kada su joj dimenzije velike« rekao je Brecht jednom prilikom. Jednostavno rečeno: onaj ko übije jednog čoveka je übica - a ko zapodene rat i pobedi po cenu hekatomba mrtvih, je velika istorijska ličnost. Da bi to bilo jasno dimenzije treba umanjiti i prikazati »velike« kao male obične ljude: u ovom komadu kao gangstere i übice u kapitalističkom preplitanju moči, i obratno, übistvo i kriminal moraju ponovo i uvek biti nazvani svojim pravim imenom, čak i ako se dogada u svetu velikih ljudi i velike politike i kad protagonisti žele da se »odgovorno-etički« opravdaju. »Ne sme se dozvoliti da se svakodnevna logika zaplaši« piše u svojim primedbama za ovaj komad Brecht. »Ono što važi za obične prilike, mora da važi i za značajna dogadanja« ■ Freitag, Berlin, 9. junu 1995. br. 24, Ekkehard Krippendorff