Bitef

hrišćansku i pagansku transcedentnu heroiku, predstavlja nesumnjivo estetickú i humanistickú kosovskog mita. Vidovdanski "mit", kóji u našem veku meša istorijsku zbilju sa mitskom realnošču, stvarnu borbu za slobodu sa sačuvanim paganskim sklonostima (osveta, klanje i prinošenje žrtve, oživljavanje herojskog pretká), potencijalno sadrži u sebi sve osobine sredina sa neukročenim mitskim impulsima. Kao određena faza u razvitku nacionalnog mišljenja, on je bio istorijski neophodan. Ali, kao trajno stanje dúha, vidovdanski "mit" môže biti i koban po one kóji nisu u stanju da se iščupaju iz njegovih pseudomitskih i pseudoistorijskih mreža. U njima, za razliku od pesnika i nacionalnih ideologa iz epohe romantizma, savremena misao, duh čovekov, môže doživeti novo Kosovo; intelektualni i etički poraz. viDOVDAN i časní krst Miodrag Popovió

"Slobodan Jovanović je precizno dijagnosticirao ovdašnji kultúrni problem, rekavši da su za národ veća opasnost previse ponarođeni intelektualci nego oni odnarodeni. Kod nas su uvek pobjeđivali, "u ¡me nacionalnih interesa" Ijudi bez elementarnog ukusa, opšte civilizacijske svijesti ili samoposmatračkih intuitivnih i umnih perceptivnih organa. Evo ih i dañas, nakon stalnih svojih pobjeda, nakon vijekova narodnjačke strahovlade, opet pobjeduju - na njihovu žalost, vjerujem u to, u konačnoj svojoj propasti. U eri komunikacja i informatike ni mit se vise neće moči dugo skrivati iza političke strahovlade narodnjačkog izolacionizma". DELO 9-12 Slobodan Biagojević suštini, fašizam je bio "mit" u sorelovskom smislu reči, "sistem uobraziljnih slika" kóji izmiče logickom definisanju ili racionálnom analizovanju, i prepun protivrečnosti, izloži li se bilo jednom, bilo drugom. Izmedu mita i stvarnosti, izmedu teorije i prakse, jaz je, veoma cesto, bio neizmerno širok. Ako se posmatra iole objektivno, ako se njegov tok prati a njegova dostignuóa porede s njegovim načelima, fašizam je bio manje od mita - bio je prevara. FAŠIZAM lINTELEKTUALCI Alistar Hamilton

Veční fašizam Umberto Eko Uprkos ovoj zbrci, smatram da je moguće sastaviti spisak tipičnih obeležja onoga što bib hteo da zovem "Ur-fašizam" ili "večni fašizam". Ova obeležja se ne dajú sistematizovati: mnoga od njih su uzajamno protivrečna i svojstvena nekim drugim oblicima despotizma i fanatizma. Medutim, samo jedno od njih sasvim je dovoljno da se fašistická maglina zgusne. 1. Prvo obeležje Ur-fašizma je kult tradicije. Tradicionalizam je stariji od fašizma. Nije bio svojstven samo katoličkoj kontrarevolucinarnoj misiji pošle Francuske revolucije, vec je nastao u poznom helenistickom dobu kao reakcija na klasičan grčki racionalizam. U Mediteranskom basenu, narodi različitih religija (kóje je rímski Panteon blagonaklono prihvatio) počeli su da sanjaju otkrovenje primljeno u osvit Ijudske istorije. To otkrovenje dugo je ležalo skriveno pod velom već zaboravljenih jezika. Bilo je povereno egipatskim hijeroglifima, keltskim runama, još nepoznatim svetim tekstovima azijskih religija. Ta nova kultura morata je biti sinkretistička. "Sinkretizam" nije samo, kako návode rečnici, spoj različitih oblika verovanja ili obreda. Jedan takav spoj mora da toleriše protivrečnosti. Sve izvorne poruke sadrže klicu múdrosti, a kada izgleda da govore nešto sasvim drugo ili nešto što se ne uklapa, to je samo zato što sve one ciljaju, alegorijski, na neku prvobitnu istinu. Shodno tome, tu ne môže biti napretka znanja. Istina je vec objavljena jednom za svagda, a mi