Bitef

ROMEO I JULIJA Angelin Preljocaj prikazuje novo čitanje svog baleta Romeo IJulija , uradjenog pre pet godina za Balet Lionske opere. Budući obeležen svojim albanskim poreklom i kulturom, tadaje odlučio da ovu univerzalnu Ijubavnu priču smesti u neki istočnoevropski totalitarni režim. Reč nije bila о borbi izmedju klanova, kako to nalaže tradicija, već о sukobu milicije odgovorne za očuvanje društvenog poretka i „porodice" beskućnika, na rubu društva, koji je Angelin tada zamislio i predskazao. Danas se istorijski kontekst promenio i vreme je sustiglo intuiciju: fenomen beskućnika dañas je veoma stvaran, Berlinski zid je pao, i En ki Bilalov dekor je trebalo promeniti: Angelinova igra se takodje promenila; ovog puta on je sučeljen sa igračima sopstvene trupe, tumačima koji su „upali” u njegovo ostvarenje i sa kojimaje vremenom, nizom ostvarenja, dospeo u umetnički dosluh. I, tako, može postojati nekoliko verzija i svaka može da nosi svoje tumačenje; svaki Romeo, svaka Julija su drugačiji. Postava se u trupi nekoliko puta menjala. Nije reč о antagonizmu, već, naprotiv, о stalnoj igri ogledala, u kojoj svakog obogaćuje vidjenje drugog, a uloga izvodjača dobija puni smisao jer vodi širem protoku déla i razvoju igre uopšte.

PRELJOCAJ О ROMEU I JULIJI „U neverovatnoj Veroni, ne futurističkoj, već zamišljenoj, pomalo oronuloj, ali koja služi kao utočište povlašćenoj i vladajućoj klasi Gulij in a porodica) i prilično jadnom i izrabljivanom stanovništvu (Romeovo okruženje), zabranjeni su i protivzakoniti susreti Ijubavnika. Čvrstorukaška redovna mil¡cija, koju je Julijina porodica zadužila da održava društveni poredak, nije samo šekspirovska sli ka neminovnosti već i stvarna premoć vlasti nad jednom od bitnih individualnih sloboda: siobodi Ijubavi. Romeo i Julija, ne bez mogućnih kompromisa, odbijaju da prihvate način života, zadat njihovim društvenim slojevima, koji, prema miliciji savesti, ne mogu medjusobno da opšte, usled čega nastaje Skandal koji njihova Ijubav izaziva. Oboje bi voleli da budu drugde, oboje osećaju potrebu da se otrgnu, oboje teže onome što ima ono drugo. I upravo zato se privlače. Strast koju osećaju jedno prema drugom omogučiće im da preskoče medje i smelo pokušaju da izbegnu sudbinu koja im je namenjena.” Angelin Preljocaj