Bitef

površine, ervena dvokrilna vrata u pozadini, ulaz i izlaz sa značenjem, preko donjeg zadnjeg dela bine svetao prorez sa pogledom na današnji Berlin. Desno gore platno za otudene filmske sekvence (Peter Voigt): simboilično premlačivanje Lohndriickera umoru, EmpedoHovo penjanje na Etnu. Pozlačeni andeo trgovačkih organizacija (Margot Bendokat), ah sva je ta rekvizita upotrebljena štedljivo. Lutke (Eduard Fischer), medu njima Staljin kao gledalac, simultani prostori za igru na proscenijumu. Filmska i akustička otudenost, čitanje čitavih pasaža iz off-a. Müllerov glas, najava scena, izveštavanje o dogadajima na pozornici, opovrgavanje i komentarisanje kroz muzičke citate ■ Berliner Zeitung, 2. februar 1988, Ernst Schumacher

PARABOLA O FUNKCIONERU Drama dañas skoro daje postala legenda: Lohndrücker Heinera Midiera je trideset godina stara. Da li i dañas poseduje scensku eksplozivnost? Heiner Müller koji je i iskusni reditelj, postavio ju je sada u berlinski Deutsches Theater i priredio glavnom gradu DDR-a senzaciju. »Norma je übistvo!«, »Radnički raj, sovjetski raj!«, »Nista bolji

od nacista«. Stare parole se opet čuju, a uz njih i slogan izgradnje: »Ako želimo bolje da živimo, moramo više da proizvedimo«. Da proizvodni kapacitet jednog industrijskog pogona ne bi opao, radnik Balke ulazi u još upaljenu kružnu peč, da bi je popravio. Dogodilo se to u Istočnom Berlinu 1948/49 u jednom Siemensovom pogonu. Aktivista se zvao Hans Gerbe, za to je dobio titulu »heroja rada«. Müllerovog Balkea (Dieter Montag kratke ervene kose) kolege napadaju kao čoveka koji im podiže norrau i izdajnika radnika, prebiju ga i grde kao denuncijanta. On je sadašnjeg šefa partije za vreme nacista označio kao sabotera, a i jednog od trenutnih kolega. Balke je čovek koji funkcioniše u svim prilikama. I socijalizam je, gorka je to istina, upučen na takve ljude. Balkeovo »nabijanje norme« izaziva medu radnicima tafano nezadovoljstvo da stupaju u štrajk. Pred pogonom se začuje šum motora i buka sovjetskog tenka, zatim muk i nelagodna tišina. Ona tišina od 17. juna 1951. kada je savladan ustanak. Još nesvarena DDR-prošlost. Umesto prvobitnog, veštačko optimističkog završetka, Müller je napisao nov, otvoreno kritički: parabola o funkcioneru koji je srastao sa svojim pisačim stolom. Mistično venčanje državne vlasti i birokrati)e, koščata unija nesposobna da reaguje na vanredne situacije. ■ Frankfurter Rundschau, 6. februar 1988, Jürgen Beckelmann