Bitef

ANGELIN PRELJOCAJ: LJUBAVNICI NOVOG SVETA Cradjamn sveta Angelin Preljocaj je gradjanin sveta: iz Albanije, odakle potiče, koreograf se zaputio u Francusku u potrazi za drugim avanturama: od klasičnog ka savremenom baletu, kojim se bavi sa Karin Waehner. U Njujorku 1980. godine otkriva principe Mercea Cunninghama. Konačno, u Monpeljeu, uz Dominique Baquet, usavršava svoju igru i razvija ukus za koreografsko pismo igre koju doživljava kao putovanje. Od 1984. godine, kadaje osnovao svoju trupu, ovaj stvaralac ne prestaje da razgrće teritorije pokreta. Od Larmes blanches do Hallali Romee, od Liqueurs de chair do Un trait d'union, otkriva se sklonost ka umetničkoj pustolovini, usled koje se na programu Nežne mašte Preljocaja bujni barok susreće sa razotkrivenim erotizmom, a antička skulptura meša sa gestikulacijom 80-ih. Malo-pomalo, Angelin Preljocaj naznačava svoj stil, stavljajud svoj ulog na izvodjača - baleti ovog stvaraoca sadrže neke od najlepših uloga ove decenije - i koreografsku partitu ru. Angelin, putnik vremenom otkriva nam se i kao muzičar, dirigent orkestra gestova i koraka, koji u Les Noces drsko revidira ritam Igora Stravinskog i poigrava notama Erika Satija u Parade. I dalje na muzičkom planu, koreograf cedi samu suštinu iz L'Anoure svog poslednjeg baleta, kompozitor Bernard Cavanna, kao daje smislio idealnu muziku za Preljocajevu igru tela i duše. Ovaj Romeo iJulija '96 nije ni sasvim drugadji ni sasvim isti Trupaje 1995. godine prolazila krož nemirni period koji se završio formiranjem Ballet Preljocaj sa sedištem u Cité fes livres u Eks-an-Provansu. Koreograf je tako došao do sredstava potrebnih za nova delà i ponovno otkrivanje svog repertoara u osvit novog milenijuma. I to je upravo ono što nam nudi u svojoj novoj verziji Romea ijulije. Počeloje od narudžbine Baleta Lionske opere 1990. godine. Angelin Preljocaj je poželeo da nastavi svoje delo tamo gde se zaustavio. Ovaj Romeo ijulija nije sasvim drugadji ni sasvim isti. Enki Bilal, strip-crtač i sineasta, preradio je svoj dekor i zagnjurio trupu u

futuristički svet, blizak 1984, kultnom romanu Ceorga Orwella. Tandem Preljocaj - Bilal je 1 990. godine bio zamislio napukli istočni blok i Ijubavnike uklještene izmedju pobedničke perestrojke i izgubljenih iluzija. Godine 1996. baletje dobio univerzalnu dimenziju i izbacio пеке od tih referenci koje opterećuju da bi igra póstala čitljivlja. Premoć vlasti nadjednom od suštinskih individualnih sloboda: slobodi Ijubavi Nemogud ljubavnici, koje je zamislio William Shakespeare, traže svoje mesto u nasilnom i neprijateljskom svetu. To je posledica „stvarne premod vlasti nadjednom od suštinskih individualnih sloboda: slobodi Ijubavi,” ponavlja koreograf - vizionar. Verán sebi, Angelin Preljocaj poštuje snažne momente u muzici Sergeja Prokofjeva, tek pomalo ispresecanoj zvučnim efektima Corana Vejvode: za svoje igračeje očistio grafičke elemente, köreografske zadjevice izmedju suparnika ili ulaske na pozornicu. Nasilje koje prožima dramu, postaje balet a da nikad ne sklizne u ilustraciju. Preljocaj i najmanje trenutke iz našeg života pretvara u ko re o graf ij u Kao Jerome Robbins kojije nadahnuče našao u Priči sa zapadne strane - kojaje i sama jedno od čitanja Shakespeareovog remek-dela - Preljocaj pretvara u koreografiju i najmanje trenutke iz naših života. Scena zavodjenja, demonstracije sile, izliv Ijubavi, bekstvo, sve je pokret. Koreograf nas takodje podseća da je na frontu revolucije, kao i na okuci ulice, u igri naše telo. Sa visine osmatračnice, gde kasnije patroliraju naoružani muškarac i pas, Angelin Preljocaj još nalazi vremena da pogledom obgrli svoje zaljubljene, zamagljujud njihov erotizam pre negó što ih pusti da potonu i tako izražava poštovanje prema stihovima autora koji nije verovao da je ova protivprirodna Ijubav mogućna. S one strane smrtl, postoji izvesna ideja života, ometanog a ipak pobedničkog, koju koreograf brani. Nadine Comminges Gulij a) i Jean-Vincent Boudic (Romeo) i 22 igrača Ballet Preljocaj dovoljni su da se prenese ova baklja nade. Philippe Noisette