Bitef

Samlešemenestadoh

Katona József Színház, Budimpesta, Madarska

Predstava u Kamri nije adaptacija Kafkinog Procesa, lako u izvesnom smislu prica prati originalni román, sve smo prizore prilagodili da bismo sebi priblizili celu pricu, a i u nameri da stvorimo nesto novo. Jozefa K. hapse. On najpre misli da su dogadaji rezultat ruine sale kolega na njegov rodendan, ali zatim mu postaje jasno da nista nije onako kakoje zamisijao. Od tog casa njegova prica ostaje bez ikakvih dramaturskih obrta. Tribunal postojanja, iene koje hoce da mu pomognu i njegova vlastita opsesija sve vise ga prisiljavaju na bitku koju ne moie da dobije jer cak ne zna ni protiv кода i zasto treba da se bori. Tokom sudenjaJozefK.se izsvesnage upinjeda prodre sto dublje u sistem, cime jedino doprinosi sopstvenom pogubljenju na kraju, do kojeg stize sasvim izbezumljen, uz pesmu i igru. Kazu da je Franz Kafka nekoliko puta prasnuo u smeh dokje citao rukopis Procesa svojim prijateljima. To je sve sto je K. mogao da uradi da bi se odbranio, ali time sto zeli da izigra i izbegne izvesna gravila, on istovremeno prihvata cinjenicu da ona postoje. Za njega nema pomoci, njegova jedina sansa je da nestane sa ovog sveta. Ali strafar na vratima je uvek budan. Likovi u Samlesemenestadoh pokusavaju da se izbore s nepodnosljivim teretom koji nose. A nema nikog ko bi se mogao shvatiti ozbiljno, K. nema kljuc za razumevanje ovog sveta. Svi advokati su ludi i erotomanijaci. К-ove kolege su sve paranoicne. Zene su samo„sredstvo". Onima koji bi hteli da mu pomognu, potrebna je pomoc. A sistem kojim upravlja apstraktni Centralni komitet kaze: „Svi gradani moraju da smire bar jednog gradanina nedeljno. Posto ovaj nije smirio nikoga tokom ove nedelje. Posto nikog nije naveo na smeh ove nedelje. Posto nikog nije ukrotio ove nedelje Posto nikog nije übedio u nesto dobro ove nedelje. Posto nikog nije utesio ove nedelje..."

Viktor Bodó